Povežite se sa nama

INTERVJU

DRAŠKO ĐENOVIĆ, GENERALNI SEKRETAR NVO CENTAR 9: Hrišćanstvo daleko od ujedinjenja

Objavljeno prije

na

U toku je godišnji Sabor Svetog arhijerejskog sinoda SPC na kojem bi trebalo da se rješava i pitanje penzionisanja nekoliko vladika, pominje se i mitropolit Amfilohije, ali je to i prilika da se javnosti objelodani njihova dalja aktivnost. O stanju pravoslavnih crkava i njihovim međusobnim odnosima, razgovarali smo sa Draškom Đenovićem, vjerskim analitičarem, obrazovanim na protestantskom koledžu, koji je godinama bio dopisnik evropske novinske agencije za vjerska prava i slobode Forum 18, sa sjedištem u Oslu.

MONITOR: Kada govorimo o sukobima između SPC i CPC, da li se status SPC u Crnoj Gori može odvojiti od pitanja vlasništva nad crkvenom imovinom?
ĐENOVIĆ: Pitanje vlasništva jeste jedno, ali ne i jedino pitanje koje leži iza sukoba SPC i CPC u Crnoj Gori. Na prvom mestu ovde je reč o sukobu kanonski priznate pravoslavne crkve – SPC koja pak nije priznata od strane crnogorske države, jer je pravno nevidljiva zbog nedostatka registracije i kanonski nepriznate, ali sa stanovišta crnogorske države registrovane i pravno postojeće CPC.

 

Ono što mene čudi je činjenica da je SPC u Crnoj Gori mogla da deluje neregistrovana, da ne kažem “na divlje” ili “na crno” u vreme socijalizma, a da sada u samostalnoj i demokratskoj Crnoj Gori smeta ono što nije smetalo komunističkim komesarima – da pitanje registracije potežu upravo u vezi imovinskih pitanja.

S druge strane, uporno odbijanje Mitropolita Amfilohija da se SPC registruje pokazuje da on smatra da je crkva iznad države, jer je starija. Ovde treba imati na umu da se on ne suprotstavlja samo registraciji SPC u Crnoj Gori, već je prošle godine poručio i tadašnjem ministru vera Srbije Bogoljubu Šijakoviću da njegovu mitropoliju briše iz srpskog registra crkava i verskih zajednica.

MONITOR: Koliko je u svemu tome važna uloga Vaseljenskog patrijarha i koliko se on do sada miješao u ovaj spor?
ĐENOVIĆ: Vaseljenska patrijaršija ima dovoljno svojih problema da bi se mešala u sukob na relaciji SPC-CPC u Crnoj Gori. Ipak, činjenica je da je Moskovska patrijaršija ne samo slala mitropolita volokolamskog Ilariona (Alfejeva), šefa Odeljenja spoljnih crkvenih veza u Crnu Goru da pokaže iza koje pravoslavne crkve RPC stoji, već je i sam tadašnji ruski patrijarh Aleksej II još 2004. godine jasno kazao kakva je klima u autokefalnim kanonskim crkvama po pitanju CPC. Ukoliko bi SPC dala autonomiju crkvi u Crnoj Gori, kao što je to učinila davši autonomiju Ohridskoj pravoslavnoj arhiepiskopiji u Makedoniji na čijem čelu je utamničeni arhiepiskop Jovan, Crna Gora bi mogla da ima svoju autonomnu crkvu kao što je imala do 1920. godine. O ovome se govori upravo ovih dana u Beogradu sa početkom zasedanja Sv. arhijerejskog sabora SPC. Ako bi došlo do toga, nema sumnje da će crkva u Crnoj Gori dobiti tomos o autonomiji crkve.

Osnovno je ljudsko pravo, zagarantovano 18. tačkom povelje OUN i članom 9. Evropske konvencije o ljudskim pravima da se vernici Bogu mole u crkvi u kojoj žele, pa time i u CPC na čijem čelu je Miraš Dedeić iako ona u organizacionom smislu nije prepoznata od drugih pravoslavnih kanonskih crkava. Eventualna autonomija crkve na čijem čelu je Amfilohije Radović će možda razrešiti određena kanonska i imovinska pitanja, ali nikako na uštrb zabrane CPC.

Crna Gora, kao država koja stremi evropskim tokovima treba i mora da omogući da se njeni građani mogu moliti u crkvi ili verskoj zajednici gde se duhovno mogu najbolje izraziti bez obzira na unutarcrkvene sporove. Na kraju krajeva mora se izbeći i situacija koja je u Srbiji da osim Jevrejske i Islamske zajednice nijedna nehrišćanska verska zajednica nema rešen pravni status, jer je Ministarstvo vera odbilo da ih registruje.

MONITOR: Da li je prihvatljivo da su pitanja crkvene organizacije jedna od glavnih tema stranaka, kao što je slučaj sa programom crnogorske DPS?
ĐENOVIĆ: Crna Gora je prema Ustavu iz oktobra 2007. građanska država. Samim tim neprihvatljivo je da se političke partije mešaju u poslove crkava i verskih zajednica. Prošle godine sam s predstavnicima pravoslavne, jevrejske i islamske zajednice iz Srbije bio u SAD u okviru programa njihovog State Departmenta posećujući i razgovarajući s predstavnicima različitih verskih zajednica, ali i pojedinim kongresmenima i zvaničnicima iz američke administracije. Bilo je jasno da koliko god američka država potpomaže programe i projekte tamošnjih verskih zajednica princip odvojenosti crkve i države je svetinja.

Ako je nekome u Crnoj Gori za utehu, isto toliko je neprihvatljivo i rešenje o odbijanju registracije CPC u Srbiji koje je potpisao tadašnji ministar vera u Srbiji Milan Radulović, a koje se pozivalo na vaseljenske sabore što je nespojivo s činjenicom da državni organ kakvo je bilo Ministarstvo vera u jednoj pravno sekularnoj državi. Takvi postupci su verovatno kasnije i doveli do utopljavanja tog ministarstva u drugo i njegovo praktično marginalizovanje. Ovo i govori o jalovosti mešanja političkih partija u crkvene poslove.

MONITOR: Neki arhijereji su zatražili penziju. Pominje se i mitropolit Amfilohije Radović. Šta će to značiti za njihove dosadašnje obaveze i zvanja koja imaju u hijerarhiji SPC?
ĐENOVIĆ: Velika je razlika između državnog i crkvenog penzionisanja. Amfilohije Radović ide u svetovnu penziju što znači da će umesto crkvene plate primati penziju iz penzijskog fonda, jer je ispunio uslove za odlazak u penziju. Amfilohije Radović više neće uplaćivati penzijsko i socijalno osiguranje već će biti ,,na platnom spisku” penzionog fonda i poput ostalih penzionera čekaće poštara da mu donese penziju. To ga neće sprečavati da u crkvi ostane aktivan u nesmanjenom obimu.

Druga je situacija sa crkvenim penzionisanjem. Ono je za episkope moguće samo na lični zahtev zbog zdravstvenih razloga kao što je svojevremeno na lični zahtev umirovljen episkop Atanasije (Jevtić).

Što se pak tiče spekulacija u javnosti o eventualnom penzionisanju vladike mileševskog Filareta, episkopa vranjskog Pahomija, vladike banatskog Nikanora, zvorničko-tuzlanskog Vasilija i episkopa srednjoevropskog Konstantina, ono je moguće samo ukoliko oni podnesu zahtev za odlazak u mirovinu čime bi postali umirovljeni episkopi, jer moramo imati na umu da je episkopska služba doživotna.

MONITOR: Kada govorimo o mjestu koje je za pravoslavne crkve najuticajnije, pored prihvaćenog uticaja Vaseljenske patrijaršije u Istanbulu, veliki je, iako neformalan, uticaj Ruske pravoslavne crkve. Kako ga vi procjenjujete?
ĐENOVIĆ: Treba imati na umu da su svi patrijarsi na svetu jednaki, a da je Vaseljenski prvi među jednakima, ali ne i da ima vlast ili da je iznad drugih. Isto je i s Moskovskim patrijarhom. Iako je na čelu najveće pravoslavne crkve na svetu on nije iznad drugih patrijarha, ali jasno je da je uticaj moskovske patrijaršije popriličan iz prostog razloga što ima, ako imam tačne podatke, 160 eparhija i 217 epsikopa što odražava ne samo njeno teritorijalno prostranstvo već i brojnost vernika a time i moć koju ima unutar pravoslavnih crkava. Moskovska patrijaršija pomno prati situaciju u Crnoj Gori i verujem da je i crnogorskim političarima koji žele da uređuju crkvene poslove jasno koliki je uticaj RPC, te da njen uticaj prevazilazi duhovnu sferu i da ona ima političku i ekonomsku moć.

MONITOR: Koje su danas najveće prepreke ujedinjenju hrišćanstva?
ĐENOVIĆ: Hrišćanstvo je daleko od ujedinjenja jer ga iskreno ne želi nijedna strana na ravnopravnim osnovama. Tačno je da se Rim zalaže za jedinstvo – ali tzv. ,,ekumenizam povratka”: ekumenizam kao povratak izgubljenih ovčica u Katoličku crkvu pod Rimskim biskupom – papom. Imajući na umu da je sadašnji papa Benedikt XVI dosta konzervativnijih pogleda od svog prethodnika Jovana Pavla II, mislim da je sada to ujedinjenje još dalje nego što je bilo.

Papa neće doći u Niš?

MONITOR: Sljedeće 2013. godine u Nišu će se proslaviti 1700. godišnjica Milanskog edikta u Nišu 2013. Može li se ipak dogoditi da papa prisustvuje događaju, na poziv države Srbije ako ne i SPC zbog, kako je rečeno, nerješenih sporova?
ĐENOVIĆ: Mislim da je sada već kasno da se uputi taj poziv. Čak da se to i desi, papa neće doći u posetu zemlji bez poziva većinske crkve – u ovom slučaju SPC. Lično mislim da je Srbija puno izgubila što proslavi 1700-e godišnjice Milanskog edikta u Nišu neće prisustvovati i Benedikt XVI i to iskoristi da popravi određene diplomatske i političke pozicije, ali o toj temi je uputnije da govore politički nego verski analitičari.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA:  Nije bilo lustracije budžeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana

 

MONITOR: Prva ekonomska tema koja je u ovoj godini zainteresovala političare je rebalans budžeta. Šta mislite o tom predlogu?

SOŠIĆ: Najviše zabrinjava stalni trend rasta tekućeg budžeta – razni troškovi administracije se samo povećavaju, a ne vidimo nikakav ozbiljan pokušaj štednje i racionalizacije koji bi išao mimo praznih obećanja.

U tom smislu, mnogo veći izazov će biti budžet za 2023. godinu. Sve su prilike da će ga spremati ova vlada koja je izgubila povjerenje Skupštine. Ne smije se ponoviti scenario iz 2020. godine nepredlaganja budžeta i ulaska u privremeno finansiranje – sa postojećim finansijskim problemima, taj režim bi tek sada donio probleme.

MONITOR: Koliko je rebalans iznuđen, a koliko predizborni?

SOŠIĆ: Brojke nam govore da je rebalans neophodan. Upravo smo u Monitoru prošle godine, kada se usvajao budžet koji se sada krpi, upozoravali na ishitrenost određenih Vladinih reformi, kao i na neodgovorno ponašanje poslanika koji su čašćavali građane iz džepa građana, pokušavajući da na tome politički profitiraju.

Kako se godina primiče kraju, polako saznajemo koliko nas zapravo koštaju neki od zakona koje su poslanici predložili i usvojili prošle godine, kao i neki ovogodišnji. Uglavnom ukazuju da se loše planiralo i da su obrazloženja o fiskalnom uticaju bila površna i netačna.

Na primjer, rebalans pokazuje da će nas naknade za majke koštati makar sedam miliona više nego što je bilo opredijeljeno za 9 mjeseci ove godine (25 miliona). Zbog nesistemskih izmjena Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, trošak za zarade se morao povećati za oko 30 miliona eura.

Nisu samo poslanici nove većine velikodušni, poslanici su u julu jednoglasno usvojili prijedlog DPS – SDP – SD kojim se opštinama daje gotovo 50 miliona više na godišnjem nivou. U obrazloženju ovog zakona poslanici kažu da neće imati uticaj na budžet, a više niko ne pominje probleme neracionalnog poslovanja i povećanja broja zaposlenih na lokalnom nivou. Da ne govorimo i o nekim odlukama prethodne Vlade koje su poptuno zaboravljene u planiranju budžeta, pa se sada moraju plaćati iz budžetske rezerve.

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana.

Neke partije koje su danas dio vlasti ovih dana peru ruke od programa Evropa sad, prošle godine su ga zdušno podržavali i branili čak i od dobronamjerne kritike i pokušavali da preuzmu zasluge za njegovo sprovođenje. Srećom, nemamo svi tako kratko pamćenje kako se nadaju.

MONITOR: Kako vidite kritiku rebalansa u kontekstu odustajanja od kapitalnih projekata?

SOŠIĆ: Mislim da su promjene kapitalnog budžeta vjerovatno najkorisnija stvar u ovom rebalansu, a da su kritičari promašili poentu. Sve i da se rebalans ne usvoji, ti projekti neće biti ni započeti ove godine. Po priznanju same Vlade, u posljednjem smo kvartalu ove godine, a radovi nisu ni počeli. Po našim podacima, do sada se nešto uradilo na tek 70 projekata, od gotovo 350 koliko je planirano za ovu godinu. Razlog je u lošem planiranju i programu „Crna Gora odmah”, koji u jakoj konkurenciji loše osmišljenih programa te Vlade nosi najgore mjesto, upravo zbog očekivanja javnosti koja su neodgovorno podignuta.

Neodgovorni plan prošle Vlade je bio da se kapitalni budžet napuni nezrelim projektima, nekim samo na nivou blago definisanih ideja, kako bi se svima „izašlo u susret”. Onda su se probudili i poslanici i u posljednjem trenutku predložili sopstvene grube ideje i stigli smo do gotovo 350 projekata u kapitalnom budžetu, gotovo tri puta više nego u prethodnoj godini.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR HUSNIJA KAMBEROVIĆ, ISTORIČAR, REDOVNI PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U SARAJEVU: Katastrofalno bi bilo da od devedesetih nismo ništa naučili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ono što se dešava u Ukrajini upozorava da bi Rusija mogla zapaliti fitilj i na Zapadnom Balkanu. Od snage i odlučnosti Zapada zavisiće da li će se taj fitilj zapaliti. A na svima nama je da prepoznamo te opasnosti prije nego što bude kasno

 

MONITOR: Za nekoliko dana održaće se opšti izbori u BiH. Njima prethodi dramatično nadgornjavanje nacionalnih stranaka i visokog predstavnika Kristijana Šmita u vezi sa izmjenama Izbornog zakona. Ima li pobjednika u ovom malom „ratu“?

KAMBEROVIĆ: Izbori će se definitivno održati po postojećem Izbornom zakonu, ali bi moglo biti problema u vezi s implementacijom rezultata izbora, zbog mogućih blokada HDZ. Kako bi otklonio blokade, Šmit će morati nametnuti rješenja s kojima HDZ neće biti zadovoljan, ali i ponuditi nešto što bi bilo u njihovom interesu, tako da ćemo, vjerovatno, tek za naredne izbore imati nova izborna pravila.

Ipak, Izborni zakon sâm po sebi nije problem, ali je problem zloupotreba zakona, posebno kada je u pitanju manipulacija nacionalnim identitetima, što stvara određene frustracije, posebno kod Hrvata u Bosni i Hercegovini. U tom smislu mislim da HDZ nema nikakvo pravo da tjera birače da glasaju isključivo za kandidate iz svoje nacije za članove Predsjedništva, jer nacionalni identitet i političko opredjeljenje se ne mogu izjednačavati. Ali, sigurno treba onemogućiti da se nacionalni identitet zloupotrebljava od pojedinaca i skupina kako bi se dobili poslanički mandati. Zato mislim da ima dovoljno argumenata da se kroz domove naroda i adekvatnu zastupljenost obezbijedi pravedna i odgovarajuća zaštita nacionalnog identiteta.

Ovo što Šmit radi sada je prilično kompromitirajuće za međunarodnu zajednicu. Činjenica da smo saznali da je on izmjene izbornog zakona dogovarao sa Vladom Republike Hrvatske je kompromitirajuće i mislim da je Plenković to objavio upravo da bi kompromitirao Šmita jer nije nametnuo izmjene zakona onako kako je to Hrvatska željela. O tome bi u buduće morali voditi računa u međunarodnoj zajednici.

MONITOR: Podijeljena su mišljenja u vezi sa tim da li će poslije ovih izbora pojaviti nova lica u Predsjedništvu BiH i na čelu entiteta, posebno kada se radi o Denisu Bećiroviću kao kandidatu za Predsjedništvo BiH i Jeleni Trivić kao protivkandidatkinji Miloradu Dodiku za mesto predsjednika-ce RS. Kakve bi promjene mogle doći sa njihovim izborom?

KAMBEROVIĆ: Nadmetanje za izbor Predsjedništva BiH je prilično izjednačeno, mada, po mom mišljenju, Bećirović ima više šansi da pobijedi Izetbegovića nego što je Jelena Trivić u stanju pobijediti Milorada Dodika. Osim toga, tu je i nadmetanje za člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda, gdje Šarović, izgleda, ima više šansi od Željke Cvijanović, dok ostali kandidati ipak nemaju velikih izgleda. Izbor člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda također se komplicira zbog činjenice da će veliki dio građanski orijentiranih birača podijeliti glasove između Bećirovića i Komšića, što bi moglo otvoriti male šanse za prolazak Borjane Krišto, iako to nije baš izvjesno.

Ali, ukoliko bi se desilo da u Predsjednštvu BiH imamo Bećirovića i Šarovića, to bi moglo voditi smirivanju tenzija u zemlji, ponovo uozbiljiti rad Predsjedništva, vratiti dostojanstvo državi i ponuditi neku bolju perspektivu, i stvarno i simbolički. Izetbegović bi mogao u (političku) mirovinu, a Dodik bi vjerovatno morao strahovati da bi, ukoliko bi izgubio od Jelene Trivić, mogao završiti iza rešetaka.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADOMIR KRAČKOVIĆ, NOVI PREDJSEDNIK SINDIKATA MEDIJA CG: Za bolje sjutra profesije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu

 

MONITOR: U kakvom stanju preuzimate Sindikat medija?

KRAČKOVIĆ: Izabran sam jednoglasno za predsjednika najveće organizacije u oblasti medija u cijeloj državi koja okuplja skoro 600 članova, što je velika čast i obaveza. Dosadašnje rukovodstvo na čelu sa predsjednicom Marijanom Camović – Veličković je predano radilo na razvoju organizacije pa je Sindikat medija u posljednjih nekoliko godina duplirao broj članova. Važno je istaći da  SMCG okuplja novinare i medijske radnike sa oba pola suprotstavljene medijske scene. Naši članovi su novinari i medijski radnici iz 12 pojedinačnih medija a tu je i nekoliko desetina pojedinačnih članova iz drugih medija.

Već imamo najave da će nam se pridružiti novinari i medijski radnici iz još nekih medija. Nastojaćemo da u članstvo i rad SMCG uključimo i frilensere koji su u specifičnoj poziciji jer im je radno-pravni status prilično slab ali ih je sve više u Crnoj Gori, iz raznih razloga, a najviše zbog krize u medijima koja je bila izazvana epidemijom koronavirusa.

SMCG se nametnuo kao glavna adresa za rješavanje ekonomsko-socijalnog položaja i radnih prava novinara i medijskih radnika i to su prepoznali i tzv. donosioci odluka u ovoj državi. SMCG je istovremeno za posljednje četiri godine pružio besplatnu pravnu pomoć novinarima i medijskim radnicima u preko 200 slučajeva, predložio je niz rješenje za poboljšanje medijskih zakona i propisa u Crnoj Gori i organizovao veliki broj značajnih konferencija i skupova o raznim medijskim pitanjima.

Dakle, SMCG je sada u dobrom stanju ali postoji veliki potencijal za dalji rast. Cilj nam je da što više uključimo članstvo u naše aktivnosti a naša poruka je jasna: novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se svojim radom bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu.

MONITOR: Kako ocjenjujete položaj članova Sindikata i ostalih zaposlenih u medijima? Koji su problemi sa kojima se medijski radnici najčešće susreću?

KRAČKOVIĆ: Najveći problem članova SMCG ali i velikog dijela novinara i medijskih radnika su niske plate, koje ne održavaju značaj novinarstva kao profesije.

Oko polovine novinara i medijskih radnika u Crnoj Gori prima platu nižu ili negdje na nivou prosječne u državi. Po našim podacima, svega 20-30 posto zaposlenih u medijima može se pohvaliti normalnim zaradama ali uz veliki rad. Poseban i najveći problem je kašnjenje zarada u dijelu lokalnih javnih emitera na sjeveru i jugu države gdje su pojedine kolege u zaostatku od čak godinu dana a najteže stanje u tom smislu je u Radiju Ulcinj. Takođe, u dijelu medija ne plaća se prekovremeni rad, niti isplaćuju praznične dnevnice a novinari i medijski radnici u posljednje tri godine rade mnogo više nego ranije zbog dinamične političke i ekonomske situacije u državi ali i cijelom svijetu.

Takođe, rijetki su mediji koji imaju kolektivne ugovore kojima se zaposlenima obezbjeđuje nešto veći obim prava. Dakle, situacija se ne mijenja godinama iako istraživanja SMCG pokazuju da dobar dio medija u Crnoj Gori pozitivno posluje a neki imaju i veliku dobit iz godine u godinu.

MONITOR: Nije bez značaja ni pomoć koju dobijaju mediji?

KRAČKOVIĆ: Tako je. Mediji su zbog epidemije kovida primili višemilionsku pomoć od države, država sada, osim javnim servisima, daje novac iz budžeta i privatnim medijima preko Fonda za medijski pluralizam. Mi samo tražimo da se od svega toga pravedno nagrade zaposleni jer su oni ti koji proizvode medijske sadržaje za koje njihovi mediji dobijaju sav taj novac. Pojedini mediji su to uradili ali su oni rijetki.

Nastavićemo da insistiramo da se poboljša položaj novinara i medijskih radnika u cijeloj državi jer možda nismo najvažnija profesija ali je značaj novinarstva i medija potvrđen tokom svih posljednjih burnih godina a naročito je važno podržati odgovorno i profesionalno novinarstvo u svoj ovoj poplavi lažnih vijesti, dezinformacija, hibridnih ratova i ,,zaglupljivanja masa” preko društvenih mreža. Ako ne budemo imali tačne informacije, jasno je kuda sve to vodi.

Međutim, da bismo to imali, potrebno je da imamo slobodne novinare i medijske radnike, koji su zadovoljni svojim ekonomsko-socijalnim statusom i čija se radna prava poštuju i koji mogu da izraze mišljenje o svim pitanjima unutar redakcija ali i da odbiju bilo koji radni zadatak koji znači kršenje Kodeksa novinara. SMCG je svojim predlozima koji su inkorporirani u Zakon o medijima iz 2020. obezbijedio veću nezavisnost novinara i medijskih radnika a nastavićemo da i dalje radimo na tom polju.

MONITOR: Pored radnih prava Sindikat se bavi i pitanjem bezjednosti novinara, kakvo je stanje na tom polju?

KRAČKOVIĆ: Obeshrabrujuće. SMCG od 2015. prati sve slučajeve napada na novinare, reaguje na njih i insistira kod nadležnih da se što prije riješe. Za razliku od političara koji selektivno reaguju na napade u zavisnosti od toga da li im se sviđa uređivačka politika medija iz kojeg je napadnuti novinar, SMCG je veoma konzistentan po tom pitanju i reaguje na sve napade.

U posljednje dvije godine imamo porast broja napada i prijetnji novinarima i medijskim radnicima, kao i slučajeva ometanja na radnim zadacima. Zabilježeno je skoro 50 takvih slučajeva koji su dobrim dijelom bili rezultat povećanih društveno-političkih tenzija u državi. Zahvaljujući zalaganju SMCG i NVO Akcija za ljudska prava, koje je podržalo još sedam organizacija, krajem prošle godine Skupština je jednoglasno usvojila izmjene Krivičnog zakonika kojim su povećane kazne za napade na novinare. SMCG pruža i besplatnu pravnu pomoć napadnutim novinarima u skladu sa svojim mogućnostima i nadamo se da će napada biti što manje ali i da će konačno biti rasvijetljeni i do kraja procesuirani neki od starih slučajeva napada kao što su ubistvo Duška Jovanovića, ranjavanje Olivere Lakić, paljenja vozila Vijesti, napadi na Tufika Softića…

MONITOR: Koja su glavna pitanja na čije rješavanje ćete se usmjeriti tokom svog mandata na čelu Sindikata?

KRAČKOVIĆ: Glavni cilj ostaje usvajanje novog Granskog kolektivnog ugovora u oblasti medija kojim će biti povećani koeficijenti a samim tim i zarade najvećeg mogućeg dijela naših članova ali i najvećeg mogućeg broja medijskih radnika u Crnoj Gori. Sa Unijom poslodavaca je dogovoreno da počnu pregovori i to će se uskoro desiti a nadamo se da ugovor na kraju biti i potpisan i da će biti na zadovoljstvo najvećeg dijela zaposlenih u medijima.

I dalje ćemo se boriti za veću bezbjednost zaposlenih u medijima.

Cilj nam je i povećanje broja članova SMCG i zato pozivamo novinare i medijske radnike da nam se pridruže jer kad smo zajedno – onda smo sila, a ako smo razdvojeni i posvađani – ne možemo uraditi puno na poboljšanju našeg položaja. Veliki izazov u narednom periodu ostaje nam i obezbjeđivanje finansijske održivosti Sindikata medija i dalje jačanje kapaciteta Stručne službe SMCG koja svake godine objavi nekoliko istraživanja o svim aspektima slobode medija u Crnoj Gori i dragocjen je izvor relevantnih podataka koje citiraju mnoge domaće i međunarodne organizacije.

Vjerujem da ovi ciljevi nisu nedostižni. Jasno je da će za njih biti potreban veliki rad, čvrst stav prema poslodavcima i donosiocima odluka ali i sposobnost da se kroz razgovore i pregovore nametnu rješenja koja će obezbijediti bolji položaj naših članova i medijskih radnika. Sindikat medija će, kao i do sada, beskompromisno biti uz svoje članove u borbi za bolje sjutra naše profesije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo