Povežite se sa nama

INTERVJU

BALŠA BRKOVIĆ, PISAC: Suton diktatora

Objavljeno prije

na

balsa

MONITOR: Povodom Dana slobode medija održano je protestno čitanje poezije ispred ANB-a. Izrecitovali ste novu pjesmu Diktatorski bluz, čiji je lajtmotiv – Diktator ovaj jednom mora pasti… Kada će se to čudo desiti? BRKOVIĆ: To je bilo zabavno. Govorili smo poeziju, Dragana Tripković i ja dok nam je iza leđa stajao kordon policajaca. I govorili smo stihove u megafon, tako da je performans imao jednu zanimljivu retro crtu.

Pjesmu Diktatorski bluz napisao sam nekoliko noći prije čitanja ispred ANB-a. Pomislio sam – ok, ljudi mogu da ćute, ali poezija to ne može. I ne smije. Čak i kada je društveno i medijski sasvim marginalizovana, kao u naše vrijeme, poezija ima magijsku moć. Ja sam to čitanje doživio kao neku vrstu egzorcizma, mističkog rituala tjeranja duhova prošlosti, staljinističke prošlosti te institucije. Uzaludnog, dakako.

Ali, naravno, svaki diktator putuje prema istoj adresi, prema padu. Nema druge adrese za diktatora. Prema markesovskoj Samoći i Lavirintu. A za konkretni slučaj – vjerujem da će se to desiti brže nego što mnogi misle. Ovaj sistem je već dugo neodrživ. Takav, neodrživ i nepravedan sistem može neko vrijeme funkcionisati – na ovakvim ili onakvim manipulacijama, na fanatizmu poslušnih – ali, sve to ima granice. Definitivno je jasno: naš diktator je sutonska figura…

MONITOR: Kako ocjenjujete građanske proteste? Da li oni mogu dovesti do promjena u društvu?
BRKOVIĆ: Sve to je izgledalo lijepo, bilo je mnogo mladog svijeta. Svaki od ovih protestnih dana je svojevrstan praznik demokratije u Crnoj Gori. Ovaj protest je značajan, epohalno značajan – jer je prvo događanje te vrste koje se obraća – Građaninu. Bio sam na svim protestima ove godine i taj utisak je dominantan – tamo ste okruženi Građanima, a ne ljudima koji mašu svojom ideologijom, nacijom ili religijom.

S druge strane, kategorija ,,promjena u društvu” nije baš jednostavna. Mnogi pokreti koji su politički propali bili su rasadnici ogromnih promjena u društvu – takav je slučaj sa Pobunom iz 68. Imate i suprotan primjer – pokrete koji politički uspiju, ali, ne prate ih i stvarne promjene u društvu. Izgleda mi da je takav slučaj sa Arapskim proljećem…

Crnogorskom društvu promjene su potrebnije čak i od tih famoznih investicija… Uostalom, ako promjene dođu, doći će i mnogo ozbiljniji (i manje problematični) investitori. Izgleda ponekad da ovdašnja vlast nikako ne može da pogodi pravi redosljed poteza…

MONITOR: Umjetnici i intelektualci, osim rijetkih, uglavnom ćute na društvene probleme. Zašto?
BRKOVIĆ: Duga je ovdje i postojana tradicija ćutanja. Možda je to i najpostojanija, a možda i jedina, bar do najnovijeg vremena, crnogorska intelektualna tradicija.

Aktuelni crnogorski režim je iznašao priličan broj uglavnom konvencionalnih metoda da korumpira dobar dio svoje intelektualne scene. A, izgleda mi da i nisu morali biti isuviše maštoviti.

A možda ponekad i previše očekujemo od ljudi. Možda nigdje nije prevelik broj ljudi koji će neko uvjerenje staviti ispred neposredne materijalne koristi. Ali, u siromašnim društvima, kakvo je crnogorsko kroz najveći dio svoga postojanja, te stvari su izraženije, mnogo vidljivije, nego u bogatijim društvima.

Možda je zanimljiv paradoks ovdašnje scene da imate korumpiranih intelektualaca, iako, zapravo, vlast načelno i ne drži do intelektualaca… Zato se oni moraju stalno potvrđivati kakvim dramatičnim i ,,presudnim” medijskim akcijama za spas Crne Gore i njenoga jedinog roditelja (On je i otac i majka), jer vlast tu vrstu angažmana razumije i vidi. Na račun uticaja njihovih književnih uradaka, malo je vjerovatno da bi režimu bili interesantni. Zato moraju toliko da se trude.

Ali, ono što me raduje je da se, uz sve te nevesele okolnosti crnogorsko društvo mijenja. Siguran sam da će u bliskoj budućnosti djelovanje ovog medijskog kruga biti proučavano kao primjer propagandnog ludila i javne promocije govora mržnje kakav je rijetko gdje viđen. Biće to zanimljivo, mogu se kladiti.

MONITOR: U javnosti se sve češće može čuti kako je u Crnoj Gori na djelu ,,medijski rat”.
BRKOVIĆ: Esad Kočan je rekao na skupu ispred ANB-a, i to mi se čini važnim, da je posebno podmukla ta teza o nekakvom medijskom ratu. Čuo sam da i premijer apeluje da se taj medijski rat okonča. Kakav rat, molim vas? Za rat je, kao i za ljubav, potrebno (najmanje) dvoje. Mi čak i ne možemo biti u ratu sa njima – sa novinama koje niko ne čita, pa, kad već smisao njihovog postojanja ne može biti ekonomski opravdan, onda su se dosjetili da ga politički opravdaju. Da ubijede svoje gazde da ih oni – najbolje brane. Samo neka nastave – ovakvom odbranom samo će ubrzati kraj svojih nalogodavaca. Očito postoji neko ko takav razlog smatra dovoljnim da finansira takve novine – ne svojim, već novcem poreskih obveznika. A to jeste pomalo perverzno… Mi isključivo radimo svoj posao – i ne zanimaju nas ničije personalne i političke frustracije.

MONITOR: Kako tumačite vraćanje etiketiranja s početka ‘90-ih po kome su neprijatelji režima i neprijatelji države. Ova manipulacija ne dolazi samo od službenih portparola vlasti, nego iza nje stoje i ,,ozbiljni intelektualci”?
BRKOVIĆ: Ima tu još jedan jeziv momenat. Spadam u ne baš brojne osobe koje mogu da uporede dva iskustva – ja sam u nekoj vrsti javne arene od početka devedesetih. Tada su me napadali i etiketirali srpski nacionalisti. Danas to rade crnogorski državni, plaćeni patrioti, Milovi kerberi, udbaški pjesnici i doušnici, a sve tvrdeći da to rade da bi od mene i meni sličnih odbranili Crnu Goru. Iako je bjelodano da ne brane oni Crnu Goru, već svoga voljenog diktatora. Kada uporedim ta dva iskustva, moram vam reći da su ovi crnogorski mračnjaci u svojim akcijama mnogo suroviji i prljaviji od onih tada. Oni su mi govorili da sam ,,ustaša” i tu i tamo prijetili klanjem, ali, sve to djeluje kao folklor u odnosu na ono na što su spremni ovi današnji, njihovi kolege sa druge strane… Evo, prije neki dan je u Pobjedi jedan udbaški klovn (koga dio građana zna kao gradonačelnika glavnog grada) lansirao priču koja prevazilazi sve dosadašnje gadosti. Priča je toliko imbecilna da ne zaslužuje nikakvo ozbiljno bavljenje, ali, zato je i lansirana… Stvar je, po svemu sudeći, nastala u ovom udbaškom kružoku, a klovn je samo javno izgovorio. Jer, i oni koji su to smislili znaju koliko je to daleko od stvarnosti, ali oni uvijek nađu nekoga kome pamet ne smeta da bilo što izgovori. Ali, siguran sam da će i klovn, kao i veseli orkestar ,,Drug Marko i njegovi doušnici” na pravi način platiti za sve gadosti koje rade… A, pazite – autor toga sramnog intervjua sjedi u novinarskom samoregulatornom tijelu koje bi trebalo da spriječi ovakve gadosti.

Vjerujem da sve to, nevjerovatno snižavanje nivoa javnog diskursa nije eto, tek, neka nepogoda, već jedna vrlo podmukla i opasna strategija. Pazite, ako to što ovih dana možemo čitati u novinama koje finansiraju građani, a kreiraju činovnici ovoga režima, ako je to slika koja se hoće predstaviti kao pozitivna medijska paradigma, onda čovjeku mora biti jasno da idemo prema javnom diskursu koji će biti isključivo sastavljen od uvreda, psovki i podmetanja. Zašto se to čini? Jer se iz prostora javne rasprave hoće protjerati argumenti. U tome je suština. Ova vlast želi javni prostor lišen argumenata – budući da svaka racionalna, argumentovana priča radi direktno i temeljno protiv njih, a kada se narod zabavlja suludim podmetanjima i uvredama raznih udbaških klovnova, onda na javnoj sceni naprosto neće biti – racionalne priče.

Zato nije slučajno da se preko Pobjede u Crnu Goru uvozi taj ,,sarajevski model” javnog diskursa, a upućeniji u medijsku sliku regiona znaće o čemu govorim.

MONITOR: Kakvo je stanje u crnogorskoj kulturi?
BRKOVIĆ: Katastrofalno je stanje u cijelom društvu, a kultura onda ne može biti izuzetak. Ona u takvim situacijama najviše strada. Uostalom, kako da očekujete da bude drugačije, kada ovdašnji kulturni djelatnici svojski rvaju za ovaj i ovakav režim. I to radeći najniže, najnečasnije poslove. A, da stvar bude još strašnija, oni izgleda sve to rade sa ogromnom ličnom radošću…

Propaganda novinarsko-pjesničko-udbaškog kruga

MONITOR: Urednik ste u mediju koji je po izjavama glasnogovornika vlasti i njihovih medija jedan od ključnih problema Crne Gore. Pobjeda vlasnike Vijesti krsti kao jedinu mafiju u Crnoj Gori. Zašto im Vijesti toliko smetaju?
BRKOVIĆ: Zato što su Vijesti za njih – nedodirljive. Što sve nisu probali, i ,,konvencionalne” i ,,nekonvencionalne” metode, pa – ništa. A građani Crne Gore neuporedivo više vjeruju Vijestima nego i njima i svim njihovim medijima. Koliko su samo puta pokušali da kreiraju ,,svoj” medij – i nikad nisu uspjeli. Jer, iz te i takve svijesti ne može se napraviti dobar medij. Njihovi mediji se, prije ili kasnije ogole, pretvore u puki dvorski bilten. To, naprosto ne može biti drugačije.

Cijela ta imbecilna priča ovdašnjih gebelsovskih propagandista je zapravo – smiješna. Mislite da iko u Crnoj Gori (gdje se dobro zna ,,šef” svega i svačega) vjeruje da je ovdje šef mafije jedan profesor univerziteta? Zar neko zaista vjeruje da se u Crnoj Gori u sukob sa Đukanovićem ulazi da bi se – obogatilo. Zna se što se dobro plaća u našoj domovini – ljubav prema diktatoru, a ne kritikovanje. Ali, ljudi vide takve stvari. Suviše je sve to providno. Iz kontakta sa ljudima vidim da čak ni aktivisti DPS-a ne vjeruju u sve te propagandne gluposti jednog novinarsko-pjesničko-udbaškog kruga…

Prijateljstvo, politika i poetika

MONITOR: Devedesetih ste sa generacijom tzv. postmodernista napravili značajne pomake na crnogorskoj književnoj i javnoj sceni. Danas je većina ,,postmodernista” ušla u režimske strukture. Kako ocjenjujete sadašnji angažman pripadnika te generacije?
BRKOVIĆ: Neko nas je uporedio sa Novim Holivudom – jesmo promijenili mnogo toga, ali, svi mi smo različite stvaralačke persone, prilično različiti, kako je valjda jedino i prirodno. Ali, tužno je što su neki od tih ljudi postali dio ovakve političke nomenklature. Ne vjerujem da će time pomoći svojoj književnosti, a jedino je to važno. Mi smo bili prijatelji više nego što smo bili poetički slični.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR VELJKOVIĆ, PUBLICISTA I VJERSKI ANALITIČAR: Za crkvu je opasno postavljanje svjetovnih ciljeva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je on ipak svjestan sa kakvim ljudima ima posla

 

MONITOR: Da li je vas iznenadio ulazak u najuži izbor mitropolita Porfirija Perića koji je i u tom krugu (preciznije je reći „prvom krugu“) imao najviše glasova, da bi „apostolskim izborom“ bio izabran za partijarha SPC?

VELJKOVIĆ: Fotografije bivšeg mitropolita zagrebačko-ljubljanskog, a sadašnjeg patrijarha, Gospodina Porfirija, redovno su izlazile na naslovnim stranama režimskih tabloida (zajedno sa fotografijama episkopa bačkog) uz prateće tekstove u kojima je čitaocima stavljano do znanja koja su crkvena lica iz SPC poželjna za režim. Zato i nisam bio iznenađen kada sam čuo da je izabran za novog patrijarha, a u kontekstu toga koje je sve crkvene ličnosti režim ponudio, otvoreno mogu reći da sam zapravo bio prijatno iznenađen. Ipak se radi o ličnosti od integriteta, a to se videlo i u prethodnom periodu, kada je kao mitropolit, ne može se poreći, istupao u korist režima u određenim prilikama, ali se nije poveo za istupima svog duhovnog oca episkopa bačkog – kojem je, nažalost, prešlo u naviku da ne samo verbalno progoni sve one koji su kritički ili opoziciono raspoloženi prema aktuelnom Vučićevom režimu. Stoga smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je ipak svestan toga sa kakvim ljudima ima posla.

MONITOR:  Čuli smo besjedu patrijarha Porfirija koja je naišla na dosta dobar prijem. Rekao je da je Hrvatska njegova druga otadžbina. Može li se pretpostaviti da je ovaj najviši arhijerej, mlad po godinama s obzirom na doživotnu funkciju koju će obavljati, i izrazito diplomatičan kao ličnost, sem podmlađivanja Sabora i unutar-crkvene reforme, željeti i da SPC učini autonomnijom od uticaja državne politike?

VELJKOVIĆ:  Približavanje države i crkve je u Srbiji započelo ubrzo nakon političkih promena 2000. godine, i u tom procesu su se stranke nekadašnjeg DOS-a razlikovale samo u intenzitetu, ali model crkveno-državne saradnje nije dovođen u pitanje. Svim političkim strankama je odgovaralo da pokažu bliskost sa predstavnicima SPC. Sadašnji je patrijarh u tome takođe imao ulogu, pošto je jedno vreme bio član i Predsednik RRA, a ispred Sabora SPC je bio izabran i da organizuje svešteničku službu u Vojsci Srbije. Patrijarh Porfirije je, dakle, crkvena ličnost koja ima jako dobre praktične uvide u funkcionisanje takvog sistema iznutra. I nadam se da je svestan svih dugoročnih loših posledica koje iz toga proizilaze. A da li će za vreme svog patrijarhovanja krenuti u preispitivanje dosadašnjih odnosa između crkve i države, ostaje da se vidi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Moglo se uraditi mnogo više

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti

 

MONITOR:  Saopštili ste da je posjetom farmi Marka Carevića na Krimovici ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović iznova afirmisao bezakonje i otimanje državne imovine kao recept za nezakonito lično bogaćenje. Na koji način?

MILOVAC: Slučaj Krimovica se trenutno razmatra u Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru zbog sumnje da je predsjednik Opštine Budva, Marko Carević uzurpirao blizu pola miliona kvadrata državnog zemljišta na kome je bez građevinske dozvole podigao preko 6.000 m2 poslovnih objekata za uzgoj stoke. Uzurpacija i nelegalna gradnja su zakonom prepoznata kao krivična djela koja povlaće višegodišnje zakonske kazne. MANS je još prošle godine upoznao javnost Crne Gore sa obimnom dokumentacijom koja dokazuje da je Carević počinio pomenuta krivična djela, a sasvim sam siguran da je ministar poljoprivrede, Aleksandar Stijović jedan od građana ove zemlje koji su čuli za taj slučaj.

Posjeta Stijovića, ili kako su naveli u ministarstvu ,,prvi ministar koji je posjetio to poljoprivredno gazdinstvo na Krimovici”, je imala afirmatvini karakter, što je u potpunoj koliziji sa onim što nova Vlada javno deklariše kao svoju najveću vrijednost – raskid sa dosadašnjom praksom koju je uspostavio DPS, maksimalna transparentnost i jednakost svih pred zakonom.

Pri činjenici da Carević na Krimovici već šest godina uzurpira državno zemljište, da je potpuno nesmetano gradio bez dozvole, te da je nakon svega dobio i subvencije od resornog ministarstva, nije teško zaključiti kako je izgledala ta ,,jednakost” za vrijeme vladavine DPS-a.

Zbog toga je apsolutno neprihatljivo da se jedno takvo ponašanje afirmiše i prezentuje kao primjer uspješnog poslovanja i to sa pozicije resornog ministra. Smatram da se time poslala izuzetno loša poruka, naročito onom dijelu javnosti koji je očekivao i stvarni raskid sa katastrofalnom politikom DPS-a u mnogim sferama našeg društva, a naročito kada je u pitanju vladavina prava.

Stijović je svojom posjetom poslao direktnu poruku da je Carević iznad zakona, te da umjesto da odgovara za njegovo očigledno kršenje, ima privilegiju posjete ,,na visokom nivou”.

MONITOR:   MANS je početkom prošle godine podnio krivičnu prijavu protiv Carevića zbog zloupotrebe službenog položaja, odnosno uzurpacije državnog zemljišta na Krimovici. Ta prijava međutim ,,preživljava” i staru i novu vlast. Zašto?

MILOVAC: Iz prostog razloga što, iako je došlo do promjene vlasti, i dalje imamo tužilaštvo koje je nastavilo da funkcioniše po istom principu i pored privida ,,pojačane aktivnosti” koji se u posljednje vrijeme forsira. Svakako, nije uzurpacija državne imovine na Krimovici najgora stvar koja se desila Crnoj Gori u posljednjih 30 godina iako govorimo o pojedinačno najvećem slučaju te vrste. Slučaj Marka Carevića je važan zbog toga što predstavlja test političke volje, ne samo za tužilaštvo jer smo tu već vidjeli kakva je situacija, već prije svega za novu vlast koja je posljednje izbore dobila, između ostalog, i na obećanju da će borba protiv korupcije i kršenja zakona biti bezkompromisna i lišena upliva političkog uticaja.

Afirmacija Carevića na način na koji je to uradio ministar poljoprivrede ne korespondira sa tim obećanjima, niti doprinosi opštem osjećaju da je nakon 30. avgusta otpočeo proces korjenitih promjena. Više od dva mjeseca od formiranja, nova Vlada je mogla da uradi mnogo toga, ne čekajući da ovakvo tužilaštvo reaguje. Umjesto toga, imamo afirmaciju poslovanja koje počiva na bezočnoj otimačini i pljački državnih resursa, kršenju zakona i vrlo je moguće – na korupciji. To je model koji je decenijama iscrpljivao resurse ove zemlje, zbog čega se domaća ekonomija danas nalazi pred kolapsom.

Favorizovanje pojedinaca u odnosu na javni interes, tolerancija korupcije i aboliranje od zakona nije put ka vraćanju povjerenja građana u državne institucije koje je prijeko potrebno kako bi se iz korijena promijenila svijest o tome šta mora da bude suština odnosa između građana i vlasti koju oni biraju.

Posmatrajući sa strane, slučaj Carević pokazuje da se tu još uvijek ništa nije ozbiljno promijenilo, te da taj pojedinac i dalje uživa, ne samo zaštitu, već evo vidimo i javnu podršku državnih organa, bez obzira ko je na vlasti.

MONITOR:   Da li još negdje primjećujete selektivnost u pristupu nove vlasti?

MILOVAC: I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti. Podsjetiću vas da i dalje čekamo na izmjene zakona o slobodnom pristupu informacijama koji predstavlja ključni alat za borbu protiv korupcije i odličan način da se ta borba proširi na što veći broj aktera u društvu, u prvom redu nevladin sektor i medije.

Kada su mediji u pitanju, još uvijek ne postoji čak ni razgovor o potrebi da se gebelsovski Zakon o medijima koji je usvojila prethodna vlast promijeni i time stvori povoljniji ambijent za istraživačko novinarstvo, oslobođeno od konstantnih pritisaka i prijetnji. Ista situacija je i sa Zakonom o borbi protiv korupcije, zakonima koji uređuju porijeklo imovine, Zakon o izgradnji objekata, Zakon o energetici i čitavom nizu zakonske regulative koji je donijet u prethodnom periodu a koji je poslužio za zarobljavanje ove zemlje.

Poseban problem predstavlja način na koji se donose oni zakoni koji jesu usvojeni ili se trenutno nalaze u skupštinskoj proceduri, a koji su mahom lišeni bilo kakve, da ne govorimo kvalitetne, javne rasprave. Vjerujem da je nedostatak široke društvene diskusije jedan od razloga i za to što se spolja sa nelagodom gleda na predložene izmjene zakona koji se tiču Specijalnog državnog tužilaštva.

Kada je u pitanju izvršna vlast, svakako je dobro da možemo da vidimo da postoji kontinuitet u smjenama kadrova prethodnog režima iako se i u toj oblasti gubi dragocjeno vrijeme. Ono što ostavlja gorak ukus jeste što se nerijetko tim smjenama pravda takozvani drugi talas partijskog zapošljavanja po dubini gdje se ponovo ključne kvalifikacije ne nalaze u expertizi, već dominantno u partijskim knjižicama. Nisam siguran koliko su istinite tvrdnje da Vlada na taj način održava klimavu podršku u parlamentu, ali svakako to ne može biti riješenje na dugi rok, a nikako ne bi bilo dobro da postane modus operandi nove izvršne vlasti.

Sa druge strane, pohvalno je to što je formiran Savjet za borbu protiv korupcije na visokom nivou pred kojim svakako neće biti lak zadatak imajući u vidu količinu opstrukcija i hroničan nedostatak informacija i dokumentacije za koju se sumnja, kako smo čuli, da je uništavana tokom perioda tranzicije vlasti. Zbog toga i smatram da je dosta vremena izgubljeno na političke nesuglasice među konstituentima nove vlasti, što je prethodna vlast vrlo vjerovatno koristila da uništi ili sakrije dokaze nezakonitih poslova. Ono što je jako važno u ovom trenutku, jeste da to tijelo zadrži nezavisnost u svom postupanju jer bez toga borba protiv korupcije ne može biti održiva na dugi rok, niti dati rezultate koji mogu da potvrde da smo kao zemlja spremni za naredni korak u EU integracijama.

MONITOR:   Kazali ste nedavno da će ,,u narednom periodu, i pored smjene višedecenijske vlasti DPS-a,  ključni problem biti crnogorsko pravosuđe “. Jasno je da ta reforma neće ići lako, ali da li vidite da se u tom smjeru prave pravi potezi?

MILOVAC: Borba protiv korupcije, kao početna osnova za najvažnije reforme u državi mora da rezultira u konkretnim istragama, jakim optužnicima, transparetno vođenim sudskim postupcima i presudama koje su lišene bilo kakvog tužilačkog ili sudskog javašluka. Zadnjih godina smo došli u situaciju da su ,,cijenu” borbe protiv korupcije na način kako je to radilo crnogorsko tužilaštvo, plaćali isključivo građani kroz odštetne zahtjeve zbog palih optužnica i presuda. I dok se borba protiv organizovanog kriminala i velike korupcije širom svijeta koristi kako bi se opljačkani novac vratio u budžet, u Crnoj Gori imamo proces takozvanog pranja biografija koji već podosta košta građane.

Imajući to u vidu, jasno je da je korjenita promjena potrebna i u pravosudnom sistemu, ali moramo biti svjesni da do nje nećemo doći lako. Ono što se trenutno predstavlja kao reforma pravosuđa, debelo je obojeno i opterećeno politikom, lišeno široke javne rasprave koja je potrebna bez obzira na to koliko je jaka javna svijest o tome da je ta promjena neophodna. Smatram da je od septembra prošle godine bilo i više nego dovoljno vremema da se neophodne konsultacije urade, ne samo unutar zemlje, već i sa međunarodnim partnerima, te da smo danas mogli da imamo već pripremljenu osnovu za jednu takvu reformu.

Generalno, preskakanje koraka koji jesu postulat demokratke vladavine, ma koliko cilj bio legitiman, na dugi rok ne smiju biti usvojen obrazac za izgradnju demokratskih institucija u Crnoj Gori.

MONITOR:  Kako komentarišete situaciju u tužilaštvu, i gdje sve ona može odvesti?

MILOVAC: Jasno je da je postojeća situacija neodrživa, te da je politički uticaj na tužilačku organizaciju do kraja ogoljen. To je svojim posljednjim javnim nastupom potvrdio i sam SDT Katnić i pokazao da su političke kalkulacije sastavni dio procesuiranja slučajeva. U posljednih nekoliko godina smo imali prilike da čujemo vrlo ozbiljne optužbe na račin VDT-a SDT-a na koje javnost još uvijek nema odgovor koji bi uvjerio građane da ove dvije institucije i dalje postoje kao nezavisne.

MANS već dvije decenije u kontinutetu radi na otkrivanju konkretnih slučajeva korupcije i organizovanog kriminala i vjerovatno smo pojedinačno najveći podnosilac krivičnih prijava za slučajeve visoke korupcije u Crnoj Gori. Nikada do sada nismo uspjeli da ostvarimo uvid u ono što je tužilaštvo radilo po našim prijava, bilo da su one bile odbačene ili procesuirane. Po pravilu je izgovor bio zaštita istražnog postupka ili privatnosti lica koje je predmet istrage. Ipak u slučaju navodne kupovine tužioca Savkovića od strane funkcionera Demokrata, Katnić nije imao problem da u sred istražnog postupka u javnosti objavi transkripte prisluškivanih razgovora iz 2017. godine. Dakle iz predmeta koji se ,,procesuira” čitave četiri godine i to baš u momentu kada raste javni pritisak za njegovu smjenu. Nema sumnje da se radi o političkom djelovanju SDT-a i pravnom nasilju koje za cilj ima zadržavanje trenutne situacije u tužilaštvu. Samo taj posljedni slučaj, a bilo ih je sasvim dovoljno i u prethodnom periodu, dovoljan je kao dokaz da reforma tužilaštva mora početi sa njegovog vrha.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo