Povežite se sa nama

INTERVJU

DRAŠKO ĐENOVIĆ, GENERALNI SEKRETAR NVO CENTAR 9: Hrišćanstvo daleko od ujedinjenja

Objavljeno prije

11 godina

na

djenovic

U toku je godišnji Sabor Svetog arhijerejskog sinoda SPC na kojem bi trebalo da se rješava i pitanje penzionisanja nekoliko vladika, pominje se i mitropolit Amfilohije, ali je to i prilika da se javnosti objelodani njihova dalja aktivnost. O stanju pravoslavnih crkava i njihovim međusobnim odnosima, razgovarali smo sa Draškom Đenovićem, vjerskim analitičarem, obrazovanim na protestantskom koledžu, koji je godinama bio dopisnik evropske novinske agencije za vjerska prava i slobode Forum 18, sa sjedištem u Oslu.

MONITOR: Kada govorimo o sukobima između SPC i CPC, da li se status SPC u Crnoj Gori može odvojiti od pitanja vlasništva nad crkvenom imovinom?
ĐENOVIĆ: Pitanje vlasništva jeste jedno, ali ne i jedino pitanje koje leži iza sukoba SPC i CPC u Crnoj Gori. Na prvom mestu ovde je reč o sukobu kanonski priznate pravoslavne crkve – SPC koja pak nije priznata od strane crnogorske države, jer je pravno nevidljiva zbog nedostatka registracije i kanonski nepriznate, ali sa stanovišta crnogorske države registrovane i pravno postojeće CPC.

 

Ono što mene čudi je činjenica da je SPC u Crnoj Gori mogla da deluje neregistrovana, da ne kažem “na divlje” ili “na crno” u vreme socijalizma, a da sada u samostalnoj i demokratskoj Crnoj Gori smeta ono što nije smetalo komunističkim komesarima – da pitanje registracije potežu upravo u vezi imovinskih pitanja.

S druge strane, uporno odbijanje Mitropolita Amfilohija da se SPC registruje pokazuje da on smatra da je crkva iznad države, jer je starija. Ovde treba imati na umu da se on ne suprotstavlja samo registraciji SPC u Crnoj Gori, već je prošle godine poručio i tadašnjem ministru vera Srbije Bogoljubu Šijakoviću da njegovu mitropoliju briše iz srpskog registra crkava i verskih zajednica.

MONITOR: Koliko je u svemu tome važna uloga Vaseljenskog patrijarha i koliko se on do sada miješao u ovaj spor?
ĐENOVIĆ: Vaseljenska patrijaršija ima dovoljno svojih problema da bi se mešala u sukob na relaciji SPC-CPC u Crnoj Gori. Ipak, činjenica je da je Moskovska patrijaršija ne samo slala mitropolita volokolamskog Ilariona (Alfejeva), šefa Odeljenja spoljnih crkvenih veza u Crnu Goru da pokaže iza koje pravoslavne crkve RPC stoji, već je i sam tadašnji ruski patrijarh Aleksej II još 2004. godine jasno kazao kakva je klima u autokefalnim kanonskim crkvama po pitanju CPC. Ukoliko bi SPC dala autonomiju crkvi u Crnoj Gori, kao što je to učinila davši autonomiju Ohridskoj pravoslavnoj arhiepiskopiji u Makedoniji na čijem čelu je utamničeni arhiepiskop Jovan, Crna Gora bi mogla da ima svoju autonomnu crkvu kao što je imala do 1920. godine. O ovome se govori upravo ovih dana u Beogradu sa početkom zasedanja Sv. arhijerejskog sabora SPC. Ako bi došlo do toga, nema sumnje da će crkva u Crnoj Gori dobiti tomos o autonomiji crkve.

Osnovno je ljudsko pravo, zagarantovano 18. tačkom povelje OUN i članom 9. Evropske konvencije o ljudskim pravima da se vernici Bogu mole u crkvi u kojoj žele, pa time i u CPC na čijem čelu je Miraš Dedeić iako ona u organizacionom smislu nije prepoznata od drugih pravoslavnih kanonskih crkava. Eventualna autonomija crkve na čijem čelu je Amfilohije Radović će možda razrešiti određena kanonska i imovinska pitanja, ali nikako na uštrb zabrane CPC.

Crna Gora, kao država koja stremi evropskim tokovima treba i mora da omogući da se njeni građani mogu moliti u crkvi ili verskoj zajednici gde se duhovno mogu najbolje izraziti bez obzira na unutarcrkvene sporove. Na kraju krajeva mora se izbeći i situacija koja je u Srbiji da osim Jevrejske i Islamske zajednice nijedna nehrišćanska verska zajednica nema rešen pravni status, jer je Ministarstvo vera odbilo da ih registruje.

MONITOR: Da li je prihvatljivo da su pitanja crkvene organizacije jedna od glavnih tema stranaka, kao što je slučaj sa programom crnogorske DPS?
ĐENOVIĆ: Crna Gora je prema Ustavu iz oktobra 2007. građanska država. Samim tim neprihvatljivo je da se političke partije mešaju u poslove crkava i verskih zajednica. Prošle godine sam s predstavnicima pravoslavne, jevrejske i islamske zajednice iz Srbije bio u SAD u okviru programa njihovog State Departmenta posećujući i razgovarajući s predstavnicima različitih verskih zajednica, ali i pojedinim kongresmenima i zvaničnicima iz američke administracije. Bilo je jasno da koliko god američka država potpomaže programe i projekte tamošnjih verskih zajednica princip odvojenosti crkve i države je svetinja.

Ako je nekome u Crnoj Gori za utehu, isto toliko je neprihvatljivo i rešenje o odbijanju registracije CPC u Srbiji koje je potpisao tadašnji ministar vera u Srbiji Milan Radulović, a koje se pozivalo na vaseljenske sabore što je nespojivo s činjenicom da državni organ kakvo je bilo Ministarstvo vera u jednoj pravno sekularnoj državi. Takvi postupci su verovatno kasnije i doveli do utopljavanja tog ministarstva u drugo i njegovo praktično marginalizovanje. Ovo i govori o jalovosti mešanja političkih partija u crkvene poslove.

MONITOR: Neki arhijereji su zatražili penziju. Pominje se i mitropolit Amfilohije Radović. Šta će to značiti za njihove dosadašnje obaveze i zvanja koja imaju u hijerarhiji SPC?
ĐENOVIĆ: Velika je razlika između državnog i crkvenog penzionisanja. Amfilohije Radović ide u svetovnu penziju što znači da će umesto crkvene plate primati penziju iz penzijskog fonda, jer je ispunio uslove za odlazak u penziju. Amfilohije Radović više neće uplaćivati penzijsko i socijalno osiguranje već će biti ,,na platnom spisku” penzionog fonda i poput ostalih penzionera čekaće poštara da mu donese penziju. To ga neće sprečavati da u crkvi ostane aktivan u nesmanjenom obimu.

Druga je situacija sa crkvenim penzionisanjem. Ono je za episkope moguće samo na lični zahtev zbog zdravstvenih razloga kao što je svojevremeno na lični zahtev umirovljen episkop Atanasije (Jevtić).

Što se pak tiče spekulacija u javnosti o eventualnom penzionisanju vladike mileševskog Filareta, episkopa vranjskog Pahomija, vladike banatskog Nikanora, zvorničko-tuzlanskog Vasilija i episkopa srednjoevropskog Konstantina, ono je moguće samo ukoliko oni podnesu zahtev za odlazak u mirovinu čime bi postali umirovljeni episkopi, jer moramo imati na umu da je episkopska služba doživotna.

MONITOR: Kada govorimo o mjestu koje je za pravoslavne crkve najuticajnije, pored prihvaćenog uticaja Vaseljenske patrijaršije u Istanbulu, veliki je, iako neformalan, uticaj Ruske pravoslavne crkve. Kako ga vi procjenjujete?
ĐENOVIĆ: Treba imati na umu da su svi patrijarsi na svetu jednaki, a da je Vaseljenski prvi među jednakima, ali ne i da ima vlast ili da je iznad drugih. Isto je i s Moskovskim patrijarhom. Iako je na čelu najveće pravoslavne crkve na svetu on nije iznad drugih patrijarha, ali jasno je da je uticaj moskovske patrijaršije popriličan iz prostog razloga što ima, ako imam tačne podatke, 160 eparhija i 217 epsikopa što odražava ne samo njeno teritorijalno prostranstvo već i brojnost vernika a time i moć koju ima unutar pravoslavnih crkava. Moskovska patrijaršija pomno prati situaciju u Crnoj Gori i verujem da je i crnogorskim političarima koji žele da uređuju crkvene poslove jasno koliki je uticaj RPC, te da njen uticaj prevazilazi duhovnu sferu i da ona ima političku i ekonomsku moć.

MONITOR: Koje su danas najveće prepreke ujedinjenju hrišćanstva?
ĐENOVIĆ: Hrišćanstvo je daleko od ujedinjenja jer ga iskreno ne želi nijedna strana na ravnopravnim osnovama. Tačno je da se Rim zalaže za jedinstvo – ali tzv. ,,ekumenizam povratka”: ekumenizam kao povratak izgubljenih ovčica u Katoličku crkvu pod Rimskim biskupom – papom. Imajući na umu da je sadašnji papa Benedikt XVI dosta konzervativnijih pogleda od svog prethodnika Jovana Pavla II, mislim da je sada to ujedinjenje još dalje nego što je bilo.

Papa neće doći u Niš?

MONITOR: Sljedeće 2013. godine u Nišu će se proslaviti 1700. godišnjica Milanskog edikta u Nišu 2013. Može li se ipak dogoditi da papa prisustvuje događaju, na poziv države Srbije ako ne i SPC zbog, kako je rečeno, nerješenih sporova?
ĐENOVIĆ: Mislim da je sada već kasno da se uputi taj poziv. Čak da se to i desi, papa neće doći u posetu zemlji bez poziva većinske crkve – u ovom slučaju SPC. Lično mislim da je Srbija puno izgubila što proslavi 1700-e godišnjice Milanskog edikta u Nišu neće prisustvovati i Benedikt XVI i to iskoristi da popravi određene diplomatske i političke pozicije, ali o toj temi je uputnije da govore politički nego verski analitičari.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CGO: Živimo život za 2+

Objavljeno prije

5 dana

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Istraživanja pokazuju da nam je opšte povjerenje u institucije i organizacije prije avgusta 2020. bilo jače nego danas kada najviše rangirani jedva prebacuju 2,5 na skali od 1 do 4. I mnogo je važnih segmenta koji su nam na ocjeni 2+.  Život koji se kreće oko ocjene 2+ nije onaj koji ukazuje na poboljšanje

Za očekivati je da na ovim izborima imamo manju izlaznost nego u avgustu 2020. godine, jer nema više mobilizacijskog potencijala koji bi mogao da se aktivira kao tada, niti su na isti način spoljni akteri zainteresovani za Crnu Goru, kaže Daliborka Uljarević, izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje (CGO) u razgovoru za Monitor. „Nema ni onog DPS-a koji je bio homogenizirajući kako za svoje birače, tako i za one koji su izlazili samo da glasaju protiv. To predstavlja izazov mnogima koji su svoju politiku gradili samo na oponiranju DPS-u i sistemu koji je ona oblikovao.

Takođe, dio građana i građanki je poslije ove tri godine razočaran i onim akterima za koje su glasali na prethodnim izborima jer su vidjeli da im je na prvom, a često i jedinom, mjestu lični interes”.

MONITOR: Čeka nas Parlament, a moguće i Vlada, sa mnogo novih lica. Treba li to da nas raduje ili plaši?

ULJAREVIĆ: Problem Crne Gore danas je što ona od obnove nezavisnosti nije uspjela da stvori jaku, prozapadnu alternativu Đukanoviću i DPS-u. Umjesto toga, svjedočimo rastu desno-populističkih snaga, uz dio onih koji su nepouzdani i neotporni na štetne uticaje ili retrogradne strukture. Zato mi sa novim licima, nažalost, najmanje dobijamo kvaliteta u pristupu politici, rukovođenju, pa i u onom što se odnosi na struku kad je riječ o specifičnim oblastima.

Vrijedi podsjetiti da smo mi već imali tu političku fazu u kojoj su samo mladost, neiskustvo, i puka kritika prema prethodnicima bili protežirani kao prednosti – a to nijesu prednosti u politici demokratskih društava. Izgleda da lekciju naučenu 90-ih godina prošlog vijeka moramo da obnavljamo, a vidjećemo i koliko će nas to koštati.

MONITOR: A kakva bi mogla biti nova Vlada?

ULJAREVIĆ: Sada se u dijelu javnosti pozicionira pretpostavljena većina koja bi trebalo da je formira, a koji bi činili Evropa sad sa koalicijom Demokrate-URA i manjinskim partijama. Imajući u vidu sve razlike koje postoje među njima, ali i lične animozitete koji se kao u talasima javljaju i ukrivaju, za očekivati je da to bude mučan proces.

Nema tu kohezivnog faktora koji bi se zasnivao na principima i vrijednostima, uz činjenicu da za neke i ne znamo koje su to magistralne vrijednosti na kojima stoje.

Dodatno, imamo još nekoliko nepoznatih: da li je DF i dalje neprihvatpjiv kao dio vlasti, jer smo svjedoci da se on već duže od aktera sadašnje Vlade i njima bliskih saveznika iz različitih sfera „umiva”; kako će se odvijati stvari u PES-u s obzirom na vidno postojanje različitih struja; da li će koalicija Demokrate – URA biti raskinuta nakon izbora; Kakav će biti odnos Spajića prema Abazoviću i njegovoj partiji koja je bila ključna u obaranju Vlade čiji je on faktički bio drugi čovjek i protiv kojeg je Abazovićeva Vlada prije samo nekoliko sedmica podnijela prijavu zbog zaduženja iz 2020…

Konačno, uz očekivani uspjeh PES-a i činjenicu da su oni otvorili Pandorinu kutiju primarno ekonomskog populizma, bila bi neka kosmička pravda i da dođu u poziciju da pokušaju sprovesti svoja obećanja.

MONITOR: Kako, u odsustvu stabilnih institucija, nadomjestiti očekivani nedostatak iskustva kod budućih nosilaca ključnih političkih funkcija?

ULJAREVIĆ: Nije samo neiskustvo ono što karakteriše novu političku strukturu, već i nedostatak odgovornosti i nevjerovatno brza i jaka opijenost onim što nosi funkcija, a takvima odgovaraju erodirane institucije.

Pored izostanka kvaliteta političkih struktura, treba ukazati i na hronično nedostajanje zdrave kritičke misli u dovoljnom obimu. Naglašavam ovo zdrava kod kritičke misli, da bi pravili razliku između kritike i krikova, a mi, na žalost, prečesto čujemo samo te neartikulisane i prizemne krikove sa raznih strana.

Upravo nedostatak zdrave i principijelne kritike, stalno kalkulisanje niza aktera sa novim ili prolaznim donosiocima odluka, predstavlja opasnost u društvu koje prolazi kroz turbulentne procese u pokušaju da dođe do nove paradigme političkog djelovanja. To bi uključilo fokus na institucijama a ne na ličnostima, realnim javnim politikama a ne promotivnoj kampanji, osluškivanje pulsa građanstva čak i kad nije u skladu sa onim što su preferencije, kao i donošenje odluka koje vode emancipaciji društva, a ne njegovom nazadovanju da bi se lakše vladalo.

Zoran RADULOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu

Objavljeno prije

5 dana

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Ako znama da je porijeklo svakog nasilja rezultanta straha kao jedne od tri osnovne emocije, uz bijes i gnijev, onda moramo znati da obezbjeđivanjem osjećaja sigurnosti kod svakog pojedinca, najbolje možemo spriječiti pojavu nasilnog ponašanja

 

MONITOR: Upozorili ste tokom pandemije na pogoršanje psihičkog zdravlja ljudi. Koliko je povećana agresija i nasilje rezultat pandemije, a koliko drugih faktora?

BURDŽOVIĆ: Posljednjih dana, dešavanja kojima svijedočima kod nas, u regionu, a reklo bi se i u čitavom svijetu, nesumnjivo ukazuju da je nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu. Pritiak na mentalno zdravlje svakog pojedinca  nakon zvaničnog kraja pandemije produbio se pogoršanjem socioekonomske situacije, rata u Ukrajini, te raznih političkih previranja. Kada imamo takve prilike u drštvu, a odgovorni ne čine potrebne intervencije da to ublaže, pojačan stepen svih oblika agresije je neminovan.

MONITOR: Kako preduprijediti nasilje?

BURDŽOVIĆ:  Ako znama da je porijeklo svakog nasilja rezultanta straha kao jedne od tri osnovne emocije, uz bijes i gnijev, onda moramo znati da obezbijeđivanjem osjećaja sigurnosti kod svakog pojedinca, najbolje možemo spriječiti pojavu nasilnog ponašanja. Veliki problem kod nas predstavlja porast vršnjačkog nasilja o kome se dosta govorilo u posljednje vrijeme, a moramo znati da sigurnost dijece isključivo zavisi od  odraslih koji brinu o njima. Kad kažem „odrasli”, mislim na njihove roditelje, blisko okruženje, prosvjetne radnike i sve one koji kreiraju ambijent u kome ta djeca rastu. Jasnim strategijama zdravstvenih vlasti, brigom o mentalnom zdravlju, intervencijama prosvjetnih radnika,  možemo učiniti mnoga za nas i naše najmlađe.

Predrag NIKOLIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJA LUKE: Naš je problem što nas, najčešće, ujedinjuju tragedije

Objavljeno prije

5 dana

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Koliko god nas svađali, plašili i djelili, to nije toliko uspješno koliko se na prvi pogled čini. Najviše putujemo unutar regiona. Rodbinski i prijateljski smo povezani. Govorimo isti jezik, imamo isto porijeklo, mentalitet nam je sličan, jedemo istu hranu, slušamo istu muziku i protiv toga su nemoćni svi naši nacionalizmi

 

MONITOR: Kako vidite posljedice dva masovna ubistva u Beogradu koja su imala reperkusije i u regionu, pa i u Republici Srpskoj gdje je policiji prijavljeno više incidentnih situacija, naročito u školama?

PUHALO: Ako izuzmemo Sloveniju i donekle Hrvatsku, za ostale zemlje koje su nastale raspadom Jugoslavije, možemo reći da su zapuštana društva u svakom smislu. I to traje već 30 godina. Siromašni smo, PTSP-om se niko nikada nije bavio, permanetno smo pod stresom, politička nestabilnost je svakodnevica, nezadovoljni smo, naoružani smo… Antidepresivi, alkohol i lake droge su nam najbolji prijatelji, besperspektivnost dominira, ljudi odlaze, roditelji nemaju kada da se bave poslom roditelja od trke da zarade za pristojan život, djeca odrastaju u takvom društvu i smatraju ga normalnim, a niko ništa ne preduzima da se to zaustavi.

Što se tiče sistema vrijednosti koji dominira, čini mi se da imamo ozbiljne razlike između onoga što se govori u školama i realnosti.

Imamo sve predispozicije da budemo agresivni, ljuti i samo je pitanje kako će se to ispoljiti prema sebi, porodici, slabijim od sebe, pederima, ljudima druge nacionalnosti ili protivničkim navijačima.

Kao što vidite, namjerno ne spominjem rijalitije, video igrice, jutjubere, Tik-Tok i ostale „kvaritelje omladine“ jer mislim da oni nisu mnogo važni u čitavoj ovoj tragediji.

Naravno, ne smijemo na osnovu jednog ili dva slučaja donositi generalizacije, ali je sasvim jasno da od ovakvih incidenata nijedno društvo nije zaštićeno. Sada treba sjesti i prepustiti stručnjacima da predlože plan kako sanirati štetu i šta raditi na prevenciji da nam se ovakve tragedije ne bi ponavljale.

MONITOR: Ove tragedije su dovele i do nove solidarnosti sa žrtvama i građanstvom u Srbiji. U BiH i Crnoj Gori je proglašen, povodom njih, i dan žalosti. Kako bi to trebalo da razumijemo?

PUHALO: Prije svega naš problem je što nas tragedije najčešće ujedinjuju, sjetimo se poplava ili zemljotresa u Hrvatskoj. Koliko god nas svađali, plašili i djelili, to nije toliko uspješno koliko se na prvi pogled čini. Najviše putujemo unutar regiona. Rodbinski i prijateljski smo povezani. Mi govorimo isti jezik, imamo isto porijeklo, mentalitet nam je sličan, jedemo istu hranu, slušamo istu muziku i protiv toga su nemoćni svi naši nacionalizmi. Na kraju, kada nastradaju djeca, svaki roditelj, kao i odrasli čovjek, ne može da ne saosjeća sa roditeljima žrtava. Empatija je biološki uslovljena i to ne može zaustaviti nijedna granica, niti ideologija ili politika.

Nastasja RADOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo