Povežite se sa nama

Izdvojeno

ŽIVOT SRPSKOG SVETA POSLIJE  REZOLUCIJE UN: Njemačka najbolji partner – Crna Gora izdajnik

Objavljeno prije

na

Povika režimskih srbijanskih medija i lojalista na Njemačku zbog  Rezolucije je doživjela obrt.  Na  polaganju temeljca za izgradnju fabrike u Čačku njemačke PWO grupe, pet dana nakon glasanja u Njujorku, Vučić  je primijetio :  „Nemačka je ubedljivo broj jedan u svakom segmentu što se tiče naše saradnje sa bilo kojom zemljom u svetu“. Režimska Politika je događaj naslovila : „Nemačke fabrike dolaze da Čačani više ne odlaze“ Kad je u pitanju Crna Gora, nema „razumijevanja“. Vučić je  rekao da je Crna Gora „samo nečiji potrčko jer je to rađeno po nečijem nalogu“. Po riječima Milana Kneževića  ispada da je nalog stigao baš iz Njemačke

 

 

Nakon što je Generalna skupština UN-a izglasala 23. maja Rezoluciju kojom se 11. jul proglašava za međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici i osudila svako poricanje tog zločina,  i veličanje ratnih zločinaca, srbijansko rukovodstvo je proglasilo „moralnu pobedu“ nad „sramnom Rezolucijom“.

Formalni premijer Miloš Vučevićje okupio ministre u Generalnom sekretarijatu predsednika Republike, kako bi zajedno pratili TV prenos iz Njujorka ogrnuti srbijanskim zastavama. Među prisutnima je bila i (ogrnuta)predsjednica Skupštine Ana Brnabić koja je tokom govora (takođe zastavom ogrnutog) gospodara Srbije Aleksandra Vučića u UN-u vodila bilješke.Scene iz Generalnog sekretarijata podsjećaju na raniji Turkmenistan i druge centralnoazijske despotije u kojima ministri i drugi zvaničnici na isti način prate obraćanja svojih gospodara i zapisuju njihove riječi. Nova.rs navodi da polovina ministara ispod državne zastave krije makar jednu aferu, bilo da je u pitanju korupcija, ofšor kompanije, koferčići ili veze s kriminalcima.

Brnabićka je nakon glasanja rekla da „više od dve trećine sveta nije glasalo za Rezoluciju”. Nakon glasanja Vučić je poručio da je jedina namjera (autora – prvenstveno Njemačke) bila da se stavi „moralna i politička krivica na jedan narod, na ljude Srbije i Republike Srpske… i kada je reč o legitimitetu, to nije uspelo“, poručio je Vučić. Potpredsjednik Vlade Aleksandar Vulin je poručio da će, bez obzira na Rezoluciju o Srebrenici, ostati istina da su Njemci narod genocida, a Srbi nisu.

Valja se podsjetiti:  Narodna skupština Srbije 31.marta 2010. godine donijela je rezoluciju kojom „najoštrije osuđuje zločin izvršen nad bošnjačkim stanovništvom u Srebrenici jula 1995. god., na način utvrđen presudom Međunarodnog suda pravde (ICJ)“. Presuda o genocidu u Srebrenici je donesena 26. februara 2007. godine i Skupština Srbije je naglasila da tu presudu „poštuje“. I predsjednik Republike Srpske (RS) Milorad Dodik  jasno osuđivao „genocid“ što se može naći online uključujući i video zapise.

Rezolucija u Njujorku je izglasana  shodno svim propisima UN-a. „Za“ su glasale 84 zemlje, 19 su bile protiv dok je uzdržanih bilo 68. Takođe, 22 članice UN-a uopšte nisu glasale. Srpski političari su požurili da kažu da čak 109 država nije podržalo Rezoluciju. Iole ozbiljnija analiza baca sasvim drugu sliku.

Zbog političkog momenta (prije svega rata u Gazi) mnoge zemlje su odlučile ostati po strani bojeći se raznih prikrivenih kalkulacija. Ujedinjeni arapski emirati (UAE) su jasno stavili do znanja da stoje uz „braću Bosance“ i da nemaju dileme da se u Srebrenici desio genocid ali zbog drugih okolnosti žele biti uzdržani. Ostale su po strani još neke važne muslimanske zemlje koje takođe nemaju dileme šta se desilo u Srebrenici.

Srbija se najmanje može pohvaliti grupom koja je bila „protiv“. Radi se o zemljama koje imaju najcrnji bilans masovnih kršenja ljudskih prava i kojima rezolucije takve prirode ionako ne znače ništa. Tu su komunističke Kina, Rusija, Bjelorusija, Kuba, Sjeverna Koreja, Eritreja, Nikaragva, Grenada… uz bratske totalitarne režime Sirije, Konga i Esvatinija. Od evropskih zemalja je jedino autokratska Mađarska bila protiv. Zemlje bivše Jugoslavije sve su glasale „za“. Iznenađenje je što i narko-komunistička Venecuela nije bila u bloku „protiv“ zemalja. Predstavnik režima u Karakasu uopšte nije glasao nakon što je ranije pozvao na „nacionalno pomirenje i izgradnju mira“. Ministar vanjski Hondurasa Enrike Reina je dan nakon glasanja u UN-u na društvenoj mreži X izrazio zahvalnost srbijanskoj vladi i ambasadi u Meksiku (koja pokriva i Honduras) za donaciju od pola miliona dolara. Novac će biti utrošen za obnovu bolnice oštećene u požaru, objasnio je Reina. Bivši srbijanski vojni ministar i predsjednik partije SRCE Zdravko Ponoš je ukazao na „vrlo indikativan tajming, ne vidim da mi imamo neke specijalne odnose s Hondurasom. S obzirom na to da se dešavalo u momentu kad i usvajanje Rezolucije o Srebrenici, prvo što čovek pomisli je da su te stvari povezane“. Na optužbe opozicije o kupovanju glasova predsjednik Vučić je rekao da je „bedno da mislite da sa 500 hiljada možete kupiti glas… da to nije tačno… sa tim su javnost izašli naši politički protivnici u Srbiji“. Honduras je bio uzdržan oko Srebrenice. Inače bivši predsjednik Hondurasa Huan Orlando Hernandez (u dva mandata 2014-2022) je u martu ove godine osuđen u Americi (gdje je isporučen 2022.  za trgovinu drogom. Njegov brat Toni je već ranije osuđen u Americi i na izdržavanju je doživotne robije.

U Srbiji je Rezolucija odlično iskorištena za nacionalnu homogenizaciju i u susret lokalnim izborima početkom juna . Srpska napredna stranja (SNS) je 28.maja održala završni predizborni miting za Beograd. Na mitingu nije bilo ni riječi o beogradskim temama. Pričalo se o Kosovu, Srebrenici i drugim nacionalnim temama. Predsjednik Vučić je veličan kao heroj koji se bori protiv etikete genocidnog naroda. Kandidat za gradonačelnika Aleksandar Šapić je istakao da je Beogradu potreban „srpski gradonačelnik“, „Beogradu srpska vlast“ i da je „Srbiji potreban srpski predsednik“. Srpski predsjednik se u finalu obratio skupu i na binu je iznio istu zastavu koju je ogrnuo u Njujorku rekavši da se zastave „ne stidi“ i da niko nije mogao da ga „spreči da je i tog dana nosi“, iako je isticanje državnih simbola protiv UN-ovih pravila.

No, povika režimskih medija i lojalista na Njemačku koja je „dva puta u svetskim ratovima genocidirala Srbe“  i sada bila glavni sponzor Rezolucije je doživjela obrt .  Iako je predsjednik Vučić zaprijetio da će Srbija preispitati odnose sa zemljama u zavisnosti kako su se izjasnile oko rezolucije o Srebrenici, to se ne odnosi na Njemačku. Na ceremoniji polaganja kamena temeljca za izgradnju fabrike u Čačku njemačke PWO grupe, samo pet dana nakon glasanja u Njujorku, Vučić  je rekao da „protekli dani nisu bili laki ali se problemi rešavaju iskrenim dijalogom… Nemačka je ubedljivo broj jedan u svakom segmentu što se tiče naše saradnje sa bilo kojom zemljom u svetu“. Naveo  je da 82 hiljade ljudi radi u njemačkim kompanijama i da će razmjena robe i usluga ove godine dostići oko 12 milijardi eura. Režimska Politika je polaganje kamena temeljca stavila na glavnu stranu uz naslov: Nemačke fabrike dolaze da Čačani više ne odlaze“.

Kad je u pitanju Crna Gora, srbijanski vlastodršci nemaju ni malo „razumijevanja“. Srpski predsjednik je rekao da su „vrlo prljavu ulogu odigrali crnogorski amandmani“, i da je Crna Gora „samo nečiji potrčko jer je to rađeno po nečijem nalogu“. Po riječima Milana Kneževića, ispada da je taj nalog stigao upravo iz Njemačke. Crna Gora je takođe narušila intergritet Srbije priznanjem Kosova i glasanjem za UN Rezoluciju. Vučićevi ministri i mediji  se utrkuju  sa dijeljenjem pogrdnih epitata Crnoj Gori i optužbama za izdaju i zabijanje noža u leđa Srbiji.

Vučićevci u Crnoj Gori guraju rezoluciju o genocidu u Jasenovcu. Ona bi, bi po riječima predsjednika Skupštine Andrije Mandića,  trebala biti stavljena na dnevni red krajem juna,. U junu se čeka i IBAR (izvještaj o ispunjenosti privremenih mjerila) čiji pozitivan odgovor od Evropske komisije (EK) bi značilo ozbiljno ubrzanje Crne Gore na putu ka EU.

To što će Rezolucija o Jasenovcu  ipak morati sačekati IBAR govori da se ni provučićevskim strankama i ne žuri sa Jasenovcem zbog moguće hrvatske blokade. No, po  izjavama funkcionera Pokreta Evropa sad (PES) i Demokrata usvajanje te rezolucije je za sada izvjesno jer se tako  osigurava dalja podrška prosrpskih stranaka Vladi. Tim povodom se oglasio i bivši premijer Zdravko Krivokapić rekavši da je rezolucija o Jasenovcu „politička trampa“ i „još jedna igra sa žrtvama“. Krivokapić je pojasnio da je u decembru 2021.,  od svog savjetnika tražio da sazna razloge zašto rezolucija u Jasenovcu nije prošla u parlamentu Srbije –  glasalo ju je samo 30 poslanika. „Obrazloženje – da ne bi uticala na evropski put Srbije, vrlo jasan stav“ zaključio je Krivokapić. Međutim, sadašnja srpska vlast nije zadovoljna  čak ni sa predloženim tekstom o Jasenovcu koju su inicirali isti oni koji ne priznaju Srebrenicu. Potpredsjednik Vlade Vulin je rekao da ako crnogorski parlament „ne sme da pomene i Hrvatsku, i ustaše i Nemce, neka ne rasitnjava jasenovačku golgotu da bi opravdao Vladu CG“ zbog glasanja za Rezoluciju u UN-u. Riječi Vulina ukazuju na dalje moguće pritiske na Crnu Goru radi zaoštravanja odnosa sa Hrvatskom u nadi da će joj Hrvatska blokirati  prema EU.

Od crnogorskih zakonodavaca za sada niko ne želi počistiti prvo svoje dvorište i onda moralisati. U dosadašnjoj poplavi rezolucija nema  osude četničkog genocida nad Bošnjacima / Muslimanima na sjeveru Crne Gore 1943. godine., ni mirnodopskog masakra u Šahovićima kod Bijelog Polja 1924.  Nema ni osude crnogorskog učešća, kao satrapa Miloševića, u agresiji na Dubrovnik i Konavle 1991. Ni ostalih nekažnjenih zločina devedesetih.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

FOKUS

UPRAVLJANJE DRŽAVNOM IMOVINOM: Zašto je Vlada naumila da razvlasti parlament

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aerodromi, EPCG, Institut u Igalu, Plantaže… Možemo samo da nagađamo zbog koga ili čega Vlada traži pravo da samostalno raspolaže imovinom vrijednom do 300 miliona eura. Mnogo očigledniji su razlozi zbog kojih bi se trebalo krajnje pažljivo odnositi prema tom naumu

 

Vlada traži od Skupštine da joj, izmjenama Zakona o državnoj imovini, omogući da svojevoljno raspolaže državnom imovinom u vrijednosti do 300 miliona eura. Dosadašnji limit bio je 150 miliona, pa je prijedlog – već tradicionalno usvojen u nedjelju na elektronskoj sjednici (čitati: bez ozbiljne rasprave i pisanih tragova o njenom toku i glsanju) – naišao na poprilične rezerve kod poslanika i javnosti.

Prema pomenutom Zakonu, državnu imovinu čine: pokretne i nepokretne stvari, novac, hartije od vrijednosti i “druga imovinska prava koja pripadaju Crnoj Gori ili lokalnoj samoupravi”. Dalje je Zakonom razrađeno da u “stvari i druga dobra” kojima raspolaže država spadaju: rudno i mineralno bogatstvo; jezera, podzemni i nadzemni riječni tokovi; teritorijalno more i priobalje; vazdušni prostor; aerodormi, luke, pruge i putevi; energetska i telekomunikaciona infrastruktura; vojni objekti; radio frekfencije, vazdušni koridori i satelitske orbite; kulturna dobra i umjetnička djela u državnoj svojini, nacionalni parkovi, državni objekti namijenjeni obrazovanju, zdravstvu, nauci i socijalnoj zaštiti “sa pripadajućim zemljištem”, šume, poljoprivredno i građevinsko zemljište u vlasništvu države… Konačno, tu je i vlasnički udio u makar 50-tak manjih i većih preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države. Sve to Vlada može da troši, dograđuje i razgrađuje, prodaje, iznajmljuje, pozajmljuje, daje u koncesiju… Uz postojeće ograničenje da o raspolaganju imovinom vrijednijom od 150 miliona (odnosno, traženih 300) konačnu odluku donosi parlament.

Država nema funkcionalan popis svoje imovine ni valjanu procjenu njene vrijednosti. Taj posao je trebalo da bude završen još  2011. godine  a poslednja obećanja govorila su da će to biti urađeno “poslije popisa”. Vidimo, ni to nije jasno omeđena vremenska odrednica.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MARKA KOVAČEVIĆA: Kontinuitet govora mržnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gradonačelnik Nikšića u kontinuitretu širi govor i geste mržnje. Tužilaštvo i sudstvo, kao i za ostale političare, tu ne vidi ništa sporno, a koalicioni partneri ,,osuđuju” i trpe. Javnost se navikava

 

Proslava jedne od najznačajnijih crnogorskih pobjeda u 19. vijeku, Bitke na Grahovcu, prepuštena je posljednjih godina Eparhiji budimljansko-nikšićkoj i zavičajnom udruženju Stara Hercegovina. Država se u to ne miješa, pa je bilo samo pitanje vremena kada će se desiti epski skandal.

Za to se, na ovogodišnjoj obljetnici 166 godina od slavne bitke, postarao jedan od domaćina, Marko Kovačević, gradonačelnik Nikšića: ,,Ako neko neće da budemo braća, ako neko hoće više da liči na Turke, onda, bogami, u budućnosti prema njemu ćemo kao i prema Turcima postupati”.

Iako se zna da su Crnogorci, na Grahovcu, pod vođstvom vojvode Mirka Petrovića, grdno pobili tadašnje osmanske neprijatelje, Kovačević kaže da nije baš tako slikao budućnost. Pravda se da nije mislio, niti ih je pominjao, Crnogorce, pa ni Bošnjake, te da su mu mračni centri moći iskonstruisali cijelu priču. Onda se sjetio da je u stvari navodno  ciljao na pomirenje. Moglo bi se pomisliti da mladi političar zaista ponekad ne zna što priča, baš kao što njegova stranka u Nikšiću slavi Mirka Petrovića a u Podgorici se zalaže za rušenje spomenika u njegovu čast.  No, nije baš tako.

Kovačević rado posegne za govorom ili gestom mržnje. Mjesec dana nakon što je sjeo u fotelju gradonačelnika Nikšića, Kovačević je u junu 2021. na TV Kurir negirao da je u Srebrenici počinjen genocid. U julu prošle godine je stojeći pored predsjednika države Jakova Milatovića pokazao srednji prst prilikom intoniranja himne. Objasnio je da je, malo duže, namještao sat.

Kada je njegov partijski šef Andrija Mandić, u martu ove godine,  predsjedavao Skupštinom Crne Gore na Cetinju, opet nije mogao da izdrži: „Nekako lijepo pristaje predsjedniku Skupštine Crne Gore ova zgrada Zetske banovine. I nekako je normalno da smeta Švabama”. Ovo posljednje upućeno je na račun porijekla poslanika DPS-a Oskara Hutera.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

NI U CRNOJ GORI NEMA MJESTA ZA LUKAŠENKOVE KRITIČARE: Za naš MUP Bjelorusija je demokratska država

Objavljeno prije

na

Objavio:

U rješenju MUP-a Crne Gore koje je potpisao Radovan Popović, pomoćnik ministra Danila Šaranovića i šef Direktorata za upravne poslove, državljanstvo i strance izgleda da je Bjelorusija demokratska država u kojoj je život bezbjedan i prepun mogućnosti. U Popovićevom rješenju UP I-132/23-6651/3 od 5.juna ove godine, odbija se zahtjev za međunarodnu zaštitu bjeloruskom državljaninu V.I jer „ne postoji opravdan strah od progona“ u matičnoj zemlji

 

Nedavno je Viši sud u Beogradu ponovo presudio da se Andrej Gnjot, bjeloruski reditelj, novinar i opozicioni aktivista treba izručiti totalitarnom režimu u Minsku na osnovu Interpolove potjernice koje su bjeloruske vlasti raspisale za njim. Uhapšen je na beogradskom aerodromu 30. oktobra prošle godine gdje je sletio iz Tajlanda. Bjelorusiju je napustio u junu 2021. godine nakon što je doznao da mu Lukašenkova zloglasna tajna služba sprema procesuiranje zbog veza sa opozicijom. Gnjot se formalno tereti za utaju poreza od oko 300 hiljada eura. U zemlji nikada nije dobio poziv za saslušanje po tom osnovu. Utaju je navodno vršio između 2012. i 2018. godine na osnovu zakona koji je donešen tek 2019.  Gnjot je te optužbe odbacio kao “politički motivirane”. Jedan je od osnivača Slobodnog udruženja sportista Bjelorusije (SUSB) osnovanog nakon pokradenih predsjedničkih izbora u ljeto 2020.,  koji su doveli do masovnih protesta građana i krvave represije režima čiji najbliži saveznik je Putinova Rusija. SUSB je svojom kampanjom uspio da se Bjelorusiji oduzme status domaćina Svjetskog prvenstva u hokeju i da Međunarodni olimpijski komitet obustavi finansije bjeloruskom Nacionalnom olimpijskom komitetu, na čijem je čelu bio predsjednik Lukašenko, o čemu je Monitor već pisao. Diktator se osvetio SUSB-u tako što ga je proglasio za „ekstremističku organizaciju“. Advokat udruženja Aleksandar Danilevič je osuđen na deset godina zatvora, a odmazda je uslijedila i prema drugim članovima udruženja osim Gnjota koji je pobjegao.

U prvoj presudi Višeg suda od 7. decembra 2023. odlučeno je da Gnjot bude izručen. Sud je odbio da Gnjota uopšte i sasluša na optužbi protiv njega.  Početkom marta ove godine Apelacioni sud je poništio odluku i vratio je na ponovno odlučivanje. Ipak, 13. juna je pročitana ista presuda na koju je novinar već najavio žalbu. Jedina dobra vijest je što je Gnjotu početkom juna sedmomjesečni boravak u CZ-u zamijenjen kućnim pritvorom i nanogicom u garsonjeri od 20 kvadrata na Vračaru. Međunarodne i domaće organizacije za ljudska prava su osudile presudu i pozvale vlasti srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića da prekinu progon političkih protivnika Minska i Moskve koji su potražili utočište u Srbiji.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Kolumne

Random image

Novi broj

Facebook

Izdvajamo