Povežite se sa nama

DRUŠTVO

PJESNIČKA MANIFESTACIJA U BIJELOM POLJU: Ratkovićeve ili Karadžićeve večeri

Objavljeno prije

na

radovan-karadzic

I ovogodišnjem pobjedniku Ratkovićevih večeri poezije, ni krivom ni dužnom, društvo će na spisku nagrađenih praviti ratni zločinac Radovan Karadžić.

Nekadašnji vođa bosanskih Srba, kojeg je Međunarodni tribunal u Hagu osudio za ratne zločine i zločine protiv humanosti, književnu Nagradu Risto Ratković dobio je ratne 1993. godine. Nagrađen je za pjesmu čiji naslov personifikuje njegovu ratnu biografiju – Siđimo u gradove da bijemo gadove.

Predsjednik žirija koji je nagradio Karadžića bio je Ranko Jovović, pjesnik i tadašnji poslanik Narodne stranke, a članovi Želidrag Nikčević, pjesnik i tada portparol Narodne stranke, i Stevan Kordić, koji je nakon toga izabran za direktora Crnogorskog narodnog pozorišta.

Nakon što je nagrađen Karadžić, Ratkovićeve nagrade odrekli su se raniji dobitnici crnogorski pjesnici Jevrem Brković i Sreten Perović.

Predsjednik Crne Gore tada je bio Momir Bulatović, a premijer Milo Đukanović. Tadašnja vlast baštinila je ratnu politiku srpskog vožda Slobodana Miloševića i paljanskog vođe Radovana Karadžića, čiji je cilj bio stvaranje Velike Srbije. U to vrijeme crnogorski rezervisti i dobrovoljci „oslobađali” su Dubrovnik i ratovali po Bosni i Hercegovini.

Prošle godine oko dvjesta građana Crne Gore, regiona i Evropske Unije poptisalo je peticiju kojom je zatraženo od predsjednika Opštine Bijelo Polje Aleksandra Žurića da se Karadžiću oduzme Nagrada Risto Ratković.

„Na osnovu člana 57 Ustava Crne Gore, u ime velikog broja građana Bijelog Polja, Crne Gore i regiona javno protestujem zbog toga što još nije pokrenut postupak oduzimanja Književne nagrade Risto Ratković koja je 1993. godine dodjeljena ratnom zločincu Radovanu Karadžiću”, navodi se u pismu koje je Žuriću, u ime potpisnika peticije, uputio Ibrahim Čikić.

,,Od Žurića je, u ime poštovalaca lika i djela modernog romansijera u crnogorskoj književnosti i jednog od njenih najznačajnijih pjesnika, zahtijevano „poništenje dodijeljene Književne nagrade Risto Ratković ratnom zločincu Radovanu Karadžiću”.

Čikić je Žurića zamolio da učini sve što je u njegovoj moći kako bi vratio „čistotu Ristove ličnosti i stvaralaštva uprljanu sramnom odlukom Skupštine Bijelo Polje kojom je Radovanu Karadžiću data književna nagrada Risto Ratković”.

Žurić je izjavio Vijestima da u nadležnosti predsjednika Opštine ne spada “niti dodjeljivanje, niti oduzimanje Književne nagrade Risto Ratković, ali da će razmotriti inicijativu.

Još se čeka da Žurić nađe vremena da razmotri tu inicijativu.

Iz kabineta tadašnjeg ministra kulture Pavla Goranovića Radiju Slobodna Evropa na pitanje da li će peticija biti uzeta u razmatranje diplomatski je odgovoreno – Nagrada Risto Ratković nije državna, pa samim tim Ministarstvo kulture ne može uticati na izbor njenog dobitnika ili na njeno oduzimanje.

Nedavno se opet oglasio Ibrahim Čikić zaključujući da su Ristove večeri poezije promijenile „karakter” u Radovanove večeri genocida.

„Ristove antifašističke ideje zamijenjene su Radovanovim fašističkim! Ova godina je prelomna iz više razloga ali pomenut ću samo jedan. Risto Ratković-Radovan Karadžić neriješeno, rezultat 23:23. Dakle, ova godina je presudna za obraz antifašističkog i slobodnoumnog Bijelog Polja. Tršovog i Ristovog Akova. Ukoliko i dalje ratni zločinac Radovan Karadžić ostane nosilac Ratkovićeve nagrade fašizam je i de fakto i de jure pobijedio u Bijelom Polju i Crnoj Gori”, napisao je Čikić u autorskom tekstu povodom narednih Ratkovićevih večeri poezije, koje se tradicionalno održavaju u Bijelom Polju od 3. do 5. septembra

Čikić je podsjetio da je zbog toga prošle godine neformalna antifašistička grupa građana pokrenula peticiju za oduzimanje nagrade Karadžiću, „koju je za samo jedan dan potpisalo preko dvije stotine ljudi svih nacionalnosti, kako iz Crne Gore tako i iz novonastalih država bivše nam domovine”.

„Očekivali smo da će aktuelni gradonačelnik zato što nije ni na kakav način učestvovao u nagrađivanju Karadžića iskoristiti priliku i podržati ideju. Nažalost, svojim (ne)činjenjem on je čvrsto ostao na pozicijama partije koja tri decenije razara civilizacijske i sve ostale vrijednosti države i društva”, kaže Čikić.

Ovogodišnje Ratkovićeve večeri poezije ušle su u finalne pripreme kao važna regionalna destinacija kulture, izjavio je prije nekoliko dana direktor Kemal Musić.

Zemlja gost 47. Ratkovićevih večeri poezije je Narodna Republika Kina. Specijalni gosti biće jedan od najznačajnijih italijanskih pisaca Klaudio Magris i bosansko-hercegovački akademik Abdulah Sidran.

Na konkurs za ovogodišnju Književnu nagradu Risto Ratković i Nagradu Ratkovićevih večeri poezije za pjesnike do 27 godina stigle su 32 knjige i 15 rukopisa.

Nagrada Risto Ratković dodjeljuje se za najbolju pjesničku knjigu iz Crne Gore, Srbije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske, a o nagradi odlučuje petočlani žiri iz tih država.

Pjesnikinja iz Zagreba Lana Derkač za knjigu Posvajanje neba i Tatjana Bijelić iz Banjaluke, za knjigu Karta više za pikarski trans ravnopravno su podijelile Književnu nagradu Risto Ratković na prošlogodišnjim 46. Ratkovićevim večerima poezije.

Svake godine Ratkovićeve večeri poezije okupe brojne autore sa raznih meridijana. Ministarstvo kulture Crne Gore proglasilo je ovu manifestaciju manifestacijom od posebnog značaja za kulturu Crne Gore. Red je da se neko sjeti da bar podrži one koji se zalažu da se oduzme Ratkovićeva nagrada Radovanu Karadžiću zbog koje je na ovu manifestaciju pala velika sjenka.

Sreten Perović, pjesnik: Uz ime zločinca ne može stajati Ratkovićeva nagrada

– Prolazi, evo, četvrtina vijeka otkako se među laureatima Ratkovićeve nagrade našao i ratni komandant ,,Bosanskih Srba” Radovan Karadžić. Te, 1993. dobro se znalo da rat u Bosni odnosi ogromne žrtve, da je Sarajevo sa svake strane opkoljeno, da grad tuku topovi svih kalibara, i bacači i tenkovi, da sarajevsku đecu svirepo ubijaju snajperisti sa okolnih bregova i brda, da gore porodične kuće i istorijske kulturne ustanove (Vijećnica, zgrada Oslobođenja, hoteli), da se u opśednutom gradu umire i zbog nedostatka hrane, vode i ljekova… da je to tragedija kakve dotad nije bilo poslije II svjetskog rata. Danas na Internetu stoji da je Radovan Karadžić ,,Bosanski Srbin”, što je njegov izbor, ali nažalost on je prije svega onaj violentni Crnogorac koji, kao i mnogi njegovi sunarodnici, nije umio da se distancira od pogubne manije ,,veličine i značaja”, što ga je odvelo u podržavanje i predvođenje zločinačke ideje, politike i prakse. Tada, u toj krajnje opasnoj situaciji dva crnogorska pisca, iz protesta što je agresivnom ratnom komandantu (Karadžiću) dodijeljena Ratkovićeva nagrada – su se odrekla tog priznanja. To su bila dva pjesnika: Jevrem Brković, koji je tada bio u izbjeglištvu u Zagrebu, i Sreten Perović, koji je bio u Podgorici. (Zagreb je već bio pod okriljem Evrope i OUN, a Podgorica – izložena svim mogućim nedaćama, od posljedica superinflacije do direktne lične i porodične ugroženosti života onih koji su pisali protiv rata i drugih ,,crnogorskih” zlodjela, pa i o ugrožavanju pisca ovih redova.) Sasvim je razumljiva inicijativa građana Bijelog Polja da uz ime Radovana Karadžića, koga je Haški tribunal osudio za ratne zločine, ne može da stoji nagrada RISTO RATKOVIĆ, da to književno priznanje u ratu nije trebalo nikome dodjeljivatiti, a pogotovo ne agresivnom ratnom komandantu. Znamo kako su postupili Norvežani sa Knutom Hamsunom; zbog njegove saglasnosti sa Hitlerovom ideologijom, građani su mu vratili sve primjerke njegovih djela (a Nobel komitet mu je oprostio taj moralni grijeh i dodijelio Nobelovu nagradu za književnost 1920) makar i književno priznanje, ali toj inicijativi može da se prigovori samo što dolazi poslije četvrt vijeka, a crnogorska narodna poslovica veli: Lako je mrtvom vuku zube izbrojiti.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVOLJE RADNIKA  KOMBINATA ALUMINIJUMA: Bez osnovnih radnih prava  

Objavljeno prije

na

Objavio:

KAP je u stečaju već osam godina, a radnici nemaju pravo na godišnji odmor i druga osnovna prava. Radnik KAP-a Miroslav Jović, koji se pobunio zbog toga, prošao je kao Sandra Obradović prije šest godina. Dobio je otkaz. U Privrednom sudu kažu da je sve u skladu sa sudskom praksom

 

Miroslav Jović radnik Kombinata aluminijuma u Podgorici (KAP) dobio je otkaz 31. decembra. Tvrdi da je otkaz uslijedio kao odmazda zbog početka prikupljanja potpisa od strane radnika s ciljem da ostvare prava na godišnji odmor i druga prava koja im pripadaju po zakonu. Radnici KAP-a nemaju odmor od uvođenja stečaja u julu 2013. godine.

,,Nakon najave tužbe zbog godišnjih odmora, počeli su pritisci od strane mog nadređenog i generalnog menadžera, Nebojše Dožića. Striktni su da odmora ne može biti. Onda idu one priče da vlasnik Veselin Pejović drži KAP zbog nas da ne bi ostali na ulici i slično. Prijetili su otkazima. Meni su ga dali uz obrazloženje da sam otpušten zbog reorganizacije”, priča Jović za Monitor.

Stečajni upravnik KAP-a Veselin Perišić 31. decembra daje otkaz o radu Joviću, koji 5. januara podnosi prigovor Privrednom sudu. Predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić odbija Jovovićevu žalbu krajem januara ove godine.

Jovanić u obrazloženju kreće otpočetka pa objašnjava da je stečaj u KAP-u otvoren  davne 2013, u julu mjesecu, a oktobru je donijeto rješenje o bankrotstvu. Navodi se dalje da je tokom 2014. imovina stečajnog dužnika prodata privrednom društvu Uniprom za 28 miliona eura.

Objašnjava da zbog imovinsko-pravnih odnosa nije mogao da se okonča postupak prodaje, koji bi podrazumijevao i preuzimanje radnika od strane kupca imovine. Umjesto toga potpisan je Ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji. Članom pet ovog ugovora stečajni upravnik se obavezuje da se radnicima koji se radno angažuju zaključi ugovor o radu na određeno vrijeme sa mogućnošću raskida ugovora u slučaju prestanka proizvodnje ili na zahtjev Uniproma.

Jovanić u presudi navodi da radnici koji su nakon otvaranja stečajnog postupka angažovani od strane stečajnog upravnika svoja prava mogu ostvarivati isključivo u skladu sa Zakonom o stečaju kao lex specialis propisom koji se primjenjuje u stečajnom postupku. S toga, Jovanić objašnjava, da se ovdje ne primjenjuje Zakon o radu niti drugi radno-pravni propisi, jer radno angažovana lica imaju samo ona prava koja su utvrđena i priznata rješenjem stečajnog upravnika. Onda Jovanić objašnjava da ,,radno angažovanim licima u toku stečaja ne pripada pravo na godišnji odmor, pravo na plaćeno odustvo za vrijeme privremene spriječenosti za rad, pravo na plaćeno odsustvo za dane državnih i vjerskih praznika, pravo na uplatu doprinosa na ime benificiranog radnog staža i dr., kao i predviđena zaštita u slučaju otkazivanja ugovora o radnom angažmanu”.

Drugim riječima sem isplate plate, nemaju nikakvih drugih prava. Tako su radnici KAP-a već osam godina onemogućeni da koriste Ustavom i međunarodnim konvencijama zagarantovana radna prava. A stečaj, iako je jedna od prvih odredbi u Zakonu o stečaju načelo hitnosti, traje li traje, bez najave da će biti okončan.

Jovanić se u donošenju pomenute  odluke poziva na brojne sudske odluke u ovom stečajnom postupku i ističe presudu Apelacionog suda iz januara 2016. Radi se o presudi u slučaju Sandre Obradović, koja je 2015. godine kao predsjednica sindikata KAP-a tražila da radnici imaju godišnje odmore i zbog toga dobila otkaz, kao sada Jović.

,,Pet godina vodim borbu preko inspekcije, ministarstava, ombusmana, Međunarodne organizacije rada”, kaže Obradovićeva za Monitor. Ona objašnjava da je prvi put Ustavni sud usvojio njenu žalbu na otkaz i vratio je na ponovni postupak kod Privrednog suda. Predsjednik ovog suda Jovanić je opet potvrdio otkaz, pa je sada taj predmet ponovo kod Ustavnog suda. Već dvije godine.

Oko 200 radnika KAP-a najavilo je da će u februaru podnijeti tužbu Privrednom sudu, kojom će tražiti isplatu godišnjih odmora od 2013. godine do danas. Radnici tvrde da im je povrijeđeno jedno od osnovnih ustavnih prava – pravo na odmor. Od prije dvije godine uprava KAP-a je omogućila radnicima dva puta po šest dana plaćenog odmora, a do tada imali su pravo na dva do šest dana plaćenog odsustva, objašnjava Jović.

Vlasnik Uniproma Veselin Pejović je ranije izjavio da je preuzeo imovinu KAP-a i da nema obavezu da radnicima daje odmor. On je objasnio da je u KAP-u na snazi petobrigadni sistem rada. ,,Radnici tri dana rade, dva su slobodni, što nema nijedna firma u Crnoj Gori. U petobrigadnom sistemu godišnje se radi 223 dana, a slobodna su 142 radna dana. Radnici KAP-a imaju, dakle, skoro četiri mjeseca godišnje da ne rade, bez odmora”, izjavio je Pejović Danu.

Jović je radio u Elektrolizi i trebao je da ima benificirani radni staž, ali potvrdu o njemu ne može dobiti. Kaže i da od uvođenja stečaja, prije sedam godina, radnici nijesu imali ljekarske preglede, uvedeni su prije mjesec dana, više zbog kovida, a i oni su nepotpuni bez neophodne spirometrije pluća.

Prije tri godine Zakon o stečaju je izmijenjen i sada svi radnici firmi u stečaju imaju pravo na odmor, ali se taj akt odnosi na firme u koje je uveden stečaj nakon što je donesen zakon i ne može se retroaktivno primjenjivati.

,,U nijednom drugom stečaju nisu uskraćena radna prava zaposlenima, jedini je KAP bio taj koji je izuzet i to uz pomoć institucija.  Zaposleni u KAP-u, koji imaju ugovore o radu,  bili su zakinuti za svoja fundamenetalna radna i sindikalna prava. U Zakonu o stečaju ne postoji nijedna norma

kojom je propisano da zaposleni nemaju prava iz radnog odnosa kao ostali zaposleni u Crnoj Gori, jer bi takva norma bila neustavna i neodrživa sa aspekta propisa međunarodnog i nacionalnog radnog zakonodavstva”, kaže za Monitor Srđa Keković, generalni sekretar Unije slobodnih sindikata Crne Gore. On tvrdi da radna i sindikalna prava nijesu prethodno nigdje dovođena u pitanje, sve dok nije na red došao KAP: ,,To je priča koja nema utemeljenja u pozitivnim propisima, ali je, i te kako, imala utemeljenja u snazi institucija koje su pale na ispitu, jer su tumačili zakone drastično na štetu radnika”.

Potvrda toga koliko je KAP privilegovan je i zvanična izjava Vlade da inspekcija ne može da uđe u ovu kompaniju. Naime, 2015. godine  Evropska konferencija sindikata zahtijevala je od Ministarstva rada i socijalnog staranja da interveniše kod menadžmenta KAP-a zbog otkaza Obradovićevoj i sprječavanja sindikalnog djelovanja. Ministarstvo je odgovorilo da iako je podnijelo zahtjev Inspekciji rada da izvrši kontrolu u KAP-u, inspekcija je izvijestila da, s obzirom da je kompanija u stečaju, izvršna vlast ne može da se miješa u rad pravosudnih organa u čijoj je nadležnosti praćenje stečajnog postupka.

,,Ne sjećam se da je u Crnoj Gori bila jedna jedina kompanija u stečaju osam godina, a da istovremeno radnici nemaju pravo na godišnji odmor, niti bilo koje iz rada i po osnovu rada”, izjavila je poslanica Zdenka Popović na ovonedjeljnoj sjednici skupštinske Komisije za praćenje i kontrolu postupka privatizacije.

I pored toga što su prisustvovali radnici i menadžment KAP-a, sjednica nije održana jer su predstavnici opozicije tražili pisane materijale o stanju u fabrici.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

HAPŠENJA U VLADINOM PREDUZEĆU MORSKO DOBRO: Kako se krčmilo državno zemljište u zaštićenoj zoni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Među hiljadama nelegalnih objekata koji su izgrađeni u zoni morskog dobra nalaze se i vile i vikendice, kafići i restorani istaknutih političara, sudija, bankara i biznismena. Državni funkcioneri gradili su vile na pjeni od mora, gazila se Barselonska konvencija, UNESCO standardi, betonirala šetališta, staze, pristaništa, ali nikome iz JP Morsko dobro do danas, to nije zasmetalo

 

Po nalogu Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića u utorak, 15. februara privedeno je više funkcionera Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom, zbog osnovane sumnje za zloupotrebu službenog položaja u poslovima otuđenja djelova morske obale, koja je nizom pravnih vratolomija i nezakonitih radnji, prešla u privatno vlasništvo.

U Specijalnom tužilaštvu najavili su krajem prošle godine istragu o tome kako je značajan dio crnogorske obale, kojom gazduje JP Morsko dobro, na volšeban način uknjižen na pojedince i ko je sve u lancu donošenja odluka, tome doprinio.

Spektakularna akcija privođenja većeg broja funkcionera Vladinog preduzeća, odigrana je sticajem okolnosti opet u Budvi, u kojoj se nalazi sjedište JP Morsko dobro. Bila je to već viđena situacija na kakve su Budvani gotovo oguglali. Uhapšen je direktor preduzeća Predrag Jelušić, koji je istovremeno i prvi čovjek budvanskog DPS-a i član Glavnog odbora ove partije. Privedeni su i prethodni direktori Rajko Barović i Rajko Mihović, zatim bivši i sadašnji članovi Upravnog odbora MD Aleksandar Tičić, Boro Lazović, Ljubomirka Vidović i Selim Rsulbegović. Nalog za privođenje izdat je i za Zoricu Šarenac, Đura Marića,  Aleksandru Ivanović Kalezić i Ivana Kalezića.

Privedeni  funkcioneri JP Morsko dobro sumnjiče se za zloupotrebu službenog položaja, dozvolili su nelegalnu gradnju objekata na morskoj obali i učestvovali u poslovima knjiženja pojedinih parcela na privatna lica.

U konkretnom slučaju radi se o nekretninama u Tivatskom zalivu, u prostoru Luke Bonići, u kojoj duži niz godina posluje brodogradilište i remontni centar za jahte,  kompanije Navar iz Herceg Novog, u vlasništvu poznatog bokeljskog privrednika Branka Zgradića.

Polovinom januara po nalogu SDT Zgradić je uhapšen i njemu je tada određen pritvor od 30 dana. Radi se o nastavku akcije u kojoj je krajem decembra prošle godine uhapšen direktor Uprave za nekretnine Dragan Kovačević i Ana Lakićević Grdinić, kao i sudija kotorskog Osnovnog suda Marija Bilafer. Njima se stavlja na teret da su dio kriminalne organizacije koja je nelegalno upisivala pojedine objekte u zoni morskog dobra u katastar.

Specijalno tužilaštvo sumnjiči Zgradića za krivično djelo zloupotrebe službenog položaja putem pomaganja u produženom trajanju i krivično djelo zloupotrebe položaja u privrednom poslovanju, jer je poslovnim transakcijama kompanije Navar Doo, Herceg Novi, čiji je osnivač i vlasnik, sa preduzećem Morsko dobro, u periodu od 2009. do 2015. godine, upisao svoju firmu kao trajnog ili doživotnog korisnika parcela u zoni morskog dobra u Bonićima, površine od 14.500 kvadrata.

Prema nalazu SDT, kompanija Navar  je tokom 2009. godine ušla u zajednički biznis sa preduzećem Morsko dobro, čiji je tadašnji direktor bio Rajko Barović, član SDP-a. Funkciju predsjednika Upravnog odbora preduzeća obavljao je Aleksandar Tičić, funkcioner DPS-a.

Navar DOO i JP Morsko dobro osnivaju novo pravno lice, zajedničku firmu Navar Incorporated DOO Tivat. Prema ugovoru o osnivanju, kao osnivački ulog Morsko dobro unosi – pravo korišćenja morske obale i akvatorijuma, površine 14.000 kvadrata, koja se u katastru nepokretnosti vode kao državno vlasništvo. Unijet je i novčani dio osnivačkog kapitala u iznosu od 500 dolara. Kompanija Navaro unosi svoju projektno-tehničku dokumentaciju, infrastrukturu kompleksa, modele i kalupe za izradu brodova i know-how za projektovanje i izradu čamaca, „iako za to nema validnih dokaza u vidu idnetifikovanja naznačenih uloga“. Navaro unosi i 7.900 dolara novčanog uloga.

Ovdje je najzanimljivija procjena uloženih sredstava po kojoj je „JP Morsko dobro postaje suvlasnik preduzeća Navar Incorporated DOO u procentu od 6 odsto, a Navar DOO 94 odsto. Postoji osnovana sumnja da da je nenovčani ulog određen na osnovu novčanog uloga, jer procjena ne sadrži egzaktne parametre vrednovanja predmeta procjene na osnovu čega bi se moglo utvrditi da su procjenitelji zaista vršili procjenu nenovčanog uloga“, navodi se u zahtjevu SDT-a za određivanje pritvora Branku Zgradiću.

JP Morsko dobro iste godine istupa iz novoformiranog duštva  Navar Incorporation DOO i „prodaje svoj osnivački ulog pravnom licu Navar DOO čiji je vlasnik osumnjičeni Zgradić, za iznos od 108.210 eura, te da se isti može upisati kao vlasnik prenesenog dijela, odnosno nepokretnosti u registru Privrednog suda i ostalih nadležnih organa. Sve ovo je izvršeno bez sprovedenog postupka javnog oglašavanja i bez odluke Vlade, odnosno Skupštine Crne Gore, shodno Zakonu o imovini i Zakonu o morskom dobru“, piše u nalazu SDT-a u kojem se naglašava kako  „Morsko dobro prodaje drugom suosnivaču imovinu države Crne Gore, na koju nema pravo raspolaganja, jer nije njen vlasnik“.

Zemljište u zoni morskog dobra u vlasništvu je države Crne Gore i ne može se privatizovati. Prema Zakonu o morskom dobru, posao preduzeća Morsko dobro obuhvata upravljanje, održavanje, obnavljanje, unapređenje, staranje o zaštiti i korišćenje. Svaka druga opcija, osnivanje zajedničkih firmi sa investitorima na račun lokacija koje predstavljaju opšte, javno dobro, izlazi iz zakonskih okvira.

Vlasnik firme Navar DOO ubrzo podnosi zahtjev područnom odjeljenju Uprave za nekretnine u Tivtu, za prenos prava korišćenja na parcelama u zaleđu Luke Bonići, koje je otkupila za sto hiljada eura, u pravo svojine.

Uprava za nekretnine u Tivtu 2013. usvaja zahtjev firme Navaro i istovremeno odbija zahtjev zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore koji traži da se ispravi pogrešan upis prava korišćenja Navar Incorporated iz B lista kao vlasničkog prava i upiše u G list kao zabilježbu prava korišćenja.

U septembru 2013. Zgradić je sa svojom kćerkom „zaključio fiktivan ugovor o kupoprodaji koji se odnosi na katastrasku parcelu 4733 KO Tivat površine od 8.794 m2, morske obale i taj dio imovine rješenjem tivatske Uprave za nekretnine prenio u novi list nepokretnosti. Ovu parcelu založio je zatim za kredite kod NLB banke u iznosu od 500.000 eura“

U tužilaštvu navode da postoji osnovana sumnja da je neimenovano lice iz UZN Tivat u junu 2015. po  zahtjevu Zgradića donijelo nezakonito rješenje kojim je dozvoljena promjena i na katastarskoj parceli 4878 KO Tivat, koja se odnosi na obalu i akvatorijum u svojini države, površine od 6.000 m2. Tada je na parceli upisano pravo trajnog-doživotnog korišćenja, bez valjanog pravnog osnova.

U katastru nepokretnosti na ovim parcelama postoji i zabilježba o bespravnoj gradnji poslovnih prostora brodogradnje i poslovne zgrade koje nemaju građevinske dozvole. Zašto su navedene radnje tolerisali u JP Morsko dobro i ko je sve umiješan u posao privatizovanja dijela obale tivatske rivijere, pokazaće dalja istraga.

Međutim, iako su bile poznate navedene radnje oko nezakonitog upisa prava vlasništva na državnom zemljištu, saradnja Vlade sa kompanijom Navar Incorporated nije prestala. Vlada je u septembru 2020.  sa Društvom Navar Incorporated zaključila koncesioni ugovor za privredno korišćenje brodogradilišne Luke Bonići, na rok od 30 godina. Koncesionaru je ustupljen prostor unutar Luke koji obuhvata 9 katastarskih parcela ukupne površine 10.681 m2.  Uključen je i lučki akvatorijum površine od 14.500 m2.

Koncesionaru je odobreno da založi svoje koncesiono pravo kod banaka i zajmodavaca za podizanje kredita na račun navedenih nepokretnosti.

U aferi oko Luke Bonići pod lupom SDT su sudije i službenici lokalnih uprava za nekretnine, koji su donosili nezakonite odluke o uknjižbi državnog zemljišta na privatna lica.

„Postoji osnovana sumnja da značajan dio imovine u zoni morskog dobra nije više državni. Ići ćemo po svakoj parceli, ispitati do kraja svaku česticu zemlje“, kazao je nedavno Katnić, riješen valjda da započne istragu višegodišnjeg divljana u obalnom pojasu kojim je od 1992, preko JP Morsko dobro, upravljala Socijaldemokratska partija. Izuzetak je aktuelni mandat Predraga Jelušića iz DPS-a.

Među hiljadama nelegalnih objekata koji su izgrađeni u zoni morskog dobra nalaze se i vile i vikendice, kafići i restorani istaknutih političara, sudija, bankara i biznismena. Državni funkcioneri gradili su vile na pjeni od mora, gazila se Barselonska konvencija, UNESCO standardi, betonirala šetališta, staze, pristaništa, ali nikome iz JP Morsko dobro do danas, to nije zasmetalo. Da li će ruka pravde zaista stići odgovorne za devastaciju Crnogorskog primorja, pokazaće naredni događaji.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo