Povežite se sa nama

DRUŠTVO

HIDROELEKTRANA BUK-BIJELA PO PETI PUT: Dodik opet u akciji

Objavljeno prije

na

Nikakva Crna Gora, ni protestnim niti bilo kakvim notama, neće moći da spriječi izgradnju četiri hidroelektrane na gornjem dijelu rijeke Drine, jer je to isključiva nadležnost vlasti Republike Srpske.

Ovako je prije pet godina priprijetio predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik. Time je izazvao međudržavni incident izigravajući svemoćnog gospodara tog entiteta i ignorišući vlast i BiH i Crne Gore izjavama o gradnji hidroelektrana na Drini.

Prema tadašnjem ugovoru između Republike Srpske i Njemačke, zajednička kompanija trebala je da izgradi hidroelektrane Buk-Bijela, Foča, Sutjeska i Paunci. Prvo je trebala da počne gradnja famozne HE Buk-Bijela u septembru iduće godine, oko koje se decenijama spore BiH, Crna Gora i Srbija.

Ovih dana Republika Srpska ponovo je, po peti put, pokrenula projekat hidroelektrane Buk-Bijela, ali o tome nije obavijestila crnogorsko Ministarstvo održivog razvoja i turizma, koje je zaduženo za sprovođenje Konvencije o procjeni uticaja na životnu sredinu u prekograničnom kontekstu (Espoo konvencija). Prema našim izvorima, taj projekat opet gura Dodik, koji se ovih dana pročuo po tvrdnji da nad Srbima u Crnoj Gori postoji identitetski genocid.

Nedavno su Vlada RS i kineska kompanija China National Aero-Technology International Engineering Corporation (AVIC-ENG) potpisali Memorandum o saradnji na projektu Buk-Bijela. Planirano je da hidroelektrana bude sagrađena na gornjem toku Drine, oko 11 kilometara uzvodno od novog mosta u Foči. Pripremni radovi, kako je saopšteno, trajaće godinu, a izgradnja hidroelektrane pet godina. Planirana HE Buk-Bijela je udaljena od granice Crne Gore oko osam kilometara, a imala bi akumulaciju 30 puta manju nego „velika” HE Buk-Bijela.

Američki USAID je ocijenio da izgradanja sistema Buk-Bijela nije ekonomski opravdana. Svjetska zajednica je zaštitila rijeku Taru 1976. godine kroz UNESCO-ov program Čovjek i biosfera. Svjetska zajednica je zaštitila Durmitor i rijeku Taru 1980. godine kao Mjesto svjetskog nasljeđa UNESCO-a.

Crnogorski parlament je 2005. godine, pod velikim pritiskom domaće i strane javnosti, izglasao Deklaraciju o zaštiti rijeke Tare kojom je obustavljena izgradnja ,,velike” elektrane Buk-Bijela. Tada je iz Ministarstva održivog razvoja i turizma sapšteno da su Crna Gora i BiH potpisnice Espoo konvencije i da Crna Gora nije konsultovana o namjeri RS da će graditi elektrane, uz podsjećanje da je to zajednički vodni potencijal – Piva i Tara čine Drinu. Akumulacija Buk-Bijele trebalo je da potopi dolinu do brane elektrane Piva i 12 kilometara Tare uzvodno od Šćepan Polja.

Protiv Dodikove samovolje ustalo je, pored ostalih, Udruženje demokratskih pravnika u BiH. Saopštilo je da Dodik zloupotrebljava položaj i da preuzima nadležnosti države Bosne i Hercegovine, te da ,,slučaj rijeke Drine nije entitetska nadležnost”.

Zdravko Krsmanović, tadašnji načelnik opštine Foča, prije pet godina izjavio je za Monitor da je i za Foču neprihvatljiva izgradnja hidroelektrana na Drini. Strancima je prodat je vodotok Drine na području opštine Foča, a da za to građane niko nije pitao i to „smatramo najvećom nacionalnom i narodnom izdajom”, kazao je, pored ostalog, Krsmanović.

Istorija sukoba oko HE Buk-Bijela datira još od 1956. Tadašnje vlasti u BiH, Srbiji i Crnoj Gori nisu mogle da se dogovore oko izgradnje tog objekta. Tadašnji crnogorski političari su energično stali u zaštitu kanjona Tare, pa su planovi o hidroelektrani stavljeni ad akta. Sve do 29. aprila 2004, kada su predstavnici RS i Crne Gore tajno potpisali dogovor o gradnji HE Buk-Bijela. Sa crnogorske strane paraf na dogovor stavio je Filip Vujanović, tadašnji premijer Crne Gore. Stručnjaci su ocijenili da je sporazum direktno podrivanje ekonomskog sistema Crne Gore.

Potom je spor oko HE Buk-Bijela internacionalizovan, pa je crnogorska vlast morala da odustane od plana. U kampanju Neću baru, hoću Taru uključilo se oko 11 hiljada građana Crne Gore i njihovi istomišljenici iz cijelog svijeta. Pod tim pritiskom, Skupština Crne Gore usvojila je 2005. Deklaraciju o zaštiti Tare, čime je stopirana izgradnja HE Buk-Bijela.

UNESCO i Svjetska unija za zaštitu prirode takođe su se 2005. godine energično usprotivili izgradnji hidroenergetskog objekta na Drini.

Krajem 2012. predstavnici vlada Republike Srpske i Crne Gore još jednom su dogovorili, ovog puta u Banjaluci, konstantnu međuvladinu komunikaciju u vezi eventualne gradnje hidorelektrana na Drini. Ali, RS, kako se vidi, ignoriše taj dogovor.

Da li će na to Crna Gora odgovoriti ćutanjem, kao što se desilo nekoliko puta?

STEVAN KNEŽEVIĆ, BIVŠI SAVJETNIK DIREKTORA ELEKTROPRIVREDE CRNE GORE
HE Kruševo najbolja varijanta

Stevan Knežević je kao savjetnik direktora Elektroprivrede Crne Gore učestvovao u brojnim razgovorima o gradnji hidroelektrana na Drini. Bio je i član crnogorske delegacije kada su, nakon usvajanja Deklaracije o zaštiti Tare, prije desetak godina u Trebinju predstavnici Crne Gore i Republike Srpske razmatrali korišćenje zajedničkog hidroenergetskog potencijala Drine i Trebišnjice.

Posebno se razgovaralo o mogućoj gradnji HE Kruševo, u istoimenom selu koje se nalazi kilometar i po uzvodno od Šćepan polja na rijeci Pivi, srednje HE Buk-Bijela, čija bi gornja voda dolazila do HE Kruševo i nešto više od kilometra uzvodno od Šćepan polja na Tari, ali koja ne bi izlazila iz kote rijeke Tare, i male HE Buk-Bijela, čija gornja voda dolazi do kote spajanja Pive i Tare, kaže Knežević u razgovoru za Monitor iznoseći neke detalje sa tog skupa, malo poznate široj javnosti.

– Kao najbolja varijanta u postojećim okolnostima predložena je izgradnja HE Kruševo, koja bi pripadala Crnoj Gori, i izgradnja srednje HE Buk-Bijela, koja bi pripadala Republici Srpskoj. Planirano je da HE Kruševo ima instalisanu snagu 120 MW, a prosječnu godišnju proizvodnju tri stotine i dvadeset dva miliona kwh. Izgradnja srednje HE Buk-Bijela podrazumijevala je ulazak hidroakumulacije oko kilometar i po u korito Pive do mjesta izgradnje HE Kruševo i nešto više od kilometra u korito Tare.

Za realizaciju tih projekata zaključeno je da je neophodan dogovor Crne Gore i Republike Srpske, jer obje hidroelektrane treba da potope dio njihove teritorije.

Smatram da nakon odustajanja od izgradnje velike HE Buk-Bijela Crnoj Gori u potpunosti odgovara izgradnja objekata prema zaključcima sa pomenutog sastanka u Trebinju, jer uzvodno od HE Piva dobijamo elektranu snage 120 mw i vršnu elektranu sa navedenim vršnim parametrima, što je skoro isto kao da snagu i proizvodnju HE Piva povećamo za te vrijednosti. Vršna HE Piva je izuzetno značajna za elektroenergetski sistem, pogotovo u uslovima kada u elektronergetski sistem ulaze vjetroelektrane značajne snage.

Pogodnosti za gradnju HE Kruševo su i u tome što je sagrađena infrastruktura (put i dalekovod) i što treba eksproprisati malo zemljišta. Dio toka rjeke Pive, koji akumlacija HE Kruševo treba da potopi ugrožen je radom HE Piva, tako da izgradnja HE Kruševo treba da popravi stanje na ovom dijelu korita Pive.

Na osnovu svega navedenog dolazimo da zaključka da je neophodno uraditi sve bazne studije i studiju opravdanosti izgradnje HE Kruševo i pokušati postići sporazum sa Republikom Srpskom oko energetskog korišćenja voda u tom području.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo