Povežite se sa nama

DRUŠTVO

TREĆA AKCIJA DA PAVLE ĐURIŠIĆ DOBIJE SPOMENIK: Pomirenje preko ratnog zločinca

Objavljeno prije

na

Gornje Zaostro, „crnogorska Ravna gora”, opet se našlo u žiži javnosti. U tom selu, sedam kilometara udaljenom od Berana, devetog avgusta usvojena je Deklaracija o pomirenju i podizanju spomenika Pavlu Đurišiću, četničkom vojvodi i ratnom zločincu.

Ideja o podizanju spomenika Đurišiću datira od prije 15 godina. Tada je u Gornjem Zaostru postavljen postament koji je ubrzo srušen. Prije četiri godine podignut je spomen-kompleks i postament za spomenik Đurišiću, ali su pripadnici Specijalne antiterorističke jedinice dva puta rušili postolje, po naredbi Ministarstva kulture.

Najnoviju akciju, treću po redu, pokrenuo je Vojvodski savjet ujedinjenog ravnogorskog pokreta. Uz logistiku nevladine organizacije Srpska stvar.

Prema riječima predsjednika Skupštine opštine Berane i člana Odbora za podizanje spomenika Gorana Kikovića, radi se o novoj inicijativi – da se podignu dva spomenika u Zaostru i u Beranama. On objašnjava da je prirodno da se spomenik Đurišiću podigne u Gornjem Zaostru, gdje mu je bilo sjedište četničkog štaba, ali i u Beranama, gdje se nalazi spomenik Đoku Pajkoviću, jednom od organizatora i učesnika Trinaestojulskog ustanka.

Kiković je u tim ambicijama otišao i korak dalje: „Mi već imamo izliven spomenik Pavlu Đurišu za Zaostro, a tražićemo od Vlade da finansira podizanje spomenika u Beranama”.

I za to poteže jak argument: „Rehabilitovan je Draža Mihailović u Srbiji, a on je bio vrhovni komandant četničkog pokreta na svim prostorima, čime su se stekli svi uslovi za podizanje spomenika Pavlu Đurišiću…”

Kiković je profesor istorije i član beranskog odbora Nove srpske demokratije, a u dva mandata bio je i njen odbornik u beranskom parlamentu.

U Deklaraciji se navodi i ovo: „Zahtijevamo od Skupštine, Vlade Crne Gore i ostalih državnih organa Crne Gore da prihvate našu ruku pomirenja i da Vlada Duška Markovića dozvoli podizanje spomenika komandantu, vođi naših predaka, vojvodi Pavlu Đurišiću stradalom od ustaša u Drugom svjetskom ratu”.

U njoj se negiraju i istorijske činjenice. Tvrdi se da Trinaestojulski ustanak nije izbio iz ,,revolucionarno-klasnih” pobuda, već da je to bio „opštenarodni bunt protiv namjere Italije da Crnu Goru odvoji od ostalih djelova srpskoga naroda uz pomoć crnogorskih separatista”.

Poštovaoci lika i djela Pavla Đurišića istovremeno uvjeravaju da ne žele sukob sa državom Crnom Gorom. Ko u to može da povjeruje?

Najnovija akcija da Đurišić dobije spomenik opravdano je naišla na brojna protivljenja.

Inicijativa za podizanje spomenika Đuršiću je isključivo pokušaj da se u Crnoj Gori afirmiše zločinačka četnička ideologija čiji je glavni cilj bio i ostao mržnja, netrpeljivost i sukobi na vjerskoj i nacionalnoj osnovi, kazao je istoričar Dragutin Papović.

Demokratska partija socijalista, čiji je Papović poslanik, saopštila je da najoštrije osuđuje pokušaj podizanja spomenika Đurišiću.

Počasni predsjednik Saveza udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata Crne Gore Ljubomir Sekulić uvjeren je da država Crna Gora, koja baštini antifašističku tradiciju, neće dozvoliti podizanje spomenika Đurišiću, a SUBNOR će se, kaže on, kategorično boriti protiv te inicijative.

„Pričati danas o njegovom spomeniku kao znaku pomirenja je priča za malu djecu. To je priča koja pravi razdor a ne pomirenje”, kazao je Sekulić.

Socijaldemokratrska partija iz Petnjice saopštila je da je Đurišić kao četnički komandant odgovoran za ubijanje hiljada pripadnika manjinskih naroda i članova partizanskih porodica tokom Drugog svjetskog rata.

Oni podsjećaju da je pokolj muslimana u Pljevljima, Čajniču i Foči navjeći zločin etničkog čišćenja od strane cjelukupnih četničkih jedinica na prostoru Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu direktno vođen od strane Đurišića.

Zanimljivo je da nijedna prosrpska partija nije reagovala povodom najnovije inicijative da se Đurišiću podigne spomenik. Nije se oglasio ni Andrija Mandić, predsjednik Nove srpske demokratije.

Istaknuti crnogorski istoričar dr Radoje Pajović, u knjizi Đurišić, izdatoj 2005. godine, piše da je Đurišić zahvaljujući velikoj podršci Italijana formirao vojsku od 15.000 boraca i sa njom se cijelog rata obračunavao sa partizanima i komunistima.

„Prilikom izvođenja jedne akcije krajem novembra 1942. Đurišić je naredio: Svakog komunistu – partizana na koga se naiđe ili se u borbi uhvati, likvidirati po kratkom postupku”, piše Pajović.

Đurišić je u Kolašinu imao i zatvor u kojem je skončalo mnogo partizana.

Đurišić je vršio etnička čišćenja po instrukcijama Draže Mihailovića. Po Mihailovićem naređenju Đurišić je sa svojom vojskom napao Foču u avgustu 1942. Na meti su mu bili i naoružani protivnici i civili – žene, djeca, starci. Naravno, akcija je bila uperena samo na muslimane i katolike. U Foči su tada izvršeni veliki zločini od strane četnika, a akciju je naredio lično Draža Mihailović, piše Pajović.

U januaru 1942. Đurišićeve jedinice napale su i uništile 33 muslimanska sela u bjelopoljskom srezu. Tom prilikom ubili su oko 400 naoružanih ljudi i oko 1000 žena i djece.

U februaru 1943., Đurišićeve snage napale su muslimanska sela u pljevaljskom, čajničkom i fočanskom srezu i tom prilikom je ubijeno 1.200 odraslih muškaraca i 8.000 žena, djece i staraca. Đurišić je izvijestio Dražu Mihailovića kako je masakrirao civilno stanovništvo, a taj dokument je sačuvan.

U završnom poglavlju knjige dr Pajović piše: ,,…on je postao najveći ratni zločinac na prostoru Crne Gore i Sandžaka, odgovoran je i za stradanje nekoliko hiljada pripadnika NOP-a i za masakr oko petnaest hiljada muslimana, uglavnom neboračkog stanovništva. Na kraju, odgovoran je i za stradanje desetak hiljada sopstvenih četnika i izbjeglica koje je poveo iz Crne Gore u pravcu Bosne”.

Za te „podvige” Pavle Đurišić je od Adolfa Hitlera 1944. dobio Željezni krst. Da je živ odlikovao bi i ove koji su naumili da mu podignu spomenik.

NOVAK ADŽIĆ, ISTORIČAR
Pobornik genocida ne zaslužuje spomenik

– Ni po čemu, ni po pravu ni po pravdi, ne treba dopustiti da se podigne spomenik Pavlu Đurišiću. Taj zahtjev treba odbaciti i iz istorijskih i moralnih razloga, jer je Đurišić bio promovent svega onoga što osuđuje savremena civilizacija. Zaista je bio osvjedočeni ratni zločinac koji je vršio masovne zločine protiv civilnog neboračkog stanovništva i bio pobornik politike genocida nad tadašnjim Muslimanima ne samo u Crnoj Gori, nego i prema Muslimanima i Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Prva inicijativa o podizanju spomenika Đurišiću pokrenuta je devedesetih godina, kada sam, između ostalih, i ja protestovao protiv toga. Ona se evo opet aktuelizuje iako je od starta jasno da u Crnoj Gori ne treba dizati spomenik toj ne samo kontroverznoj ideološko-političkoj ličnost nego i zbog činjenice da je Đurišić kao četnički komandant bio masovni ubica, čovjek koji je propovijedao šovinizam i rasizam, provodio genocid nad muslimanskim i drugim življem, sarađivao sa italijanskim i njemačkim okupatorom, bio okoreli protivnik crnogorskog identiteta… U Crnoj Gori se dugo manipuliše nacionalnim pitanjem, bilo srpskim bilo crnogorskim, zarad interesa kako vladajuće elite tako i određenih kleronacionalističkih opozicionih političkih krugova. Oni žele da trajno aktuelizuju već završena pitanja u Crnoj Gori da bi se nastavila ta klackalica između vlasti i kleronacionalističke desničarske opozicije s tendencijom da i jedni i drugi profitiraju. Ponavljam, inicijativu o spomeniku Đurišiću, koju forsiraju velikosrpski krugovi i podržavaju pojedine strukture iz Demokratskog fronta, treba odbaciti, ali konačno u Crnoj Gori treba staviti tačku i na manipulacije nacionalnim pitanjem, jer su od toga danas prioritetnije socio-ekonomske teme kako bi crnogorski građani živjeli u uslovima dostojnim životu čovjeka u 21. vijeku.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROTEST KULTURNIH DJELATNIKA: Žigosani u kulturi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka Bratić kadriranjem u svojim resorima kao da namjerno doliva ulje na užarenoj političkoj sceni. Bila osnivačica ili samo kandidatkinja na listi ultradesnog pokreta Dveri, imenovanje direktorice Filmskog centra Aleksandre Božović izaziva podozrenje. Pogotovu što ovo nije prvi put da ministarka poseže za kadrovima veoma upitnih biografija. To je ove nedjelje gurpa građana i kulturnih djelatnika na protestu poručila Vladi

 

Kulturni djelatnici su u ponedjeljak ispred zgrade Vlade upriličili protest sa koga su poručili da traže smjenu ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić i novoizabrane direktorke Filmskog centra Crne Gore Aleksandre Božović.

U proglasu grupe građana, kulturnih aktivista i stvaralaca, koji je pročitan na protestu, navodi se da ministarki zamjeraju „otvorenu i očiglednu diskriminaciju prema građanima koji su po nacionalnosti Crnogorci“. Dodali su i vjersku diskriminaciju, animozitet prema svemu crnogorskom, otvoreni i beskrupulozni revanšizam prema svima za koje ona sumnja da su pripadali bivšem režimu, protiv bahatosti, svojeglavosti, nepristupačnosti i egoizma… ministarke Bratić. Za direktorku Filmskog centra traže razrješenje zato što nema državljanstvo Crne Gore, osporavaju njene stručne reference i navode da je pripadnica ideološki neonacističke partije.

„Mi se ovdje nismo okupili da branimo nijednu fotelju, niti partijsko-klanovsko-drugarsko zapošljavanje bivše vlasti. Naprotiv, takvih nam je preko glave. Ali smo promjenom vlasti upravo očekivali promjenu takvog sistema bezvrijednosti. A umjesto toga dobili revanšističko-osvetnički-jednovjerski resor››, naglašava se na početku proglasa.

Protestu je prethodilo pismo koje je preko 80 stvaralaca i kulturnih djelatnika uputilo premijeru Zdravku Krivokapiću, vicepremijeru Dritanu Abazoviću, ministarki Bratić, povodom, kako su kazali, nezakonitog imenovanja Božović za direktoricu Filmskog centra Crne Gore. Oni navode da „Zakon o kulturi propisuje da se na mjesto direktora ustanove kulture može imenovati afirmisani umjetnik, afirmisani stručnjak u kulturi ili afirmisani stručnjak iz oblasti društvenih djelatnosti.  Imenovana gospođa nije niti jedno niti drugo niti treće, čime je grubo prekršen Zakon o kulturi, a institucija Filmski centar i filmska struka poniženi. Po sopstvenom priznanju, gospođa Mandarić Božović je svoj dosadašnji radni vijek posvetila pretežno produkciji reklama“. Ističu i da je novoimenovana direktorica Mandarić Božović bila na listi  Dveri, političke organizacije koja otvoreno zastupa nacističku ideologiju, velikosrpski hegemonizam i negira postojanje crnogorskog naroda.

„Tako je, ja sam državljanka Republike Srbije, sa stalnim prebivalištem u Crnoj Gori na osnovu braka s državljaninom Crne Gore… Bojim se da je moja politička karijera u nekim medijima ozbiljno preuveličana. Tačno je da sam kao nestranački kandidat na izborima 2012. godine bila na listi Dveri, upravo zato što su smatrali da im mogu pomoći na polju kulturne politike i medija. Nikada nisam bila ni član, a kamoli osnivač Dveri“, kazala je Božović za Vijesti.

Ona je, kako je kazala, diplomirana filmska i televizijska producentkinja i filmskom, televizijskom i produkcijom reklama se bavim više od 15 godina. Od 2012. Bila je dio tima koji je vodio Kulturni centar Novog Sada, a najponosnija je na svoj rad na kandidaturi Novog Sada za Evropsku prijestonicu kulture 2021. i projekat digitalizacije kulturne baštine Novog Sada.

Otkada je u Crnoj Gori, Božović je bila saradnica u produkciji TV serije Grudi Marije Perović, koprodukciji RTCG-a i Meander filma iz Nikšića, producentkinja Malog festivala kulture življenja Jugoslavija Fest Nikšić, direktorka filmskog festivala Uhvati film Kotor koji prikazuje filmove koji se bave temom invaliditeta, a  kao saradnica Kulturnog centra Novog Sada za međunarodne odnose aktivno učestvuje na povezivanju kulturnih centara iz Srbije i Crne Gore.

Tokom protekle nedjelje DPS, tačnije Komisija za prosvjetu ove partije, je izdala saopštenje u kome se kaže: „Desant na Filmski centar ne smije proći!“ A portal CdM najavio je protest uz objašnjenje da Božović nema nikavog radnog iskustva na filmu, te da je jedna od osnivača nacionalističke stranke Dveri“.

„Bilo je tog pokušaja da DPS instruiše protest. Pojedini mediji su najavljivali protest protiv svih imenovanja, ali to nije uspjelo. Na protestu su se jasno tražila smjena Bratićke i Božovićeve“, kaže jedan od učesnika protesta koji je želio da ostane anoniman.

Nakon protesta IN4S je osuo paljbu po glumcu Zoranu Vujoviću koji je pročitao proglas. On je je 2019. na svom Fejsbuk profilu ispisao niz uvreda na račun sprskog naroda. Kasnije se izvinio javnosti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA GODIŠNJICU EKOLOŠKE DRŽAVE, PRIVOĐENJE EKOLOŠKIH AKTIVISTA: Dok ignorišu dokaze protiv bahatih funkcionera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gomila službenih i privatnih automobila bila je nepropisno parkirana u šumi oko Crnog jezera, a policija je zbog performansa privela ekološke aktiviste Milorada Mitrovića i Huseina Pajevića

 

Aktivisti nevladine organizacije Breznica krenuli su ka Crnom jezeru. Tradicionalna svečana sjednica Skupštine Crne Gore povodom godišnjice od proglašenja prve ekološke države na svijetu počinje u dva sata. Ove godine riječ je o tridesetoj godišnjici.

Nezadovoljni stanjem u ekologiji i očuvanju životne sredine, aktivisti ove organizacije Milorad Mitrović i Husein Pajević raširili su transparent na kojem je crnim slovima ispisano: „30 godina kasnije, a tek smo na početku“. Nekoliko minuta prije početka sjednice Mitrović i Pajević su, takođe, tradicionalno sa gas maskama i u zaštitnim odijelima oglasili sirene za uzbunu.

Iako su cijeli performans odradili u dogovoru sa službenicima policije, poštujući većinu njihovih preporuka, nakon performansa su obojica odvedeni u stanicu policije. Zanimljivo je da su ih službenici policije pratili pored desetina službenih automobila, parkiranih po šumama i livadama strogo zaštićene zone Nacionalnog parka Durmitor. Većina funkcionera nije se udostojila da vozila parkiraju ispred rampe, na parkingu, i prepješače vekoliko stotina metara do mjesta gdje se održavala sjednica.

Službenicima policije, međutim, nije „bola oči“ gomila nepropisno parkiranih automobila među drvećem oko Crnog jezera, ali jeste performans ekoloških aktivista koji godinama ukazuju na devastaciju prirode. Mitrović i Pajević su privedeni u Centar bezbjednosti Žabljak, gdje su u svojstvu građana dali izjave povodom „remećenja javnog reda i mira“. Osnovna državna tužiteljka u Pljevljima Nataša Bajčeta donijela je odluku da u perfromansu Mitrovića i Pajevića nema elemenata krivičnog djela.

„Jedina razlika između ove i prošle vlasti jeste ta što su me prošli poslali u zatvor, a ovi još nijesu“, kazao je Mitrović za Monitor.

On kaže da su im, kada se završio performans, prišla dva uniformisana policajca i jedan u civilu da ih obavijeste da u žabljačkom Centru bezbjednosti moraju dati izjave povodom remećenja javnog reda i mira. Nakon što su dali izjave, Mitrović tvrdi da je on podnio krivičnu prijavu protiv NN lica za lažno prijavljivanje.

„Kada sam pitao policajca da li će postupiti po mojoj prijavi, on je rekao da će postupiti kroz nekoliko dana. Dakle, kada se ekološki aktivisti prijave – odmah se uzima izjava i odmah se procesuiramo. Što nije slučaj kada mi prijavimo nekog drugog“, kazao je Mitrović.

Mitrović vjeruje da su nekom od funkcionera ili gostiju zasmetali, pa je naredio policiji da ih privedu. On nije znao ko bi to mogao biti, ali vjeruje da se radi o nekome ko ima jak uticaj na policiju. Očito je drugo. Iako su partije, koje čine parlamentarnu većinu, u predizbornoj kampanji posebno isticale ekološke teme, na isti način tretiraju ekološke aktiviste kao i prethodna vlast. Pa tako na tridesetogodišnjicu od proglašenja ekološke države, državni službenici privode ekološke aktiviste zbog ekološkog performansa.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo