Povežite se sa nama

INTERVJU

DRAŠKO ĐENOVIĆ, GENERALNI SEKRETAR NVO CENTAR 9: Hrišćanstvo daleko od ujedinjenja

Objavljeno prije

na

U toku je godišnji Sabor Svetog arhijerejskog sinoda SPC na kojem bi trebalo da se rješava i pitanje penzionisanja nekoliko vladika, pominje se i mitropolit Amfilohije, ali je to i prilika da se javnosti objelodani njihova dalja aktivnost. O stanju pravoslavnih crkava i njihovim međusobnim odnosima, razgovarali smo sa Draškom Đenovićem, vjerskim analitičarem, obrazovanim na protestantskom koledžu, koji je godinama bio dopisnik evropske novinske agencije za vjerska prava i slobode Forum 18, sa sjedištem u Oslu.

MONITOR: Kada govorimo o sukobima između SPC i CPC, da li se status SPC u Crnoj Gori može odvojiti od pitanja vlasništva nad crkvenom imovinom?
ĐENOVIĆ: Pitanje vlasništva jeste jedno, ali ne i jedino pitanje koje leži iza sukoba SPC i CPC u Crnoj Gori. Na prvom mestu ovde je reč o sukobu kanonski priznate pravoslavne crkve – SPC koja pak nije priznata od strane crnogorske države, jer je pravno nevidljiva zbog nedostatka registracije i kanonski nepriznate, ali sa stanovišta crnogorske države registrovane i pravno postojeće CPC.

 

Ono što mene čudi je činjenica da je SPC u Crnoj Gori mogla da deluje neregistrovana, da ne kažem “na divlje” ili “na crno” u vreme socijalizma, a da sada u samostalnoj i demokratskoj Crnoj Gori smeta ono što nije smetalo komunističkim komesarima – da pitanje registracije potežu upravo u vezi imovinskih pitanja.

S druge strane, uporno odbijanje Mitropolita Amfilohija da se SPC registruje pokazuje da on smatra da je crkva iznad države, jer je starija. Ovde treba imati na umu da se on ne suprotstavlja samo registraciji SPC u Crnoj Gori, već je prošle godine poručio i tadašnjem ministru vera Srbije Bogoljubu Šijakoviću da njegovu mitropoliju briše iz srpskog registra crkava i verskih zajednica.

MONITOR: Koliko je u svemu tome važna uloga Vaseljenskog patrijarha i koliko se on do sada miješao u ovaj spor?
ĐENOVIĆ: Vaseljenska patrijaršija ima dovoljno svojih problema da bi se mešala u sukob na relaciji SPC-CPC u Crnoj Gori. Ipak, činjenica je da je Moskovska patrijaršija ne samo slala mitropolita volokolamskog Ilariona (Alfejeva), šefa Odeljenja spoljnih crkvenih veza u Crnu Goru da pokaže iza koje pravoslavne crkve RPC stoji, već je i sam tadašnji ruski patrijarh Aleksej II još 2004. godine jasno kazao kakva je klima u autokefalnim kanonskim crkvama po pitanju CPC. Ukoliko bi SPC dala autonomiju crkvi u Crnoj Gori, kao što je to učinila davši autonomiju Ohridskoj pravoslavnoj arhiepiskopiji u Makedoniji na čijem čelu je utamničeni arhiepiskop Jovan, Crna Gora bi mogla da ima svoju autonomnu crkvu kao što je imala do 1920. godine. O ovome se govori upravo ovih dana u Beogradu sa početkom zasedanja Sv. arhijerejskog sabora SPC. Ako bi došlo do toga, nema sumnje da će crkva u Crnoj Gori dobiti tomos o autonomiji crkve.

Osnovno je ljudsko pravo, zagarantovano 18. tačkom povelje OUN i članom 9. Evropske konvencije o ljudskim pravima da se vernici Bogu mole u crkvi u kojoj žele, pa time i u CPC na čijem čelu je Miraš Dedeić iako ona u organizacionom smislu nije prepoznata od drugih pravoslavnih kanonskih crkava. Eventualna autonomija crkve na čijem čelu je Amfilohije Radović će možda razrešiti određena kanonska i imovinska pitanja, ali nikako na uštrb zabrane CPC.

Crna Gora, kao država koja stremi evropskim tokovima treba i mora da omogući da se njeni građani mogu moliti u crkvi ili verskoj zajednici gde se duhovno mogu najbolje izraziti bez obzira na unutarcrkvene sporove. Na kraju krajeva mora se izbeći i situacija koja je u Srbiji da osim Jevrejske i Islamske zajednice nijedna nehrišćanska verska zajednica nema rešen pravni status, jer je Ministarstvo vera odbilo da ih registruje.

MONITOR: Da li je prihvatljivo da su pitanja crkvene organizacije jedna od glavnih tema stranaka, kao što je slučaj sa programom crnogorske DPS?
ĐENOVIĆ: Crna Gora je prema Ustavu iz oktobra 2007. građanska država. Samim tim neprihvatljivo je da se političke partije mešaju u poslove crkava i verskih zajednica. Prošle godine sam s predstavnicima pravoslavne, jevrejske i islamske zajednice iz Srbije bio u SAD u okviru programa njihovog State Departmenta posećujući i razgovarajući s predstavnicima različitih verskih zajednica, ali i pojedinim kongresmenima i zvaničnicima iz američke administracije. Bilo je jasno da koliko god američka država potpomaže programe i projekte tamošnjih verskih zajednica princip odvojenosti crkve i države je svetinja.

Ako je nekome u Crnoj Gori za utehu, isto toliko je neprihvatljivo i rešenje o odbijanju registracije CPC u Srbiji koje je potpisao tadašnji ministar vera u Srbiji Milan Radulović, a koje se pozivalo na vaseljenske sabore što je nespojivo s činjenicom da državni organ kakvo je bilo Ministarstvo vera u jednoj pravno sekularnoj državi. Takvi postupci su verovatno kasnije i doveli do utopljavanja tog ministarstva u drugo i njegovo praktično marginalizovanje. Ovo i govori o jalovosti mešanja političkih partija u crkvene poslove.

MONITOR: Neki arhijereji su zatražili penziju. Pominje se i mitropolit Amfilohije Radović. Šta će to značiti za njihove dosadašnje obaveze i zvanja koja imaju u hijerarhiji SPC?
ĐENOVIĆ: Velika je razlika između državnog i crkvenog penzionisanja. Amfilohije Radović ide u svetovnu penziju što znači da će umesto crkvene plate primati penziju iz penzijskog fonda, jer je ispunio uslove za odlazak u penziju. Amfilohije Radović više neće uplaćivati penzijsko i socijalno osiguranje već će biti ,,na platnom spisku” penzionog fonda i poput ostalih penzionera čekaće poštara da mu donese penziju. To ga neće sprečavati da u crkvi ostane aktivan u nesmanjenom obimu.

Druga je situacija sa crkvenim penzionisanjem. Ono je za episkope moguće samo na lični zahtev zbog zdravstvenih razloga kao što je svojevremeno na lični zahtev umirovljen episkop Atanasije (Jevtić).

Što se pak tiče spekulacija u javnosti o eventualnom penzionisanju vladike mileševskog Filareta, episkopa vranjskog Pahomija, vladike banatskog Nikanora, zvorničko-tuzlanskog Vasilija i episkopa srednjoevropskog Konstantina, ono je moguće samo ukoliko oni podnesu zahtev za odlazak u mirovinu čime bi postali umirovljeni episkopi, jer moramo imati na umu da je episkopska služba doživotna.

MONITOR: Kada govorimo o mjestu koje je za pravoslavne crkve najuticajnije, pored prihvaćenog uticaja Vaseljenske patrijaršije u Istanbulu, veliki je, iako neformalan, uticaj Ruske pravoslavne crkve. Kako ga vi procjenjujete?
ĐENOVIĆ: Treba imati na umu da su svi patrijarsi na svetu jednaki, a da je Vaseljenski prvi među jednakima, ali ne i da ima vlast ili da je iznad drugih. Isto je i s Moskovskim patrijarhom. Iako je na čelu najveće pravoslavne crkve na svetu on nije iznad drugih patrijarha, ali jasno je da je uticaj moskovske patrijaršije popriličan iz prostog razloga što ima, ako imam tačne podatke, 160 eparhija i 217 epsikopa što odražava ne samo njeno teritorijalno prostranstvo već i brojnost vernika a time i moć koju ima unutar pravoslavnih crkava. Moskovska patrijaršija pomno prati situaciju u Crnoj Gori i verujem da je i crnogorskim političarima koji žele da uređuju crkvene poslove jasno koliki je uticaj RPC, te da njen uticaj prevazilazi duhovnu sferu i da ona ima političku i ekonomsku moć.

MONITOR: Koje su danas najveće prepreke ujedinjenju hrišćanstva?
ĐENOVIĆ: Hrišćanstvo je daleko od ujedinjenja jer ga iskreno ne želi nijedna strana na ravnopravnim osnovama. Tačno je da se Rim zalaže za jedinstvo – ali tzv. ,,ekumenizam povratka”: ekumenizam kao povratak izgubljenih ovčica u Katoličku crkvu pod Rimskim biskupom – papom. Imajući na umu da je sadašnji papa Benedikt XVI dosta konzervativnijih pogleda od svog prethodnika Jovana Pavla II, mislim da je sada to ujedinjenje još dalje nego što je bilo.

Papa neće doći u Niš?

MONITOR: Sljedeće 2013. godine u Nišu će se proslaviti 1700. godišnjica Milanskog edikta u Nišu 2013. Može li se ipak dogoditi da papa prisustvuje događaju, na poziv države Srbije ako ne i SPC zbog, kako je rečeno, nerješenih sporova?
ĐENOVIĆ: Mislim da je sada već kasno da se uputi taj poziv. Čak da se to i desi, papa neće doći u posetu zemlji bez poziva većinske crkve – u ovom slučaju SPC. Lično mislim da je Srbija puno izgubila što proslavi 1700-e godišnjice Milanskog edikta u Nišu neće prisustvovati i Benedikt XVI i to iskoristi da popravi određene diplomatske i političke pozicije, ali o toj temi je uputnije da govore politički nego verski analitičari.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA: Svjedočimo samo vrhu brijega

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast, koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora, blokirala evropski put

 

MONITOR: Mediji su zaslužni sto su otvoreni i procesuirani slučajevi zloupotreba bivše predsjednice Vrhovnog suda i policajaca povezanih sa organizovanim kriminalom. Šta vam to govori?

VUKOVIĆ: Polakote, što bi rekao bivši glavni specijalni tužilac Katnić. Prvo moramo odati zahvalnost Europolu, koji je prikupio informacije i proslijedio ih na adrese naših nadležnih. Odatle možemo govoriti o zasluzi medija, jer su obnarodovali kompromitujuće informacije i tako, pretpostavljam, ubrzali procesuiranje. Mi sada ne znamo šta bi se desilo da kompromitujući transkripti telefonskih razgovora nijesu došli do medija, ali je jasno da je njihovo objavljivanje ubrzalo policijsko-tužilačke akcije.

Jedna od funkcija medija je da kontrolišu one koji imaju formalnu i neformalnu moć, jer je istorijsko iskustvo pokazalo da su i najnezavisnije institucije i najpošteniji ljudi skloni zloupotrebama moći u određenim situacijama. Zato ih neko stalno mora držati na oku. No, dešavalo se i ranije da mediji u Crnoj Gori odigraju dobro ulogu kontrolora i galame dovoljno glasno, ali je bilo uzalud jer je konfiguracija moći u društvu bila takva da se ta galama zabadala u debelo uho nezainteresovanih. Sada imamo nešto drugačiju konfiguraciju moći i uši nekih institucija su se počele tanjiti.

MONITOR: Šta govori činjenica da su policajci, te čelni ljudi pravosuđa članovi organizovanih kriminalnih grupa?

VUKOVIĆ: Neke mlađe ljude sam nedavno edukovao o tome kako je aktuelni predsjednik države tokom svoga prvoga premijerskog mandata govorio opoziciji u parlamentu da neće nikada saznati istinu o sivom državnom novcu koji se nalazio na posebnim računima koji su otvarani na imena režimskih ljudi. Bilo je to u vrijeme međunarodnih sankcija kojima su kažnjavane Srbija i Crna Gora zbog uloge u krvavom raspadu Jugoslavije. Od toga vremena datiraju razne vrste nekažnjivih zloupotreba moći i njegovanje raznih vrsta simbioza kriminala i institucija koje su dužne da služe javnom interesu. Ta simbioza je trebala ljude posebnog kova, stvarala ih i uzgajala, a odricala ih se samo u trenucima kada su postojali remetilački faktori ili su bili podesni za žrtvovanje na oltar euroatlantskih integracija. Najilustrativniji primjer je bivši dugogodišnji broj 2 vladajuće partije i režima – Svetozar Marović.

Ovo čemu trenutno svjedočimo je samo vrh brijega i možemo samo slutiti šta će nam pući pred očima ako budemo u prilici da vidimo makar veći dio toga brijega.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TOMISLAV JAKIĆ, NOVINAR I POLITIČKI ANALITIČAR: Nadam se da će svijet biti multipolaran

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska je unija nedvosmisleno na razmeđi: hoće li pokušati još jednom, možda i posljednji put, uzeti zalet prema poziciji samostalnog faktora na svjetskoj sceni ili će se zadovoljiti sadašnjom ulogom ‘rezervnog igrača’ Amerike

 

MONITOR: Koliko se kriza izazvana invazijom Rusije na Ukrajinu, koja je prije svega humanitarna, a onda i bezbjednosno-ekonomska i politička, „prelila“ i na odnose u hrvatskom državnom vrhu?

JAKIĆ: Ne bih rekao da se ta kriza prelila na odnose u hrvatskom državnom vrhu, ona je samo pridonijela tome da se ti odnosi dalje zaoštre – na štetu digniteta nositelja dviju visokih funkcija u državi i na štetu cijele Hrvatske.

MONITOR: Bili ste savjetnik Stipe Mesića za vrijeme njegovog predsjedničkog mandata. Sadašnji hrvatski predsjednik, socijaldemokrata Zoran Milanović unaprijed najavljuje veto Hrvatske u vezi sa eventualnim zahtjevom Finske i Švedske za prijem u NATO, uslovaljavajući hrvatski pristanak rješavanjem pitanja položaja Hrvata u BiH. Kako Vama izgleda ova Milanovićeva „kombinacija“?

JAKIĆ: To je nešto što se s pravom može nazvati nemogućom kombinacijom. Najaviti veto u slučaju primanja Švedske i Finske u NATO s obrazloženjem da će to samo još više pogoršati sigurnosnu situaciju u Evropi, to bi imalo itekako smisla. Ucjenjivati na način da se kaže: ili ćete vi djelovati u smjeru promjene izbornog zakona u BiH onako kako to nama odgovara, ili ćemo mi spriječiti vaš ulazak u Atlantski pakt, nema ni smisla, ni svrhe.

MONITOR: Kritikovali ste prve izjave Visokog predstavnika Kristijana Šmita. Ipak, on je nedavno upotrijebio Bonska ovlašćenja i suspendovao Zakon o javnoj imovini u RS, do odluke Ustavnog suda BiH. Da li i dalje smatrate da bi Šmit trebalo više da učini i od čega bi to, po Vama, moglo zavisiti?

JAKIĆ: Svaki Visoki predstavnik može da učini ono i onoliko koliko mu omogućava podrška zemlje iz koje dolazi, ne međunarodne zajednice, nego njegove matične zemlje. Pri čemu je, naravno, izuzetno važno i to kakvu specifičnu težinu ima ta zemlja na svjetskoj sceni. Paddy Ashdown je imao punu podršku Londona i on je koristio i Bonske ovlasti, povlačio radikalne poteze i nastojao spriječiti najgore. Lajčak, Petritsch, pa i Schmidtov prethodnik Valentin Inzko, jedva da su imali podršku svojih zemalja, Slovačke i Austrije. Dapače, kada je Inzko, praktično na odlasku, nametnuo amandman na Kazneni zakon, šef austrijske diplomacije je izjavio kako mu je žao zbog toga poteza. Schmidt će, dakle, uz to što ga hendikepira rusko neprihvaćanje njegovog imenovanja, moći ići dotle, dokle će se to uklapati u politiku Berlina.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Država je bila – kriminalac

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko blagotvorno utiče na pomirenje u regionu ima šansu da politički dugo traje. Da bi se taj cilj ostvario neophodna je borba u kroćenju balkanske hobotnice korupcije i organizovanog kriminala. A da bi se ostvario  i  taj cilj neophodno je od vlasti odmaknuti sve ratne partije u ex Yu prostoru koje su izazvale bratoubilački rat i proizvele sve one nevolje poslije njega

 

MONITOR: Dobili smo novu, manjinsku Vladu – kako vidite sastav nove Vlade i njene domete?

GRAHOVAC: Sastav nije toliko bitan, bitni su postavljeni ciljevi i odlučnost da se isti ostvare. Vidim da ima veoma kompetentnih pojedinaca ali je bitno da se sve radi timski, transparentno, i da se trenutno preuzima odgovornost za ono što nije dobro urađeno.

MONITOR: Slažete li se sa stavovima da će kontrolu nad ovom  Vladom imati DPS od čije parlamentarne podrške Vlada i zavisi?

GRAHOVAC: Decenijama javno DPS kvalifikujem kao kriminalnu, zločinačku i neofašističku organizaciju. U isto vrijeme ističem da u toj partiji postoji zdravo tkivo koje je Crnoj Gori i te kako potrebno. Ovakav DPS će Vladu „glodati“ iznutra a ovakvi DF i Demokrate će je lomiti spolja. To je velika šansa za ovu vladu. Ovakav stav će vam djelovati čudno. Ova Vlada ima šansu da što prije (trenutno) otkriva  sva nepočinstva mnogih članova DPS-a kao i sa njima povezanih lica. Kada građani to prepoznaju onda postaje manje bitno da li će DPS u parlamentu davati podršku Vladi ili neće. Pošto će ova vlada kratko trajati, građani će znati i kazniti i nagraditi  na izborima, koji su skora neminovnost. Ukoliko Vlada ovih dana ne uradi ovo što sam  sugerisao  onda građani neće imati za čime žaliti ukoliko ona padne.

MONITOR:  Može li ovakva Vlada, sa nekim starim imenima, i uz DPS po dubini, obezbijediti ono što premijer Abazović obećava  – vladavinu prava, ekonomski razvoj  i  odblokiranje evrointegracijskog procesa?

GRAHOVAC:  Građani Crne Gore više vjeruju u ono što vide svojim očima negoli u ono šta piše u programima svih partija. Dobro je što su se u Vladi našla neka imena iz ranijih  saziva a koja su sačuvala čist obraz i čiste ruke. Sve što je premijer obećao biće  lakše ostvarivo ukoliko vrlo brzo budu privedena pravdi lica koja su bila sklona korupciji i organizovanom kriminalu. Građanima su poznata njihova imena i građani neće oprostiti bilo kojoj vlasti koja im gleda kroz prste i najmanji grijeh. Predugo traje ova nevolja i dosadašnja nepravda. Ovoj Vladi je otvorena šansa kao niti jednoj do sada. Ova Vlada se nalazi između šanse i kazne. Od nje sve zavisi.

MONITOR: Demokrate su najavile da će osporiti sve odluke nove Vlade. Koliko ova Vlada može biti stabilna?

GRAHOVAC: Iracionalno je, po svaku cijenu, juriti stabilnost Vlade. Dobro je što je u Crnoj Gori mnogo toga ogoljeno. Ova Vlada će ispuniti svoju misiju ako ogoli i ono što je građanima dobro poznato a na šta su institucije decenijama žmurile. Ogolijevanje problema je najbolja investicija ovoj Vladi za parlamentarne izbore koji su uskoro neminovni.

MONITOR: Jedan od argumenata premijera Abazovića za koncept manjinske vlade, odnosno izglasavanje nepovjerenja prethodne, bile su i geopolitičke prilike, odnosno rat u Ukrajini. Da li je u tom smislu ova Vlada pomak?

GRAHOVAC: Može biti pomak ako prepozna geopolitičke procese globalno, a posebno procese u regionu. To je široka oblast kojom se decenijama bavim, a sada napominjem samo jedan princip – ko blagotvorno utiče na pomirenje u regionu ima šansu da politički dugo traje. Da bi se taj cilj ostvario neophodna je borba u kroćenju balkanske hobotnice korupcije i organizovanog kriminala. A da bi se ostvario  i  taj cilj neophodno je od vlasti odmaknuti sve ratne partije u ex Yu prostoru koje su izazvale bratoubilački rat i proizvele sve one nevolje poslije njega.

MONITOR: Svijet se našao u svekolikim problemima. Šta možemo očekivati u budućnosti?

GRAHOVAC: Odavno upozoravam da se skoro čitava planeta našla u opasnom fašizmu; da se duštvo nalazi u  klasičnom robovlasničkom odnosu; da je neoliberalizam kome je generika na Zapadu, u stvari, opaki fašizam; da je Istok izvorište organizovanog kriminala i korupcije; te da u Rusiji i Kini vlada najvulgarniji oblik kapitalizma. Svijet se nalazi u jednom obliku svjetskog rata a klasno-socijalne revolucije, koje će uskoro biti vidljivije, će biti osnovno obilježje tog rata.

MONITOR: Da li je ovo što se dešava u Ukrajini nagovještaj globalnog zapleta?

GRAHOVAC: Jeste. Svaki oblik fašizma pokazuje nasilje i imperijalizam, koji nikada nije napuštao politiku Rusije, i to prvenstveno demonstrira oružjem. U ovom sukobu Rusija će biti zaglavljena decenijama, sve do momenta kada će SAD i Rusija početi pregovarati – kako obje da izađu iz ovog ćorsokaka. Možda Amerikanci imaju dojam da imaju neko preimućstvo. To je tačno, ali je to taktičko preimućstvo jer u slučaju da ranjenog tigra (Rusiju) bace u naručje Kini onda će SAD ući u strategijski inferioran položaj.

MONITOR: Kako bi se to moglo završiti?

GRAHOVAC: Mislim da će ishod ipak biti povoljan a posebno po naš region – Rusija će priznati nezavisnost Kosova, SAD će biti tolerantniji prema ruskoj okupaciji Krima, Donjecka i Luganjska, otpočeće gradnja američko-evropsko- ruskog partnerstva na novim osnovama kao garanta svjetskog mira. Velike sile često sebi daju za pravo da urušavaju principe međunarodnog javnog prava. Srbija će konačno prestati da živi u svojim hegemonističkim iluzijama, Albanci na Kosovu će biti tolerantniji prema svojim sugrađanima Srbima, a država BiH će konačno profunkcionisati. Sve ovo sam dataljno objasnio prije nekoliko godina u knjizi Tri cunamija – Evropa je ranjena u izdanju  IK Laguna.

MONITOR: Geopolitički gledano, u kakvom položaju je Crna Gora?

GRAHOVAC: U veoma povoljnom je položaju ali treba da transparentnije i efikasnije rješava svoje unutrašnje probleme.

MONITOR: A kako vidite zaostavštinu prethodne Vlade?

GRAHOVAC: Višedecenijsko štetočinstvo DPS-a je odavno vidljivo a sada je ogoljeno štetočinstvo DF-a što je za državu Crnu Goru veoma dobro. Posebna korist je u činjenici što danas gube tlo pod nogama kako spski klerofašizam kome je generika u srpskom nacionalizmu tako i crnogorski neofašizam kome je generika u korupciji i organizovanom kriminalu.

MONITOR: Kako komentarišete slučaj Medenice, odnosno to što je dugogodišnja predsjednica Vrhovnog suda i bivša državna tužiteljka, osumnjičena da je članica organizovane kriminalne grupe, te da je u tom svojstvu uticala na pojedine odluke sudija?

GRAHOVAC: Tvrdo se držim principa – u dobroj namjeri upozoravam šta je nužno uraditi, šta se nikako ne smije uraditi i konkretne pojedince javno posavjetujem šta lično da preduzmu.

U više objavljenih kolumni  bavio sam se Vesnom Medenicom. Citiraću jednu rečenicu iz kolumne Vrhovnica objavljene  na praznik  Dan žena 2010. godine: ,,Javno pozivam predsjednicu Vrhovnog suda da podnese ostavku jer onima koji ne poslušaju moj savjet ostaje kajanje. Ali u zatvoru”. U jednoj kolumni iz 2008. godine jedna rečenica glasi: ,,Kada vidite da je gospođa na visokoj državnoj funkciji na svaki čukalj nabacila zlatnu kajlu, znajte da se radi o malograđanskoj sitnosopstveničkoj psihologiji koju će jednoga dana država Crna Gora skupo platiti”.

Ako sam radeći analize sa strane prije četrnaest godina ja uočavao velike probleme u sudsko–tužilačkoj grani vlasti, onda nije teško zaključiti da je državnim institucijama to, i još mnogo toga, bilo poznato sve. Zaključak je jednostavan – država Crna Gora je bila kriminalac.

Opet imam savjet za Vesnu Medenicu. Sama je sebi i svojoj porodici uništila život. Savjetujem je da istinom i nemilosrdno nadležnim organima otkrije sve i za svakoga uključujući i svoju porodicu jer će na taj način, kako-tako, sprati bar malo ljage kojom je okaljala sebe i sve svoje. Pa neka košta koliko košta! Bar će nekada u nekom vremeplovu neko reći da je imala kičmu. Pored ogromne štete koju je decenijama činila sada ona ima šansu da bar malo iscijeli grijeh i pomogne državi Crnoj Gori,  a građani će to znati da cijene.

MONITOR: Očekujete li da će se taj slučaj do kraja rasvijetliti i pokazati kako je zaista kontrolisano i zloupotrebljavano crnogorsko pravosuđe?

GRAHOVAC: Najveći interes za to ima Vesna Medenica. Ona je sama sebe nagrdila, a ukoliko postupi kako sam je posavjetovao bar će spriječiti razne kreacije slučaja „na narodne teme“ u kojima je glavni lik baš ona.

Siguran sam da će sva nepočinstva prethodnih vlasti biti otkrivena i da će veći broj istih biti i procesuiran i sankcionisan. Saradnja građana i državnih institucija po ovom pitanju dovešće do prvog, i poslije više decenija, pravog izmirenja podijeljene (i posvađane) Crne Gore.

Više puta sam izjavio da će ovo biti srećna zemlja. Ostajem pri toj ocjeni i dalje jer se proces utvrđivanja istine o mnogim problemima već otvorio i nezaustavljiv je.

Ovoj Vladi je data šansa da te procese ubrza. U protivnom, ostaće joj kajanje!

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo