Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SPORT, BIZNIS I KRIMINAL: Peković i Šarić – od kumstva do partnerstva

Objavljeno prije

na

Iz Budve stiže vijest: poslije pet godina i nekoliko bezuspješnih pokušaja, hotel Mediteran, kategorisan sa četiri plus zvjezdice, dobio je novog vlasnika. Ili su samo stari vlasnici dobili novu fasadu?

Tek u katastru je upisano da je novi vlasnik hotela Nikola Peković, doskorašnji košarkaš Minesote i predsjednik KK Partizan, nekadašnji reprezentativac Crne Gore, preduzetnik sa iskustvom u poslovima sa nekretninama te, prema nezvaničnim najavama, i mogući finansijer FK Rudar iz Pljevalja. Kluba kojeg su, godinama, uz velikodušnu podršku opštine, finasirala braća Šarić. Starijem, Darku, u Beogradu se sudi za pokušaj šverca skoro tri tone kokaina iz Kolumbije zaplijenjenih u međunarodnoj operaciji Balkanski ratnik, dok mlađi brat Duško u Mediteranu duže od dvije godine čeka pravosnažnu presudu za optužbe da je, skupa sa Jovicom Lončarom, oprao 20 miliona stečenih trgovinom narkoticima.

Peković nije potvrdio svoj angažman u Pljevljima, iako se „kao navijač” pojavio na tribinama tokom prozivke igrača na početku ljetošnjih priprema. Vratimo se u Budvu.

Nikola Peković je hotel Mediteran kupio od preduzeća Maestralturs (u stečaju) čiji je osnovač i većinski vlasnik Budvanin Blažo Dedić. Ne zna se po kojoj cijeni. Zna se da su Dedić i njegovi partneri prije pet godina, neposredno nakon uvođenja stečaja u Maestralturs (uz dugove prema bankama kompanija se našla i na crnoj listi poreskih dužnika) za hotel tražili 62 miliona. Do prošle godine oglašena cijena je pala na 30 miliona. Malo je vjerovatno da su vlasnici Maestraltursa dobili toliko. Ako ni zbog čega drugog a ono zbog prijateljskih i kumovskih veza dijela akcionara sa Nikolom Pekovićem.

Blažo Dedić je Maestralturs osnovao 1990. godine, nakon što je napustio mjesto recepcionara u Slovensko plaži. Prema onome što je svojevremeno pričao novinarima Vijesti, početni kapital njegovog preuzeća predstavljali su telefon, radni sto i pisaća mašina smješteni u jednoj sobi porodičnog stana. I polovni ford eskort. Dvadeset godina kasnije, u Srbiji su od Dedića i njegove kompanije, zbog optužbi da je prao novac Šarićevog narko klana, zaplijenjeni: novosadski hoteli Vojvodina i Putnik, hotel Patrija u Subotici, Prezident na Paliću, uz nešto manje vrijedne nekretnine na jugu Srbije. Crna Gora je odbila zahtjev srpskog pravosuđa da Dedića izruči kako bi mu se sudilo sa Darkom Šarićem i njegovim saradnicima. Dedić se branio udarajući u patriotsku žicu: „Ako je nešto rađeno – tu je u Crnoj Gori, ako je nešto oprano – tu je u Crnoj Gori. Nije u Srbiji”. Ovdašnji zvaničnici su mu povjerovali. Oni znaju zašto.

Problem im nije bio ni to što su postojali jasni materijalni dokazi o finansijskoj saradnji Dedića i braće Šarić. Ugovorom o dokapitalizaciji između Dedićeve firme i pljevaljske Mat company, predviđeno je da Pljevljaci u roku od godinu uplate 2,9 miliona eura na račun budvanske kompanije i tako postanu vlasnici petine Maestraltursa. Ugovor je u ime Mat company, u proljeće 2009, potpisao Jovica Lončar. Već krajem naredne godine on i Duško Šarić su pritvoreni uz optužbe za pranje novca. Maestralturs se nije našao na popisu sumnjive imovine pljevaljskog narkoklana!?

Negdje u to vrijeme (ljeto 2010) Peković je sa Minesotom potpisao trogodišnji ugovor vrijedan 13,5 miliona dolara. Tri godine kasnije zaključio je novi, petogodišnji ugovor po kome je nekadašnjem crnogorskom reprezentativcu sljedovala naknada od 60 miliona dolara. Zbog Pekovićeve hronične povrede ugovor je raskinut prije predviđenog roka pa je realno pretpostaviti da bivšem košarkašu nije isplaćen kompletan ugovoreni iznos.

Poznato je da je Nikola Peković čovjek voljan da potroši. Na humanitarne akcije, sponzorstva, dobar provod (trubači u Guči ga, jednostavno, obožavaju i kažu kako je, uz biznismena Bojana Karića i političara Milutina Mrkonjića, njihova najdraža mušterija, spremna da za noć samo na muziku potroši 15-20 hiljada eura) poslovne angažmane koji donose finansijske gubitke (KK Partizan), sumnjive pozajmice… Naravno, tu su i poslovni angažmani koji donose dobru zaradu.

Ali, hajdemo po redu. Nakon potpisivanja novog ugovora sa Minesotom, preciznije, od početka 2014. godine Peković je do završetka karijere odigrao samo 43 utakmice. Od reprezentacije Crne Gore oprostio se na Evropskom prvenstvu u Litvaniji, 2011. godine, uz osvojeno 21. mjesto. Već tada, Guča i biznis zauzimaju sve važnije mjesto u životu snažnog centra rođenog u Bijelom Polju.

Najveće poslove Peković je pokrenuo na Zlatiboru. Njegova firma Balkan GS Chanse izgradila je u zelenoj zoni šestospratnicu sa blizu 90 apartmana, u kojoj se kvadrat prodavao po cijeni od 1.600 do 2.000 eura. Pride, Peković je od Opštine Čajetina za tri miliona eura kupio i plac na kome je bila zlatiborska autobuska stanica i tu, prema pisanju srpskih medija, niče novi luksuzni hotel.

Nekako u isto vrijeme Duško Šarić i Jovica Lončar izlaze iz pritvora u Bijelom Polju, nakon što su nepravosnažno osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne. Po izlasku iz zatvora mlađi od braće Šarić smjestio se, sa porodicom, u hotel Mediteran. Pojačao lično obezbjeđenje pa, kada je za to došlo vrijeme, u istom hotelu organizovao i svedbu svome prijatelju – Nikoli Pekoviću.

Za takve stvari verzirani mediji (tabloidi) izvještavali su kako je, kao vjenčani kum na prošlogodišnjem vjenčanju, „mlađi brat narko-bosa Darka Šarića kao svadbeni poklon košarkašu i njegovoj izabranici ustupio je maltene cio hotel: salu u kojoj je bilo vjenčanje i hotelske sobe za zvanice, kojih je bilo oko 400”. Nema informacija o tome šta je na sve to imao da kaže Blažo Dedić.

Još malo o mogućim poslovnim vezama Peković – Šarić. Vijesti su nedavno pisale kako je Peković upisao hipoteku na petospratnicu koju u budvanskom naselju Gospoština gradi Boro Lazović. Hipoteka je upisana zbog neiznirenih potraživanja od 2,5 miliona eura. Za mnoge je to bila novost, pošto se o eventualnom partnerstvu penzionisanog košarkaša i nekada prvog čovjeka budvanskog DPS-a i učesnika mnogobrojnih lokalnih afera do sada nije govorilo.

Javnosti su poznate poslovne veze Lazovića sa porodicom Šarić. I njihov naum da na posjedu fudbalskog kluba Mogren (bio pod kontrolom Lazovića) ulože desetine miliona u gradnju nekretnina. Taj posao je propao nakon Balkanskog ratnika. Ko je kome tu ostao dužan samo se nagađa. Ulazak Nikole Pekovića u igru dodatno je umnožio kalkulacije i pretpostavke.

Prijateljske veze sa ljudima optuženim i (za sada nepravosnažno) osuđenim za šverc narkotika i pranje novca su jedna, a poslovna relacija sasvim druga stvar. To bi Peković i njegovi eventualni savjetnici trebalo da imaju na umu. Tim prije što nije neobično da se vrhunski sportisti po okončanju igračke karijere nađu u lošem društvu.

Legendarni golman Partizana Petar Borota hapšen je zbog krađe slika Paje Jovanovića. Nekadašnji fudbaler Crvene zvezde Predrag Stanković osuđen je 2014. u Španiji na devet godina zatvora zbog šverca 950 kilograma kokaina. Još jedan Zvezdin igrač, Zoran Njeguš, uhapšen je prošle godine u Srbiji zbog malverzacija sa nekretninama na Zlatiboru. Legendu evropskog fudbala Dragana Džajića abolirao je, prije suđenja i presude, bivši predsjednik Srbije Tomislav Nikolić. Džajić je bio optužen da je prisvajao novac od transfera igrača Crvene zvezde u inostranstvo.

Na domaćem terenu, valja se sjetiti sudbine Damira Mandića, višestrukog osvajača medalja sa evropskih i svjetskih takmičenja koji robija zbog ubistva Duška Jovanovića, urednika i vlasnika lista Dan…

Nikola Peković je krajem prošle godine, od Marka Miloševića i Mirjane Marković (sin i supruga Slobodana Miloševića) kupio njihovu porodičnu vilu na Dedinju. Vila je godinama bila prazna, nakon što je 2009. u njoj uhapšen i odveden na dugogodišnju robiju prethodni zakupac Sreten Jocić, poznatiji kao Joca Amsterdam. Za kupovinu iste kuće bio je zainteresovan i Ćazim Osmani, kontroverzni biznismen porijeklom sa Kosova.

Nije to društvo za šampiona.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SJEVER OČIMA STATISTIKE: Manje ljudi, manje i posla

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27. stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, imaju nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih

 

Uprkos tome što su na sjeveru za deset godina utrošeni milioni kroz razne programe za nezaposlena lica, koje je realizovao Zavod za zapošljavanje Crne Gore,  ukupan broj nezaposlenih u sjevernim opštinama, od 2013. do 2022. godine se povećao za 13.142 osobe. Kako objasniti da broj stanovnika, što je pokazao poslednji popis, na sjeveru drastično pada, a nezaposlenost dramatično raste?

Prema podacima bjelopolsjke NVO “Euromost” broj nezaposlenih najviše se povećao u Rožajama, za 4.410 lica, gdje su 2013. godine imali 1.184 nezaposlena lica, dok je taj broj 2022. godine porastao na 5.594 nezaposlena lica. Slijede Berane i Petnjica koji su zajedno 2013. godine imali 2.135 nezaposlena lica, dok je taj broj u ovim opštinama povećan ukupno za 3.937, tako da je u Beranama u 2022. godini bilo 4.932 nezaposlenih lica, dok je u Petnjici imalo 1.140 nezaposlenih lica. Plav je 2013. godine zajedno sa sadašnjom opštinom Gusinje imao 502 nezaposlena lica, dok 2022. godine opština Plav ima 2.187, a sadašnja samostalna opština Gusinje 757 nezaposlenih lica. Na petom mjestu je Bijelo Polje sa 761 više nezaposlenih lica više nego prije deset godina.

Jedina opština na sjeveru Crne Gore u kojoj se smanjio broj nezaposlenih lica za 147, po ovim podacima, je Žabljak.

Berane je, čini se, eklatantan primjer u negativnom i zabrinjavajućem smislu ove statistike. Svaki šesti stanovnika Berana je nezaposlen, što je posljedica katastrofalne tranzicije i zatvaranja skoro svih velikih privrednih kolektiva u ovom gradu. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore zaključno sa decembrom prošle godine, na Birou rada u Beranama nalazilo se 4.248 lica, ili oko 11 odsto od ukupnog broja nezaposlenih u Crnoj Gori, (38.161 lice). Kao poseban problem ističe se podatak da u Beranama ima izrazito veliki broj nezaposlenih sa fakultetskim diplomama.

Podaci, takođe, govore da je u Beranama više nezaposlenih, nego radno angažovanih lica, uz podsjećanje da broj penzionera i socijalno ugroženih premašuje cifru od 6.000. Predsjednik opštine Berane Vuko Todorović izjavio je nedavno da je nezaposlenost jedan od gorućih problema koji nije lako riješiti. “Uzroke ovakvog stanja treba tražiti u izraženim regionalnim razlikama u Crnoj Gori, jer je više nego očigledno da sjeverni region po svim parametrima zaostaje za centralnim i južnim. Takođe, ovakvom stanju su kumovale i pogubne privatizacije u našem gradu, zahvaljujući kojima su skoro svi privredni subjekti zatvoreni. Zatvaranjem fabrika ljudi su se preselili na biro rada i zato, između ostalog, imamo ovako zabrinjavajući situaciju”, kaže Todorović.

Aktuelni predsjednik opštine Berane smatra da bi država morala aktivno da se uključi u rješavanje ovog problema. “Bez pomoći države mi se ne možemo sami kao lokalna samouprava suočiti sa problemom velikog odliva stanovništva, što je pokazao poslednji popis, kao i ovakvom nezaposlenošću. Bez hitnih mjera sa državnog nivoa, ovakvi trendovi se neće zaustaviti, ni kada se radi o migracijama i odlivu stanovništva, ni kada je riječ o katastrofalnom stanju u pogledu broja nezaposlenih.”

Da se Crna Gora suočava sa drastičnim regionalnim razlikama ukazuje i podatak da trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27 stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, broje nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih.

Monitor  je pisao i o tome da od skoro 3,5 hiljada penzionera u Beranama koji su članovi jednog od dva udruženja penzionera, njih čak dvije hiljade i devedeset je sa najnižom penzijom, što dodatno usložnjava socijalnu situaciju u ovom gradu i iziskuje hitne državne mjere.

Tek iz današnje vizure vidljivo je u kojoj mjeri su politički bili motivisani projekti poput onog “Posao za vas”, kada je 2008. godine  u ovom gradu podijeljen veliki broj kredita za samozapošljavanje i pokretanje biznis projekata. Tada je obećavano da će Crna Gora postati veliko gradilište i da će uvoziti radnu snagu. Koliko  je situacija u ovom sjevernom gradu uprkos takvim projektima i porukama gora nego u to vrijeme, govori i podatak da je broj nezaposlenih za poslednjih deceniju i po porastao za čak dvije hiljade. Da broj stanovnika u beranskoj opštini opada, a broj nezaposlenih raste govori i činjenica da je 2007. godine Berane imalo oko 36.000 stanovnika, od čega je 2.135 bilo nezaposlenih.

“Nakon ove analize i ovolikog povećanog broja nezaposlenih u opštinama na sjeveru Crne Gore postavlja se pitanje, zašta su utrošeni milioni eura, koji su dati za zapošljavanje građana na i smanjivanje broja nezaposlenih lica”, kaže za Monitor direktor NVO “Euromost” Almer Mekić.

On smatra da se taj novac trošio nenamjenski. “To je razlog da smo zatražili od Vlade Crne Gore da konačno stane na kraj zloupotrebama kroz razne programe zapošljavanja, jer se  kroz zvanične podatke vidi da je taj novac išao negdje drugo i da ni jedan projekat nije bio održiv, niti je ima bilo kakvih rezultata”, dodaje Mekić. “Prioritet svih prioriteta ako želimo da zaustavimo migraciju stanovništva na sjeveru Crne Gore mora biti zapošljavanje i otvaranje radnih mjesta, ali ne na ovakav način kakav je do sada bio.”

                       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NOVA ZASTUPNICA CRNE GORE PRED STRAZBUROM: Opet Milov i Medeničin kadar

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bez obzira da li je prekršen ustav pri smjeni   Valentine Pavličić sa funkcije Zastupnice pred Evropskim sudom za ljudska prava (ECHR) u Strazburu,  o čemu sud treba dati svoju riječ, izbor nove  zastupnice  Katarine Peković  sporan je  zbog  dosadašnjeg učinka

 

Prošlog petka Vlada je razriješila je Valentinu Pavličić sa funkcije Zastupnice pred Evropskim sudom za ljudska prava (ECHR) u Strazburu. Na tu poziciju postavila  je sutkinju Osnovnog suda u Podgorici Katarinu Peković.

Vlada je krajem decembra prošle godine usvojila izmjenu Uredbe kojom je uveden konkurs za izbor zastupnika sa mandatom najviše dva puta po četiri godine. Po novoj Uredbi sadašnja zastupnica Pavličić će obavljati tu dužnost dok se na javnom pozivu ne izabere novi zastupnik ili zastupnica.

Ministarstvo pravde je 11. januara objavilo oglas za prijavu kandidata za zastupnika i zamjenika zastupnika. Drugi mandat Valentine Pavličić počeo je odlukom DPS-ove Vlade, 23. septembra 2015. godine.

Ustavni sud je 23. januara odlučio, usljed dobijenih inicijativa, da prioritetno razmotri izmjene ove Uredbe. Akcija za ljudska prava (HRA) pozvala je ranije Vladu da odustane od „donošenja neustavnih propisa koji bi omogućili smjenu nepoželjnih državnih službenika“ – u ovom slučaju   Valentine Pavličić. HRA tvrdi da je odredba protivna čl. 147 Ustava, koji ne predviđa da podzakonski akti mogu imati povratno dejstvo, kakvo je tom odredbom propisano, pa je „neustavno zastupnici prekinuti početi treći mandat“. Jedini načini da joj mandat prestane legalno  je ostavka, ispunjenje uslova za starosnu penziju, prestanak državljanstva i osuda na bezuslovnu kaznu zatvora.

U odgovoru Ustavnom sudu, iz Vlade Milojka Spajića je navedeno da drugi mandat Valentine Pavličić nije prestao ni legalno ni legitimno pa time nije ni treći mandat mogao legalno i legitimno početi. Riječ je o „ništavnom mandatu… flagrantnom izigravanju propisa,…i organizovanom ogrješenju o važeće pravo, kako prethodne zastupnice Pavličić tako i ministra pravde Marka Kovača“ što je prošlo neopaženo, a nije se smjelo desiti ni dopustiti.

Vlada je navela, i to nakon postavljenja Katarine Peković  da je Pavličić treći put imenovana za zastupnicu države 20. jula 2023. na prijedlog tadašnjeg SNP ministra Kovača, i to dva mjeseca prije nego je drugi mandat istekao (suprotno tada važećoj Uredbi) – 19. septembra 2023. i da se u tom rješenju ne pominje da joj je prvi put ta funkcija povjerena u septembru 2015.

Bez obzira da li je prekšen ustav pri smjeni   Valentine Pavličić , o čemu sud treba dati svoju riječ, izbor nove  zastupnice je sporan zbog  dosadašnjeg učinka.

Za zamjenicu zastupnice je trebala biti imenovana Ksenija Jovićević – Korać, sekretarka Vrhovnog suda i kadar od visokog povjerenja prethodnog režima. Ksenija je ćerka Vesne Jovićević (pomenute u aferi Stanovi), bliske prijateljice i  saradnice Vesne Medenice. Vesna Jovićević je poznata po vođenju optužnice protiv kontroveznog biznismena Branislava Mićunovića (od skoro na američkoj crnoj listi zbog organizovanog kriminala i korupcije) za teško ubistvo iz bezobzirne osvete ranjenog i na nosilima nošenog Radovana Kovačevića ispred Urgentnog centra KCCG u Podgorici. Medenica je tada bila Vrhovna državna tužiteljka (VDT) i nakon „uspješnog“ okončanja, ovog za DPS državu strateški važnog slučaja, prešla je na mjesto predsjednika Vrhovnog suda. Milivoje Katnić, koji je bio glavna osoba u opravosnaženju oslobađajuće presude, će kasnije postati Glavni specijalni tužilac (GST).

Ksenija Jovićević je, prema istraživanju portal Press i portala RTCG, nezakonito postavljena na funkciju sekretarke Vrhovnog suda (VS). Primljena  je bez obaveznog javnog konkursa i uprkos tome što nije ispunjavala uslov propisan Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji VS-a od 27. jula 2018. godine – da ima „5 godina radnog iskustva od čega 3 godine na poslovima rukovođenja“. Takođe, Medenica je prekršila i Načelni pravni stav Opšte sjednice Vrhovnog suda ( Si I br.205/18-1 ) od 21.09.2018. godine, koji je ona lično potpisala da zaposlenje bez javno objavljenog konkursa „može prestati u svakom trenutku“.

VS je u svom odgovoru portalima izbjegao odgovoriti na pitanja o konkursu i kvalifikacijama i pozvao se na nalaz Upravne inspekcije od 13. aprila 2023.god. Navodi se da je obustavljen inspekcijski nadzor po inicijativi Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) jer je u slučaju „pravnog statusa sekretarke VS-a konstatovano da nema nepravilnosti“.

Zapisnik je sačinio i potpisao upravni inspektor Marko Vučinić. On nije  odgovorio na novinarska pitanja o odredbi Zakona o državnim službenicima i namještenicima koji u čl. 10 propisuje da se radni odnos zasniva „na osnovu javnog oglašavanja“. Nije odgovorio ni  da li je tražio od suda dokaz o navodnom konkursu na koji se pozvala Vesna Medenica u svojoj izjavi iz aprila 2021.

Inače svekar  Ksenije  Jovićević  je Radoje Korać, sadašnji predsjednik Sudskog savjeta.  Djever Bojan Korać  je advokat Darka Lalovića nekadašnjeg tjelohranitelja Vesne Medenice protiv koga je SDT  digao optužnicu.

Po pisanju portala Borba.me, Vlada je na sjednici od 2. februara ipak povukla prijedlog o imenovanju Kseniju Jovićević – Korać za zamjenicu Zastupnika pred ECHR u Strazburu nakon pisanja i prezentacije ranijih tekstova.

Za imenovanje Katarine Peković izgleda da nije bilo primjedbi. Sudski savjet ju je 2016. na prijedlog tadašnjeg predsjednika Registra Evropskog suda za ljudska prava uputio u Strazbur. Tamo je „sticala praksu o evropskom konvencijskom pravu ali i prenošenju iskustva sudijama po povratku u Crnu Goru“ gdje se vratila u Osnovni sud u Podgorici, a potom je 2020. godine odlukom Sudskog savjeta, uvrštena na listu mentora Centra za obuku u sudstvu i Državnom tužilaštvu.

Peković je kao sudija u Podgorici vodila slučaj Vjetroelektrane Možura po privatnoj tužbi Vladimira Popovića i Karlesa Palau Kola za plaćanje duga i nadoknade štete protiv španskog Audax Renovables (nekadašnja Fersa Energias Renovables) koji je nekada držao koncesiju za gradnju i eksploataciju energije vjetra na brdu Možura. Tadašnja Fersa je, nakon što su Popović i Kol, kao posrednici i konsultanti odbili učestvovati u šemi „ugrađivanja u projekat“ predsjednika borda Ferse i vrha tadašnjeg crnogorskog režima, prekinula izgradnju i prodala lokalnu firmu Mozura Wind Park (MWP) i koncesiju.

Kupac je bila sumnjiva offshore firma Cifidex sa Sejšela sa osnivačkim kapitalom od 1 dolara iako je to bilo protivno crnogorskom Zakonu o koncesijama (čl.52) jer Cifidex nije imao ni iskustva ni kapital da nastavi projekat. Vlada kojom je tada rukovodio Milo Đukanović je prećutala postojanje Cifidex-a, uz priču da se pregovara direktno sa državnom firmom Enemalta sa Malte, i tiho dala zeleno svjetlo za prodaju. Novac za kupovinu akcija MWP je, prema tvrdnjama Reuters-a, obezbijedio Jorgen Fenek, glavnooptuženi za organizaciju ubistva malteške novinarke Dafne Galicije, preko svoje kompanije 17 Black Limited iz Dubaija. Nakon dvije sedmice Cifidex je preprodao akcije MPW Enemalti za tri puta veću cijenu. Nakon toga je Fenekova firma u Dubaiju dobila natrag posuđeni novac kao i 4.6 miliona „akcijskog profita“ koji odgovara sumi koja je ranije Fersa, shodno priloženom ugovoru na sudu kod Pekovićke, trebala isplatiti „posrednicima u Crnoj Gori“, tj. kako mnogi pretpostavljaju, vrhu crnogorske države. „Ugradili“ su se, prema Panamskim papirima i visoki funkcioneri malteške vlade.

Tokom suđenja u Podgorici je svjedočila Ana Izabela Lopoz Porta, generalna direktorica Audax-a koja je tvrdila da Popović i Kol nikada nisu bili posrednici nekadašnje Ferse već da je Fersa poslove u Crnoj Gori obavljala preko kompanije BWP Europe Consulting iz Barselone. Kada su Popović i Kol tražili da se utvrde reference te firme za koju su tvrdili da je nepostojeća, sud je preko Ministarstva pravde tražio izjašnjenje španskih organa. Nakon dužeg čekanja putem međunarodne pravne pomoći stiglo je saopštenje španskih vlasti da BWP Europe Consulting nije registrovan niti je ikada bio registrovan, bilo u Barseloni ili drugdje u Kraljevini Španiji. Na ovako utvrđeno krivokletstvo na sudu Ane Porte, sudija Peković nije reagovala niti je obavijestila tužilaštvo.

Katarina Peković je presudila  u korist Audax-a uprkos obimnoj dokumentaciji u vidu email prepiske i izjava svjedoka koje su Popović i Kol priložili uz šeme isplate novca, uključujući i mito za glavne igrače sa obje strane. Sutkinja je zaključila da „nema dokaza da su Popović i Kol bili posrednici u projektu“ dok u obrazloženju presude ona kasnije navodi da su oni „zaista na određeni način bili povezani sa projektom… Možura“.

U obrazloženju presude, koja je potvrđena i na Višem sudu, Katarina Peković se preko 17 puta poziva na ugovor između Ferse i nepostojeće BWP Europe Consulting (BWP EC) i da „nije nikada bilo sporno da je zaključen ugovor između drugooptužene i BWP EC jer se takav ugovor nalazi u spisima predmeta“ – iako je jasno iz dopisa španskih vlasti da je tako nešto bilo fiktivno i nezakonito. Sutkinja  Peković je rješenjem koje je donijela u toku postupka 13.09.2021. (P.br.3645/13) i sama priznala fiktivni karakter BWP EC jer je odbacila i tužbeni zahtjev protiv istog jer to „privredno lice nikada nije registrovano u Kraljevini Španiji“. SDT koji vodi maratonski izviđaj (od novembra 2017.) se još nije izjašnjavao na ovakve navode i kontradikcije sutkinje Peković.

Glavni akteri afere Možura, pogotovo oni u Crnoj Gori, mogu biti zadovoljni sa novim Zastupnikom Crne Gore u Strazburu.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DRUGI OSNOVNI SUD U PODGORICI I DRUGA OBEĆANJA NOVOG MINISTARSTVA PRAVDE: Saga o palati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odluka o izgradnji pravosudnog kvarta na Zabjelu donijeta je u decembru prošle godine.  Tako je prethodna ideja 43. Vlade Dritana Abazovića da se Palata pravde gradi na Ćemovskom polju stavljenja van snage. Ostaje da se vidi hoće li novo obećanje biti ispunjeno ili  će neka nova vlada govoriti o nekoj novoj lokaciji

 

Prethodnih dana stiglo je još jedno obećanje nove Vlade. Ovog puta  ministra pravde Andreja Milovića koji je putem društvenih mreža poručio da će istrajati u namjeri da osnuje drugi Osnovni sud u Podgorici.

“Tek kada budemo sudijama pružili dostojne uslove za rad možemo od njih zahtijevati rad na najprofesionalnijem nivou.  Istrajaću u namjeri da osnujemo drugi Osnovni sud u PG koji bi spasio sistem koji atrofira”, napisao je Milović na društvenoj mreži X.

Nije to jedino što je obećano djeliocima pravde. Prije samo nekoliko dana Milović je u Skupštini poručio da će se Ministarstvo pravde, prilikom razmatranja politika infrastrukture, ozbiljno pozabaviti time da Ustavni sud dobije lokaciju gdje će graditi zgradu.

– Vjerujem da ćemo uz pomoć donatora i međunarodnih partnera obezbijediti sredstva da to što prije krene. Imaju dvije lokacije kod mosta Milenijum, tu je predviđena bila zgrada za Državno tužilaštvo. Ali s obzirom da će zgrada državnog tužilaštva biti u pravosudnom kvartu na Zabjelu, ta parcela će moći da se da Ustavnom sudu i da Ministarstvo pravde i Vlada pomognu oko projektne dokumentacije i pronalaženju partnera da se krene sa nule. Vjerujem da tu zgradu možemo dobiti za pet do sedam godina – kazao je Milović.

Odluka o izgradnji pravosudnog kvarta na Zabjelu donijeta je u decembru prošle godine.  Tako je prethodna ideja 43. Vlade Dritana Abazovića da se Palata pravde gradi na Ćemovskom polju stavljenja van snage.

– Podstičući efikasne reforme i unapređenje infrastrukture pravosuđa kako bi se zadovoljile potrebe pravosudnog sistema u narednim decenijama, Vlada Crne Gore je donijela odluku o usvajanju informacije o predlogu lokacije za budući pravosudni kvart. Ova odluka označava diskontinuitet u odnosu na dosadašnji pristup, jer se opredjeljuje za ideju koja će zadovoljavati i koncept i potrebe predstojećeg vremena, a koja i modernošću i funkcionalnošću daleko prevazilazi dasadašnji koncept Palate pravde – saopšteno je tada iz Ministarstva pravde.

Nova lokacija, koja se nalazi na Zabjelu, sa precizno navedenim katastarskim parcelama površine 35.780 m2 na kojoj je dozvoljena gradnja objekata površine 57.000 kvadratnih metara bruto prostora, predstavlja prostor koji ne samo da zadovoljava pravosudne potrebe, već i ispunjava visoke bezbjednosne zahtjeve.

Kompleks pravosuđa predviđa mjesto za mnoge pravosudne institucije, kao što su Viši sud, Osnovni sud, Privredni sud, Upravni sud, Tužilaštva, kao i esnafske organizacije vezane za pravosuđe kao što su Advokatska komora, Komora izvršitelja, Notarska komora i druge.

Za sada je sve u fazi nacrta, tako da se u narednih pola godine očekuju finansijske projekcije i datum početka radova. Plan da pravosudni kvart obuhvati sve segmnete pravosuđa i tužilštva, pozdravljaju svi iz sistema, jer vjeruju da će rješavanje prostornih kapaciteta ubrzati sudske postupke.

Tokom tri i po decenije od kad je sagrađena poslednja zgrada za pravosuđe uporedo sa brojem obećanja rastao je jedino još broj predmeta. Broj sudnica je ostao isti ili se suđenja održavaju u neuslovnim kancelarijama.

Istu priču o izgradnji Palate pravde crnogorska javnost sluša više od 10 godina. Jedino je, baš kao i sada, lokacija bila druga. Tako je se još prije deset godina u izvještaju Sudskog savjeta konstatovano da se moraju obezbijediti sredstva za izgradnju

„Potrebno je obezbijediti adekvatna budžetska sredstva, u iznosu ne manjem od minimalno potrebnog prema procjeni Sudskog savjeta, za nesmetan rad i razvoj sudskih institucija, što podrazumijeva izdvajanje za zarade zaposlenih, materijalne troškove i obezbjedjivanje sredstava za investicije, prevashodno za izgradnju objekata Palata pravde u Podgorici i Bijelom Polju, što će obezbjediti modernizaciju i informatizaciju sudstva, stoji u godišnjem izvještaju sudskog savjeta čiji član je bila tadašnja predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica.

Dvije godine kasnije i sama Medenica, iz fotelje šefice crnogorskog sudstva, tvrdila je da se preduzima sve da Palata pravde bude izgrađena.

„Preduzimaju se određene radnje i nadam se da će sa malo strpljenja a uz više razumijevanja i naše potrebe neko sagledati i dozvoliti da imamo adekvatan prostor time što će se praviti nova zgrada palate pravde da li nova zgrada Vrhovnog suda čime bi se oslobodila dva sprata i omogućilo nesmetano obavljanje sudijske funkcije onako kako priliči sudovima kao što su Apelacioni  i Viši sud u Podgorici, kazala je Medenica novinarima u februaru 2016.godine.

Tri godine kasnije, njena priča je bila ista, ali je prst krivice što Palata pravde nije izgrađena uperila u Evropsku komisiju.

Ona je tada tvrdila da vode veliku borbu da obezbijede sredstva za Palatu pravde, da je država spremna, ali da je za to što Crna Gora nema Palatu pravde kriva Evropska komisija (EK).

“EK pravi opstrukcije, preko IPA sredstava želi našminkati crnogorske sudove, a ne dozvoliti da imamo nove moderne sudnice, ali ćemo se izboriti i s organizovanim kriminalom i s EK i njenim stavovima povodom stanja u crnogorskim sudovima”, rekla je tada Medenica.

Tadašnji šef Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori Aivo Orav rekao je, međutim, da Crna Gora nije ni predlagala izgradnju Palate pravde, te da su iz EU “u proteklih pet godina, za reformu crnogorskog pravosuđa donirali 18 miliona eura”, da su u 2018. odvojili gotovo 10 miliona eura za izgradnju i obnovu zgrada crnogorskih sudova, uključujući Viši sud u Podgorici, Viši i Osnovni sud u Bijelom Polju, kao i osnovne sudove u Podgorici, Beranama, Nikšiću i Kotoru.

“EU je najveći donator Crnoj Gori. Crnoj Gori pomažemo sa 40 miliona eura godišnje, a pravosuđe je apsolutno jedna od prioritetnih oblasti”, rekao je Orav i dodao da stvari ne funkcionišu na način da vide da je negdje potreban put, a negdje zgrada i da EU daje novac.

Možda zato i ne čudi pitanje da li će obećanje biti konačno ispunjeno ili će neka nova vlada naći neku novu lokaciju.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo