Povežite se sa nama

DRUŠTVO

VLAST, DRŽAVA I DRŽAVLJANSTVO: Samo selektivno

Objavljeno prije

na

Gradonačelnik Kotora Vladimir Jokić mogao bi, uskoro, postati apatrid (osoba bez državljanstva) što bi ga, istovremeno, učinilo nepodobnim i za posao koji trenutno obavlja. Ta činjenica – odnosno Jokićeva funkcija, uz nesumnjiv i krajnje primitivan upliv politike, ovoj priči daju karakter događaja od javnog interesa.

Da u najkraćem opišemo sadašnje pozicije. Iz Ministarstva unutrašnjih poslova saopšteno je da su po službenoj dužnosti pokrenuli „postupak za gubitak crnogorskog državljanstva” za Vladimira Jokića čim su od Uprave policije obaviješteni da je prvi čovjek Kotora i član Demokrata dobio državljanstvo Srbije u septembru 2013.

Iz MUP-a je, istovremeno, saopšteno da je predsjednik opštine Kotor saslušan u tamošnjoj ekspozituri Ministarstva i da je izjavio da nije srpski državljanin. Kao dokaz, Jokić je MUP-u dostavio i potvrdu njihovih kolega iz Srbije u kojoj stoji da se on ne nalazi u evidenciji državljana Srbije. Priča se tu nije završena.

Za autore saopštenja MUP-a, a ostaje da vidimo da li isto važi i za čelnike Ministarstva, od priloženih dokaza važnije je to što su Dnevne novine i Uprava policije – u očigledno sinhronizovanoj akciji – došle do Uverenja gradske uprave grada Beograda koje svjedoči da je Jokić 2013. godine postao državljanin Srbije.

Zakon o crnogorskom državljanstvu predviđa da punoljetni crnogorski državljanin po sili zakona gubi državljanstvo ako zatraži i dobije državljanstvo zemlje sa kojom Crna Gora nema potpisan sporazum o dvojnom državljanstvu. Pošto mi nemamo važeći sporazum ni sa jednom od zemalja nastalih raspadom SFRJ (sporazum sa Makedonijom je 2009. potpisao tadašnji ministar MUP-a Jusuf Kalamperović, ali on do danas nije potvrđen u Skupštini, dok se sporazum sa BiH od proljetos najavljuje kao „gotova stvar” ali ni on nije stigao na ratifikaciju u parlament), interpretatori prava bliski aktuelnim vlastima su ustvrdili da je time, bez obzira na to koliko je srpsko državljanstvo Vladimira Jokića bilo na snazi, funkcioner Demokrata ispunio zakonski uslov za gubitak crnogorskog državljanstva. Pa se sada očekuje da nadležni (MUP) ta potvrde i obznane. Kao još jednu veliku pobjedu „patriotskih” snaga.

Prema njihovoj računici, Jokić nije mogao biti crnogorski državljanin u vrijeme raspisivanja lokalnih izbora u Kotoru, pošto je naše državljanstvo morao izgubiti još 2013. Bez državljanstva nije ispunjavao zakonski minimum uslova „da bira i bude biran”. To njegovu odborničku, a kasnije i funkciju gradonačelnika Kotora čini nezakonitom. Konačno i najvažnije: sve to Demokrate svrstava u društvo DPS-a i njihovih satelita kojima je lični interes preči od zakona.

,,Morališući i dižući zaglušujuću buku već mjesecima o tuđim državljanstvima, o tuđim presudama i krivičnim djelima, Demokrate zapravo samo prikrivaju kriminal u sopstvenim redovima”, stoji u jednom od mnogobrojnih saopštenja DPS na ovu temu. Uz dodatak: „Pozivamo Vladimira Jokića ili njegovog partijskog šefa Aleksu Bečića da crnogorskoj javnosti odgovore: Zašto je Jokić 2013. uzeo srpsko državljanstvo i kojim interesima je bio vođen? Da li planira da podnese ostavku budući da je izvršio krivično djelo? Da li osjeća grižu savjesti budući da je obmanuo građane Kotora kandidujući se za odbornika, poslanika i predsjednika Opštine iako je znao da za to nema pravo…”.

Ne sporeći pravo funkcionerima DPS da, iz navike, sude i presuđuju bez sudija i suda valja podsjetiti i na neke, moguće olakšavajuće okolnosti, u slučaju Jokić. Sjetimo se slučaja Đukanović, kada je višestruki premijer i poredsjednik Crne Gore zaboravio da ispuni zakonsku obavezi i prijavi imovinu. Komisija za sprječavanje koflikta interesa tada je presudila kako Milo Đukanović „nije poštovao zakon ali ga nije prekršio”. Tako je partijski šef većine članova Komisije ostao bez kazne. Zašto bi sada važili drugi kriterijumi?

Očito je kako bi DPS i njihovi medijski saveznici ovdje mnogo radije vukli drugu paralelu – sa porodicom Marović. Zato se Demokratama prebacuje da mjesecima kritikuju Svetozara i nejgovog sina Miloša, koji se odrekao crnogorskog državljanstva zbog mogućnosti da, kao državljanin Srbije, dosuđenu zatvorsku kaznu odsluži u kućnom pritvoru na Dedinju. Dok navodno rade isto. Ovi kritičari previđaju očigledno: za razliku od Miloša Marovića, Vladimir Jokić se srpskog državljanstva nije prihvatio da bi pobjegao od zakona. I zatvora.

Drugo je pitanje da li je Vladimir Jokić morao znati da je upisom u srpsko državljanstvo izgubio pravo na državljanstvo koje je stekao rođenjem; da li su u njegovoj partiji znali da kandidijući ga krše zakon. Ako je sve to istina, može li kazna za učinjeni grijeh biti teža od sumnji da Demokrate – ponavljamo, pod uslovom da su svjesno prekršili zakon – podsjećaju na kolege iz DPS-a.

Ko god misli dobro sebi i Crnoj Gori mora insistirati na poštovanju zakona. Prije tačno deset godina, Monitor je ukazivao i na dio problema koje bi mogao donijeti Zakon o državljanstvu, kakav god da bude: Crnogorski zvaničnici moraće da prelome – ako dozvole dvojno državljanstvo rizikuju da se trećina stanovnika Crne Gore pismeno zakune na lojalnost drugoj državi dok bi, istovremeno, broj onih koji će iz Srbije zatražiti njeno državljanstvo mogao višestruko premašiti domaću čeljad. Ne dozvoli li mogućnost da ista osoba bude državljanin Srbije i Crne Gore, postoji opasnost da se značajan dio stanovnika Crne Gore odrekne njenog državljanstva, dok bi Crnogorci u Srbiji, kao dio populacije koji, realno, ima potrebu za dvojnim državljanstvom bili prinuđeni da biraju između domovine i stalnog mjesta boravka.

Do danas, ključnu riječ u rješavanju problema sa državljanstvom je imala politika. Kada je Dragan Džajić, dobio crnogorsko državljanstvo neposredno po izlasku iz pritvora gdje je proveo pet mjeseci zbog sumnji da je činio finansijske zloupotrebe u FK Crvena Zvezda niko nije pitao ni kako ni zašto. Niti je bilo kome palo na pamet da od njega traži da se odrekne srpskog državljanstva. Nakon objave da je Aleksandar Kostić sin Miodraga Kostića, srpskog kralja šećera postao crnogorski državljanin po proceduri predviđenoj za zaslužna i privilegovana lica, vlast nije objašnjavala detalje. Niti je pozivala tužilaštvo da ih provjeri. Liridon Keljmendi, sin nezvaničnog balkanskog narko bosa Nasera Keljmendija – nije ostao bez crnogorskog državljanstva zbog nedostatka sporazuma o dvojnom državljanstvu, već zbog toga što je uvrđeno da je njegovo uvjerenje o državljanstvu falsifikovano u prostorijama MUP-a CG u Kotoru. U istoj zgradi u kojoj je prije neki dan saslušan i predsjednik Opštine Kotor.

Crnogorski državljani, sa manje ili više kontroverzi, postali su u međuvremenu i Taksin Šinavatra (prethodno osuđen na Tajlandu za pronevjeru težu od milijardu eura), Piter Mank (bivši vlasnik Porto Montenegra), Muhamed Dahlan (više optužbi za ubistva i pljačku u zemljama Bliskog Istoka), Petros Statis (vlasnik medija iz kojih je krenula afera državljanstvo), ruski novinar i urednik u sjenci nekadašnje Republike (još jedne neuspjele dnevne novine pod kontrolom DPS) Genadij Sisojev…

Najpoznatiji je, ipak, slučaj sa oduzimanjem crnogorskog državljanstva Predragu Pecu Popoviću, dugogodišnjem poslaniku, potpredsjedniku Skupštine CG i predsjedniku Narodne strane (sada van parlamentarne). Popoviću je državljanstvo oduzeto u martu 2011. nakon što je obznanio da je postao državljanin Srbije. U paketu su mu oduzeti pasoš, lična karta, vozačka i saobraćajna dozvola. U Crnoj Gori je, potom, godinama boravio u statusu „stranca sa privremenim prebivalištem po osnovu spajanja sa porodicom”. Tadašnji predsjednik Filip Vujanović pokušao je da u MUP-u izdejstvuje da se Popoviću vrati državljanstvo, ali je bivši ministar Raško Konjević ignorisao tu molbu. Popoviću je državljanstvo vraćeno tek u septembru prošle godine, dok se na čelu MUP-a nalazio Goran Danilović.

Može li slučaj Vladimira Jokića imati sličan zaplet?

Pitanje državljanstva gradonačelnika Kotora nije neinteresantno, ali za ovdašnju javnost još zanimljivije može biti da sazna kako je Uverenje o Jokićevom državljanstvu iz Beograda dospjelo u ovdašnje medije (paradržavne). Nije li to drastično kršenje prava na privatnost, na koje se pripadnici ovdašnje političke klase odlučno pozivaju kada ih pitate za novac na (tajnim) računima, vozni park ili stambeni fond?

Ili je to još jedan korak u širenju osjećaja opšte neslobode, nakon što smo u novinama čitali izvode iz medicinskih kartona opozicionih političara, transkripe razgovora advokat – klijent, afere sa seksualnom ili kriminalnom konotacijom farikovane kritičarima režima… Šta je sljedeće?

I to nije pitanje za Dnevne novine. Nego za one koji diktiraju.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NASTAVLJAJU SE IGRE OKO ULCINJSKE SOLANE: Dosoljavanje soli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada se činilo da su otklonjene prepreke i da kreće revitalizacija Solane, opet su, odlukama Vrhovnog, pa Upravnog suda, stvari vraćene unazad, kada je riječ o vlasništvu nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Na potezu je ponovo Vlada Crne Gore

 

Upravni sud Crne Gore usvojio je prošlog mjeseca tužbu Akcionarskog društva za proizvodnju morske soli Bajo Sekulić Ulcinj u stečaju i poništio mišljenje Vlade, odnosno Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte iz jula 2021. godine, u kome je konstatovano nesporno državno vlasništvo nad zemljištem naše jedine fabrike za proizvodnju slanih kristala. Na osnovu toga Uprava za katastar i državnu imovinu, Područna jedinica Ulcinj, upisala je pravo svojine na ime države Crne Gore.

Upravni sud, prethodno je u aprilu, odbio tužbu akcionara, cijeneći da mišljenje Savjeta nije upravni akt. Tako nije mislio i Vrhovni sud, pa je Upravni sud u ponovnom postupku, preinačio presudu.

Tako je napravljen korak unazad što se tiče statusa Solane, odnosno vlasništva nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Vladin savjet je tek nakon deset godina donio mišljenje, na osnovu stava eksperata, da u procesu privatizacije za Solanu nije plaćena tržišna cijena. Podsjetimo se da je Eurofond za kupovinu većinskog paketa akcija, od oko 72 odsto, platio 800.000 eura. I to akcijama stare devizne štednje!

Ubrzo nakon toga u ovu najstariju ulcinjsku kompaniju je uveden najprije programirani, a onda 2011. i klasični stečaj. Eurofond je u cijelom tom periodu imao pravo korišćenja nad zemljištem Solane. Na prvom javnom pozivu za prodaju tog preduzeća stečajna uprava je navela početnu cijenu od 257 miliona eura.

Država je kao vlasnik zemljišta Solane, zvanično u katastarskim knjigama upisana početkom jula ove godine. Predstavnici manjinskih akcionara su, nakon toga, najavili tužbe koje bi državu, prema njihovoj procjeni, mogle da koštaju i preko 200 miliona eura. Oni tvrde da je u pitanju imovina 20 hiljada akcionara i da je država potvrdila da je izdala akcije bez pokrića. „Faktički je Vlada izvršila eksproprijaciju Solane, jer nemaju papire da je imovina bila državna“, smatraju oni.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BRONZANA MEDALJA NA EVROPSKOM PRVENSTVU: Rukometašice pokazale kako se može

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Francuzi čude kako ih, pored brojnih prednosti koje imaju,  pobjeđuju crnogorske rukometašice, naše kažu da je to zbog toga što je igra u državnom dresu za njih više od sporta

 

Rukometašice Crne Gore u meču za treće mjesto na Evropskom prvenstvu pokazale su publici svu draž, neizvjesnost i katarzu igre. Željom i borbenošću savladale su dvostruke olimpijske prvakinje, reprezentativke Francuske.

Kao i prije deset godina kada su osvojile zlatnu medalju protiv Norveške (2012. Beograd), i ovaj put su do odličja došli u iscrpljujućim produžecima. ,,Sjećam se da sam se okrenula u pravcu klupe i pitala ko može da igra, sve su skočile i pokazale prstom na grudi”, priča o atmosferi i htjenju u produžecima selektorka Bojana Popović.

Bila je ovo prva pobjeda crnogorskih rukometašica nad Francuskom, još od Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine. Treba imati na umu da  Francuska ima 500 hiljada registrovanih rukometašica i rukometaša sa 3.300 klubova, 60 trenera koje plaća država, budžet od 21 milion eura dok je samo u njihovom savezu zaposleno 160 osoba…

O tom odnosu Francuske prema crnogorskoj, za njih, rukometnoj enigmi Bojana Popović je za Antenu M kazala: ,,Oni stalno pričaju o nama. Analiziraju na koji način, kako je to moguće da sa toliko registrovanih igrača i igračica, akademijama sa hiljadama djevojčica i dječaka, skautima koji po Africi traže i dovode talentovanu djecu… kako mi sa šezdesetak registrovanih seniorki uspijevamo da ih dovedemo u situaciju da se muče sa nama ili da ih pobijedimo, kao što smo sada. Ja vjerujem da će opet sada time da se bave, jer im ništa nije jasno. Baš ništa!”.

Za razliku od inostranih rukometnih stručnjaka, domaćima je sve bilo ,,jasno”. Iako, pored vaterpolista, jedine u ekipnim sportovima imaju kvalitet da se redovno takmiče na najvećim turnirima, rukometašice su u posljednjoj deceniji često bile na meti kritika. Nakon što su osvojile  srebro na Olimpijskim igarama u Londonu 2012, i zlato na EP u Beogradu, uslijedila je pauza sa medaljama. Na Svjetskom prvenstvu u Srbiji 2013. zaustavljene su u osmini finala, godinu kasnije postigle su uspjeh, ali bez medalje, osvojivši četvrto mjesto na Evropskom prvenstvu u Mađarskoj i Hrvatskoj. Do medalje nijesu stigle ni na Svjetskom prvenstvu 2015. i 2019. Taj niz je prekinut bronzom iz Ljubljane, trećom medaljom osvojenom na velikim takmičenjima.

,,Nijesmo se bavili komentarima. Bili smo fanatici. I drugi vole ovaj sport, igraju ga na visokom nivou, ali mi dajemo mnogo više”, kazala je prva saradnica selektroke Maja Savić.

Pored uspjeha igračica, u rukometnom svijetu odjeknulo je i navijanje za reprezentaciju Crne Gore. Preko 10.000 ljudi gromoglasno ih je bodrilo  tokom tri meča grupne faze koji su odigrani u SC Morača u Podgorici.

Navijački karavan pratio je ,,lavice” u Skoplje, a dvije hiljade navijača pokazalo je euforičnu privrženost svojoj ekipi i u Ljubljani. U svim izjavama reprezentativke i stručni tim ne kriju da su u ovaj uspjeh ugrađeni i navijači. ,,Svaku riječ smo čuli. Ohrabreni smo bili, a ko ne bi bio nakon, Crna Goro, volim te“, istakla je Savić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ SENADA ADŽOVIĆA: Zbog suprotstavljanja direktorici dobio otkaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nastavnik muzičkog Senad Adžović, koji ima višedecinijski staž u prosvjeti, dobio je otkaz u Osnovnj školi „Zarija Vujošević“ u Matagužima. Prije toga je protestovao što mu je iz kabineta, u kojem više decenija izvodi nastavu, premješten klavir i ostala oprema za rad. Optužuje v.d. direktoricu da ga je vrijeđala na nacionalnoj osnovi. Direktorica tvrdi da je neradnik, a iz Ministarstva prosvjete, za sada, ćute

 

„Iskompleksirani Ciganine“, tako je v.d. direktorica Osnovne škole „Zarija Vujošević“ u Matagužima, Zeta, Dragana Radonjić završila prepisku na vajber grupi kolektiva ove škole sa nastavnikom muzičke umjetnosti Senadom Adžovićem iz Tuzi. Tokom tog dana, 9. novembra, 61-godišnji Adžović, koji ima višedecinijski staž u prosvjeti, dobija otkaz u ovoj školi.

Adžović je Monitoru dostavio slike pomenute prepiske. Komentar na prepisku, kao i na razloge za otkaz, i pored više pokušaja, nijesmo uspjeli  da dobijemo od direktorice Radonjić.

„Ne mogu dozvoliti uvrede na vajber grupi kolektiva, u kojoj Adžović mene naziva šovinistom. Čekajte, jeste li čuli negdje da direktor trpi mobing od zaposlenog, u stvari je istina da ja trpim poniženja i mobing od Adžovića“, izjavila je Radonjić Danu.

Ona je izjavila da „radi o teškom neradniku, a za sve postoji pedagoška dokumentacija. Senadu Adžoviću nijedan direktor ne odgovara, vječito je on ugrožen i njegova prava, koje često zloupotrebljava, na nacionalnoj osnovi“.

Cijela storija počinje kada je nova v.d. direktorica u ovoj školi početkom školske godine, kako Adžović tvrdi, bez njegovog znanja i saglasnosti, premjestila njegovu kompletnu opremu za rad – klavir, muzičku liniju i ostalo u neodgovarajući prostor. „Tražio sam da se nastavna sredstva vrate u kabinet u koji su bila i u kom više decenija izvodim nastavu“, naveo je Adžović u Prigovoru na ponašanje direktorice kojeg je 12. septembra podnio Ministarstvu prosvjete.

On u Prigovoru navodi da je taj njegov zahtjev nova direktorica uporno odbijala. „Sa njom sam takođe imao i vrlo neprijatan dijalog u kojem mi je rekla: ‘Ti radiš kod nas’. To me uvrijedilo i zbunilo. Ponovio sam: ‘Radim kod vas ili radim kod nas’, pokazujući pri tom prema njoj i prema sebi. Ponovila je: ‘Radiš kod nas’. Ovo sam shvatio vrlo jasno, onako kako mi je i upućeno“, naveo je u Prigovoru.

Adžović za Monitor objašnjava da ga je ova opaska uvrijedila i da se kasnije pokazalo da se radi o provokacijama na nacionalnoj osnovi. Ističe i da mu je otkaz uručen dok je na bolovanju.

„Ovo je nezabilježeno da se zbog premještaja klavira i opreme šalje inspekcija i to je veliki problem za školu. Inspekcija je utvrdila da nije bilo propusta prilikom donošenja odluka“, izjavila je Danu direktorica Radonjić.

U otkazu koji je potpisan 9. novembra kao razlozi se navode: neostvarivanje rezultata rada, da povjerene poslove ne obavlja savjesno, kvalitetno i u roku, ne pridržava se propisanog radnog vremena…, kao i uvredljivog ponašanja prema odgovornom licu u školi.

„Dobio sam otkaz nakon što sam prijavio poniženja i uvrede od strane direktorice. Ako nemam pravo da radim kao Senad, neka mi to kaže Ministarstvo i nema problema nikakvih. Ako država stoji iza ljudi koji to propagiraju, moj ponos i dostojanstvo neće slomiti. Neko da iskaljuje bijes i mržnju prema meni, to neću da dozvolim! Pozivam inspekciju da se uključi i da utvrdi da li je po zakonu donijeta
odluka o prekidu radnog odnosa“, izjavio je Adžović.

On je naveo i da je dobio podršku i iz Sindikata prosvjete: „Rekli su mi da će mi pružiti pravnu pomoć u ovom slučaju“.

Predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović za Monitor kaže da je „neuobičajeno da se bez procedure i disciplinskog postupka dati otkaz čovjeku koji je na bolovanju. To je čini mi se presedan i bojim se da će tu biti posla za Ministarstvo prosvjete“.

Možda cijeli slučaj i ne bi dobio ove razmjere da je Adžovića od kraja septembra do sada primio neko u Ministarstvu prosvjete. On tvrdi da su mu i pored upornih poziva i odlazaka, tamo vrata zaključana.

Iz ovog ministarstva su najavili da će Adžovićev slučaj proslijediti Inspekciji rada. Njega su preko novina pozvali da se obrati toj instituciji i da im dostavi potrebnu dokumentaciju.

„Mi ćemo kompletnu dokumentaciju proslijediti nadležnoj inspekciji. Ministarstvo prosvjete je u toku sa dešavanjima u OŠ „Zarija Vujošević“ u Matagužima. Po saznanju, nadležne službe pozvale su na razgovor nastavnika S.A., te smo tražili izjašnjenje direktorice škole. S obzirom na to da uprava škole nije učinila nikakve korake prema pomenutom nastavniku koji bi povlačili sankcije, ostalo je da se situacija riješi na nivou škole. Ukoliko je neka strana u ovom slučaju ostala nezadovoljna reakcijom Ministarstva, može se obratiti drugim nadležnim institucijama“, kazali su iz Ministarstva prosvjete Danu.

U međuvremenu, situacija na nivou škole je riješena tako što je Adžović dobio otkaz. Monitoru su iz Ministarstva prosvjete kazali da će izjavu o ovom slučaju dati tek krajem ove ili sljedeće nedjelje.

Adžović ističe da je razočaran kako reakcijom Ministarstva, tako i drugih institucija i organizacija kojima se obraćao, a nijesu ga udostojile ni odgovora.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo