Povežite se sa nama

INTERVJU

BALŠA BRKOVIĆ, PISAC: Suton diktatora

Objavljeno prije

na

MONITOR: Povodom Dana slobode medija održano je protestno čitanje poezije ispred ANB-a. Izrecitovali ste novu pjesmu Diktatorski bluz, čiji je lajtmotiv – Diktator ovaj jednom mora pasti… Kada će se to čudo desiti? BRKOVIĆ: To je bilo zabavno. Govorili smo poeziju, Dragana Tripković i ja dok nam je iza leđa stajao kordon policajaca. I govorili smo stihove u megafon, tako da je performans imao jednu zanimljivu retro crtu.

Pjesmu Diktatorski bluz napisao sam nekoliko noći prije čitanja ispred ANB-a. Pomislio sam – ok, ljudi mogu da ćute, ali poezija to ne može. I ne smije. Čak i kada je društveno i medijski sasvim marginalizovana, kao u naše vrijeme, poezija ima magijsku moć. Ja sam to čitanje doživio kao neku vrstu egzorcizma, mističkog rituala tjeranja duhova prošlosti, staljinističke prošlosti te institucije. Uzaludnog, dakako.

Ali, naravno, svaki diktator putuje prema istoj adresi, prema padu. Nema druge adrese za diktatora. Prema markesovskoj Samoći i Lavirintu. A za konkretni slučaj – vjerujem da će se to desiti brže nego što mnogi misle. Ovaj sistem je već dugo neodrživ. Takav, neodrživ i nepravedan sistem može neko vrijeme funkcionisati – na ovakvim ili onakvim manipulacijama, na fanatizmu poslušnih – ali, sve to ima granice. Definitivno je jasno: naš diktator je sutonska figura…

MONITOR: Kako ocjenjujete građanske proteste? Da li oni mogu dovesti do promjena u društvu?
BRKOVIĆ: Sve to je izgledalo lijepo, bilo je mnogo mladog svijeta. Svaki od ovih protestnih dana je svojevrstan praznik demokratije u Crnoj Gori. Ovaj protest je značajan, epohalno značajan – jer je prvo događanje te vrste koje se obraća – Građaninu. Bio sam na svim protestima ove godine i taj utisak je dominantan – tamo ste okruženi Građanima, a ne ljudima koji mašu svojom ideologijom, nacijom ili religijom.

S druge strane, kategorija ,,promjena u društvu” nije baš jednostavna. Mnogi pokreti koji su politički propali bili su rasadnici ogromnih promjena u društvu – takav je slučaj sa Pobunom iz 68. Imate i suprotan primjer – pokrete koji politički uspiju, ali, ne prate ih i stvarne promjene u društvu. Izgleda mi da je takav slučaj sa Arapskim proljećem…

Crnogorskom društvu promjene su potrebnije čak i od tih famoznih investicija… Uostalom, ako promjene dođu, doći će i mnogo ozbiljniji (i manje problematični) investitori. Izgleda ponekad da ovdašnja vlast nikako ne može da pogodi pravi redosljed poteza…

MONITOR: Umjetnici i intelektualci, osim rijetkih, uglavnom ćute na društvene probleme. Zašto?
BRKOVIĆ: Duga je ovdje i postojana tradicija ćutanja. Možda je to i najpostojanija, a možda i jedina, bar do najnovijeg vremena, crnogorska intelektualna tradicija.

Aktuelni crnogorski režim je iznašao priličan broj uglavnom konvencionalnih metoda da korumpira dobar dio svoje intelektualne scene. A, izgleda mi da i nisu morali biti isuviše maštoviti.

A možda ponekad i previše očekujemo od ljudi. Možda nigdje nije prevelik broj ljudi koji će neko uvjerenje staviti ispred neposredne materijalne koristi. Ali, u siromašnim društvima, kakvo je crnogorsko kroz najveći dio svoga postojanja, te stvari su izraženije, mnogo vidljivije, nego u bogatijim društvima.

Možda je zanimljiv paradoks ovdašnje scene da imate korumpiranih intelektualaca, iako, zapravo, vlast načelno i ne drži do intelektualaca… Zato se oni moraju stalno potvrđivati kakvim dramatičnim i ,,presudnim” medijskim akcijama za spas Crne Gore i njenoga jedinog roditelja (On je i otac i majka), jer vlast tu vrstu angažmana razumije i vidi. Na račun uticaja njihovih književnih uradaka, malo je vjerovatno da bi režimu bili interesantni. Zato moraju toliko da se trude.

Ali, ono što me raduje je da se, uz sve te nevesele okolnosti crnogorsko društvo mijenja. Siguran sam da će u bliskoj budućnosti djelovanje ovog medijskog kruga biti proučavano kao primjer propagandnog ludila i javne promocije govora mržnje kakav je rijetko gdje viđen. Biće to zanimljivo, mogu se kladiti.

MONITOR: U javnosti se sve češće može čuti kako je u Crnoj Gori na djelu ,,medijski rat”.
BRKOVIĆ: Esad Kočan je rekao na skupu ispred ANB-a, i to mi se čini važnim, da je posebno podmukla ta teza o nekakvom medijskom ratu. Čuo sam da i premijer apeluje da se taj medijski rat okonča. Kakav rat, molim vas? Za rat je, kao i za ljubav, potrebno (najmanje) dvoje. Mi čak i ne možemo biti u ratu sa njima – sa novinama koje niko ne čita, pa, kad već smisao njihovog postojanja ne može biti ekonomski opravdan, onda su se dosjetili da ga politički opravdaju. Da ubijede svoje gazde da ih oni – najbolje brane. Samo neka nastave – ovakvom odbranom samo će ubrzati kraj svojih nalogodavaca. Očito postoji neko ko takav razlog smatra dovoljnim da finansira takve novine – ne svojim, već novcem poreskih obveznika. A to jeste pomalo perverzno… Mi isključivo radimo svoj posao – i ne zanimaju nas ničije personalne i političke frustracije.

MONITOR: Kako tumačite vraćanje etiketiranja s početka ‘90-ih po kome su neprijatelji režima i neprijatelji države. Ova manipulacija ne dolazi samo od službenih portparola vlasti, nego iza nje stoje i ,,ozbiljni intelektualci”?
BRKOVIĆ: Ima tu još jedan jeziv momenat. Spadam u ne baš brojne osobe koje mogu da uporede dva iskustva – ja sam u nekoj vrsti javne arene od početka devedesetih. Tada su me napadali i etiketirali srpski nacionalisti. Danas to rade crnogorski državni, plaćeni patrioti, Milovi kerberi, udbaški pjesnici i doušnici, a sve tvrdeći da to rade da bi od mene i meni sličnih odbranili Crnu Goru. Iako je bjelodano da ne brane oni Crnu Goru, već svoga voljenog diktatora. Kada uporedim ta dva iskustva, moram vam reći da su ovi crnogorski mračnjaci u svojim akcijama mnogo suroviji i prljaviji od onih tada. Oni su mi govorili da sam ,,ustaša” i tu i tamo prijetili klanjem, ali, sve to djeluje kao folklor u odnosu na ono na što su spremni ovi današnji, njihovi kolege sa druge strane… Evo, prije neki dan je u Pobjedi jedan udbaški klovn (koga dio građana zna kao gradonačelnika glavnog grada) lansirao priču koja prevazilazi sve dosadašnje gadosti. Priča je toliko imbecilna da ne zaslužuje nikakvo ozbiljno bavljenje, ali, zato je i lansirana… Stvar je, po svemu sudeći, nastala u ovom udbaškom kružoku, a klovn je samo javno izgovorio. Jer, i oni koji su to smislili znaju koliko je to daleko od stvarnosti, ali oni uvijek nađu nekoga kome pamet ne smeta da bilo što izgovori. Ali, siguran sam da će i klovn, kao i veseli orkestar ,,Drug Marko i njegovi doušnici” na pravi način platiti za sve gadosti koje rade… A, pazite – autor toga sramnog intervjua sjedi u novinarskom samoregulatornom tijelu koje bi trebalo da spriječi ovakve gadosti.

Vjerujem da sve to, nevjerovatno snižavanje nivoa javnog diskursa nije eto, tek, neka nepogoda, već jedna vrlo podmukla i opasna strategija. Pazite, ako to što ovih dana možemo čitati u novinama koje finansiraju građani, a kreiraju činovnici ovoga režima, ako je to slika koja se hoće predstaviti kao pozitivna medijska paradigma, onda čovjeku mora biti jasno da idemo prema javnom diskursu koji će biti isključivo sastavljen od uvreda, psovki i podmetanja. Zašto se to čini? Jer se iz prostora javne rasprave hoće protjerati argumenti. U tome je suština. Ova vlast želi javni prostor lišen argumenata – budući da svaka racionalna, argumentovana priča radi direktno i temeljno protiv njih, a kada se narod zabavlja suludim podmetanjima i uvredama raznih udbaških klovnova, onda na javnoj sceni naprosto neće biti – racionalne priče.

Zato nije slučajno da se preko Pobjede u Crnu Goru uvozi taj ,,sarajevski model” javnog diskursa, a upućeniji u medijsku sliku regiona znaće o čemu govorim.

MONITOR: Kakvo je stanje u crnogorskoj kulturi?
BRKOVIĆ: Katastrofalno je stanje u cijelom društvu, a kultura onda ne može biti izuzetak. Ona u takvim situacijama najviše strada. Uostalom, kako da očekujete da bude drugačije, kada ovdašnji kulturni djelatnici svojski rvaju za ovaj i ovakav režim. I to radeći najniže, najnečasnije poslove. A, da stvar bude još strašnija, oni izgleda sve to rade sa ogromnom ličnom radošću…

Propaganda novinarsko-pjesničko-udbaškog kruga

MONITOR: Urednik ste u mediju koji je po izjavama glasnogovornika vlasti i njihovih medija jedan od ključnih problema Crne Gore. Pobjeda vlasnike Vijesti krsti kao jedinu mafiju u Crnoj Gori. Zašto im Vijesti toliko smetaju?
BRKOVIĆ: Zato što su Vijesti za njih – nedodirljive. Što sve nisu probali, i ,,konvencionalne” i ,,nekonvencionalne” metode, pa – ništa. A građani Crne Gore neuporedivo više vjeruju Vijestima nego i njima i svim njihovim medijima. Koliko su samo puta pokušali da kreiraju ,,svoj” medij – i nikad nisu uspjeli. Jer, iz te i takve svijesti ne može se napraviti dobar medij. Njihovi mediji se, prije ili kasnije ogole, pretvore u puki dvorski bilten. To, naprosto ne može biti drugačije.

Cijela ta imbecilna priča ovdašnjih gebelsovskih propagandista je zapravo – smiješna. Mislite da iko u Crnoj Gori (gdje se dobro zna ,,šef” svega i svačega) vjeruje da je ovdje šef mafije jedan profesor univerziteta? Zar neko zaista vjeruje da se u Crnoj Gori u sukob sa Đukanovićem ulazi da bi se – obogatilo. Zna se što se dobro plaća u našoj domovini – ljubav prema diktatoru, a ne kritikovanje. Ali, ljudi vide takve stvari. Suviše je sve to providno. Iz kontakta sa ljudima vidim da čak ni aktivisti DPS-a ne vjeruju u sve te propagandne gluposti jednog novinarsko-pjesničko-udbaškog kruga…

Prijateljstvo, politika i poetika

MONITOR: Devedesetih ste sa generacijom tzv. postmodernista napravili značajne pomake na crnogorskoj književnoj i javnoj sceni. Danas je većina ,,postmodernista” ušla u režimske strukture. Kako ocjenjujete sadašnji angažman pripadnika te generacije?
BRKOVIĆ: Neko nas je uporedio sa Novim Holivudom – jesmo promijenili mnogo toga, ali, svi mi smo različite stvaralačke persone, prilično različiti, kako je valjda jedino i prirodno. Ali, tužno je što su neki od tih ljudi postali dio ovakve političke nomenklature. Ne vjerujem da će time pomoći svojoj književnosti, a jedino je to važno. Mi smo bili prijatelji više nego što smo bili poetički slični.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Ovi izbori mogu biti prekretnica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje

 

MONITOR: Uskoro nas očekuju vanredni parlamentarni izbori. Ono što je drugačije svakako je veliki broj izbornih lista, te odlazak mnogih starih lica iz politike. Kakav će to uticaj imati na ove izbore?

KOPRIVICA: Ovi izbori mogu biti prekretnica na političkoj sceni.

Prvo, desila se tektonska promjena do sada postojećih taktika nastupa političkih subjekata na izborima. Mnogi ustaljeni instrumenti privlačenja birača više ne važe.

Drugo, na ovim izborima učestvuje veliki broj lista od kojih će vjerovatno, tek nešto više od polovine biti dio budućeg parlamenta. Dakle, mnogi politički subjekti koji su do sad tradicionalno imali politički uticaj, naročito u odmjeru snaga 41:40 poslanika/ca tu poziciju više neće imati.

Treće, od smjene DPS-a je prošlo gotovo tri godine i polako on prestaje biti glavni target kampanje. Otvoren je prostor za sučeljavanje (kakvih takvih) ideja i programa. Vidjećemo da li ova partija može povratiti i svoj koalicioni kapacitet ili će za to biti potrebno još vremena i unutrašnjih reformi ove partije.

Četvrto, na sceni su značajne personalne promjene većeg broja lista. Partije su očigledno shvatile da ono što je legat prethodnih 10 godina u politici i nije baš dobra ponuda sa kojom treba da izađu pred birače. Sa lista su nestala mnoga poznata imena i još poznatiji igrači.

Da li će ovo zaista dati neki bolji politički rezultat, ostaje da se vidi. Ovdje nije pitanje koliko neko ima godina već da li je spreman da mijenja ustaljene partitokratske obrasce djelovanja u politici. A Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje.

MONITOR: Bilježite li neke predizborne anomalije?

KOPRIVICA: Ova kampanja do sada ima manje nepravilnosti u odnosu na prethodne. Prije svega izborna administracije se ostavila ideje da radi međunarodne istrage i selektivno oduzima pravo glasa kome želi i posvetila se svom poslu. Simbolički ta se promjena najbolje može vidjeti na osnovu činjenice da je Državna izborna komisija kandidatu kome je prije nekoliko mjeseci zabranila učešće na predsjedničkim izborima sada dozvolila da bude nosilac liste na parlamentarnim. A da li su to uradili jer im se u tom periodu povećalo pravno znanje ili su možda dobili partijsku naredbu da to ne urade – manje je važno u ovom trenutku.

Atmosfera i odnosi između političkih protivnika su mnogo bolji. Verbalno nasilje, prijetnje, uvrede su svedene na minimum a javna debata među listama zaista liči na sučeljavanje političkih stavova.

Dogodio se i vidan zaokret u temama koje su nametnute u kampanji pa se mnogo više raspravlja o kvalitetu života ljudi nego o vjerama, nacijama i istoriji. Istina, u tom obećanom kvalitetu se nerijetko i pretjera pa kampanja ponekad više liči na maštanje o lijepom životu nego na realna politička obećanja.

Naša organizacija je sa izbornim listama potpisala Kodeks za fer i demokratsku izbornu kampanju s ciljem da nadomjestimo brojne manjkavosti našeg izbornog procesa i važećeg izbornog zakonodavstva, sa željom da izbori budu kvalitetniji i kompetitivniji, sa što većim povrenjem građana građanki.

Njime afirmišemo promociju nenasilja, sprečavanje vršenja pritiska na birače, sprečavanje zloupotrebe javnih resursa i funkcija, transparentno finansiranje kampanje, poštovanje slobode medija, sprečavanje širenja dezinformacija, odgovorno ponašanje na društvenim medijima, institucionalno rješavanje sporova, te prihvatanje slobodno izražene volje ljudi… Ili, ukratko rečeno, promovišemo neprikosnoveno pravo građana i građanki da glasaju slobodno.

Za sada nijesmo imali zvaničnih pritužbi lista na kršenje Kodeksa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IGOR LJUTICA, PREDSJEDNIK SINDIKATA IZABRANIH DOKTORA: Borba za bolji položaj izabranih ljekara je i borba za zdravlje pacijenata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izabrani doktori su usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata i time ugrožavaju ne samo svoje zdravlje već dolazi do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške

 

MONITOR: Početkom maja osnovan je Sindikat izabranih doktora Crne Gore. Koliko imate članova, koji su glavni ciljevi?

LJUTICA: Glavni cilj Sindikat izabranih doktora Crne Gore (SIDCG)  biće unapređenje primarne zdravstvene zaštite (PZZ) ne bi li svaki građanin dobio najkvalitetniju moguću zdravstvenu zaštitu. Da bismo bili u mogućnosti da to ostvarimo, moramo sačuvati ljekare u PZZ.

SIDCG je za samo nekoliko dana okupio preko 240 izabranih ljekara iz skoro svih domova zdravlja u Crnoj Gori. Sam kostur SIDCG čine Glavni odbor i 32 koordinatora iz svih domova zdravlja u Crnoj Gori koji su mahom specijalisti porodične i opšte medicine. Preko 80 odsto izabranih ljekara za odrasle se nalazi u SIDCG uz svakodnevni priliv novih članova.

MONITOR: Koji je razlog tolikog učlanjenja u sindikat?

LJUTICA: Tome je kumovalo veliko nezadovoljstvo ljekara nakon smanjenja zarada ukidanjem usluga i kapitacija kroz novi kolektivni granski ugovor koji su kolege sindikalci na štetu svojih kolega iz primarne zdravstvene zaštite (PZZ) potpisali sa Ministarstvom zdravlja. Osim činjenice da je izabranim ljekarima u toku mandata 43 Vlade umanjena zarada koja je uvećana tokom prethodne 42 Vlade, postoji veliko nezadovoljstvo usljed dodatnog opterećenja izabranih ljekara koji su već u sindromu izgaranja povećavanjem broja pacijenata od strane Fonda za zdravstvo CG.

MONITOR: Koliko je broj pacijenata povećan?

LJUTICA: Već imamo situaciju da su izabrani doktori usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata. Time ljekari ugrožavaju ne samo svoje zdravlje, već dolazi i do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške. Dugi niz godina ljekari u PZZ kupuju socijalni mir radeći za tri ljekara. Svakodnevni pritisci na poslu koji su kulminirali već zaboravljenom borbom protiv Covida u prvim redovima nagrađeni su smanjenjem zarada u trenutku kada svima u zemlji prihodi rastu. Pet mjeseci smo ukazivali na nepravdu koja je počinjena prema izabranim doktorima umanjenjem zarada od 200 do 600 eura (u zavisnosti od broja pacijenata i obima posla). Ne da ništa nije ispravljeno već smo imali i imamo loš trend. U javnosti se objavljuju bruto plate sa prekovremenim radom ne bi li se građani okrenuli protiv ljekara. Takvo maligno postupanje, ne bi li se pokrilo svoje neznanje i načinjene greške, napraviće neprocjenjivu štetu zdravstvenom sistemu odlivom iz zemlje već desetkovanog kadra.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ALEKSEJ KIŠJUHAS, SOCIOLOG (FILOZOFSKI FAKULTET U NOVOM SADU) I KOLUMNISTA DANASA: Milošević je možda umro, ali miloševićizam živi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U čuvenom govoru na Gazimestanu 1989, Slobodan Milošević je govorio o ekonomskom prosperitetu – i najavio ratove. Da li se istorija zaista ponavlja, prvo kao tragedija, a zatim kao farsa, ostaje da se vidi

 

MONITOR: Kako Vama izgleda dinamika protesta „Srbija protiv nasilja“ . Da li je taj revolt zaista ušao i u frizerske salone i automehaničarske radnje, kako pišete u jednoj svojoj kolumni?

KIŠJUHAS: Mislim da su masovnost i građanski karakter ovih protesta iznenadili mnoge, pa i vlast i opozicione partije. Kada je reč o tom revoltu građana, obično se zazivaju nekakve analogije sa ekspres-loncem (koji je prekipio) ili sa kapima koje su prelile čašu. Međutim, smatram da je nešto drugo u pitanju. Večito pitanje političke teorije je zašto su konzervativci ili politička desnica toliko uspešni, odnosno atraktivni za tzv. „običnog čoveka“, tog mitološkog Petra Petrovića sa uplatnice? Odličan odgovor ponudio je američki psiholog Džonatan Hajt u „Psihologiji morala“.

Za njega, desno-konzervativni svetonazori su uspešni upravo zato što (stvarno ili fiktivno) počivaju na vrednostima porodice, dece, vere, zajednice, a što „okida“ duboko ukorenjene ili davno evoluirane strukture ljudskog uma. Uostalom, i predizborni slogan Vučića i njegove partije bio je „Za našu decu“. Na drugoj strani su levo-liberalni svetonazori koji insistiraju na mnogo apstraktnijim vrednostima poput jednakosti, slobode, ljudskih prava itd., i koje nemaju takvu moralnu snagu kao – naša deca. S tim u vezi, nakon dve užasne tragedije – deca su ta koja su postala ugrožena, pa i čitavo tkanje društvene zajednice, i upravo to je izvelo tolike građane na ulicu. Ta dva masakra su bili tzv. „crni labudovi“ (prema Nasimu Talebu) – neočekivani i nepredvidivi događaji s velikim ili nesagledivim posledicama. I upravo zato je i proteste neobično teško artikulisati. Ipak, čini mi se da se o nezadovoljstvu sada otvoreno govori, umesto šapuće.

MONITOR: Ivan Marović, jedan od predvodnika Narodnog pokreta Otpor, smatra da građansko-opozicioni protesti nemaju šansu na uspjeh ukoliko se ne pretvore u opštenarodni pokret. Da li je pokret neophodan i da li je, bez atrikulacije od strane opozicije, moguć?

KIŠJUHAS: Iskreno, ne znam šta je „opštenarodni pokret“, iako mi to zvuči ili vonja na poziv na novu sabornost. Otpor nikada nije bio „opštenarodni“ pokret, već organizacija hrabrih i talentovanih mladih ljudi. Upravo zato, ovi protesti nemaju šanse bez čvrste i dobre – organizacije. Protesti protiv nasilja se (s razlogom) ponose svojom relativnom spontanošću, i činjenicom da se na njih ljudi ne dovoze autobusima. Međutim, moja jeretička misao je sledeća: oni neće uspeti ako opozicija ne bude organizovala svoje simpatizere, pa čak i organizovala njihove dolaske autobusima. Građani su Petog oktobra (2000) i spontano, ali i krajnje organizovano dolazili u Beograd. Istinske revolucije nema bez sloma državnog aparata (prinude i sile), pa i bez otkazivanja poslušnosti od strane mnogih političkih i privrednih struktura.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo