Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SPORT, BIZNIS I KRIMINAL: Peković i Šarić – od kumstva do partnerstva

Objavljeno prije

na

Iz Budve stiže vijest: poslije pet godina i nekoliko bezuspješnih pokušaja, hotel Mediteran, kategorisan sa četiri plus zvjezdice, dobio je novog vlasnika. Ili su samo stari vlasnici dobili novu fasadu?

Tek u katastru je upisano da je novi vlasnik hotela Nikola Peković, doskorašnji košarkaš Minesote i predsjednik KK Partizan, nekadašnji reprezentativac Crne Gore, preduzetnik sa iskustvom u poslovima sa nekretninama te, prema nezvaničnim najavama, i mogući finansijer FK Rudar iz Pljevalja. Kluba kojeg su, godinama, uz velikodušnu podršku opštine, finasirala braća Šarić. Starijem, Darku, u Beogradu se sudi za pokušaj šverca skoro tri tone kokaina iz Kolumbije zaplijenjenih u međunarodnoj operaciji Balkanski ratnik, dok mlađi brat Duško u Mediteranu duže od dvije godine čeka pravosnažnu presudu za optužbe da je, skupa sa Jovicom Lončarom, oprao 20 miliona stečenih trgovinom narkoticima.

Peković nije potvrdio svoj angažman u Pljevljima, iako se „kao navijač” pojavio na tribinama tokom prozivke igrača na početku ljetošnjih priprema. Vratimo se u Budvu.

Nikola Peković je hotel Mediteran kupio od preduzeća Maestralturs (u stečaju) čiji je osnovač i većinski vlasnik Budvanin Blažo Dedić. Ne zna se po kojoj cijeni. Zna se da su Dedić i njegovi partneri prije pet godina, neposredno nakon uvođenja stečaja u Maestralturs (uz dugove prema bankama kompanija se našla i na crnoj listi poreskih dužnika) za hotel tražili 62 miliona. Do prošle godine oglašena cijena je pala na 30 miliona. Malo je vjerovatno da su vlasnici Maestraltursa dobili toliko. Ako ni zbog čega drugog a ono zbog prijateljskih i kumovskih veza dijela akcionara sa Nikolom Pekovićem.

Blažo Dedić je Maestralturs osnovao 1990. godine, nakon što je napustio mjesto recepcionara u Slovensko plaži. Prema onome što je svojevremeno pričao novinarima Vijesti, početni kapital njegovog preuzeća predstavljali su telefon, radni sto i pisaća mašina smješteni u jednoj sobi porodičnog stana. I polovni ford eskort. Dvadeset godina kasnije, u Srbiji su od Dedića i njegove kompanije, zbog optužbi da je prao novac Šarićevog narko klana, zaplijenjeni: novosadski hoteli Vojvodina i Putnik, hotel Patrija u Subotici, Prezident na Paliću, uz nešto manje vrijedne nekretnine na jugu Srbije. Crna Gora je odbila zahtjev srpskog pravosuđa da Dedića izruči kako bi mu se sudilo sa Darkom Šarićem i njegovim saradnicima. Dedić se branio udarajući u patriotsku žicu: „Ako je nešto rađeno – tu je u Crnoj Gori, ako je nešto oprano – tu je u Crnoj Gori. Nije u Srbiji”. Ovdašnji zvaničnici su mu povjerovali. Oni znaju zašto.

Problem im nije bio ni to što su postojali jasni materijalni dokazi o finansijskoj saradnji Dedića i braće Šarić. Ugovorom o dokapitalizaciji između Dedićeve firme i pljevaljske Mat company, predviđeno je da Pljevljaci u roku od godinu uplate 2,9 miliona eura na račun budvanske kompanije i tako postanu vlasnici petine Maestraltursa. Ugovor je u ime Mat company, u proljeće 2009, potpisao Jovica Lončar. Već krajem naredne godine on i Duško Šarić su pritvoreni uz optužbe za pranje novca. Maestralturs se nije našao na popisu sumnjive imovine pljevaljskog narkoklana!?

Negdje u to vrijeme (ljeto 2010) Peković je sa Minesotom potpisao trogodišnji ugovor vrijedan 13,5 miliona dolara. Tri godine kasnije zaključio je novi, petogodišnji ugovor po kome je nekadašnjem crnogorskom reprezentativcu sljedovala naknada od 60 miliona dolara. Zbog Pekovićeve hronične povrede ugovor je raskinut prije predviđenog roka pa je realno pretpostaviti da bivšem košarkašu nije isplaćen kompletan ugovoreni iznos.

Poznato je da je Nikola Peković čovjek voljan da potroši. Na humanitarne akcije, sponzorstva, dobar provod (trubači u Guči ga, jednostavno, obožavaju i kažu kako je, uz biznismena Bojana Karića i političara Milutina Mrkonjića, njihova najdraža mušterija, spremna da za noć samo na muziku potroši 15-20 hiljada eura) poslovne angažmane koji donose finansijske gubitke (KK Partizan), sumnjive pozajmice… Naravno, tu su i poslovni angažmani koji donose dobru zaradu.

Ali, hajdemo po redu. Nakon potpisivanja novog ugovora sa Minesotom, preciznije, od početka 2014. godine Peković je do završetka karijere odigrao samo 43 utakmice. Od reprezentacije Crne Gore oprostio se na Evropskom prvenstvu u Litvaniji, 2011. godine, uz osvojeno 21. mjesto. Već tada, Guča i biznis zauzimaju sve važnije mjesto u životu snažnog centra rođenog u Bijelom Polju.

Najveće poslove Peković je pokrenuo na Zlatiboru. Njegova firma Balkan GS Chanse izgradila je u zelenoj zoni šestospratnicu sa blizu 90 apartmana, u kojoj se kvadrat prodavao po cijeni od 1.600 do 2.000 eura. Pride, Peković je od Opštine Čajetina za tri miliona eura kupio i plac na kome je bila zlatiborska autobuska stanica i tu, prema pisanju srpskih medija, niče novi luksuzni hotel.

Nekako u isto vrijeme Duško Šarić i Jovica Lončar izlaze iz pritvora u Bijelom Polju, nakon što su nepravosnažno osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne. Po izlasku iz zatvora mlađi od braće Šarić smjestio se, sa porodicom, u hotel Mediteran. Pojačao lično obezbjeđenje pa, kada je za to došlo vrijeme, u istom hotelu organizovao i svedbu svome prijatelju – Nikoli Pekoviću.

Za takve stvari verzirani mediji (tabloidi) izvještavali su kako je, kao vjenčani kum na prošlogodišnjem vjenčanju, „mlađi brat narko-bosa Darka Šarića kao svadbeni poklon košarkašu i njegovoj izabranici ustupio je maltene cio hotel: salu u kojoj je bilo vjenčanje i hotelske sobe za zvanice, kojih je bilo oko 400”. Nema informacija o tome šta je na sve to imao da kaže Blažo Dedić.

Još malo o mogućim poslovnim vezama Peković – Šarić. Vijesti su nedavno pisale kako je Peković upisao hipoteku na petospratnicu koju u budvanskom naselju Gospoština gradi Boro Lazović. Hipoteka je upisana zbog neiznirenih potraživanja od 2,5 miliona eura. Za mnoge je to bila novost, pošto se o eventualnom partnerstvu penzionisanog košarkaša i nekada prvog čovjeka budvanskog DPS-a i učesnika mnogobrojnih lokalnih afera do sada nije govorilo.

Javnosti su poznate poslovne veze Lazovića sa porodicom Šarić. I njihov naum da na posjedu fudbalskog kluba Mogren (bio pod kontrolom Lazovića) ulože desetine miliona u gradnju nekretnina. Taj posao je propao nakon Balkanskog ratnika. Ko je kome tu ostao dužan samo se nagađa. Ulazak Nikole Pekovića u igru dodatno je umnožio kalkulacije i pretpostavke.

Prijateljske veze sa ljudima optuženim i (za sada nepravosnažno) osuđenim za šverc narkotika i pranje novca su jedna, a poslovna relacija sasvim druga stvar. To bi Peković i njegovi eventualni savjetnici trebalo da imaju na umu. Tim prije što nije neobično da se vrhunski sportisti po okončanju igračke karijere nađu u lošem društvu.

Legendarni golman Partizana Petar Borota hapšen je zbog krađe slika Paje Jovanovića. Nekadašnji fudbaler Crvene zvezde Predrag Stanković osuđen je 2014. u Španiji na devet godina zatvora zbog šverca 950 kilograma kokaina. Još jedan Zvezdin igrač, Zoran Njeguš, uhapšen je prošle godine u Srbiji zbog malverzacija sa nekretninama na Zlatiboru. Legendu evropskog fudbala Dragana Džajića abolirao je, prije suđenja i presude, bivši predsjednik Srbije Tomislav Nikolić. Džajić je bio optužen da je prisvajao novac od transfera igrača Crvene zvezde u inostranstvo.

Na domaćem terenu, valja se sjetiti sudbine Damira Mandića, višestrukog osvajača medalja sa evropskih i svjetskih takmičenja koji robija zbog ubistva Duška Jovanovića, urednika i vlasnika lista Dan…

Nikola Peković je krajem prošle godine, od Marka Miloševića i Mirjane Marković (sin i supruga Slobodana Miloševića) kupio njihovu porodičnu vilu na Dedinju. Vila je godinama bila prazna, nakon što je 2009. u njoj uhapšen i odveden na dugogodišnju robiju prethodni zakupac Sreten Jocić, poznatiji kao Joca Amsterdam. Za kupovinu iste kuće bio je zainteresovan i Ćazim Osmani, kontroverzni biznismen porijeklom sa Kosova.

Nije to društvo za šampiona.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRAŠKO VUKOVIĆ, BIVŠI ČLAN KARTELA DARKA ŠARIĆA, PONOVO UHAPŠEN: Bjegunac koji se godinama slobodno šetao Crnom Gorom  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zagrebačka policija uhapsila je Draška Vukovića po Interpolovoj potjernici iz Argentnine, raspisanoj 2009. godine. Vuković je bio svjedok saradnik u postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina. Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona bila završena zbog nedostatka dokaza

 

Gotovo trinaest godina nakon međunarodne akcije Balkanski ratnik, u kojoj su uhapšeni članovi narko klana Darka Šarića, ponovo se pominje ime Draška Vukovića. On je nedavno uhapšen u Zagrebu, jer se nalazi na Interpolovoj potjernici od 2009. godine. Za njim je potjernicu raspisala Argentina zbog pokušaja dilovanja gotovo pola tone kokaina u toj južnoameričkoj zemlji.

Vuković se šetao centrom Zagreba, kada su mu pripadnici hrvatske policije stavili lisice na ruke. Smješten je u ekstradicioni pritvor i čeka suđenje po tom zahtjevu za izručenje.

U Crnoj Gori je poznat otkad je pobjegao iz zatvora u Danskoj. On je sredinom februara 2007. godine uhapšen u Kopenhagenu sa 38 kilograma kokaina, vrijednog nekoliko miliona eura, zajedno s još dvojicom državljana Srbije, a svi su kod sebe imali hrvatske pasoše. Krajem marta 2007. godine uspio je pobjeći danskoj policiji tokom prebacivanja u zatvor. Vuković je pobjegao u sačekuši automobila u kojem je bio, a akciju su navodno organizovali njegovi saradnici iz narko kartela koji su napravili zasjedu policijskog vozila.

Draško Vuković je bio svjedok saradnik u drugostepenom postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Uhapšeni su u velikoj akciji kodnog imena Balkanski ratnik. Svjedočio je o tome kako su švercovali velike količine kokaina, da je sarađivao s Draganom Dudićem Fricom i Anatazijem Martinićem, ali ne i Šarićem, iako je ranije dao iskaz u kojem je tvrdio da je Šarić bio neprikosnoveni vođa.

Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona zatim bila završena zbog nedostatka dokaza. Istraga pokušaja ubistva Softića je obustavljena jer policija i tužilaštvo za osam godina nijesu obezbijedili dokaze.

Policija je, na osnovu iskaza Vukovića, podnijela krivičnu prijavu protiv Dragana Labudovića, Ivana Asanovića i Vladana Labudovića 2014, sedam godina nakon napada na Softića. To je učinjeno samo na osnovu usmenog iskaza Vukovića, bez ijednog materijalnog dokaza, što su potvrdili spisi predmeta.

Vuković je prethodno, kako se navodi u spisima, samoinicijativno policiji dao informaciju da mu je Dragan Labudović, prilikom posjete Argentini, ispričao da je za isnoz od po 500 eura angažovao Berance Vladimira Labudovića i Ivana Asanovića da fizički napadnu Softića. To je, navodno, urađeno jer je novinar pisao o kriminalu u Beranama, dovodeći u vezu sa tim Dragana Labudovića. Te navode Vuković je ponovio i pred ODT Berane, nakon čega je otvorena istraga protiv njih pred Višim tužiocem u Bijelom Polju i naložene mjere tajnog nadzora. Te mjere, međutim, nijesu obezbijedile dokaze za krivičnu prijavu.

Vuković je naknadno pred višim tužiocem rekao da nikada nije dao te izjave, te da je njegov potpis falsifikovan. On je to objasnio navodima da je zapisnik potpisan latinicom, a da on piše samo ćirilicom.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju

 

Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.

Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela  – „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.

Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.

,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.

On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni  počinioce koji vrše  krivična djela na štetu policijskih službenika.

Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.

„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.

Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.

Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića.  S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.

Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.

Uporedo sa sudskim postupcima čeka se i odluka Disciplinke komisije koja je pokrenula postupak protiv Spasojevića i to zbog toga jer je tokom gostovanja u televizijskoj emisiji neovlašćeno iznio određene podatke koji se tiču bezbjednosti u zatvoru, uz činjenicu da za određene medijske nastupe nije tražio, niti dobio saglasnost starješine organa.

„Povodom medijskih istupa službenika Predraga Spasojevića, donijeta je Odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv imenovanog zbog težih povreda službene dužnosti. Zakonom o državnim službenicima i namještenicima propisano je da disciplinksi postupak za težu povredu službene dužnosti protiv državnog službenika vodi i Disciplinska komisija. U skladu sa navedenim, odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv službenika Predraga Spasojevića, dostavljena je Disciplinksoj komisiji na dalje postupanje, saopštio je Monitoru pomoćnik direktora UIKS-a Nebojša Janković.

Na sve ovo Spasojević ponavlja da nije kriv i da će to dokazati.

Spasojević je gostujući u istoj televizijskoj emisiji kazao i da vrlo brzo očekuje predsjednika Crne Gore i DPS-a Mila Đukanovića „kod njega i da će mu spremiti ćeliju po svim standardima“.

Povodom te izjave, reagovali su iz DPS-a i Kabineta predsednika države, ističući da je Spasojević na krajnje neprimjeren način nasrnuo na najvišu državnu instituciju, na predsjednika Crne Gore, te da se mora pokrenuti odgovarajući postupak pred državnim organima.

Menadžmet Uprave za izvršenje krivičnih sankcija odmah se ogradio od svih njegovih izjava, posebno onih koje sadrže bilo koji politički segment, a koje nijesu spojive sa poslovima i radnim zadacima državnog službenika i namještenika UIKS-a, kako su saopštili

Spasojević je smijenjen samo dva dana kasnije.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo