Povežite se sa nama

INTERVJU

BALŠA BRKOVIĆ, PISAC: Suton diktatora

Objavljeno prije

na

MONITOR: Povodom Dana slobode medija održano je protestno čitanje poezije ispred ANB-a. Izrecitovali ste novu pjesmu Diktatorski bluz, čiji je lajtmotiv – Diktator ovaj jednom mora pasti… Kada će se to čudo desiti? BRKOVIĆ: To je bilo zabavno. Govorili smo poeziju, Dragana Tripković i ja dok nam je iza leđa stajao kordon policajaca. I govorili smo stihove u megafon, tako da je performans imao jednu zanimljivu retro crtu.

Pjesmu Diktatorski bluz napisao sam nekoliko noći prije čitanja ispred ANB-a. Pomislio sam – ok, ljudi mogu da ćute, ali poezija to ne može. I ne smije. Čak i kada je društveno i medijski sasvim marginalizovana, kao u naše vrijeme, poezija ima magijsku moć. Ja sam to čitanje doživio kao neku vrstu egzorcizma, mističkog rituala tjeranja duhova prošlosti, staljinističke prošlosti te institucije. Uzaludnog, dakako.

Ali, naravno, svaki diktator putuje prema istoj adresi, prema padu. Nema druge adrese za diktatora. Prema markesovskoj Samoći i Lavirintu. A za konkretni slučaj – vjerujem da će se to desiti brže nego što mnogi misle. Ovaj sistem je već dugo neodrživ. Takav, neodrživ i nepravedan sistem može neko vrijeme funkcionisati – na ovakvim ili onakvim manipulacijama, na fanatizmu poslušnih – ali, sve to ima granice. Definitivno je jasno: naš diktator je sutonska figura…

MONITOR: Kako ocjenjujete građanske proteste? Da li oni mogu dovesti do promjena u društvu?
BRKOVIĆ: Sve to je izgledalo lijepo, bilo je mnogo mladog svijeta. Svaki od ovih protestnih dana je svojevrstan praznik demokratije u Crnoj Gori. Ovaj protest je značajan, epohalno značajan – jer je prvo događanje te vrste koje se obraća – Građaninu. Bio sam na svim protestima ove godine i taj utisak je dominantan – tamo ste okruženi Građanima, a ne ljudima koji mašu svojom ideologijom, nacijom ili religijom.

S druge strane, kategorija ,,promjena u društvu” nije baš jednostavna. Mnogi pokreti koji su politički propali bili su rasadnici ogromnih promjena u društvu – takav je slučaj sa Pobunom iz 68. Imate i suprotan primjer – pokrete koji politički uspiju, ali, ne prate ih i stvarne promjene u društvu. Izgleda mi da je takav slučaj sa Arapskim proljećem…

Crnogorskom društvu promjene su potrebnije čak i od tih famoznih investicija… Uostalom, ako promjene dođu, doći će i mnogo ozbiljniji (i manje problematični) investitori. Izgleda ponekad da ovdašnja vlast nikako ne može da pogodi pravi redosljed poteza…

MONITOR: Umjetnici i intelektualci, osim rijetkih, uglavnom ćute na društvene probleme. Zašto?
BRKOVIĆ: Duga je ovdje i postojana tradicija ćutanja. Možda je to i najpostojanija, a možda i jedina, bar do najnovijeg vremena, crnogorska intelektualna tradicija.

Aktuelni crnogorski režim je iznašao priličan broj uglavnom konvencionalnih metoda da korumpira dobar dio svoje intelektualne scene. A, izgleda mi da i nisu morali biti isuviše maštoviti.

A možda ponekad i previše očekujemo od ljudi. Možda nigdje nije prevelik broj ljudi koji će neko uvjerenje staviti ispred neposredne materijalne koristi. Ali, u siromašnim društvima, kakvo je crnogorsko kroz najveći dio svoga postojanja, te stvari su izraženije, mnogo vidljivije, nego u bogatijim društvima.

Možda je zanimljiv paradoks ovdašnje scene da imate korumpiranih intelektualaca, iako, zapravo, vlast načelno i ne drži do intelektualaca… Zato se oni moraju stalno potvrđivati kakvim dramatičnim i ,,presudnim” medijskim akcijama za spas Crne Gore i njenoga jedinog roditelja (On je i otac i majka), jer vlast tu vrstu angažmana razumije i vidi. Na račun uticaja njihovih književnih uradaka, malo je vjerovatno da bi režimu bili interesantni. Zato moraju toliko da se trude.

Ali, ono što me raduje je da se, uz sve te nevesele okolnosti crnogorsko društvo mijenja. Siguran sam da će u bliskoj budućnosti djelovanje ovog medijskog kruga biti proučavano kao primjer propagandnog ludila i javne promocije govora mržnje kakav je rijetko gdje viđen. Biće to zanimljivo, mogu se kladiti.

MONITOR: U javnosti se sve češće može čuti kako je u Crnoj Gori na djelu ,,medijski rat”.
BRKOVIĆ: Esad Kočan je rekao na skupu ispred ANB-a, i to mi se čini važnim, da je posebno podmukla ta teza o nekakvom medijskom ratu. Čuo sam da i premijer apeluje da se taj medijski rat okonča. Kakav rat, molim vas? Za rat je, kao i za ljubav, potrebno (najmanje) dvoje. Mi čak i ne možemo biti u ratu sa njima – sa novinama koje niko ne čita, pa, kad već smisao njihovog postojanja ne može biti ekonomski opravdan, onda su se dosjetili da ga politički opravdaju. Da ubijede svoje gazde da ih oni – najbolje brane. Samo neka nastave – ovakvom odbranom samo će ubrzati kraj svojih nalogodavaca. Očito postoji neko ko takav razlog smatra dovoljnim da finansira takve novine – ne svojim, već novcem poreskih obveznika. A to jeste pomalo perverzno… Mi isključivo radimo svoj posao – i ne zanimaju nas ničije personalne i političke frustracije.

MONITOR: Kako tumačite vraćanje etiketiranja s početka ‘90-ih po kome su neprijatelji režima i neprijatelji države. Ova manipulacija ne dolazi samo od službenih portparola vlasti, nego iza nje stoje i ,,ozbiljni intelektualci”?
BRKOVIĆ: Ima tu još jedan jeziv momenat. Spadam u ne baš brojne osobe koje mogu da uporede dva iskustva – ja sam u nekoj vrsti javne arene od početka devedesetih. Tada su me napadali i etiketirali srpski nacionalisti. Danas to rade crnogorski državni, plaćeni patrioti, Milovi kerberi, udbaški pjesnici i doušnici, a sve tvrdeći da to rade da bi od mene i meni sličnih odbranili Crnu Goru. Iako je bjelodano da ne brane oni Crnu Goru, već svoga voljenog diktatora. Kada uporedim ta dva iskustva, moram vam reći da su ovi crnogorski mračnjaci u svojim akcijama mnogo suroviji i prljaviji od onih tada. Oni su mi govorili da sam ,,ustaša” i tu i tamo prijetili klanjem, ali, sve to djeluje kao folklor u odnosu na ono na što su spremni ovi današnji, njihovi kolege sa druge strane… Evo, prije neki dan je u Pobjedi jedan udbaški klovn (koga dio građana zna kao gradonačelnika glavnog grada) lansirao priču koja prevazilazi sve dosadašnje gadosti. Priča je toliko imbecilna da ne zaslužuje nikakvo ozbiljno bavljenje, ali, zato je i lansirana… Stvar je, po svemu sudeći, nastala u ovom udbaškom kružoku, a klovn je samo javno izgovorio. Jer, i oni koji su to smislili znaju koliko je to daleko od stvarnosti, ali oni uvijek nađu nekoga kome pamet ne smeta da bilo što izgovori. Ali, siguran sam da će i klovn, kao i veseli orkestar ,,Drug Marko i njegovi doušnici” na pravi način platiti za sve gadosti koje rade… A, pazite – autor toga sramnog intervjua sjedi u novinarskom samoregulatornom tijelu koje bi trebalo da spriječi ovakve gadosti.

Vjerujem da sve to, nevjerovatno snižavanje nivoa javnog diskursa nije eto, tek, neka nepogoda, već jedna vrlo podmukla i opasna strategija. Pazite, ako to što ovih dana možemo čitati u novinama koje finansiraju građani, a kreiraju činovnici ovoga režima, ako je to slika koja se hoće predstaviti kao pozitivna medijska paradigma, onda čovjeku mora biti jasno da idemo prema javnom diskursu koji će biti isključivo sastavljen od uvreda, psovki i podmetanja. Zašto se to čini? Jer se iz prostora javne rasprave hoće protjerati argumenti. U tome je suština. Ova vlast želi javni prostor lišen argumenata – budući da svaka racionalna, argumentovana priča radi direktno i temeljno protiv njih, a kada se narod zabavlja suludim podmetanjima i uvredama raznih udbaških klovnova, onda na javnoj sceni naprosto neće biti – racionalne priče.

Zato nije slučajno da se preko Pobjede u Crnu Goru uvozi taj ,,sarajevski model” javnog diskursa, a upućeniji u medijsku sliku regiona znaće o čemu govorim.

MONITOR: Kakvo je stanje u crnogorskoj kulturi?
BRKOVIĆ: Katastrofalno je stanje u cijelom društvu, a kultura onda ne može biti izuzetak. Ona u takvim situacijama najviše strada. Uostalom, kako da očekujete da bude drugačije, kada ovdašnji kulturni djelatnici svojski rvaju za ovaj i ovakav režim. I to radeći najniže, najnečasnije poslove. A, da stvar bude još strašnija, oni izgleda sve to rade sa ogromnom ličnom radošću…

Propaganda novinarsko-pjesničko-udbaškog kruga

MONITOR: Urednik ste u mediju koji je po izjavama glasnogovornika vlasti i njihovih medija jedan od ključnih problema Crne Gore. Pobjeda vlasnike Vijesti krsti kao jedinu mafiju u Crnoj Gori. Zašto im Vijesti toliko smetaju?
BRKOVIĆ: Zato što su Vijesti za njih – nedodirljive. Što sve nisu probali, i ,,konvencionalne” i ,,nekonvencionalne” metode, pa – ništa. A građani Crne Gore neuporedivo više vjeruju Vijestima nego i njima i svim njihovim medijima. Koliko su samo puta pokušali da kreiraju ,,svoj” medij – i nikad nisu uspjeli. Jer, iz te i takve svijesti ne može se napraviti dobar medij. Njihovi mediji se, prije ili kasnije ogole, pretvore u puki dvorski bilten. To, naprosto ne može biti drugačije.

Cijela ta imbecilna priča ovdašnjih gebelsovskih propagandista je zapravo – smiješna. Mislite da iko u Crnoj Gori (gdje se dobro zna ,,šef” svega i svačega) vjeruje da je ovdje šef mafije jedan profesor univerziteta? Zar neko zaista vjeruje da se u Crnoj Gori u sukob sa Đukanovićem ulazi da bi se – obogatilo. Zna se što se dobro plaća u našoj domovini – ljubav prema diktatoru, a ne kritikovanje. Ali, ljudi vide takve stvari. Suviše je sve to providno. Iz kontakta sa ljudima vidim da čak ni aktivisti DPS-a ne vjeruju u sve te propagandne gluposti jednog novinarsko-pjesničko-udbaškog kruga…

Prijateljstvo, politika i poetika

MONITOR: Devedesetih ste sa generacijom tzv. postmodernista napravili značajne pomake na crnogorskoj književnoj i javnoj sceni. Danas je većina ,,postmodernista” ušla u režimske strukture. Kako ocjenjujete sadašnji angažman pripadnika te generacije?
BRKOVIĆ: Neko nas je uporedio sa Novim Holivudom – jesmo promijenili mnogo toga, ali, svi mi smo različite stvaralačke persone, prilično različiti, kako je valjda jedino i prirodno. Ali, tužno je što su neki od tih ljudi postali dio ovakve političke nomenklature. Ne vjerujem da će time pomoći svojoj književnosti, a jedino je to važno. Mi smo bili prijatelji više nego što smo bili poetički slični.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA: Čerečenje leša javne uprave i institucija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna Vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem, a sadašnjoj se prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi,  ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo

 

MONITOR:  Imali smo i dvije vlade ekspertsku i manjinsku. Kako vidite jednu, kako drugu, njen sastav i mogućnosti?

DABIŽINOVIĆ: Svjedočimo velikim obećanjima nakon 30 avgusta koji su se pretvorili u svoju suprotnost. Promjena vlasti nije ispunila ni obećanja koje je dala niti očekivanja građanki/na Crne Gore. Vidjeli smo, a vidimo i sada, bjesomučno čerečenje leša javne uprave i institucija u koji se ubacuju partijski aktivisti po dubini i širini. U duhu takve politike imamo građane prvog, drugog i trećeg reda. U kontinuitetu se povećava jaz između sirotinje i bogatih. Nastavlja zloupotreba političke moći na rad institucije sistema što predstavlja nastavak prethodnika sa kojima se ne želi sarađivati, i tako gradi vlastita politička pozicija.  Često je to jedina tačka programa. Mislim da je o sastavima i jedne i druge vlade bilo dosta riječi. Svela bi sve na političku trgovinu i prevaru. Kako oni koji su u krvi do lakata iz devedesetih a njih je većina,  mogu biti pokretačka snaga državi koja je na aparatima. Zaključujem, prethodna vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem a sadašnjoj se, prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi, ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo.

MONITOR:  Da li je nova Vlada u stanju da deblokira evropski proces imajući u vidu da su u njoj mnogi stari politički akteri, a da joj je parlamentarna podrška DPS?

DABIŽINOVIĆ: Prema onom što stiže iz sadašnje Vlade poruke su zbunjujuće. Strateški cilj  ulaska Crne Gore u EU  sada u javnom govoru prvog ministra dobija pandam u Otvorenom Balkanu. Ne bi trošila bespotrebno vrijeme čitalaca baveći se objašnjenima ovog unakrsnog zbunjivanja građana. Ne polažem prevelike nade u sadašnju Vladu. Po mom ubjeđenju ova Vlada bi trebalo da pripremi teren za izbore koji ne bi bili kompromitovani. O raščišćavanju problema i propadanja Crne Gore trebalo bi da povedemo široki društveni konsenzus jer je trideset godina ogroman period za uništavanje a mali za „ozdravljenje“. Društveni procesi koji bi trebalo da donesu duh jednog drugog vremena moraju početi oduzimanjem imovine onima koji su je stekli nelegalno ali i suočavnjem sa prošlošću devedesetih i lustracijom. Za to nam trebaju sve društvene snage i znanje cijelog svijeta ukoliko hoćemo da se procesi pokrenu nabolje.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr Biljana Đorđević, docentkinja FPN-a, izabrana narodna poslanica Koalicije Moramo: Na vlasti u Srbiji je da donese odluku o sankcijama Rusiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo što bi dobrosusjedski odnosi morali da budu stalno njegovani već to za naš region označava istovremeno i sentimentalno i racionalno. Osjećamo da smo nekad bili dio iste države i pogađaju nas slični problemi koji, moguće je da će se to pokazati kao racionalno, traže i zajednička regionalna riješenja

 

MONITOR: Prema rezultatima GIK-a, vlast u Beogradu bi trebalo da ostane ista. To je veliko razočarenje za veliki broj glasača opozicije. Potez Dragana Đilasa koji je odmah nakon izbora tražio od Aleksandra Vučića da se beogradski izbori ponove, naišao je na odijum opozicionih stranka, sem njegovog SSP-a, zbog toga što nije sačekao GIK i Upravni sud. Prema Vučiću, beogradski izbori će se ponoviti. Kako će se u ovoj situaciji ponašati „Moramo”?

ĐORĐEVIĆ: Sastanak Vučića i Đilasa bio je izuzetno štetan zbog načina na koji je do njega došlo i trenutka u kojem se desio – sastanak koji dogovara nove izbore u trenucima kada stari nisu završeni, mimo dokazane potrebe za nečim takvim i bez saglasnosti ostalih – što Đilasovih koalicionih partnera, što drugih opozicionih lista. U tom trenutku se čeka ponavljanje izbora na nekim mestima u Beogradu i taj sastanak je obeshrabrio i demotivisao Beograđane da ima smisla boriti se da se veći broj opozicionih glasova zaista i pretvori u više mandata, tako što bi se na ponovljenim izborima strateški podržala lista Ajmo, ljudi. To se u svetlu ovog sastanka nije dogodilo. Sada je jasno da režim ima tesnu većinu, mada videćemo koliko tesnu da formira vlast u Beogradu i koliko će takva vlast moći da opstane.

Mi nismo sigurni da će se izbori uopšte ponoviti u Beogradu. Čak i Vučić govori da će se to desiti ako opozicija to želi. Kada je to opozicija dobila nešto što je tražila? Ako se i ponove, to je zato što bi SNS-u, to iz nekog razloga odgovaralo, a ne zato što je neko iz opozicije to tražio. Međutim, ako izbora bude bilo, mi ćemo na te izbore izaći i sigurna sam imati još bolji rezultat nego što smo imali početkom aprila.

MONITOR: Vaša koalicija je dobila najviše podrške „sa strane“, od njemačkih Zelenih koji su relevantni činioci vlade Olafa Šolca, ali i od Evropske partije Zelenih koji su vam, kako se saznaje, postavili uslov formiranja političke partije, da biste mogli postati njihova članica. Sem tog članstva, šta će vam donijeti nova organizacija dosadašnje koalicije sastavljene od građanskih udruženja?

ĐORĐEVIĆ: Evropska partija Zelenih nije nama postаvila uslov da formiramo jednu političku partiju, već je njihovo pravilo da članice EGP moraju biti partije. Istovremeno, praksa EGP je da mogu imati i više članica iz iste zemlje. S tim u vezi bih da objasnim da se trenutno ne stvara politička organizacija koalicije Moramo već da dolazi do okupljanja oko stranke Zajedno za Srbiju, u kojem učestvuju Ekološki ustanak i deo organizacija iz platforme Akcija, ali ne i Ne davimo Beograd koji ima svoj proces evaluacije i planiranog restrukturiranja političke organizacije u novim okolnostima – o kojima ćemo raspravljati na Skupštini pokreta. Koalicija Moramo svakako nastavlja da postoji a njene konstitutivne organizacije se spremaju za naredne korake.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA: Svjedočimo samo vrhu brijega

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast, koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora, blokirala evropski put

 

 

MONITOR: Mediji su zaslužni sto su otvoreni i procesuirani slučajevi zloupotreba bivše predsjednice Vrhovnog suda i policajaca povezanih sa organizovanim kriminalom. Šta vam to govori?

VUKOVIĆ: Polakote, što bi rekao bivši glavni specijalni tužilac Katnić. Prvo moramo odati zahvalnost Europolu, koji je prikupio informacije i proslijedio ih na adrese naših nadležnih. Odatle možemo govoriti o zasluzi medija, jer su obnarodovali kompromitujuće informacije i tako, pretpostavljam, ubrzali procesuiranje. Mi sada ne znamo šta bi se desilo da kompromitujući transkripti telefonskih razgovora nijesu došli do medija, ali je jasno da je njihovo objavljivanje ubrzalo policijsko-tužilačke akcije.

Jedna od funkcija medija je da kontrolišu one koji imaju formalnu i neformalnu moć, jer je istorijsko iskustvo pokazalo da su i najnezavisnije institucije i najpošteniji ljudi skloni zloupotrebama moći u određenim situacijama. Zato ih neko stalno mora držati na oku. No, dešavalo se i ranije da mediji u Crnoj Gori odigraju dobro ulogu kontrolora i galame dovoljno glasno, ali je bilo uzalud jer je konfiguracija moći u društvu bila takva da se ta galama zabadala u debelo uho nezainteresovanih. Sada imamo nešto drugačiju konfiguraciju moći i uši nekih institucija su se počele tanjiti.

MONITOR: Šta govori činjenica da su policajci, te čelni ljudi pravosuđa članovi organizovanih kriminalnih grupa?

VUKOVIĆ: Neke mlađe ljude sam nedavno edukovao o tome kako je aktuelni predsjednik države tokom svoga prvoga premijerskog mandata govorio opoziciji u parlamentu da neće nikada saznati istinu o sivom državnom novcu koji se nalazio na posebnim računima koji su otvarani na imena režimskih ljudi. Bilo je to u vrijeme međunarodnih sankcija kojima su kažnjavane Srbija i Crna Gora zbog uloge u krvavom raspadu Jugoslavije. Od toga vremena datiraju razne vrste nekažnjivih zloupotreba moći i njegovanje raznih vrsta simbioza kriminala i institucija koje su dužne da služe javnom interesu. Ta simbioza je trebala ljude posebnog kova, stvarala ih i uzgajala, a odricala ih se samo u trenucima kada su postojali remetilački faktori ili su bili podesni za žrtvovanje na oltar euroatlantskih integracija. Najilustrativniji primjer je bivši dugogodišnji broj 2 vladajuće partije i režima – Svetozar Marović.

Ovo čemu trenutno svjedočimo je samo vrh brijega i možemo samo slutiti šta će nam pući pred očima ako budemo u prilici da vidimo makar veći dio toga brijega.

MONITOR: Kako komentarišete izjavu bivšeg specijalnog tužioca da se „svoji agenti ne hapse”?

VUKOVIĆ: Milivoje Katnić je ovom izjavom upravo otkrio simbiozu policije i kriminalnih grupa, jer je jasno da policajci nijesu bili infiltrirani u kriminalni klan kako bi dolazili do važnih informacija. Transkripti pokazuju da su kriminalci znali s kim imaju posla i jedni se prema drugima odnose s drugarskom pažnjom i razumijevanjem. Možda je ova saradnja polučivala i nešto što je bilo od koristi za opšte dobro i to može biti olakšavajuća okolnost akterima kada dođe do poštenog suđenja. Bojim se, ipak, imajući u vidu prirodu režima i duh vremena, da ta korist nije bila velika, ako je uopše bilo. Ko je izvlačio veću koriste iz te simbioze, takođe bi trebalo da pokaže neko pošteno suđenje.

MONITOR: Vjerujete li da će novo tužilaštvo, uz nove vlasti, moći do kraja da rasvjetli sistem u kom je to bilo moguće?

VUKOVIĆ: Nemam osnova da vjerujem, imam pravo da se nadam. Kad kažem da nemam osnova da vjerujem, imam na umu to da tek treba izgraditi institucionalnu moć sposobnu da razgradi nakaradni sistem i da učvrsti novi koji je sušta suprotnost nakaradnom. Bez hrabrih pojedinaca i herojskog podvižništva tako nešto neće biti moguće, ali politička moć mora za to podvižništvo obezbijediti dobar kontekst i dati mu smisao. Nadam se da aktuelna politička paktiranja imaju i neku skrivenu agendu koja usmjerava procese u poželjnom pravcu.

MONITOR: Kako vidite novu vladu i njen sastav?

VUKOVIĆ: U jednom ranijem razgovoru za Monitor sam iznio negativno mišljenje o ideji tzv. manjinske vlade. U međuvremenu je takva vlada postala politička činjenica, a ja mišljenje nijesam promijenio. Ovakva kakva je opravdaće svoje postojanje jedino ako njen mandat bude iskorišćen za početak razgradnje nakaradnog sistema. Uskoro ćemo vidjeti da li je u ovu kontroverznu tvorevinu ugrađen neki lukavi politički um koji će nam se otkriti na kraju bajke i izmamiti usklik odobravanja.

MONITOR: A izbor novog šefa Agencije za nacionalnu bezbjednost?

VUKOVIĆ: Krajnje mi je neuvjerljivo obrazloženje premijera Abazovića da je izbor pao na Kenteru zato što je riječ o čovjeku koji formalno nije bio član nijedne partije. Formalno nečlanstvo u partiji ne znači i da je neko nezavisan u svome djelovanju i, pogotovo, da je nečije prethodno djelovanje bilo u službi javnog interesa. Ako želite da javnost povjeruje u vašu političku agendu, onda biste morali voditi računa o tome da važne poslove u realizaciji te agende ne povjeravate ljudima koje prate kontroverze.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da parlamentarna podrška DPS-a znači i kontrolu vlade, i povratak te partije na vlast?

VUKOVIĆ: Apsurdno je tvrditi za političku partiju koja tvori parlamentarnu većinu od koje zavisi izvršna vlast da je opozicija. Naravno da se DPS vratio na vlast, s tim da to nije u punom kapacitetu. Ostaje otvoreno pitanje hoće li on taj kapacitet koristiti za emancipaciju od vlastite prošlosti ili za njenu obnovu. Sada nijesu vidljivi ni nagovještaji za ovo prvo. Možda ih razvoj događaja natjera na to, ali želju im ne vidim.

MONITOR: Hoće li ovakva vlada moći da ispuni obećanja među kojima su oslobađanje institucija, vladavina prava, odblokiranje evropskog puta i ekonomski razvoj?

VUKOVIĆ: Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora blokirala evropski put. Ja bih radije govorio o tome da je porazom DPS-a i njegovih političkih klijenata razobličena šaren-laža njihovog evropejstva i odškrinuta vrata za neko utemeljenije i iskrenije putovanje u Evropu. Bojim se da ova i ovakva vlada nema kapaciteta ta vrata širom otvori. Biće dobro ako ih uspije održati i ovako odškrinuta.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo