Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Zemlja koja nastavlja šutjeti

Objavljeno prije

2 godine

na

Glas za Rezoluciju UN u Srebrenici bio je važan prvi korak u procesu suočavanja sa ratnom prošlošću. Ako se taj glas ućutka, i ne podstakne sučavanje sa prošlošću, ostaćemo zemlja koja nastavlja šutjeti

 

 

“Stanite, ljudi, šta to radite? Ima li u ovoj zemlji zakona?”, bio je usamljeni glas ljudskosti, kada su  prije 31 godinu  iz brzog voza 671 Lovćen na liniji Beograd –Bar, u stanici Štrpci,  pripadnici  Vojske Republike Srpske pod nazivom Osvetnici, oteli 19 putnika bošnjačke nacionalnosti, ubili ih i njihova tijela bacili u Drinu. Samo zbog njihovih imena. Tomo Buzov, penzionisani oficir, Hrvat, jedini se usprotivio odvođenju putnika. I postao dvadeseta žrtva zločina. Hrvatski kratki film o njemu,  pod nazivom  Čovjek koji nije mogao šutjeti reditelja Nebojše Slijepčevića, osvojio je ovih dana Zlatnu palmu za najbolji kratki film na 77. filmskom festivalu u Kanu.

Sjenu na ovu lijepu vijest, bacila je informacija da je hrvatski film nagrađen u Kanu, mogao nositi i crnogorski potpis. Njegovi autori zatražili su 2022. godine podršku od Filmskog centra Crne Gore na konkursu za sufinansiranje manjinskih koprodukcija, ali su odbijeni. Finansiraćemo zato, recimo, film pod nazivom Marko Krljević.  Prigodno.  Uslijedili su zahtjevi da se utvrdi odgovornost Filmskog centra Crne Gore.

Bilo bi  sjajno da je Crna Gora kofinansirala taj projekat. Ne zbog nagrade u Kanu, već zbog sebe. Bio bi to znak ozdravljenja. No ima li, zaista,  iznenađenih što zemlja koja se nije suočila sa ratnom prošlošću i zločinima devedesetih, koju danas ozbiljno drma glas crnogorske vlade  za  Rezoluciju UN o Srebrenci, nije kofinansirala film o zločinu u Štrpcima?  Zemlja, u kojoj je sve učinjeno da se nalogodavci tog i drugih ratnih zločina ne otkriju. U kojoj je za otmicu u Štrpcima osuđen tek jedan izvršilac. I, konačno,  da li zaista iko misli da je to što  naše kulturne  institucije ćute pred projektima kojima se njeguje kultura sjećanja, odgovornost nekog direktora ili direktorice Filmskog centra koji je na to mjesto postavljen 2022. godine?

Oni koji traže odgovornost FCCG, podsjećaju da je njegova direktorica Aleksandra Božović bila na izbornoj listi Dveri, te da je na tu poziciju došla na predlog Vesne Bratić, bivše ministarke kulture u vladi Zdravka Krivokapića Taj podatak govori sam po sebi. Očekivan je   odnos prema prošlosti onih koji su na vlast došli na krilima SPC. I onih koje su potom uhljebili. No, oni koji traže odgovornost, zaboravljaju da podsjete da ni rukovodstva institucija kulture,  postavljena u vrijeme Đukanovićeve  Demokratske partije socijalista, nijesu željela da se bave temama ratnih zločina devedesetih. Predstava Deportacije Željka Vušurovića nije dobila svojevremeno zeleno svjetlo da igra ni u jednoj od ovdašnjih kulturnih scena. Premijeru je imala u Novom Pazaru. Nije tajna razlog: bio je to državni zločin države čiji je premijer bio  Đukanović.

Kob je Crne Gore što se nakon Đukanovića nije, u odnosu prema zločinima iz devedesetih,   promijenilo gotovo ništa. Barem ne na bolje.  Oni koji danas pod dirigentskom palicom Aleksandra Vučića vode kampanju protiv crnogorskog glasa za Rezoluciju UN o Srebrenici,  nagrađeni su  na lokalnim izborima u Budvi. Uprkos tome što su tu opštinu uveli u haos.  Oni  koji su glasali za Rezoluciju kažnjeni u budvanskoj izbornoj utakmici, uz ostale slabosti, i zbog toga. Kako bi se malo iskupili za Srebrenicu pristali su da budu ,  „prijateljski ubijeđeni“ i stave potpis na Rezoluciju o genocidu u Jasenovcu, koju  Srbija neće da usvoji.  Crnogorska  skupština, umjesto suda, utvrdiće  davni genocid kod susjeda. Dok ćutimo o tome kako smo im razorili Dubrovnik.

Glas za Rezoluciju UN u Srebrenici bio je važan korak u procesu suočavanja sa ratnom prošlošću. Ako se taj glas ućutka, ne podstakne sučavanje sa prošlošću, ostaćemo zemlja koja je nastavila šutjeti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

DANAS, SJUTRA

Njihov svet

Objavljeno prije

2 sedmice

na

1 Augusta, 2026

Objavio:

Milan je stoti put održao homofobni govor u Skupštini, a stigao je i Porfirije da nam opet objasni da smo Srbi. Fragmenti iste priče. Negiranje drugosti i siledžijstvo glavna su odlika Milanovih, Porfirijevih, Vučićevih, Donaldovih i sličnih svjetova

 

 

Nakon što je Milan Knežević održao stoti homofobni govor u Skupštini, ministar policije nasrnuo fizički na njega dok su se čašćavali sa bitango i lažovu, stigao je i Porfirije. Da nam po ko zna koji put objasni da smo svi Srbi.

Nema tu ništa nelogično. Sve su to fragmenti iste priče. Negiranje drugosti i siledžijstvo glavna su odlika Milanovih, Porfirijevih, Vučićevih, Donaldovih i sličnih svjetova. Moguće da su lideru DNP u Vašingtonu, kako se pohvalio, stvarno ponudili da ostane jer „im takvi kadrovi trebaju“. Kakvo bi to pojačanje bilo. A tek za Donaldovo vraćanje „biološke istine u federalnu vladu“. Ih.

To što je Knežević u parlamentu, šaleći se na svoj uobičajeni jeftini način, po ko zna koji put širio govor mržnje prema LGBT populaciji, u ovoj zemlji je postalo uobičajeno i „normalno“. Prošlo je gotovo bez reakcije. Ne računajući mirovne aktivistkinje i organizacije koje se bave zaštitom prava te zajednice. Ministar policije Danilo Šaranović suzdržano je branio izmjene zakona od Milana Kneževića i ignorisao govor mržnje, sve dok ga ovaj nije optužio da se sunča na plaži sa brojnim obezbjeđenjem. Tu je ministru pukao film.

„Ovdje postaje sad potpuno normalno da se muškarci drže za ruke, da imaju kuma, da jedan baca, a drugi hvata bidermajer. Mi to sada ozakonjujemo kroz izmjene i dopune Zakona o državljanstvu, registru prebivališta i svemu ostalom”, kazao je Knežević, tvrdeći da Vlada, odnosno MUP, pripadnicima LGBT daje dodatna prava u postupku dobijanja crnogorskog državljanstva, koja ne daje Srbima.

Niđe veze. Zakon o istopolnim zajednicama Crna Gora je usvojila 2020. godine, a ni pet godina kasnije on nije dobio svoju podzakonsku podršku i usklađivanje sa ostalim zakonodavstvom, što se sada stidljivo radi. Dakle, prava toj zajednici i dalje poprilično manjka u odnosu na ostale. No, Milanu su od istine draži mrziteljski osmijesi njegovih glasača i napredovanje u srpskom svetu.

Problem je što nije samo do Milana. Skupština je ove sedmice ozakonila pravo na menstrualno odsustvo sa posla. Za žene koje imaju dijagnostifikovanu sekundardnu dismenoreju, a koje to pravo ostvaruju isključivo putem nalaza ljekara specijaliste. I dok su nas u regionalnim i međunarodnim portalima predstavljali kao svijetli primjer i prvu zemlju „na patrijahalnom Balkanu“ koja je usvojila takvu vrstu mogućnosti, komentari na domaćim portalima vrvili su od podsmijeha i mizogenih komentara. Plus masovna zabrinutost zbog mogućih „zloupotreba“. Nikog s druge strane ne brinu moguće „zloupotrebe“  kad nam administracija i škole budu gotovo prazne na krsne slave.

Radnu sedmicu u Montenegru zatvorio je Dodik. Nakon Porfirijevog pojašnjenja da smo svi jedno od  srpskih plemena, prikazao se i Milorad: „Republika Srpska je tu, zajedno sa Srbijom, zajedno sa našim narodom, gdje god se on nalazio. Mi smo jedan nacionalni duhovni prostor i ne može niko to oteti. Želimo da se integrišemo što je moguće više, želimo ista prava koja i drugi imaju, ništa više od svega toga“, kazao je. Ponavljajući mantru srpskog sveta o navodnoj sopstvenoj ugroženosti.  Baš kao što Milana Kneževića i njegove ugrožava LGBT zajednica. Ili patrijarhat pravo na menstrualno odsustvo.

Do nas je. Crna Gora mora smoći snage da bude neki drugi, bolji svijet. U protivnom, i ovi su dani pokazali – ostaćemo i bez budućnosti i bez prošlosti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Nije za smjeh

Objavljeno prije

3 sedmice

na

24 Jula, 2026

Objavio:

Crna Gora i ove sedmice liči na cirkus u kom su procedure i logika sporedna stvar. No, klauni nisu uvijek za smijanje. Kao ni Vučićev ili Donaldov svijet.  Sreća pa Briselu, zbog njihovih interesa, i ovakvi trebamo

 

 

Spajićev predlog za rekonstrukciju Vlade ekspresno je stigao na dnevni red Skupštine. Ali bez premijera, da ga obrazloži, kako traži procedura. Službeno je u Češkoj, obznanjeno je. A i da je tu, šta bi rekao o trećoj rekonstrukciji sopstvene vlade. Ma gdje premijer bio, očito je: na djelu je izmišljanje ministarskih mjesta da bi se zadovoljili partijski apetiti i partneri u vlasti.

Mandić mu odsustvo nije zamjerio. Predsjednik parlamenta i njegovi u Skupštini, srećni dobitnici ove rekonstrukcije, zdušno su objašnjavali ostalim poslanicima da procedure nijesu ni bitne. Pravila i bakrači. „Ajmo danas da završimo to, nemojmo zbog procedura da otkazujemo“, poručio je Mandić. Pozvao se i na praksu bivšeg režima, podsjećajući kako su se neki ministri DPS-a birali bez predlagača. Pa ono, realno, kad su sve ostale prakse DPS-a tu, što ne bi bila i ova. Mandićevi „argumenti“ prevagnuli su, a predlog opozicije da rekonstrukcija sačeka Spajića iz Češke nije prošao.

Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u parlamentu se još raspravlja o  Spajićevom predlogu za četiri nova mjesta u Vladi. Troje kandidata je iz Mandićevih političkih redova. Jelenu Borovinić Bojović Spajić je predložio za potpuno novo radno mjesto u Vladi – potpredsjednicu za zdravstvo i socijalno staranje. Šta će nam potpredsjednica kad imamo ministre tih resora, niko nije objašnjavao. A i što bi. Ministarstva su zbog njih, ne zbog nas. Novi ministar saobraćaja biće direktor podgoričkog javnog preduzeća „Putevi“ Radoš Zečević iz NSD, a Jovan Vučurović iz iste partije ministar bez portfelja. Prvo je, istina, najavljeno da bi Vučurović mogao biti ministar zadužen sa odnose sa parlamentom i inspekcijske poslove. Šteta što to rješenje nije ostalo na snazi. Možda bi nas kao čudo neviđeno uvrstili u neke svjetske univerzitetske kurikulume. Četvrti novi ministar biće Zoran Jojić iz SNP. Vodiće Ministarstvo sporta i mladih.

Dopunjena crnogorska vlada, ako bude izglasana, oboriće ne samo domaći, nego moguće i svjetski rekord po broju ministara i potrpedsjednika. U Skupštini se čak nije moglo precizno utvrditi koliko će članova brojiti Vlada poslije rekonstrukcije. Trideset tri, četiri, pet… lako se zabrojati.

Dok Mandićevi kadrovi popunjavaju Milanova mjesta u Vladi, lider DNP-a ima važnija posla. Javio se, ne iz Moskve, ne iz Beograda već iz – Vašingtona. Pohvalio se da se sastao sa Trampovom kongresmenkom Anom Paulinom Lunom i od tamo pozdravio otrpiznavanje Kosova u pljevaljskom parlamentu. Ana Paulina nije komentarisala Milanov boj za Kosovo, ali je u Vučićevom kuriru,  garantovano prepoznala odsjaj trampovskog lica. Političkog.

„Posebno mi je zadovoljstvo što ovu izjavu saopštavam na mjestu gde se iza mene nalazi trobojka, srpska zastava. To je još jedna simbolička poruka da ni u Vašingtonu, ni bilo gdje širom sveta, ideje za koje smo se zalagali ne mogu da umru, jer se sa njima susrećemo na svakom koraku, širom zemaljske kugle”, poručio je Knežević. Kako li se tek tamo daleko „osjećao kao Donald Tramp”.

Pljevaljski parlament se, izgleda, osjećao kao državni, pa je glasao o otpriznavanju Kosova, iako su mu u nadležnosti lokalne teme. Za Deklaraciju o nepriznavanju odluke o priznanju jednostrano proglašene nezavisnosti Kosova glasalo je 18 odbornika. Ne samo Milanovi kadrovi, i ne još uz njih samo Andrijini već i Bečićeve Demokrate. Jedini odbornik Demokrata koji nije podržao inicijativu je Milojica Tešović. Predstavnici PES-a i nezavisni odbornik Saša Ječmenica napustili su salu. Odbornici DPS-a nijesu prisustvovali sjednici.

Crna Gora sve češće liči na cirkus u kom su procedure i logika sporedna stvar. No, klauni nisu uvijek za smijanje. Kao ni Vučićev ili Donaldov svijet. Sreća pa  Briselu, zbog njihovih interesa, naravno, i ovakvi trebamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Jadac

Objavljeno prije

4 sedmice

na

18 Jula, 2026

Objavio:

Da nije Brisela, ko zna do kad bi Ustavni sud ostao nepopunjen i predmet političkih trgovina. Prosto, ovdašnjoj političkoj klasi je do vladavine prava koliko Mandiću do antifašizma

 

 

Skupština je dok je ovaj broj Monitora odlazio u štampu, izabrala dvoje sudija Ustavnog suda. Konačno. Isti parlament glasao je za iste kandidate kojima ranije nije omogućio izbor, a rezultat je sada, eto, drugačiji. Dvoje sudija izabrani  su jer su prekoračeni svi briselski rokovi za popunjavanje jedne od najznačajnijih domaćih institucija. Da nije Brisela, ko zna do kad bi ostao nepopunjen i predmet političkih trgovina. Prosto, ovdašnjoj političkoj klasi je do vladavine prava koliko Mandiću do antifašizma.

Sudije koje je ove sedmice izabrao parlament predložio je predsjednik države Jakov Milatović, poznat po tome da baš nema sreće sa kandidaturama upućenim parlamentu. Dabogda te Milatović predložio Skupštini, mogla bi da bude moderna crnogorska kletva. Predsjednik države je u maju prošle godine za sutkinju Ustavnog suda predložio advokaticu Mirjanu Vučinić. O njenoj se kandidaturi nije ni glasalo, jer predstavnici vladajućih nijesu podigli ruke za dnevni red sjednice sa tom tačkom.

Potom je početkom decembra 2025. godine za Ustavni sud predložio sudiju Predraga Krstonijevića. U prvom krugu glasanja Krstonijević nije dobio podršku.  Sada jeste. Njegov izbor u prvom krugu podržalo je 25 poslanika Nove srpske demokratije, Demokrata , Socijalističke narodne partije i poslanika Pokreta Evropa sad. Uzdržani dio PES-a se predomislio. U međuvremenu, predsjednik parlamenta nije žurio da popunjavanje Ustavnog suda stavi na dnevni red Skupštine. Bilo je važnijih stvari.

Krstonijević bi u Ustavnom sudu trebalo da zamijeni sutkinju Desanku Lopičić, kojoj je istekao mandat, ali joj ga je Skupština produžila do izbora novog sudije. O trećoj Milatovićevoj kandidatkinji, sutkinji Jeleni Ružičić, koju je šef države predložio još početkom marta, Skupština do ove sedmice nije ni odlučivala. Kako su mediji i najavili, sada je dobila podšku.

„Ambasador EU u Crnoj Gori Johan Satler, u međuvremenu je, već najmanje četiri puta, apelovao da se hitno izaberu nedostajuće sudije Ustavnog suda“, podsjetila je početkom sedmice Akcija za ljudska prava. To je jedan u nizu apela na parlament da tu obavezu, ne evropsku, već domaću, konačno ispuni.

„Postavlja se pitanje svih pitanja: ako se najviši predstavnici vlasti ovako neodgovorno ponašaju dok je njihov demokratski kapacitet na testu pred 27 država članica EU, može li se stvarno očekivati da ono postane odgovornije kada testiranje prestane i Crna Gora uđe u EU?”, pitali su iz HRA. Teško.

Valjda se i oni vode ovom Đukanovićevom filozofijom „istorija će me pozitivno pamtiti“. Višedecenijski vođa, saopšteno je, radi na knjizi o sebi. Svojevremeno je izjavio da će ga istorija „pravilno vrednovati“, podsjećajući da je tokom njegovih godina na vlasti između ostalog „Crna Gora pošteđena razaranja tokom NATO bombardovanja SRJ 1999, mirnim putem obnovljena nezavisnost države, uvedena u Alijansu i u predvorje EU“. Ostale „sitnice“, poput, sedmogodišnjeg druženja s Miloševićem, ratnih zločina, poharane ekonomije, obračuna sa kritičarima… istorija ne pamti, računa Đukanović.

Aktuelna vlast, sve su prilike, isto tako računa da će ih istorija pamtiti jer su zemlju uveli u EU. To što će ih tamo, iz pretežno svojih interesa ugurati Brisel, to ćemo morati pamtiti mi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo