Povežite se sa nama

INTERVJU

PJER ŽALICA, REDITELJ: Emotivna mapa prostora i vremena

Objavljeno prije

na

Podgorička premijera filma Orkestar Pjera Žalice biće održana 8. juna na Međunarodnom festivalu dugometražnog dokumentarnog filma Telekom UnderhillFest, a riječ je o svojevrsnom dokumentu o karijeri Saše Lošića i Plavog orkestra, ali i fenomenima pop i rok scene bivše Jugoslavije i društva uopšte. U filmu učestvuje više od stotinu ličnosti značajnih za današnje vrijeme, a kako je najavljeno – film je intimno putovaje kroz vrijeme koje nas je mazilo, a onda nas je zgazilo. Ova velika, ambiciozna dokumentaristička simfonija svjetsku premijeru je imala na prošlogodišnjem Sarajevo film festivalu. Bosanski reditelj Pjer Žalica veliku popularnost stekao je prvim igranim filmom Gori vatra, kao i ostvarenjem Kod amidže Idriza, a oba filma su dobila nagrade na mnogim međunarodnim festivalima. MONITOR: Film ,,Orkestar” govori o kultnom bosanskom bendu, ali kroz tu priču i o srećnim vremenima i nesrećnom raspadu Jugoslavije. Nakon skoro godinu dana od njegove premijere u Sarajevu, govori se i dalje da je u Bosni bilo i boljih bendova o kojima se mogao snimiti film. Kako ste došli na ideju da radite dokumentarac o ,,Plavom orkestru”?
ŽALICA: Da je bilo boljih i gorih bendova nije upitno, ali film se naprosto time ne bavi. Niti Saša, niti njegov bend se ne postavljaju niti predstavljaju u filmu u poređenju sa nekim drugim bendom, ili ga se pozicionira u odnosu na druge bendove u Sarajevu i Jugoslaviji. Svaka priča ima glavni lik, a glavni lik ove priče je Saša i njegova karijera, što naravno neminovno uključuje i njegov bend. Nije Saša glavni lik nasuprot Seji Saxonu ili Elvisu J. Kurtoviću ili bilo kome drugom. Međutim, jasno mi je da je svijet kojim se film dobrim dijelom bavi – svijet pop kulture, estrade – naprosto takav da je nemoguće izbjeći i ovakve konstatacije, pitanja, sugestije… Od toga ne bježim, ne smeta mi. Šta više, nadam se da će biti zamajac da se ispričaju priče i o nekim drugim ljudima i bendovima iz tog perioda, koji to sigurno zaslužuju.

MONITOR: Film je dugo sniman, a radeći ga putovali ste po cijeloj bivšoj Jugoslaviji i bilježili priče više od sto ljudi. Kako ste birali sagovornike koji u filmu predstavljaju svjedoke tog vremena i koliko su oni bili voljni za razgovor?
ŽALICA: Film je sniman dugo jer je njegova struktura takva da zahtijeva vrijeme. Htjeli smo otići u goste što većem broju ljudi, a to znači vrijeme. Učesnike u filmu smo birali po dva kriterija: da ih smatramo autoritetima u oblasti o kojoj razgovaramo i da ih cijenimo, da želimo da se sretnemo sa njima. Dakle ovaj film je intimno putovanje kroz vrijeme, i kao namjeru ima da iscrta jednu emotivnu mapu prostora i vremena u kom smo živjeli i sada živimo. Dva ili tri sagovornika su nas ljubazno izbjegla, vjerovatno sumnjičavi da bi se njihovo pojavljivanje u ovakvom filmu moglo protumačiti kao politički nekorektno u ambijentu u kom žive. Ni oni nas nisu odbili, ali su nas vrlo pristojno izbjegli. Svi drugi su pristali bez problema. Sad kad nešto razmišljam neke nismo ni pitali za pristanak, samo se pojavili i to je njima bilo ok.

MONITOR: Ko vam je od sagovornika bio najinteresantniji i šta vam je bilo najzanimljivije dok ste radili film?
ŽALICA: Najzanimljivije mi je bilo upoznavanje ljudi za koje sam znao, ali nisam imao priliku da ih ranije sretnem. Bilo mi je zanimljivo zbog toga što to nije bilo upoznavanje radi upoznavanja, nego prilika za vrlo zanimljiv i ozbiljan razgovor. Nepristojno bi bilo, a i netačno, da nekog sagovornika izdvajam, ali stvar koje ću se posebno sjećati je pomalo gorko saznanje da je politički vrh Jugoslavije raspad zemlje smatrao ozbiljnom opcijom još tamo negdje 1984. godine. Dok smo mi sa fanatičnim zanosom pripremali i uživali u Olimpijskim igrama…

MONITOR: Kažite nam nešto o realizaciji dokumentarnog filma. Koliko se razlikuje ono što snimite od prvobitne zamisli?
ŽALICA: Pod zamisli, pretpostavljam, mislite na ideju filma. To je uvijek prvo, to vam je reper i odrednica koja vas stalno napominje i usmjerava kuda da idete. Zato se ideji morate stalno vraćati, provjeravati da li je ono što radite u skladu sa onim zbog čega ste počeli raditi film. Ukoliko na to zaboravite vrlo lako je zalutati. Naročito u dokumentarnom filmu gdje vam je materijal sam život. Stvarnost, koja nudi toliko obilje iznenađenja i šarmantnih stranputica da se vrlo lako u njima izgubite. Onda shvatite da i pored sati i sati snimljenog materijala nemate onaj materijal zbog kojeg ste počeli snimati. Ideja je ishodište, svrha i cilj umjetnosti.

MONITOR: Dosta projekata istovremeno radite. Šta se dešava sa filmom ,,Zehra i Fortuna” o kome se prošle godine dosta pričalo, a dobili ste novac od Fondacije za kinematografiju Federacije BiH za snimanje tog filma?
ŽALICA: Film je dosta odmakao, upravo obilazimo lokacije, biram glumce, pripremamo se za snimanje. Fondacija je u problemima koji proističu iz sveukupnih problema u kojim se nalazi država, tako da to pomalo usporava stvari, ali mislim da će se ipak izaći na zelenu granu.

MONITOR: ,,U zemlji krvi i meda” izazvao je velike kontroverze, a i dalje u regionu traju polemike oko toga ostvarenja. Pa me zanima, kakvo je vaše mišljenje o tom filmu?
ŽALICA: Gotovo sve polemike koje je taj film izazvao su motivisane izvan filmskim razlozima. I oni koji ga nekritički napadaju i oni koji ga nekritički hvale podjednako se ne bave filmom. Ono što bih ja rekao je da sve žene, bez podjela po imenu i prorijeklu, koje su silovane u ratu u BiH treba proglasiti herojima rata, pokloniti im se do zemlje i zamoliti ih za izvinjenje. Mislim da je ovaj film imao namjeru da pošalje takvu poruku. Da li je u tome uspio ostavljam svakom onom ko je pogledao film da zaključi.

MONITOR: Snimili ste film o pop-atrakciji Jugoslavije osamdesetih, a nekada ste svirali i u bendu ,,Hari Mata Hari”. Da li i dalje svirate bas-gitaru?
ŽALICA: Uz muziku sam vezan praktično cijeli život. Prije Harija sam sa Izom Kolečićem i Edom Mulahalilovićem imao bend Baobab, koji je svirao neku alternativnu verziju post-punk-elektro popa. U vrijeme dok je vladao novi talas i novi primitivizam u Sarajevu. To je bilo vrlo zanimljivo. Kasnije se komercijalizovalo, što mi nije odgovaralo, pa sam napustio estradu, ali nikada nisam prestao svirati. I danas sviram u rekreativno-uzaludnom bendu koji se zove Dobitnici međunarodnih priznanja. Pjevač benda je Feđa Štukan, glumac, a bubnjar Izo Kolečić, sa kim sviram još iz vremena Baobaba, tako da se u tom smislu krug zatvorio.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA: Čerečenje leša javne uprave i institucija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna Vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem, a sadašnjoj se prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi,  ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo

 

MONITOR:  Imali smo i dvije vlade ekspertsku i manjinsku. Kako vidite jednu, kako drugu, njen sastav i mogućnosti?

DABIŽINOVIĆ: Svjedočimo velikim obećanjima nakon 30 avgusta koji su se pretvorili u svoju suprotnost. Promjena vlasti nije ispunila ni obećanja koje je dala niti očekivanja građanki/na Crne Gore. Vidjeli smo, a vidimo i sada, bjesomučno čerečenje leša javne uprave i institucija u koji se ubacuju partijski aktivisti po dubini i širini. U duhu takve politike imamo građane prvog, drugog i trećeg reda. U kontinuitetu se povećava jaz između sirotinje i bogatih. Nastavlja zloupotreba političke moći na rad institucije sistema što predstavlja nastavak prethodnika sa kojima se ne želi sarađivati, i tako gradi vlastita politička pozicija.  Često je to jedina tačka programa. Mislim da je o sastavima i jedne i druge vlade bilo dosta riječi. Svela bi sve na političku trgovinu i prevaru. Kako oni koji su u krvi do lakata iz devedesetih a njih je većina,  mogu biti pokretačka snaga državi koja je na aparatima. Zaključujem, prethodna vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem a sadašnjoj se, prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi, ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo.

MONITOR:  Da li je nova Vlada u stanju da deblokira evropski proces imajući u vidu da su u njoj mnogi stari politički akteri, a da joj je parlamentarna podrška DPS?

DABIŽINOVIĆ: Prema onom što stiže iz sadašnje Vlade poruke su zbunjujuće. Strateški cilj  ulaska Crne Gore u EU  sada u javnom govoru prvog ministra dobija pandam u Otvorenom Balkanu. Ne bi trošila bespotrebno vrijeme čitalaca baveći se objašnjenima ovog unakrsnog zbunjivanja građana. Ne polažem prevelike nade u sadašnju Vladu. Po mom ubjeđenju ova Vlada bi trebalo da pripremi teren za izbore koji ne bi bili kompromitovani. O raščišćavanju problema i propadanja Crne Gore trebalo bi da povedemo široki društveni konsenzus jer je trideset godina ogroman period za uništavanje a mali za „ozdravljenje“. Društveni procesi koji bi trebalo da donesu duh jednog drugog vremena moraju početi oduzimanjem imovine onima koji su je stekli nelegalno ali i suočavnjem sa prošlošću devedesetih i lustracijom. Za to nam trebaju sve društvene snage i znanje cijelog svijeta ukoliko hoćemo da se procesi pokrenu nabolje.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr Biljana Đorđević, docentkinja FPN-a, izabrana narodna poslanica Koalicije Moramo: Na vlasti u Srbiji je da donese odluku o sankcijama Rusiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo što bi dobrosusjedski odnosi morali da budu stalno njegovani već to za naš region označava istovremeno i sentimentalno i racionalno. Osjećamo da smo nekad bili dio iste države i pogađaju nas slični problemi koji, moguće je da će se to pokazati kao racionalno, traže i zajednička regionalna riješenja

 

MONITOR: Prema rezultatima GIK-a, vlast u Beogradu bi trebalo da ostane ista. To je veliko razočarenje za veliki broj glasača opozicije. Potez Dragana Đilasa koji je odmah nakon izbora tražio od Aleksandra Vučića da se beogradski izbori ponove, naišao je na odijum opozicionih stranka, sem njegovog SSP-a, zbog toga što nije sačekao GIK i Upravni sud. Prema Vučiću, beogradski izbori će se ponoviti. Kako će se u ovoj situaciji ponašati „Moramo”?

ĐORĐEVIĆ: Sastanak Vučića i Đilasa bio je izuzetno štetan zbog načina na koji je do njega došlo i trenutka u kojem se desio – sastanak koji dogovara nove izbore u trenucima kada stari nisu završeni, mimo dokazane potrebe za nečim takvim i bez saglasnosti ostalih – što Đilasovih koalicionih partnera, što drugih opozicionih lista. U tom trenutku se čeka ponavljanje izbora na nekim mestima u Beogradu i taj sastanak je obeshrabrio i demotivisao Beograđane da ima smisla boriti se da se veći broj opozicionih glasova zaista i pretvori u više mandata, tako što bi se na ponovljenim izborima strateški podržala lista Ajmo, ljudi. To se u svetlu ovog sastanka nije dogodilo. Sada je jasno da režim ima tesnu većinu, mada videćemo koliko tesnu da formira vlast u Beogradu i koliko će takva vlast moći da opstane.

Mi nismo sigurni da će se izbori uopšte ponoviti u Beogradu. Čak i Vučić govori da će se to desiti ako opozicija to želi. Kada je to opozicija dobila nešto što je tražila? Ako se i ponove, to je zato što bi SNS-u, to iz nekog razloga odgovaralo, a ne zato što je neko iz opozicije to tražio. Međutim, ako izbora bude bilo, mi ćemo na te izbore izaći i sigurna sam imati još bolji rezultat nego što smo imali početkom aprila.

MONITOR: Vaša koalicija je dobila najviše podrške „sa strane“, od njemačkih Zelenih koji su relevantni činioci vlade Olafa Šolca, ali i od Evropske partije Zelenih koji su vam, kako se saznaje, postavili uslov formiranja političke partije, da biste mogli postati njihova članica. Sem tog članstva, šta će vam donijeti nova organizacija dosadašnje koalicije sastavljene od građanskih udruženja?

ĐORĐEVIĆ: Evropska partija Zelenih nije nama postаvila uslov da formiramo jednu političku partiju, već je njihovo pravilo da članice EGP moraju biti partije. Istovremeno, praksa EGP je da mogu imati i više članica iz iste zemlje. S tim u vezi bih da objasnim da se trenutno ne stvara politička organizacija koalicije Moramo već da dolazi do okupljanja oko stranke Zajedno za Srbiju, u kojem učestvuju Ekološki ustanak i deo organizacija iz platforme Akcija, ali ne i Ne davimo Beograd koji ima svoj proces evaluacije i planiranog restrukturiranja političke organizacije u novim okolnostima – o kojima ćemo raspravljati na Skupštini pokreta. Koalicija Moramo svakako nastavlja da postoji a njene konstitutivne organizacije se spremaju za naredne korake.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA: Svjedočimo samo vrhu brijega

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast, koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora, blokirala evropski put

 

 

MONITOR: Mediji su zaslužni sto su otvoreni i procesuirani slučajevi zloupotreba bivše predsjednice Vrhovnog suda i policajaca povezanih sa organizovanim kriminalom. Šta vam to govori?

VUKOVIĆ: Polakote, što bi rekao bivši glavni specijalni tužilac Katnić. Prvo moramo odati zahvalnost Europolu, koji je prikupio informacije i proslijedio ih na adrese naših nadležnih. Odatle možemo govoriti o zasluzi medija, jer su obnarodovali kompromitujuće informacije i tako, pretpostavljam, ubrzali procesuiranje. Mi sada ne znamo šta bi se desilo da kompromitujući transkripti telefonskih razgovora nijesu došli do medija, ali je jasno da je njihovo objavljivanje ubrzalo policijsko-tužilačke akcije.

Jedna od funkcija medija je da kontrolišu one koji imaju formalnu i neformalnu moć, jer je istorijsko iskustvo pokazalo da su i najnezavisnije institucije i najpošteniji ljudi skloni zloupotrebama moći u određenim situacijama. Zato ih neko stalno mora držati na oku. No, dešavalo se i ranije da mediji u Crnoj Gori odigraju dobro ulogu kontrolora i galame dovoljno glasno, ali je bilo uzalud jer je konfiguracija moći u društvu bila takva da se ta galama zabadala u debelo uho nezainteresovanih. Sada imamo nešto drugačiju konfiguraciju moći i uši nekih institucija su se počele tanjiti.

MONITOR: Šta govori činjenica da su policajci, te čelni ljudi pravosuđa članovi organizovanih kriminalnih grupa?

VUKOVIĆ: Neke mlađe ljude sam nedavno edukovao o tome kako je aktuelni predsjednik države tokom svoga prvoga premijerskog mandata govorio opoziciji u parlamentu da neće nikada saznati istinu o sivom državnom novcu koji se nalazio na posebnim računima koji su otvarani na imena režimskih ljudi. Bilo je to u vrijeme međunarodnih sankcija kojima su kažnjavane Srbija i Crna Gora zbog uloge u krvavom raspadu Jugoslavije. Od toga vremena datiraju razne vrste nekažnjivih zloupotreba moći i njegovanje raznih vrsta simbioza kriminala i institucija koje su dužne da služe javnom interesu. Ta simbioza je trebala ljude posebnog kova, stvarala ih i uzgajala, a odricala ih se samo u trenucima kada su postojali remetilački faktori ili su bili podesni za žrtvovanje na oltar euroatlantskih integracija. Najilustrativniji primjer je bivši dugogodišnji broj 2 vladajuće partije i režima – Svetozar Marović.

Ovo čemu trenutno svjedočimo je samo vrh brijega i možemo samo slutiti šta će nam pući pred očima ako budemo u prilici da vidimo makar veći dio toga brijega.

MONITOR: Kako komentarišete izjavu bivšeg specijalnog tužioca da se „svoji agenti ne hapse”?

VUKOVIĆ: Milivoje Katnić je ovom izjavom upravo otkrio simbiozu policije i kriminalnih grupa, jer je jasno da policajci nijesu bili infiltrirani u kriminalni klan kako bi dolazili do važnih informacija. Transkripti pokazuju da su kriminalci znali s kim imaju posla i jedni se prema drugima odnose s drugarskom pažnjom i razumijevanjem. Možda je ova saradnja polučivala i nešto što je bilo od koristi za opšte dobro i to može biti olakšavajuća okolnost akterima kada dođe do poštenog suđenja. Bojim se, ipak, imajući u vidu prirodu režima i duh vremena, da ta korist nije bila velika, ako je uopše bilo. Ko je izvlačio veću koriste iz te simbioze, takođe bi trebalo da pokaže neko pošteno suđenje.

MONITOR: Vjerujete li da će novo tužilaštvo, uz nove vlasti, moći do kraja da rasvjetli sistem u kom je to bilo moguće?

VUKOVIĆ: Nemam osnova da vjerujem, imam pravo da se nadam. Kad kažem da nemam osnova da vjerujem, imam na umu to da tek treba izgraditi institucionalnu moć sposobnu da razgradi nakaradni sistem i da učvrsti novi koji je sušta suprotnost nakaradnom. Bez hrabrih pojedinaca i herojskog podvižništva tako nešto neće biti moguće, ali politička moć mora za to podvižništvo obezbijediti dobar kontekst i dati mu smisao. Nadam se da aktuelna politička paktiranja imaju i neku skrivenu agendu koja usmjerava procese u poželjnom pravcu.

MONITOR: Kako vidite novu vladu i njen sastav?

VUKOVIĆ: U jednom ranijem razgovoru za Monitor sam iznio negativno mišljenje o ideji tzv. manjinske vlade. U međuvremenu je takva vlada postala politička činjenica, a ja mišljenje nijesam promijenio. Ovakva kakva je opravdaće svoje postojanje jedino ako njen mandat bude iskorišćen za početak razgradnje nakaradnog sistema. Uskoro ćemo vidjeti da li je u ovu kontroverznu tvorevinu ugrađen neki lukavi politički um koji će nam se otkriti na kraju bajke i izmamiti usklik odobravanja.

MONITOR: A izbor novog šefa Agencije za nacionalnu bezbjednost?

VUKOVIĆ: Krajnje mi je neuvjerljivo obrazloženje premijera Abazovića da je izbor pao na Kenteru zato što je riječ o čovjeku koji formalno nije bio član nijedne partije. Formalno nečlanstvo u partiji ne znači i da je neko nezavisan u svome djelovanju i, pogotovo, da je nečije prethodno djelovanje bilo u službi javnog interesa. Ako želite da javnost povjeruje u vašu političku agendu, onda biste morali voditi računa o tome da važne poslove u realizaciji te agende ne povjeravate ljudima koje prate kontroverze.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da parlamentarna podrška DPS-a znači i kontrolu vlade, i povratak te partije na vlast?

VUKOVIĆ: Apsurdno je tvrditi za političku partiju koja tvori parlamentarnu većinu od koje zavisi izvršna vlast da je opozicija. Naravno da se DPS vratio na vlast, s tim da to nije u punom kapacitetu. Ostaje otvoreno pitanje hoće li on taj kapacitet koristiti za emancipaciju od vlastite prošlosti ili za njenu obnovu. Sada nijesu vidljivi ni nagovještaji za ovo prvo. Možda ih razvoj događaja natjera na to, ali želju im ne vidim.

MONITOR: Hoće li ovakva vlada moći da ispuni obećanja među kojima su oslobađanje institucija, vladavina prava, odblokiranje evropskog puta i ekonomski razvoj?

VUKOVIĆ: Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora blokirala evropski put. Ja bih radije govorio o tome da je porazom DPS-a i njegovih političkih klijenata razobličena šaren-laža njihovog evropejstva i odškrinuta vrata za neko utemeljenije i iskrenije putovanje u Evropu. Bojim se da ova i ovakva vlada nema kapaciteta ta vrata širom otvori. Biće dobro ako ih uspije održati i ovako odškrinuta.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo