Povežite se sa nama

OKO NAS

USTAVNI SUD U SLUČAJU SAŠE ČAĐENOVIĆA: Protiv pritvora – treći put

Objavljeno prije

na

Ustavni sud ocijenio je  da je Čađenoviću povrijeđeno pravo na ličnu slobodu, jer Viši sud u Podgorici i Apelacioni sud Crne Gore nijesu postupili sa dužnom pažnjom u procjeni dovoljnih i relevantnih razloga za dalje trajanje pritvora

 

Ustavni sud većinom glasova donio je odluku kojim je usvojena ustavna žalba na rješenje o produženju pritvora bivšem zamjeniku specijalnog tužioca Saši Čađenoviću, zbog opasnosti od bjekstva. To je treći put da ovaj sud donosi istu odluku.

U odluci je navedeno da Ustavni sud ocjenjuje da je podnosiocu ustavne žalbe povrijeđeno pravo na ličnu slobodu, jer Viši sud u Podgorici i Apelacioni sud Crne Gore nijesu postupili sa dužnom pažnjom u procjeni dovoljnih i relevantnih razloga za dalje trajanje pritvora. Istom odlukom, ukinuto je rješenje Apelacionog suda od 30. novembra 2023. godine i predmet je vraćen tom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

Ustavni sud je ocijenio da u rješenju nijesu dati jasni i relevantni razlozi za zaključak da postoje okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva okrivljenog Čađenovića.

„ Sama činjenica da se nekom licu može izreći relativno visoka kazna zatvora, koja ga ne može ostaviti ravnodušnim u odnosu na dostupnost tužilaštvu i sudu, kao i to da je lice za koja se osnovano sumnja da je organizator i pojedina lica za koje se osnovano sumnja da su pripadnici kriminalne organizacije nalaze u bjekstvu, sa velikom vjerovatnoćom da se neki od njih nalaze van područja Crne Gore i da su za sada nedostupni državnim organima Crne Gore, ne mogu biti, same po sebi, razlog za produženje pritvora“, navodi se u odluci. „ Ovo posebno što je zaključak sudova da bi okrivljeni mogao očekivati i dobiti pomoć od tih lica za slučaj da se nađe na slobodi baziran na pretpostavci, pa uopštena mogućnost da se ista ostvari ne čini opasnost od bjekstva u konkretnom slučaju realnom“, konstatuje sud.

U odluci se dalje pojašnjava stav suda: „ Činjenica da su navedena lica u bjekstvu jeste okolnost koja ta lica u ovom momentu čini nedostupnim organima krivičnog gonjenja, ali navedena okolnost nije dokaz da će i okrivljeni (podnosilac) automatski pobjeći, te da će mu ta lica pomoći u tome. Ustavni sud, stoga, nalazi proizvoljnost u osporenim rješenjima o produženju pritvora podnosiocu ustavne žalbe, u cilju nesmetanog vođenja krivičnog postupka protiv istog, jer su sudovi zanemarili da procijene i obrazlože jedan broj faktora specifičnih za predmet, kao što su karakter lica, moral, dom, zanimanje, imovina, porodične veze i veze sa državom Crnom Gorom, u kojoj se krivično goni. Obaveza je suda da, ukoliko ocijeni da podnosiocu treba produžiti pritvor, u rješenju navede detaljne razloge za takvu odluku. Sama mogućnost teške kazne i težina dokaza nijesu, sami po sebi, dovoljni da kompenzuju ove faktore, odnosno da opravdaju produženje pritvora“.

Sudije Ustavnog suda Crne Gore usvojile su žalbu branilaca suspendovanog specijalnog tužioca Saše Čađenovića i krajem prošle godine, ali i onu koja im je dostavljena nekoliko mjeseci prije toga.

Tako su prvi put u maju uvažili  stav odbrane da se Vrhovni sud u rješenju o produženju pritvora poziva na okolnosti koje su u domenu pretpostavki, dajući uopštene razloge, iz kojih proizilazi da opasnost od bjekstva nije izvjesna i realna, već nemoguća.

Stiče se utisak da za čitanje njihovih odluka sudije nižih sudova nemaju vremena, a još manje da ih primijene u praksi. Umjesto toga, sudovi su nastavili svoju praksu i tokom kontrole pritvora uredno isti produžavaju ne posvećujući previše pažnju na razloge i ne ispitujući da li je neki od razloga iz kojeg je pritvor određen prestao da postoji od 9. decembra 2022. godine kada je Čađenović uhapšen zbog sumnje da je službeno djelovanje podredio interesima kavačkog kriminalnog klana.

Dok se odluke Ustavnog suda nižu,  Viši sud u Podgorici odbija  i ponuđena jemstva koje je u slučaju Čađenovića iznosilo  377.000 eura u nekretninama.

Slučaj Čađenovića nije usamljen slučaj. Ni Milošu Medenici – sinu Vesne Medenice, bivše predsjednice Vrhovnog suda, pritvor nije ukinut i pored stava Ustavnog suda koji mu ide u korist, a na koje je Višem sudu ukazao i Apelacioni sud.

Do samo prije nekoliko mjeseci neumorno se ponavljalo i ukazivalo da je Crnoj Gori potreban Ustavni sud kako bi odblokirali procese jer moramo pokazati da naša država ostaje pouzdan partner Europske unije i čvrsto posvećen reformama i procesu pristupanja.  Očekivalo se  da će  Ustavni sud početi da obavlja osnovni zadatak –  da štiti ustavnost i zakonitost, da štiti prava i slobode građana.

Nekoliko mjeseci kasnije  moglo bi se zaključiti da je i njegovo postojanje jedno u nizu dobro urađenih kozmetičkih promjena i da njihove odluke gotovo nikad ne poštuju niži sudovi.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRŽAVNE INISTITUCIJE BEZBJEDNOST NOVINARA: Lijepa obećanja i nerazjašnjeni napadi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni slučajevi ukazuju na ozbiljne sistemske probleme u zaštiti novinara u Crnoj Gori, kao i na nedostatak efikasne pravde za počinioce ovih zločina. Neefikasnost istraga i nekažnjivost su postali ključni problemi koji ugrožavaju slobodu medija u zemlji

 

 

U Crnoj Gori se od 2004. godine dogodilo na desetine napada na novinare i novinarke. Od prijetnji, preko verbalnih i fizičkih napada, a svi oni uslijedili su nakon neriješenog ubistva osnivača i glavnog urednika lista Dan Duška Jovanovića. Samo mali broj je riješen, što jasno ukazuje na izražen problem neadekvatne zaštite i nekažnjivosti zločina nad novinarima. Iako je postojala inicijativa o formiranju posebnih jedinica koje bi pomogle u rasvjetljavanju ovih nepočinstava, ona još nije zaživjela.

Istina, u okviru Sektora za borbu protiv kriminala Uprave policije imenovana su tri inspektora koji se bave slučajevima napada na novinare,  ali za sada nema javno dostupnih podataka da je njihov rad na bilo koji način doprinio pomacima kod  neriješenih slučajeva.Međunarodna praksa pokazuje da specijalizovane jedinice, imajući u vidu specifičnu prirodu slučajeva napada na novinare, mogu efikasnije sprovoditi istrage i procesuirati počinioce.

Medijski ekspert Mark Gruber kaže da bi uvođenje takve prakse bilo odlično pod uslovom, kako je naveo, da se uzme u obzir i opšti kontekst: obučenost policijske jedinice, saradnja s medijima i s tužilaštvom, možda s mehanizmom “brzog odgovora”.

Nekoliko napada na novinare u Crnoj Gori izdvajaju se kao posebno komplikovani – zbog brutalnosti, dugotrajnosti istraga i izostanka pravde.

Istraga o surovom ubistvu Jovanovića traje preko 20 godina i problematična je, jer odgovornosti izmiču ne samo naručioci, direktni izvršioci već i oni koji su je neuspješno vodili. Za saučesništvo u ubistvu osuđen je jedino Damir Mandić, kome je Apelacioni sud u aprilu 2017. potvrdio presudu na 19 godina zatvora, koji se okončava sredinom naredne godine.

Ranjavanje novinarke Olivere Lakić ispred njenog stana 2018. godine, izazvalo je veliku zabrinutost za njenu bezbjednost, ali i bezbjednost svih istraživačkih novinara i novinarki u Crnoj Gori. Ni u tom slučaju pravda nije postignuta, iako je Više državno tužilaštvo (VDT) dostavilo zahtjev za sprovođenje istrage protiv nekoliko osoba. Lakić je i ranije bila napadnuta i prijećeno joj je.

Novinar iz Berana Tufik Softić bio je takođe meta dva napada – 2007. i 2013. godine. Prvi put je palicom pretučen ispred kuće, dok je drugi put bomba postavljena ispred njegovog automobila. Istrage su dugo trajale, ali slučajevi su ostali nerazjašnjeni i zatvoreni zbog nedostatka dokaza.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVI STRATEŠKI PLAN RAZVOJA KOLAŠINA: Prepisivanje spiska želja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izgradnja autobuske stanice, tržnog centra sa pijacom i podzemnom parking garažom, rekonstrukcija Doma mladih i Gorštaka… To su samo  neki od projekata koji su iz dva prethodna prepisani u novi Strateški plan razvoja

 

 

Kolašinci već 15 godina nemaju  autobusku stanicu, a toliko dugo slušaju i obećanja lokalnih vlasti da će je dobiti.

Završetak davno započetih radova obećavali su učesnici svih kampanja za lokalne izbore tokom minule decenije i po. Predlog  Prostorno-urbanističkog plana (PUP), na čije se usvajanje još čeka,  dao je formalno mogućnost da se to stanje promijeni. Još nema konkretnih najava na koji način bi se i za koliko vremena taj projekat mogao okončati.

Lokacija na koju svraćaju pojedini međugradski autobusi u stvari je samo stajalište. Prostor koji se u tu svrhu koristi neuređen je, sa dotrajalim asfaltom, bez potrebene infrastrukture i mobilijara, pa ga izbjegavaju mnogi prevoznici. Zbog toga, putnici često čekaju autobus na improvizovanom stajalištu kod starog motela, na magistrali.

Privatno preduzeće Županovac, prije mnogo godina, započelo je gradnju objekta Autobuske, ali nije uspjelo da nađe način da nastavi radove. Izgradnju je omela, kako je ranije saopštavano, prvo ekonomska kriza, a zatim i činjenica da se objekat nije uklapao u predviđene planske dokumente, jer je za sprat viši.

Nakon što je izgorjela stara zgrada, Županovac je 2008. godine na istoj lokaciji započeo gradnju objekta, “koji je podrazumijevao sve karakteristike moderne autobuske stanice sa brojnim sadržajima”. Od svega toga, do sada je ozidana samo višespratna zgrada površine 2.000 metara kvadratnih. Putnicima je na raspolaganju nekoliko drvenih klupa postavljenih napolju, tik uz objekat u izgradnji.

U međuvremenu, inspekcija rada stavila je plombu na vrata trafičice u kojoj su se mogle dobiti informacije o redu vožnje. Telefon za informacije premješten je u obližnju kafanu, pa putnike o vremenu dolasaka i polaska autobusa obavještavaju zaposleni u tom ugostiteljskom objektu. No, ni to nije obaveza preduzeća “Županovac”, s obzirom na to da zvanično Autobuska stanica ne postoji.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAPLIJENE MARIHUANE NE PRESTAJU: Šverceri rade prekovremeno 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako je samo u nekoliko akcija na ilegalnim prelazima u Gusinju i Plavu zaplijenjeno preko stotinu kilograma marihuane, i nekoliko stotina na obalama Skadarskog jezera, nameće se pitanje – koliko onda narkotika tim putevima svakodnevno ulazi u našu državu

 

 

Kada je prije nekoliko dana Uprava policije saopštila da je Granična policija iz Ulcinja pronašla je oko 66 kilograma skanka, a dvije osobe pobjegle ka Albaniji, aktuelizovano je pitanje ilegalnih puteva kojima se marihuana i skank prebacuju u Crnu Goru.

Ovih 66 kilograma pronađeno je u rejonu ulcinjskog sela Sukobin.

Ne tako davno u priobalnom dijelu Skadarskog jezera, na obali kanala riječe Morače, u blizini željezničke stanice Zeta, pronađeno je 57 kilograma marihuane. Pretragom medijskih arhiva, može se pronaći još veliki broj policijskih saopštenja o zaplijenama marihuane koja se iz Albanije unosi ilegalno u Crnu Goru.

Iz policije je saopšteno da su postupali po operativnim saznanjima da se u prostoru sela Sukobin, iz Albanije u Crnu Goru krijumčari opojna droga skank.

“Pretragom terena od strane policijskih službenika i upotrebom službenog drona, policijski službenici su 27. septembra, u ranim jutarnjim časovima pronašli tri torbe sa 119 pakovanja, težine oko 66 kilograma, u kojima se nalazila biljna materija zelene boje nalik na opojnu drogu skank. Policijski službenici su na licu mjesta uočili dva nepoznata lica koja su se dala u bjekstvo u pravcu Republike Albanije”, navedeno je u saopštenju UP.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo