Povežite se sa nama

INTERVJU

Vasilije Miličković, privrednik: NEMORALNO JE ĆUTATI

Objavljeno prije

na

Razgovor sa Vasilijem Miličkovićem, uspješnim crnogorskim preduzetnikom (toliko uspješnim da mu je Vlada, odnosno njen potpredsjednik Vujica Lazović, svojevremeno zamjerila da je previše zaradio) vođen je prije, za vrijeme i nakon ovonedjeljne protestne šetnje u Podgorici.

MONITOR: Šta bi se desilo kada bi Lukšić i njegov kabinet zaista podnijeli ostavku?
MILIČKOVIĆ: Svanulo bi crnogogorskoj državi i njenim građanima, ali se plašim da je to u zoni naučne fantastike.

 

MONITOR: Šta je Vas, kao nekoga koga javnost doživljava kao uspiješnog privrednika, motivisalo da podržite proteste?
MILIČKOVIĆ: Ovaj intervju ne bi izdržao opis svih nepočinstava DPS –ove vladavine, obimni materijal za pisanje knjige je u pripremi. Podsjetiću Vas na period milionske inflacije, primarne emisije, šticunga, tranzita-šverca cigareta i nafte a danas droge, rata za mir, međunarodnih sankcija, plata od 5 do 7 DEM, tranzicije i prihvatizacije za bolje sjutra, nestanka renomiranih preduzeća, siromašenje naroda… Lični razlog je to što bi me bilo stid da šutim, zato što sam finansijski situiran, da me ne interesuje i da ne vidim sirotinju oko sebe, da ne vidim beznađe u koje je ovaj narod, a posebno mlađa populacija, doveden, da me ne zanima što moj komšija nema, što moj kum i rođaci nemaju, što moji sugrađani jedva sastavljaju kraj sa krajem, dok se oligarsi sa vlasti i ljudi bliski vlasti bahato ponašaju i ne znaju što će sa sobom.

Nemoralno je ćutati, pravit se gluv i slijep, ne vidjeti da nam je država zarobljena od strane mafijaške hobotnice, da su politička korupcija i nepotizam dobili takve razmjere da se i Ranku Krivokapiću smučilo. Dakle, moj odnos prema stanju u državi je pitanje morala i elementarnog kućnog vaspitanja.

MONITOR: Gdje se danas nalaze Crna Gora i njena ekonomija?
MILIČKOVIĆ: Crna Gora je na vjetrometini i mi ne prepoznajemo te procese, već rješenja godinama tražimo u rasprodaji državne imovine i monopolističkih firmi (Telekom, EPCG,…) kao i u enormnom kreditnom zaduživanju po visokim kamatnim stopama. Kako odgovornosti kod nas nema, hajdučija i raskubanje državne imovine se nastavlja.

Posljedica ekonomske krize kod nas su predinfarktno stanje privrede i društva uoči bankrota Kombinata aluminijuma i kompanije Vektra, a plašim se i budžeta države.

Izdavanje bančinih garancija ruskom oligarhu Olegu Deripaski, kao strateškom partneru u KAP-u, od strane Vlade prilikom tzv. poravnanja, ne znam iz kojih razloga, je vrh neznanja ili korupcije, a najprije će biti kombinovani model. Podsjećam da je Lukšićev prethodnik Đukanović prilikom privatizacije KAP-a u stvari privatizovao Elektroprivredu, kada je maltene svu crnogorsku proizvodnju električne energije poklonio Deripaski, obavezujući EPCG da mu struju prodaje po 20,44 dolara za MW. Deripaska je samo po tom osnovu prvu godinu poslovanja završio sa 80 miliona eura dobiti, a EPCG sa 45 miliona eura gubitka. Zbog takve Đukanovićeve odluke, ja sam njemu, i njegovoj Vladi, tada zaveo krivičnu prijavu kod Medeničinog Državnog tužilaštva. Ta prijava se i danas nalazi u prašnjavoj fascikli, nedirana.

MONITOR: Da li Vlada odmaže ili pomaže crnogorskoj privredi?
MILIČKOVIĆ: Osnovna karakteristika naše Vlade je neznanje, što je crnogorski usud u zadnje 22 godine, a počelo je 90-ih sa dva „pripravnika” Milom Đukanovićem i Momirom Bulatovićem. Ista je matrica i danas. Lukšić, Katnić i Kavarić odrađuju pripravnički staž na ministarskim funkcijama, a posljedice svi osjećamo i na vratima smo bankrota.

Sfera interesovanja tih mladih ljudi su jahanje kamila i slušanje Metalike a, usputno, ako nekoga prevare da im da pare za punjenje budžeta jer ga iz realnih izvora ne znaju puniti. Makroekonomska politika i finansije su za njih španska sela i onda se hvale kako su mogli dobiti i više kredita po kamati od 8-10 odsto kao dokaz da strani finansijski partneri imaju povjerenje u njihovu Vladu. Bilo bi smiješno da nije žalosno i tragično po nas i buduće generacije

MONITOR: Kako komentarišete svakodnevna poravnanja Lukšićeve Vlade sa strateškim partnerima iz vremena Đukanovićeve vladavine?
MILIČKOVIĆ: Slobodno dodajte – a na štetu građana i države Crne Gore. Lukšićeva Vlada je vlada kontinuiteta, a ja bih dodao i nesposobnosti i neznanja. Umjesto da se strogo drži potpisanih Ugovora, da na to privole i drugu stranu, oni ih rado mijenjaju na našu šetu, što izaziva sumnju da je posrijedi visoka korupcija.

Pomenuo sam slučaj izmjene ugovora sa En plus grupom, koji prati pogubno izdavanje bankovnih garancija za KAP, u visini 170 miliona eura, a sa kamatama za naše zaduživanje po tom osnovu i preko 250 miliona eura. Lukšić je, kao doktor ekonomskih nauka i prvi čovjek Vlade, znao da KAP i njegova proizvodnja ne mogu vratiti te kredite, a on i pored toga potpisuje da ćemo to vratiti mi, građani. On od te odgovornosti ne može pobjeći.

Lukšić će morati jednom da odgovori zašto nije raskinuo ugovor sa Rusima na njihovu štetu, jer ga skoro u ni u čemu nijesu ispoštovali, zašto im nakon tri neizmirene fakture za utrošenu struju nije ukinuo isporuke, nego je dozvolio da 13 faktura ostanu neplaćene i ako im je struja subvencionisana. No mene čudi ponašanje i ćutanje A2A koje upravlja menadžmentom EPCG.

MONITOR: Dolazimo i do te priče. Kako komentarišete pisanje Korijera Dela Sera da su se Vlada i A2A dogovorili da izvrše tzv. vertikalnu podjelu EPCG?
MILIČKOVIĆ: To je državna izdaja. Umjesto da se Vlada drži potpisanog ugovora i preuzetih obaveza ona nas uveseljava do ludila. Meni još odzvanja u ušima njihova genijalna ideja koju su nam saopštili iz Rima, da je Lukšićeva Vlada predložila da A2A preuzme dvije hidro elektrane, HE Pivu i HE Perućicu, a da Crnoj Gori pripadne TE Pljevlja, distribucija i KAP kao potrošač sa neizmirenim dugovima.

Vraća mi se u sjaćanje kako je Vujica Lazović filmskom brzinom, za 24 minuta, zamijenio prvorangirani grčki konzorcijum davno izabranim i voljenim A2A iz Breše i Milana. Sjećam se koliko je puta taj tender mijenjan i produžavan tokom njegovog trajanja, sa što većim nejasnoćama i nedoumicama, kako bi se odbili, naglašavam odbili a ne privukli, ozbiljni strateški investitori. Samo je A2A pristajao na sve te nejasnoće i neizvjesnosti jer im je obećano da će po starom dobrom maniru naknadno biti sve izmijenjeno u njihovu korist i biti sve precizno definisano kako oni žele i kako su se prethodno tajno dogovorili. Veliko je pitanje što su se sve prethodno dogovorili za svoju korist, a na štetu građana i države Crne Gore.

Baroviću, Baroviću, što uradi, koga nam dovede.

Sve miriše da su u ovo umiješali prste naši poznati ekonomski znalci Filip Vujanović i budući uspješni biznismen Milo Đukanović, jer godinama žale što smo propustili šansu da Rusima prodamo TE Pljevlja za KAP, a mi da ostanemo potrošači jeftine energije iz hidro izvora, po svježem predlogu u vlasništvu A2A.

MONITOR: Šta ubuduće možemo očekivati od energetskog sistema?
MILIČKOVIĆ: Strah me je da je Đukanović davne 2007. godine sa Berluskonijem, na tajnim večerama, ispisao strategiju razvoja energetskog sektora u CG, za izgradnju HE na Morači i Komarnici, za proizvodnju tzv. zelene energije iz obnovljivih izvora prijeko potrebne Italiji. Sjetite se kako je preko noći, bez tendera, izvršena dokapitalizacija CG Prenosa od italijanske Terne, takođe poželjnog i unaprijed izabranog partnera. Sve je dakle isplanirano u režiji DPSDP koalicije.

Mugoša bez bagera gubi kompas

MONITOR: Sud vas je nedavno oslobodio optužbi lokalnih i policijskih moćnika. Znači li to da vi, vaša porodica i zaposleni u M&V Compani poznajete propise bolje od predstavnika države?
MILIČKOVIĆ: Ne radi se o boljem poznavanju propisa, radi se o pokušaju sloma politički suprotstavljenih, neposlušnih građana, od strane bahate i odnarođene vlasti. Miomir Mugoša i družina su iznad zakona i Ustava ove države. Oni su država, oni su zarobili sve institucije sistema i kada ih neki građanin, oslobođen straha, u ovom slučaju ja, natjera da se moraju pridržavati zakona koje su oni donijeli, oni gube kompas. Kada Mugoši oduzmete bager i policiju, on tada vrijeđa ljude, izmišlja budalaštine, prijeti predsjednicima pojedinih sudova, vidi svugdje oko sebe urotu, a Upravu za nekretnine – kao svjedoka njegovih nepočinstava – optužuje za nesposobnost i neažurnost… Dakle, Mugoša bez policije nije Miomir. A policija je, po definiciji njegovog šefa Mila Đukanovića, ,,partijsko dobro, koje su osvojili na izborima, pa ga sa ne bi odrekli ni u korist koalicionog partnera SDP-a”. Penicilin za Mugošu i njegove bahate partijske kolege i silnike je oslobađanje od straha. Oni su onda manji od makovog zrna, da Vam ih je ponekad prosto i žao.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DARKO DRLJEVIĆ, KARIKATURISTA: Karikatura ne može promijeniti svijet ali može svijest

Objavljeno prije

na

Objavio:

Karikatura je jednostavno glas razuma i duha, moćna onoliko koliko ima svijesti i kulture u društvu. Moćna koliko ima duha u narodu. Koliko ima prostora za nju u štampi i medijima. Ako toga nema, ona gubi svaki smisao

 

 

MONITOR: Od kada smo prvi put razgovarali, gotovo uvijek Vas pitam koliko nagrada ste do sada osvojili? Poslednjih mjeseci pristigla su neka nova priznanja. Važno je i reći da se radi o internacionalnim nagradama.

DRLJEVIĆ: Da, nagrade pristižu, povećava im se broj. U pravu ste, radi se o internacionalnim nagradama, njih i brojim. Domaćih ili nacionalnih gotovo da i nema, jer nema ni nacionalnih takmičenja. Ali imam jedno veliko priznanje, nije na spisku nagrada za karikaturu. Njega  sam dobio, a ne osvojio. A to je nagrada ili plaketa grada Kolašina za moj sveukupan doprinos kulturi mog rodnog grada, kojom se ponosim.

MONITOR: Za oko mi je zapala vaša novija karikatura „Pregovori“. Osim vrhunske ideje i izvedbe, vjerovatno i zbog aktuelnosti teme. Uvijek neki pregovori, i kod nas i u svijetu. Možete li je opisati i reći kako teče proces nastanka jednog ovakvog bisera?

DRLJEVIĆ: Radi se o karikaturi koja je upravo selektovana za nagradu u Brazilu. Pa eto, konstatujući da se puno pregovara, a  malo dogovara, napravio sam ilustraciju kako to ustvari izgleda. Naime, pošto su se ljudi toliko udaljili i otuđili, jedni druge niti čuju niti  razumiju. To mi liči na pijetla i sovu koji se uopšte ne mogu susresti, jer dok jedan spava  drugi je budan, i obratno.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR TRIFUNOVIĆ, GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK BANJALUČKOG PORTALA BUKA: Nemoguća je misija ideju Velike Srbije sprovjesti u djelo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris Deklaracije usvojene  na Svesrpskom saboru u Beogradu – tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima.  Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima

 

 

MONITOR: Na nedavno održanim prvom Svesrpskom saboru u Beogradu, usvojena a je i Deklaracija o zajedničkoj budućnosti srpskog naroda. Nenad Stevandić, predsjednik Skupštine RS, tvrdi da se ne radi o projektu Velike Srbije. Kakvo je Vaše mišljenje?

TRIFUNOVIĆ: Na sreću srpskog naroda koji živi van Srbije, trenutno ne postoji neka vrsta političkog pokreta niti neka vrsta političke mogućnosti da se na projektu Velike Srbije radi na bilo koji način. Ta ideja je najviše štete upravo donijela srpskom narodu. Revitalizacija te ideje-pa makar i verbalna, donijela bi veliku štetu i mislim da akteri političke scene za tako šta ne mare. Ali, najveći je problem što političari koji trenutno vladaju na prostorima na kojima žive Srbi, bagatelišu ideju jedinstva- pa na svaki pomen kulturnog ili sličnog ekonomskog  povezivanja Srba, iz regije dobijamo bojazan i strahove da se tu ipak ne radi o nekom pokušaju objedinjavanja teritorija. Kako ne vjerujem u iskrenost naših političara ma šta da pričaju-sa trenutnim političkim i ekonomskim snagama, Veliku Srbiju sprovesti u djelo  to je nemoguća misija. I ako bi neko sa tim i krenuo, to bi se obilo Srbima o glavu, prije svih.

MONITOR: Stevandić je, u intervjuu RTS, rekao da će ona biti početkom jula ratifikovana u parlamentu RS, a da je njen značaj i u tome što tekst Deklaracije pokazuje i adekvatno razumijevanje novih globalnih geopolitičkih odnosa. Kakav  „pogled na svijet“ nudi ovaj srpsko-srpski dokument?

TRIFUNOVIĆ: Parlament RS  će da ratifikuje sve što Dodik zamišlja. Vi nemate društveni dijalog na bilo koju temu. Na temu ovako ozbiljnu-ako su tu temu o srpskom jedinstvu tako shvatili kao što su to tvrdili na Svesrpskom saboru, nije bilo nikakve debate u društvu. Čak nije bilo ni unutar političke scene jer je opozicija bila isključena iz svega toga da bi i oni rekli neko svoje mišljenje. Mada je ovdašnja opozicija isto toliko „zaljubljena“ u Vučića koliko je to  u Vučića politički zaljubljen i Dodik. Naravno, možemo pričati koliko je u tome iskrenosti. Ali, jednostavno, u ovom trenutku u politici RS, odgovara da oni prikažu da imaju slogu sa Vučićem. Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris ove Deklaracije, tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima. Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima. To je, samo potvrda toga kako se politički Srbi ponašaju. To ide na štetu, prije svega-Srbima u RS i Srbiji. Ne postoji nikakav pogled na svijet –mi „žmirimo“ prema svijetu gledajući šta se tamo dešava i kako se svijet brzo mijenja. I poručujemo: Mi ćemo po našem. To je nemoguća misija.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo