Ustavni sud ocijenio je da je Čađenoviću povrijeđeno pravo na ličnu slobodu, jer Viši sud u Podgorici i Apelacioni sud Crne Gore nijesu postupili sa dužnom pažnjom u procjeni dovoljnih i relevantnih razloga za dalje trajanje pritvora
Ustavni sud većinom glasova donio je odluku kojim je usvojena ustavna žalba na rješenje o produženju pritvora bivšem zamjeniku specijalnog tužioca Saši Čađenoviću, zbog opasnosti od bjekstva. To je treći put da ovaj sud donosi istu odluku.
U odluci je navedeno da Ustavni sud ocjenjuje da je podnosiocu ustavne žalbe povrijeđeno pravo na ličnu slobodu, jer Viši sud u Podgorici i Apelacioni sud Crne Gore nijesu postupili sa dužnom pažnjom u procjeni dovoljnih i relevantnih razloga za dalje trajanje pritvora. Istom odlukom, ukinuto je rješenje Apelacionog suda od 30. novembra 2023. godine i predmet je vraćen tom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
Ustavni sud je ocijenio da u rješenju nijesu dati jasni i relevantni razlozi za zaključak da postoje okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva okrivljenog Čađenovića.
„ Sama činjenica da se nekom licu može izreći relativno visoka kazna zatvora, koja ga ne može ostaviti ravnodušnim u odnosu na dostupnost tužilaštvu i sudu, kao i to da je lice za koja se osnovano sumnja da je organizator i pojedina lica za koje se osnovano sumnja da su pripadnici kriminalne organizacije nalaze u bjekstvu, sa velikom vjerovatnoćom da se neki od njih nalaze van područja Crne Gore i da su za sada nedostupni državnim organima Crne Gore, ne mogu biti, same po sebi, razlog za produženje pritvora“, navodi se u odluci. „ Ovo posebno što je zaključak sudova da bi okrivljeni mogao očekivati i dobiti pomoć od tih lica za slučaj da se nađe na slobodi baziran na pretpostavci, pa uopštena mogućnost da se ista ostvari ne čini opasnost od bjekstva u konkretnom slučaju realnom“, konstatuje sud.
U odluci se dalje pojašnjava stav suda: „ Činjenica da su navedena lica u bjekstvu jeste okolnost koja ta lica u ovom momentu čini nedostupnim organima krivičnog gonjenja, ali navedena okolnost nije dokaz da će i okrivljeni (podnosilac) automatski pobjeći, te da će mu ta lica pomoći u tome. Ustavni sud, stoga, nalazi proizvoljnost u osporenim rješenjima o produženju pritvora podnosiocu ustavne žalbe, u cilju nesmetanog vođenja krivičnog postupka protiv istog, jer su sudovi zanemarili da procijene i obrazlože jedan broj faktora specifičnih za predmet, kao što su karakter lica, moral, dom, zanimanje, imovina, porodične veze i veze sa državom Crnom Gorom, u kojoj se krivično goni. Obaveza je suda da, ukoliko ocijeni da podnosiocu treba produžiti pritvor, u rješenju navede detaljne razloge za takvu odluku. Sama mogućnost teške kazne i težina dokaza nijesu, sami po sebi, dovoljni da kompenzuju ove faktore, odnosno da opravdaju produženje pritvora“.
Sudije Ustavnog suda Crne Gore usvojile su žalbu branilaca suspendovanog specijalnog tužioca Saše Čađenovića i krajem prošle godine, ali i onu koja im je dostavljena nekoliko mjeseci prije toga.
Tako su prvi put u maju uvažili stav odbrane da se Vrhovni sud u rješenju o produženju pritvora poziva na okolnosti koje su u domenu pretpostavki, dajući uopštene razloge, iz kojih proizilazi da opasnost od bjekstva nije izvjesna i realna, već nemoguća.
Stiče se utisak da za čitanje njihovih odluka sudije nižih sudova nemaju vremena, a još manje da ih primijene u praksi. Umjesto toga, sudovi su nastavili svoju praksu i tokom kontrole pritvora uredno isti produžavaju ne posvećujući previše pažnju na razloge i ne ispitujući da li je neki od razloga iz kojeg je pritvor određen prestao da postoji od 9. decembra 2022. godine kada je Čađenović uhapšen zbog sumnje da je službeno djelovanje podredio interesima kavačkog kriminalnog klana.
Dok se odluke Ustavnog suda nižu, Viši sud u Podgorici odbija i ponuđena jemstva koje je u slučaju Čađenovića iznosilo 377.000 eura u nekretninama.
Slučaj Čađenovića nije usamljen slučaj. Ni Milošu Medenici – sinu Vesne Medenice, bivše predsjednice Vrhovnog suda, pritvor nije ukinut i pored stava Ustavnog suda koji mu ide u korist, a na koje je Višem sudu ukazao i Apelacioni sud.
Do samo prije nekoliko mjeseci neumorno se ponavljalo i ukazivalo da je Crnoj Gori potreban Ustavni sud kako bi odblokirali procese jer moramo pokazati da naša država ostaje pouzdan partner Europske unije i čvrsto posvećen reformama i procesu pristupanja. Očekivalo se da će Ustavni sud početi da obavlja osnovni zadatak – da štiti ustavnost i zakonitost, da štiti prava i slobode građana.
Nekoliko mjeseci kasnije moglo bi se zaključiti da je i njegovo postojanje jedno u nizu dobro urađenih kozmetičkih promjena i da njihove odluke gotovo nikad ne poštuju niži sudovi.
Svetlana ĐOKIĆ