Povežite se sa nama

DRUŠTVO

CRNOGORCI I PROTOKOL: Zastave i toalete

Objavljeno prije

na

Građani Podgorice dugo će pamtiti 02. i 03. avgust ove godine, ne samo po paklenim vrućinama koje su prelazile 40 stepeni u hladu, već i po istorijskoj, dvodnevnoj posjeti visokog predstavnika američke administracije, potpredsjednika SAD Majka Pensa sa suprugom Karen.

Američka delegacija dočekana je u Podgorici uz do sada neviđene mjere obezbjeđenja sprovedene na širem području, od aerodroma u Golubovcima do hotela Hilton, u kojem su odsjeli. Centar grada bio je potpuno blokiran za automobile i građane. Pod budnom pažnjom armije bezbjednjaka okružen je novi podgorički hotel koji je u cjelosti bio rezervisan za visoke goste i njihovu pratnju.

Kilometarska trasa puta od aerodroma do hotela bila je okićena crnogorskim i američkim zastavama koje su signalizirale onoliku zahvalnost i zadovoljstvo zbog posjete specijalnog izaslanika novog američkog predsjednika Donalda Trampa.

Svaka posjeta visokog ranga na razne načine otkriva manjkavosti sistema, počev od državnog protokola, osmišljavanja programa posjete pa do pojedinačnih istupa glavnih aktera ceremonijalnog dočeka.

Takve događaje obilježi poneki gaf ili lapsus koji su u zadnje vrijeme pratili premijera Duška Markovića. Od skandala na samitu NATO-a, kada ga je grubo odgurnuo predsjednik Tramp, do poslednje nenadmašne pogreške, kada je u govoru dodbrodošlice ime hotela Hilton prekrstio u – Klinton.

Centralni događaj koji su građani Crne Gore pratili putem direktnog TV prenosa odigrao se na aerodromskoj pisti na kojoj su cijenjene goste dočekali premijer Duško Marković i njegova supruga Nata. Postrojeni pod konac goste su pozdravili perjanici, crnogorska garda, sastavljena mahom od ,,trećepozivaca”, takozvanih veterana. Kao da nije bilo mladih i visokih momaka da predstave svijetu crnogorsku mušku ljepotu.

Jedan od ne manje važnih segmenata posjete koju prati cijela nacija, svakako je stajling gostiju i domaćina, političara i njihovih supruga. Najveću pažnju privlače žene političara, kako u modnim, tako i u ozbiljnim medijima. Odabrane toalete supruga svjetskih lidera i krunisanih glava komentarišu i najpoznatiji svjetski dizajneri, jer odijevanje nije samo stvar ličnog ukusa i stila, ono ima i svoja pravila i posebne znake komunikacije. Odijevanje predstavnika jedne države nije više njihova privatna stvar.

Smatra se kako odabrana odjeća šalje uvijek neku poruku, simbolizuje poštovanje prema državi u koju se dolazi, dok pojava i odjeća domaćina govori o estetici društva koje predstavlja, koje ima svoju kulturu, tradiciju, svoje dizajnere, modne znalce i zanate.

U centru pažnje ovoga puta bila je Nata Marković, takozvana druga dama Crne Gore, iako status prve ili druge dame nije ozvaničen, koja se rijetko pojavljuje u javnosti. Nata je iznenadila svojom odjevnom kombinacijom koju je, pretpostavlja se, za državni spektakl prvoga reda, birala sa velikom brigom i pažnjom.

Na crvenom tepihu u Golubovcima, na onom strašnom žaropeku u popodnevnim satima, Nata se ukazala u crnom od glave do pete i time razočarala mnoge Crnogorke. Samo je pritvrdila onu lošu naviku većine crnogorskih žena, bez obzira na kojoj se društvenoj lestvici nalaze, da u svakoj prilici i u svako doba dana nose – crno. Kao da se teško oslobađaju vjekovne tradicije po kojoj su Crnogorke gotovo cijeli svoj život provodile u crnini, noseći je u znak žalosti za umrlim članovima porodice. Ili vjeruju da je crno, sa nezaobilaznom čipkom – uvijek siguran izbor.

Međutim, crno sa čipkanim dugim rukavima, u po bijela dana, na 40 stepeni, bio je veoma pogrešan izbor. Na Natinom kompletu sa širokim pantalonama svega je bilo previše, providne čipke, satena, štrasa u predjelu oko struka, koji je svetlucao na užarenom suncu.

Uz to su išle ravne cipele sa mašnom, na koju su se preduge pantalone nasložile. Štikle su u ovakvim prilikama obavezne, a lagane haljine i pastelne boje, neizostavne.

Posebna priča je posve nepotrebna Natina mala bež tašnica. Pravu modnu lekciju održala je Karen Pens koja se pojavila u jednostavnoj zelenoj haljini, dužine iznad koljena, uz bež štikle srednje visine. Jednostavno, svedeno i efektno. Bez ikakve tašne, koje se po pravilu ne nose u ovakvim prigodama.

Koliko tašne opterećuju te momente pokazao je čuveni gaf sa torbom bivše hrvatske premijerke Jadranke Kosor, koju je nosila prilikom susreta sa američkim predsjednikom Barakom Obamom u Zagrebu, 2010. godine. Kosorka se pojavila sa upadljivo crvenom ogromnom torbom sa etno motivima, domaće izrade, koja je odmah zasmetala, te nije znala gdje da je smjesti. U pomoć je priskočio predsjednik Obama i spustio torbetinu u neki ćošak, što je odmah postao hit na internetu.

Nije samo Nata bila neprikladno odjevena na najvažnijem susretu na pragu karijere druge dame. Žene crnogorskih političara po pravilu biraju kombinacije koje ne odgovaraju ni prilici niti vremenu u kome ih nose. Prilikom prošlogodišnje posjete britanskog prinčevskog para Crnoj Gori, formalni domaćini princa Čarlsa i njegove supruge Kamile bili su predsjednik Filip Vujanović i supruga Svetlana.

Prva dama dočekala je goste u Plavom dvorcu na Cetinju u uskom, izazovnom crnom kompletu sa suknjom i jaknom od nekog sjajnog materijala ili kože, sa sve crnim čarapama, što je prilično odudaralo od toalete vojvotkinje od Kornvola, koja je nosila kratki, svjetloplavi mantil.

Inače svi muški likovi okupljeni na ovom događaju, predsjednik države, premijer, ministri, lokalni funkcioneri, obukli su stroga crna odijela, sa crnim kravatama pride, dok je britanski princ bio u plavom odijelu sa još plavljom kravatom.

Crnogrci i Crnogorke vole modu i prate modne trendove. Onaj bogatiji sloj stanovništva, u koje spadaju i pomenuti političari, imaju novca i kupuju skupu garderobu po svijetu, kojom se razmeću, ali ipak ne znaju šta, kada i gdje obući. U edukaciji ne pomažu ni silne modne manifestacije koje se održavaju po gradovima Crne Gore, koja vjerovatno ima najviše modnih revija, festivala i fešnvikova po glavi stanovnika, u odnosu na ostatak svijeta.

Ni državni protokol tu nije od pomoći. Redovno prave neoprostive greške pri sastavljanju programa upoznavanja gostiju sa crnogorskim znamenitostima. Amerikanka Karen obišla je pčelinjak u selu Dubovik u opštini Cetinje. Zaista zanimljivo, kao da ničeg drugog vrijednog pažnje nije bilo u cijeloj Crnoj Gori, njenoj prijestonici kroz koju je morala proći, na primorju ili u brdima.

Kako to da nikome nije palo na pamet da dami svjetskog ranga i značaja ponudi posjetu Etnografskom muzeju na Cetinju, koji posjeduje bogatu zbirku predmeta koji ilustruju nekadašnji način života u Crnoj Gori, kulturu stanovanja i odijevanja i na najbolji način prikazuju ulogu i značaj koji su crnogorske žene imale u društvu.

Damama iz dalekog, razvijenog svijeta, svakako bi bila zanimljiva storija o počecima visokog obrazovanja žena i upoznavanje sa značajem Djevojačkog instituta carice Marije Aleksandrovne, osnovanog daleke 1869. godine na Cetinju. No možda to nije u ovom trenutku baš mudro, jer je Institut osnovala i sopstvenim sredstvima finansirala ruska carica Marija Aleksandrovna, punih 45 godina.

Susreti ovog značaja služe malim zemljama da svijetu pokažu ono najbolje što imaju. Za eksperte iz službi protokola, bogata istorija i vrijedna kulturna baština manje su važne od hrane i pića. Zato razne prehrambene izložbe, sirotinjski asortiman preslane i neoriginalne crnogorske pršute, vina, meda, džemova i smokava, imaju prednost na itinereru dnevnih aktivnosti uglednih gostiju koji ponekad navrate.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROTEST KULTURNIH DJELATNIKA: Žigosani u kulturi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka Bratić kadriranjem u svojim resorima kao da namjerno doliva ulje na užarenoj političkoj sceni. Bila osnivačica ili samo kandidatkinja na listi ultradesnog pokreta Dveri, imenovanje direktorice Filmskog centra Aleksandre Božović izaziva podozrenje. Pogotovu što ovo nije prvi put da ministarka poseže za kadrovima veoma upitnih biografija. To je ove nedjelje gurpa građana i kulturnih djelatnika na protestu poručila Vladi

 

Kulturni djelatnici su u ponedjeljak ispred zgrade Vlade upriličili protest sa koga su poručili da traže smjenu ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić i novoizabrane direktorke Filmskog centra Crne Gore Aleksandre Božović.

U proglasu grupe građana, kulturnih aktivista i stvaralaca, koji je pročitan na protestu, navodi se da ministarki zamjeraju „otvorenu i očiglednu diskriminaciju prema građanima koji su po nacionalnosti Crnogorci“. Dodali su i vjersku diskriminaciju, animozitet prema svemu crnogorskom, otvoreni i beskrupulozni revanšizam prema svima za koje ona sumnja da su pripadali bivšem režimu, protiv bahatosti, svojeglavosti, nepristupačnosti i egoizma… ministarke Bratić. Za direktorku Filmskog centra traže razrješenje zato što nema državljanstvo Crne Gore, osporavaju njene stručne reference i navode da je pripadnica ideološki neonacističke partije.

„Mi se ovdje nismo okupili da branimo nijednu fotelju, niti partijsko-klanovsko-drugarsko zapošljavanje bivše vlasti. Naprotiv, takvih nam je preko glave. Ali smo promjenom vlasti upravo očekivali promjenu takvog sistema bezvrijednosti. A umjesto toga dobili revanšističko-osvetnički-jednovjerski resor››, naglašava se na početku proglasa.

Protestu je prethodilo pismo koje je preko 80 stvaralaca i kulturnih djelatnika uputilo premijeru Zdravku Krivokapiću, vicepremijeru Dritanu Abazoviću, ministarki Bratić, povodom, kako su kazali, nezakonitog imenovanja Božović za direktoricu Filmskog centra Crne Gore. Oni navode da „Zakon o kulturi propisuje da se na mjesto direktora ustanove kulture može imenovati afirmisani umjetnik, afirmisani stručnjak u kulturi ili afirmisani stručnjak iz oblasti društvenih djelatnosti.  Imenovana gospođa nije niti jedno niti drugo niti treće, čime je grubo prekršen Zakon o kulturi, a institucija Filmski centar i filmska struka poniženi. Po sopstvenom priznanju, gospođa Mandarić Božović je svoj dosadašnji radni vijek posvetila pretežno produkciji reklama“. Ističu i da je novoimenovana direktorica Mandarić Božović bila na listi  Dveri, političke organizacije koja otvoreno zastupa nacističku ideologiju, velikosrpski hegemonizam i negira postojanje crnogorskog naroda.

„Tako je, ja sam državljanka Republike Srbije, sa stalnim prebivalištem u Crnoj Gori na osnovu braka s državljaninom Crne Gore… Bojim se da je moja politička karijera u nekim medijima ozbiljno preuveličana. Tačno je da sam kao nestranački kandidat na izborima 2012. godine bila na listi Dveri, upravo zato što su smatrali da im mogu pomoći na polju kulturne politike i medija. Nikada nisam bila ni član, a kamoli osnivač Dveri“, kazala je Božović za Vijesti.

Ona je, kako je kazala, diplomirana filmska i televizijska producentkinja i filmskom, televizijskom i produkcijom reklama se bavim više od 15 godina. Od 2012. Bila je dio tima koji je vodio Kulturni centar Novog Sada, a najponosnija je na svoj rad na kandidaturi Novog Sada za Evropsku prijestonicu kulture 2021. i projekat digitalizacije kulturne baštine Novog Sada.

Otkada je u Crnoj Gori, Božović je bila saradnica u produkciji TV serije Grudi Marije Perović, koprodukciji RTCG-a i Meander filma iz Nikšića, producentkinja Malog festivala kulture življenja Jugoslavija Fest Nikšić, direktorka filmskog festivala Uhvati film Kotor koji prikazuje filmove koji se bave temom invaliditeta, a  kao saradnica Kulturnog centra Novog Sada za međunarodne odnose aktivno učestvuje na povezivanju kulturnih centara iz Srbije i Crne Gore.

Tokom protekle nedjelje DPS, tačnije Komisija za prosvjetu ove partije, je izdala saopštenje u kome se kaže: „Desant na Filmski centar ne smije proći!“ A portal CdM najavio je protest uz objašnjenje da Božović nema nikavog radnog iskustva na filmu, te da je jedna od osnivača nacionalističke stranke Dveri“.

„Bilo je tog pokušaja da DPS instruiše protest. Pojedini mediji su najavljivali protest protiv svih imenovanja, ali to nije uspjelo. Na protestu su se jasno tražila smjena Bratićke i Božovićeve“, kaže jedan od učesnika protesta koji je želio da ostane anoniman.

Nakon protesta IN4S je osuo paljbu po glumcu Zoranu Vujoviću koji je pročitao proglas. On je je 2019. na svom Fejsbuk profilu ispisao niz uvreda na račun sprskog naroda. Kasnije se izvinio javnosti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA GODIŠNJICU EKOLOŠKE DRŽAVE, PRIVOĐENJE EKOLOŠKIH AKTIVISTA: Dok ignorišu dokaze protiv bahatih funkcionera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gomila službenih i privatnih automobila bila je nepropisno parkirana u šumi oko Crnog jezera, a policija je zbog performansa privela ekološke aktiviste Milorada Mitrovića i Huseina Pajevića

 

Aktivisti nevladine organizacije Breznica krenuli su ka Crnom jezeru. Tradicionalna svečana sjednica Skupštine Crne Gore povodom godišnjice od proglašenja prve ekološke države na svijetu počinje u dva sata. Ove godine riječ je o tridesetoj godišnjici.

Nezadovoljni stanjem u ekologiji i očuvanju životne sredine, aktivisti ove organizacije Milorad Mitrović i Husein Pajević raširili su transparent na kojem je crnim slovima ispisano: „30 godina kasnije, a tek smo na početku“. Nekoliko minuta prije početka sjednice Mitrović i Pajević su, takođe, tradicionalno sa gas maskama i u zaštitnim odijelima oglasili sirene za uzbunu.

Iako su cijeli performans odradili u dogovoru sa službenicima policije, poštujući većinu njihovih preporuka, nakon performansa su obojica odvedeni u stanicu policije. Zanimljivo je da su ih službenici policije pratili pored desetina službenih automobila, parkiranih po šumama i livadama strogo zaštićene zone Nacionalnog parka Durmitor. Većina funkcionera nije se udostojila da vozila parkiraju ispred rampe, na parkingu, i prepješače vekoliko stotina metara do mjesta gdje se održavala sjednica.

Službenicima policije, međutim, nije „bola oči“ gomila nepropisno parkiranih automobila među drvećem oko Crnog jezera, ali jeste performans ekoloških aktivista koji godinama ukazuju na devastaciju prirode. Mitrović i Pajević su privedeni u Centar bezbjednosti Žabljak, gdje su u svojstvu građana dali izjave povodom „remećenja javnog reda i mira“. Osnovna državna tužiteljka u Pljevljima Nataša Bajčeta donijela je odluku da u perfromansu Mitrovića i Pajevića nema elemenata krivičnog djela.

„Jedina razlika između ove i prošle vlasti jeste ta što su me prošli poslali u zatvor, a ovi još nijesu“, kazao je Mitrović za Monitor.

On kaže da su im, kada se završio performans, prišla dva uniformisana policajca i jedan u civilu da ih obavijeste da u žabljačkom Centru bezbjednosti moraju dati izjave povodom remećenja javnog reda i mira. Nakon što su dali izjave, Mitrović tvrdi da je on podnio krivičnu prijavu protiv NN lica za lažno prijavljivanje.

„Kada sam pitao policajca da li će postupiti po mojoj prijavi, on je rekao da će postupiti kroz nekoliko dana. Dakle, kada se ekološki aktivisti prijave – odmah se uzima izjava i odmah se procesuiramo. Što nije slučaj kada mi prijavimo nekog drugog“, kazao je Mitrović.

Mitrović vjeruje da su nekom od funkcionera ili gostiju zasmetali, pa je naredio policiji da ih privedu. On nije znao ko bi to mogao biti, ali vjeruje da se radi o nekome ko ima jak uticaj na policiju. Očito je drugo. Iako su partije, koje čine parlamentarnu većinu, u predizbornoj kampanji posebno isticale ekološke teme, na isti način tretiraju ekološke aktiviste kao i prethodna vlast. Pa tako na tridesetogodišnjicu od proglašenja ekološke države, državni službenici privode ekološke aktiviste zbog ekološkog performansa.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo