Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SPORT, BIZNIS I KRIMINAL: Peković i Šarić – od kumstva do partnerstva

Objavljeno prije

na

Iz Budve stiže vijest: poslije pet godina i nekoliko bezuspješnih pokušaja, hotel Mediteran, kategorisan sa četiri plus zvjezdice, dobio je novog vlasnika. Ili su samo stari vlasnici dobili novu fasadu?

Tek u katastru je upisano da je novi vlasnik hotela Nikola Peković, doskorašnji košarkaš Minesote i predsjednik KK Partizan, nekadašnji reprezentativac Crne Gore, preduzetnik sa iskustvom u poslovima sa nekretninama te, prema nezvaničnim najavama, i mogući finansijer FK Rudar iz Pljevalja. Kluba kojeg su, godinama, uz velikodušnu podršku opštine, finasirala braća Šarić. Starijem, Darku, u Beogradu se sudi za pokušaj šverca skoro tri tone kokaina iz Kolumbije zaplijenjenih u međunarodnoj operaciji Balkanski ratnik, dok mlađi brat Duško u Mediteranu duže od dvije godine čeka pravosnažnu presudu za optužbe da je, skupa sa Jovicom Lončarom, oprao 20 miliona stečenih trgovinom narkoticima.

Peković nije potvrdio svoj angažman u Pljevljima, iako se „kao navijač” pojavio na tribinama tokom prozivke igrača na početku ljetošnjih priprema. Vratimo se u Budvu.

Nikola Peković je hotel Mediteran kupio od preduzeća Maestralturs (u stečaju) čiji je osnovač i većinski vlasnik Budvanin Blažo Dedić. Ne zna se po kojoj cijeni. Zna se da su Dedić i njegovi partneri prije pet godina, neposredno nakon uvođenja stečaja u Maestralturs (uz dugove prema bankama kompanija se našla i na crnoj listi poreskih dužnika) za hotel tražili 62 miliona. Do prošle godine oglašena cijena je pala na 30 miliona. Malo je vjerovatno da su vlasnici Maestraltursa dobili toliko. Ako ni zbog čega drugog a ono zbog prijateljskih i kumovskih veza dijela akcionara sa Nikolom Pekovićem.

Blažo Dedić je Maestralturs osnovao 1990. godine, nakon što je napustio mjesto recepcionara u Slovensko plaži. Prema onome što je svojevremeno pričao novinarima Vijesti, početni kapital njegovog preuzeća predstavljali su telefon, radni sto i pisaća mašina smješteni u jednoj sobi porodičnog stana. I polovni ford eskort. Dvadeset godina kasnije, u Srbiji su od Dedića i njegove kompanije, zbog optužbi da je prao novac Šarićevog narko klana, zaplijenjeni: novosadski hoteli Vojvodina i Putnik, hotel Patrija u Subotici, Prezident na Paliću, uz nešto manje vrijedne nekretnine na jugu Srbije. Crna Gora je odbila zahtjev srpskog pravosuđa da Dedića izruči kako bi mu se sudilo sa Darkom Šarićem i njegovim saradnicima. Dedić se branio udarajući u patriotsku žicu: „Ako je nešto rađeno – tu je u Crnoj Gori, ako je nešto oprano – tu je u Crnoj Gori. Nije u Srbiji”. Ovdašnji zvaničnici su mu povjerovali. Oni znaju zašto.

Problem im nije bio ni to što su postojali jasni materijalni dokazi o finansijskoj saradnji Dedića i braće Šarić. Ugovorom o dokapitalizaciji između Dedićeve firme i pljevaljske Mat company, predviđeno je da Pljevljaci u roku od godinu uplate 2,9 miliona eura na račun budvanske kompanije i tako postanu vlasnici petine Maestraltursa. Ugovor je u ime Mat company, u proljeće 2009, potpisao Jovica Lončar. Već krajem naredne godine on i Duško Šarić su pritvoreni uz optužbe za pranje novca. Maestralturs se nije našao na popisu sumnjive imovine pljevaljskog narkoklana!?

Negdje u to vrijeme (ljeto 2010) Peković je sa Minesotom potpisao trogodišnji ugovor vrijedan 13,5 miliona dolara. Tri godine kasnije zaključio je novi, petogodišnji ugovor po kome je nekadašnjem crnogorskom reprezentativcu sljedovala naknada od 60 miliona dolara. Zbog Pekovićeve hronične povrede ugovor je raskinut prije predviđenog roka pa je realno pretpostaviti da bivšem košarkašu nije isplaćen kompletan ugovoreni iznos.

Poznato je da je Nikola Peković čovjek voljan da potroši. Na humanitarne akcije, sponzorstva, dobar provod (trubači u Guči ga, jednostavno, obožavaju i kažu kako je, uz biznismena Bojana Karića i političara Milutina Mrkonjića, njihova najdraža mušterija, spremna da za noć samo na muziku potroši 15-20 hiljada eura) poslovne angažmane koji donose finansijske gubitke (KK Partizan), sumnjive pozajmice… Naravno, tu su i poslovni angažmani koji donose dobru zaradu.

Ali, hajdemo po redu. Nakon potpisivanja novog ugovora sa Minesotom, preciznije, od početka 2014. godine Peković je do završetka karijere odigrao samo 43 utakmice. Od reprezentacije Crne Gore oprostio se na Evropskom prvenstvu u Litvaniji, 2011. godine, uz osvojeno 21. mjesto. Već tada, Guča i biznis zauzimaju sve važnije mjesto u životu snažnog centra rođenog u Bijelom Polju.

Najveće poslove Peković je pokrenuo na Zlatiboru. Njegova firma Balkan GS Chanse izgradila je u zelenoj zoni šestospratnicu sa blizu 90 apartmana, u kojoj se kvadrat prodavao po cijeni od 1.600 do 2.000 eura. Pride, Peković je od Opštine Čajetina za tri miliona eura kupio i plac na kome je bila zlatiborska autobuska stanica i tu, prema pisanju srpskih medija, niče novi luksuzni hotel.

Nekako u isto vrijeme Duško Šarić i Jovica Lončar izlaze iz pritvora u Bijelom Polju, nakon što su nepravosnažno osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne. Po izlasku iz zatvora mlađi od braće Šarić smjestio se, sa porodicom, u hotel Mediteran. Pojačao lično obezbjeđenje pa, kada je za to došlo vrijeme, u istom hotelu organizovao i svedbu svome prijatelju – Nikoli Pekoviću.

Za takve stvari verzirani mediji (tabloidi) izvještavali su kako je, kao vjenčani kum na prošlogodišnjem vjenčanju, „mlađi brat narko-bosa Darka Šarića kao svadbeni poklon košarkašu i njegovoj izabranici ustupio je maltene cio hotel: salu u kojoj je bilo vjenčanje i hotelske sobe za zvanice, kojih je bilo oko 400”. Nema informacija o tome šta je na sve to imao da kaže Blažo Dedić.

Još malo o mogućim poslovnim vezama Peković – Šarić. Vijesti su nedavno pisale kako je Peković upisao hipoteku na petospratnicu koju u budvanskom naselju Gospoština gradi Boro Lazović. Hipoteka je upisana zbog neiznirenih potraživanja od 2,5 miliona eura. Za mnoge je to bila novost, pošto se o eventualnom partnerstvu penzionisanog košarkaša i nekada prvog čovjeka budvanskog DPS-a i učesnika mnogobrojnih lokalnih afera do sada nije govorilo.

Javnosti su poznate poslovne veze Lazovića sa porodicom Šarić. I njihov naum da na posjedu fudbalskog kluba Mogren (bio pod kontrolom Lazovića) ulože desetine miliona u gradnju nekretnina. Taj posao je propao nakon Balkanskog ratnika. Ko je kome tu ostao dužan samo se nagađa. Ulazak Nikole Pekovića u igru dodatno je umnožio kalkulacije i pretpostavke.

Prijateljske veze sa ljudima optuženim i (za sada nepravosnažno) osuđenim za šverc narkotika i pranje novca su jedna, a poslovna relacija sasvim druga stvar. To bi Peković i njegovi eventualni savjetnici trebalo da imaju na umu. Tim prije što nije neobično da se vrhunski sportisti po okončanju igračke karijere nađu u lošem društvu.

Legendarni golman Partizana Petar Borota hapšen je zbog krađe slika Paje Jovanovića. Nekadašnji fudbaler Crvene zvezde Predrag Stanković osuđen je 2014. u Španiji na devet godina zatvora zbog šverca 950 kilograma kokaina. Još jedan Zvezdin igrač, Zoran Njeguš, uhapšen je prošle godine u Srbiji zbog malverzacija sa nekretninama na Zlatiboru. Legendu evropskog fudbala Dragana Džajića abolirao je, prije suđenja i presude, bivši predsjednik Srbije Tomislav Nikolić. Džajić je bio optužen da je prisvajao novac od transfera igrača Crvene zvezde u inostranstvo.

Na domaćem terenu, valja se sjetiti sudbine Damira Mandića, višestrukog osvajača medalja sa evropskih i svjetskih takmičenja koji robija zbog ubistva Duška Jovanovića, urednika i vlasnika lista Dan…

Nikola Peković je krajem prošle godine, od Marka Miloševića i Mirjane Marković (sin i supruga Slobodana Miloševića) kupio njihovu porodičnu vilu na Dedinju. Vila je godinama bila prazna, nakon što je 2009. u njoj uhapšen i odveden na dugogodišnju robiju prethodni zakupac Sreten Jocić, poznatiji kao Joca Amsterdam. Za kupovinu iste kuće bio je zainteresovan i Ćazim Osmani, kontroverzni biznismen porijeklom sa Kosova.

Nije to društvo za šampiona.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DOK NASILJE NA ULICAMA RASTE: Ko kontroliše policiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako su smijenjeni svi šefovi sektora u Upravi policije, nakon što je za direktora izabran Zoran Brđanin, ne čini se da nova vlast potpuno drži kontrolu nad tim dijelom bezbjednosnog sektora

 

Mnogi su se nadali da će se nasilje u javnom prostoru smiriti nakon što su završeni lokalni izbori u gradu pod Trebjesom ili „bitke za Nikšić“, kako je ovaj događaj nazvan u srbijanskim tabloidima. Međutim, podjele i tenzije ne jenjavaju.

Takozvane „patriotske“ i „komitske“ snage, koji smatraju da je ugrožena nezavisnost Crne Gore, gotovo svakodnevno nalaze razloge za protestna okupljanja ili demonstrativne organizovane vožnje po crnogorskim gradovima. Opozicione partije svojim saopštenjima ohrabruju ovakva okupljanja, blago zabašureno preuzimaju i zasluge za njih, a poruke podrške često stignu i od samog Đukanovića. Posljednji takav razlog su bile najavljene promjene u primjeni Zakona o državljanstvu.

Svoje razloge za proteste i javna okupljanja, a i za kontraproteste, nalaze i pristalice vlasti nezadovoljne odlukama Vlade. Prosrpske grupacije zamjeraju polciji što ima blaži odnos prema partitoskim snagama nego što je imala prethodna vlast prema demonstrantima. Oni se bune i zbog  najavljene smjene ministra pravde Vladimira Leposavića. Ovi protesti su dobili podršku dijela vladajuće koalicije okupljene oko Demokratskog fronta, ali i dobrog dijela srbijanskih tabloida.

U uskomešanoj atmosferi fizički je napadnuto više građana i novinara, ali i službenih lica. Dok se na protestima „patriota“ mogu čuti pjesme koje šire mržnju prema Srbima, kao što je Boj na Čavnoglave, na protestnim okupljanjima prosrpskih snaga mogu se čuti i vidjeti transparenti koji negiraju genocid u Srebrenici, čime valjda daju podršku Leposaviću i njegovoj izjavi koja je išla u tom pravcu.

Od Uprave policije se očekuje da vrati mir na crnogorske ulice i obezbijedi poštovanje zdravstvenih mjera. Ali primjetan je njen pasivniji odnos prema ovakvim događajima nego što je to bio tokom prethodne godine, koju su obilježili protesti. Iako su smijenjeni svi šefovi sektora u tom organu, nakon što je za direktora izabran Zoran Brđanin, ne čini se da nova vlast drži kontrolu nad tim dijelom bezbjednosnog sektora. Pitanje je da li je riječ o većem stepenu tolerancije prema pravu na slobodu okupljanja, čak i kad se ono zloupotrebljava, ili nova vlast ne želi da reakcijom policije izazove bijes građana kao što je tokom prošle godine učinila prethodna vlast.

Propusti policije naročito su bili uočljivi tokom blokade puta u Bogetićima, na saobraćajnici Podgorica – Nikšić, kada su u sukobu „patriota“ i policije povrijeđeni oficir Vojske Crne Gore (VCG) Rajko Čanjak, vojni doktor Dragan Martinović i službenik Uprave policije Jovan Bijelović. Dogodila se i neodgovorna  reakcija pripadnika Sektora za obezbjeđenje objekata i štićene ličnosti, koji je službenim automobilom prošao kroz blokadu, dok su na vozilu sjedjeli demonstranti. U vozilu se nalazila ćerka premijera Krivokapića i javnosti je saopšteno da je službenik policije tako reagovao jer je procijenio da je njen život u tom trenutku bio ugrožen. Na video snimcima, koji su dospjeli u javnost, nije vidljiv stepen ugroženosti koji bi opravdao takvu upotrebu sile. Sve se ovo dogodilo naočigled pripadnika policije koji su trebali da obezbjeđuju ovaj skup i spriječe narušavanje javnog reda i mira.

Izvršni direktor Centra za građanske slobode Boris Marić smatra da je ponašanje policije „očigledno u skladu sa odlukom da demokratski i tolerantan ptistup treba da bude osnova postupanja policije“. On za Monitor kaže da je to težak zadatak kada imamo forsiranje antagonizama prvenstveno od struktura bliskih Demokratskoj partiji socijalista i Demokratskom frontu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEKSUALNO NASILJE NAD DJECOM U CRNOJ GORI: Hoće li napokon biti pooštrene kazne

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stravičan zločin koji je izvršio komunalni policajac kada je nedavno, usred bijela dana, obljubio devetogodišnjakinju u podgoričkom naselju Stari Aerodrom, uznemirio je javnost. Sistem zaštite seksualno zlostavljane djece ilustruje i činjenica da Crna Gora nema zvaničnu statistiku o seksualnom nasilju nad djecom, a ni odgovarajuće kazne za zločince niti psihološku podršku žrtvama

 

Stravičan zločin koji je izvršio komunalni policajac R.O. kada je nedavno, usred bijela dana, obljubio devetogodišnjakinju u podgoričkom naselju Stari Aerodrom, uznemirio je javnost. I podstakao na pitanje – kakav je sistem zaštite seksualno zlostavljane djece u Crnoj Gori?

Zvaničnu statistiku o seksualnom nasilju nad djecom crnogorski državni organi nemaju. Kazne za seksualne zločince nisu zadovoljavajuće, a podrška žrtava je neefikasna, smatraju sagovornici Monitora.

,,Evropska statistika pokazuje da je od petoro djece, jedno preživjelo neki oblik seksualnog nasilja. Od petoro koje je kroz to prošlo, četiri su djevojčice, a jedan dječak. Iskustva iz EU, regiona i crnogorskih NVO koje se bave problemom zaštite i prevencije seksualnog nasilja, govore da nema razloga da ne vjerujemo da je i u Crnoj Gori ista ili, bar, vrlo slična statistika”, kaže za Monitor izvršna direktorica NVO Prima Aida Perović, koja je nedavno, u saradnji sa partnerima, realizovala kampanju pod nazivom Seksualno nasilje nije dječja igra.

Najčešća zabluda je da uglađeni, obrazovani, dobrostojeći ljudi lijepih manira ne zlostavljaju djecu, kao i da su djeca najsigurnija u porodičnom okruženju, upozorava Perović. „Istina je, međutim, da seksualno nasilje u 90 odsto slučajeva djetetu nanosi poznata osoba, koja mu predstavlja autoritet i u koju ima povjerenja. Takvi seksualni predatori vješto maskiraju svoje namjere i prilagođavaju ih dječijoj radoznalosti, naivnosti i neznanju. Djeca najčešće u startu ne prepoznaju nasilje, jer misle da je u pitanju igra. Jedna od velikih zabluda je i to da su svi seksualni zlostavljači djece pedofili. Postoje osobe koje se seksualno iživljavaju nad djecom, a koje imaju uobičajene seksualne odnose sa odraslim osobama”.

Monitor je od Uprave policije (UP) pokušao da sazna koliko je slučajeva seksualnog nasilja nad djecom (nedozvoljenih polnih radnji, obljuba i silovanja) u posljednje tri godine prijavljeno toj državnoj upravi. Do zaključenja ovog broja, odgovor nije stigao.

Studija o seksualnom nasilju nad ženama i djecom u Crnoj Gori, koju su radile NVO Prima, Sigurna ženska kuća i SOS za žene i djecu žrtve nasilje iz Nikšića, a koja je obuhvatila period od pet godina, od početka 2014. do kraja 2018. godine, pokazala je da su žrtve koje su preživjele neki vid seksualnog nasilja, u 60 odsto slučajeva – djeca. „To ne znači nužno da su djeca brojnija među žrtvama, jer punoljetne osobe mnogo rjeđe prijavljuju seksualno nasilje i dobijaju epilog na sudu”, objašnjava Perović.

Krivični zakonik Crne Gore za silovanje djeteta propisuje kaznu zatvora na period od najmanje 10 godina. Za obljubu zatvor od tri do 12 godina, a za nedozvoljene polne radnje – novčanu kaznu ili zatvor – od dvije do najviše 15 godina.

Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava je, nakon inicijative iz Kabineta premijera Zdravka Krivokapića 12. aprila, pristupilo izradi Predloga zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika. Cilj je – maksimalno pooštravanje kazni zatvora za krivična djela protiv polne slobode koja su učinjena prema djeci i nemoćnima. „Za silovanje i obljubu predložena je mogućnost da počinitelj bude kažnjen zatvorskom kaznom u trajanju od 40 godina. To je najstroža kazna koju domaće krivično zakonodavstvo predviđa za najteža krivična djela. Predložene kazne zatvora, koje mogu biti ocijenjene kao drakonske, ne moraju biti izrečene u svakom pojedinačnom slučaju”, navodi se, između ostalog, u saopštenju tog Vladinog resora.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Kad tužilaštvo radi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čuvari u NP Skadarsko jezero uhvate krivolovce sa sve ribom i agregatima kojim je ubijaju, a tužilaštvo ih pusti i vrati im opremu za ,,rad”. Tako teče najnovija kampanja Stop krivolovu na Skadarskom jezeru

 

U toku je kampanja Stop krivolovu – Ribolovni zabran na Skadarkom jezeru od 15. marta do 15. maja. U njenom jeku, nadzornici NP Skadarsko jezero su, prošli četvrtak, u krivolovu zatekli Dražena Prenkića i Živka Lazovića, saopštili su iz ovog Nacionalnog parka. Sa stotinama kila ulovljene ribe i agregatima kojima je riba ubijena. Tužilac Ivana Petrušić- Vukašević odlučila je da u ovom slučaju nema elemenata krivičnog djela.

Iz tog preduzeća konstatovali su da najnoviji „slučaj nudi još jedan dokaz tvrdnji da tužilaštvo mora biti iz korijena promijenjeno kako bi konačno počelo da štiti državu i njenu imovinu”.

Ovo bi se moglo tumačiti i kao svojevrsni odgovor tužilaštva na nedavni poziv NP policiji, sudstvu, tužilaštvu i inspekcijama da počnu da ispunjavaju svoje zakonske obaveze i konačno urade nešto na očuvanju Skadarskog jezera.

Marina Jočić, predsjednica UO JP Nacionalni parkovi CG izjavila je da je nekoliko grupa koje se bave krivolovom na nivou mafije, što se tiče organizovanosti i povezanosti sa državnim organima.

Nasuprot njima je Služba zaštite NP Skadarsko jezero, koja je, kako je navela, malobrojna, loše opremljena i još gore plaćena. Ona je za TV Vijesti izjavila da sumnja i da su pojedini čuvari u sprezi sa krivolovcima, ali to je jako teško dokazati.

Ipak, iz NP tvrde da su već prvog vikenda zabrana uspjeli da zaplijene  nekoliko plovila, akumulatora, pretvarača i ostalih sredstava za ubijanje ribe i ostalog živog svijeta u jezeru. Međutim, tužilaštvo je oslobodilo te ljude i nije ih krivično gonilo, dobili su prekršajne prijave i vraćen je alat za ubijanje živog svijeta u jezeru, navodi Jočićeva.

Posljedica toga je da su oni koji prijave krivolov zastrašeni: ,,Imaju razlog za strah. Imamo snimak gdje krivolovci repetiraju pištolj znajući da ih kamera snima. Dešavalo se da naši nadzornici budu napadnuti, da im se prijeti da će biti sprženi sondom. Ti su ljudi spremni na sve”, kazala je Jočićeva.

S druge strane država je totalno nespremna. Na sudu završi jednocifren broj slučajeva krivolova, a sudije ih ili oslobađaju ili im propisuju uslovne kazne.

Iz ovog NP navode da je vrijednost izlova ribe na Skadarskom jezeru pet miliona eura godišnje, a da još toliko donosi turizam. Upozoravaju da ako se nastavi sa ovim razmjerama krivolova u sljedećih nekoliko godina možemo očekivati scenario sličan onom na rijeci Zeti koja je bez riba. A teško da će tada dolaziti i turisti da ,,uživaju” u mrtvom jezeru.

Nije problem samo jezero. Nedavno je građanska inicijativa Stop krivolovu pozvala nadležne da hitno reaguju u borbi protiv krivolova. Naveli su da im učestalo stižu prijave građana o detonacijama u rejonu Luštice, Krimovice, na brojnim lokacijama u blizini Bara, Budve, ušću Bojane. ,,Između uvale Žanjic i Plave špilje, sportski ribolovci su našli jedan od štekova ribolovaca dinamitaša”, naveli su iz ove organizacije.

Oni, kako su naveli, očekuju jak odgovor države na ovo ,,povampirenje” dinamitaša, koji koriste trenutno stanje izazvano pandemijom virusa kovid 19, angažovanost pripadnika policije na drugim zadacima.

Odgovora do sada skoro i da nije bilo.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo