Povežite se sa nama

FOKUS

PLURALIZAM BASTILJA: Radojka manje, više

Objavljeno prije

na

Radojka je izgleda ipak smjenjiva. Dugogodišnja urednica i direktorica režimske televizije koja glumi javni servis i simbol njenog služenja Demokratskoj partiji socijalista (DPS) i Milu Đukanoviću – postala je tek stavka pregovora opozicije i vlasti. I to baš ona koje će se šef moguće odreći kao ustupak opoziciji, u pokušaju da sa reformskim licem zaigra na sceni kojom vlada duže od dvije decenije. Možda ima neke poetike u tome. Radojka bi još jednom poslužila šefu.

Na terenu stvari stoje ovako. Zimus su propali pregovori opozicije i vlasti oko potpisivanja Soprazuma o organizovanju fer i demokratskih izbora jer DPS nije htio da se odrekne Radojke Rutović i njenog tima, što je bio zahtjev opozicije. Nije htio ni da pristane na promjene u Agenciji za nacionalnu bezbjednost. DPS je, poslije puno muka, tek nedavno napravio ustupak i u novom dokumentu Sporazuma koji je poslao dijelu opozicije, uvrstio mogućnost smjene uređivačkog tima RTCG. Njihova smjena, pa i smjena Rutovićeve, prema tom dokumentu predata je u ruke generalnog direktora Rada Vojvodića. Koji za sada odugovlači taj posao, iako se u medijima najavljuje da je Radojka prošlost, te da je DPS obećao opoziciji da će ona podnijeti ostavku.

Savjet RTCG na sjednici održanoj ove sedmice konstatovao je da je informativni program pristrasan, neobjektivan i u službi vlasti. Zatraženo je da se smijene krivci za to, među kojima je označena i direktorica RTCG. Vojvodić je najavio tek novi konkurs za urednicu prvog programa.

,,Generalni direktor RTCG se ovih dana zabavlja društvenom igrom konkursom protiv promjena i ponavlja konkurs za mjesto urednice prvog program. Time odugovlači jedino moguće rješenje, a to je smjena najodgovornijih za programske sadržaje TVCG, odnosno njene direktorke, urednice informativnog programa i šefice deska”, kaže za Monitor Goran Đurović, član Savjeta RTCG. ,,Generalni direktor odugovlači početak rješavanja problema, a to na žalost prihvata većina u Savjetu RTCG koja ne želi da bez odlaganja smijeni generalnog direktora, koji je takođe odgovoran za loš informativni program”.

Đurović napominje da je skoro nemoguće da se neko ozbiljan prijavi da bude urednik prvog programa TVCG dok mu je nadređena Radojka Rutović.

Vojvodić je, kao što je Monitor više puta pisao, prijatelj premijera Đukanovića, i osnivač jedne od njegovih kompanija. On je prema elektronskoj evidenciji Privrednog suda bio jedan od vlasnika T – mobile, firme koja je osnovala Global Montenegro, kompaniju čiji su vlasnici Đukanović i njegov kum Vuk Rajković, bivši osnivač dnevnika Publika. Kada je Vojvodić izabran za direktora RTCG, nije razmatran mogući konflikt interesa, iako je on u tom trenu bio vlasnik firmi koje se bave medijskim predstavljanjem i djelatnošću reklamnih agencija. Kao što nije razmatran ni očiti konflikt interesa Radojke Rutović kada je došla na čelo informative. I tada je njen rođeni brat Željko Rutović bio pomoćnik ministra za medije, a Zakon o JRDS kaže da članovi Savjeta RTCG ne mogu biti lica koja su u strodstvu sa osobama u Vladi.

Rutovićeva je pregrmjela zakonske odredbe koje je eliminišu za radno mjesto koje pokriva. Pretekla je i godine tokom kojih su mnoge relevantne adrese ukazivale da javni servis na način na koji ga ona vodi nije servis građana, već vlasti.

,,Direktorka Televizije sa svojim uredničkim timom u informativi ostala je 2011. godine na svom mjestu nakon smjene prethodnog menadžmenta zbog loših rezultata u radu. Dugi niz godina ponavljam uporno iste ocjene o neprofesionalnosti, jednostranosti, manipulativnom ponašanju RTCG, neznanju. Rad RTCG je daleko od prihvatljivog i zadovoljavajućeg što pokazuje i najnovije istraživanje javnog mnjenja iz januara 2016. godine”, kaže Đurović. „Informativni program je najveći problem RTCG i na istom je nivou kao i prethodnih godina što je nedopustivo. RTCG je aktivan sudionik u stranačkim previranjima gdje je otvoreno podržavala jednu stranu, odnosno DPS”.

Đurović upozorava da za ozdravljenje RTCG i njegovu transformaciju u javni servis nije dovoljna samo smjena direktorke RTCG i njenog tima. On smatra da su neophodne izmjene medijskih zakona kako bi se onemogućila politička kontrola Savjeta, kao najvećeg upravljačkog tijela RTCG.

,,Političke partije iz opozicije i pozicije mogu na djelu da pokažu svoju opredijeljenost da sačuvaju što veću nezavisnost RTCG tako što će usvojiti amandmane nevladinih organizacija na predlog Zakona o javnim servisima. Promjenama ovog propisa može se osigurati da većinu članova Savjeta, čine predstavnici organizacija civilnog društva koje se ne finansiraju dominantno iz javnih sredstava i koji su zbog te činjenice dovoljno samostalni u svom radu”, smatra on. To je ujedno bio jedan od zahtjeva opozicije tokom prethodnih pregovora koji se nije našao u aktulenom predlogu DPS. Đurović vjeruje da bi te izmjene povećale autonomiju RTCG i zbog toga što bi takav „samostalan Savjet birao generalnog direktora na osnovu referenci, a ne političkog uticaja kao što je sada slučaj”.

„Takođe, promjenama Zakona može se uvesti obaveza davanja saglasnosti Savjeta RTCG na izbor direktora Radija i televizije”, kaže Đurović.

Monitor je u kontinuitetu upozoravao da vlast, odnosno parlamentarna većina, mijenja medijske zakone usvojene 2002. godine na uštrb transformacije RTCG u javni servis i njegove autonomije. Nakon što je godinama kršila zakon i birala predstavnike Savjeta umjesto da ih samo imenuje, Skupština je i ozakonila to rješenje koje je omogućilo dodatnu političku kontrolu nad Savjetom. Takođe, u međuvremenu je zakonom definisano da se RTCG finansira iz budžeta, što je u crnogorskom scenariju moglo da znači samo potpunu kontrolu bivše državne televizije i onemogućavanje njene transformacije u javni servis.

Čak i u najboljem scenariju, da se promijeni tim koji vodi RTCG, i poprave medijski zakoni, propagandna mašinerija vlasti neće izgubiti mnogo. RTCG je tek jedna od bastilja, samo dio medijske mreže koju Đukanović decenijama brižljivo plete.

Brojne privatne crnogorske medije vode ili su vodili premijerovi prijatelji, ili poslovni ovdašnji i regionalni partneri. Njegove medijske uzdanice već neko vrijeme su Pobjeda, Dnevne novine, tabloid Informer, Pink. Informativna emisija na Pinku Minut dva, prednjači u satanizovanju svih njegovih kritičara i protivnika.

Tokom 2014. godine, o čemu je Monitor iscrpno pisao, vlasnik četiri medija i zvanično je postao grčki biznismen Petros Statis, zakupac Svetog Stefana. Statis je kupio dvije dnevne novine Pobjedu i Dnevne novine, pošto crnogorsko medijsko zakonodavstvo to ne prepoznaje kao nedozvoljenu medijsku koncentraciju. Takođe postao je vlasnik dva portala – CDM i Analitika, kojima su do tada upravljali direktori njegovih preduzeća Boris Darmanović i Draško Đuranović, bivši direktor WAZ-a i nekadašnji član Savjet RTCG. Darmanović se do Statisove zvanične kupovine Devnih novina zvanično vodio kao jedini vlasnik tog medija, iako se od starta spekulisalo da iza cijelog projekta, koji je pokrenut kao konkurencija medjima koje Đukanović ne kontroliše, stoji u stvari Statisov kapital. Statis je na svom sajtu sebe okarakterisao kao utemeljivača Dnevnih novina.

Statis je kupio četiri crnogorska medija bez ekonomske logike. Neki od njih poput Pobjede bili su dokazani gubitaši bez perspektive. Dok je „gubio” u medijima, Statis je dobijao u turizmu. Osim brojnih privilegija i sa aspekta interesa države sumnjivih aranžmana Vlade sa njim, zaradio je i počasno državljanstvo. Institut za medije Crne Gore u skorašnjem izvještaju ocijenio je njegove medije kao one koji čvrsto drže stranu Đukanoviću.

Na istom „provladinom fonu”, konstatuje se u tom izvještaju je i Informer. Taj tabloid u Srbiji najprljavija su propaganda Vlade Aleksandra Vučića u Beogradu, dok je njihovo crnogorsko izdanje u samom startu poslužilo da se pokuša diskreditovati Vanja Ćalović, direktorica MANS-a, trn u oku Đukanovićeve Vlade.

Vladimir Beba Popović, direktor Instituta za javnu politiku označen je kao koordinitor iz sjenke crnogorskih i srpskih medija koji služe Vučiću i Đukanoviću. Svojevremno je u emisiji Utisak nedelje na beogradskoj TV B92 kazao da je ,,Pink u Crnoj Gori Milov koliko i u Srbiji Vučićev”, te da dvije vlade kontrolišu Informer.

U međuvremenu, brojni medijski pokušaji Đukanovića i njegovih su propadali, i oni formirani i oni uzalud planirani. Mediji koji su se našli na putu Đukanovićevog sna o vječitom vladanju bili su raznovrsna meta. Ne samo njegove propagande, već su i fizički napadani, uništavana im je imovina, i ekonomski iscrpljivani visokim sudskim odštetnim zahtjevima, nametima, te raznoraznim blokiranjem pristupa javnim finansijskim fondovima.

Odlazak Radojke Rutović, simbola dugogodišnjeg medijskog služenja šefu, može biti nauk svima koji služe vlastima , da će ih vlast kad zatreba tretirati kao potošni materijal. I to je nešto.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DRŽAVNE FINANSIJE I PARTIJSKA POLITIKA: Hod po tankoj žici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predloženi rebalans ima potrebnu podršku u parlamentu. Plate, penzije i socijalna davanja iz državne kase nijesu upitni do kraja godine. Onda bi na red mogle doći loše vijesti. Samo da se političari dogovore ko će biti glasnik

 

Crna Gora nije pred kolapsom, ohrabrio nas je ministar finansija Aleksandar Damjanović u srijedu veče, na kraju rasprave o (drugom) rebalansu budžeta za 2022. godinu. „Pokušavamo da obezbijedimo nesmetano funkcionisanje vitalnih sistema društva do kraja tekuće godine”. Valjda su to dobre vijesti.

Dan je počeo u drugačijem raspoloženju. Zdravstveni i obrazovni sistem mogli bi stati, a država ostati bez novca neophodnog za isplatu plata, penzija i socijalnih davanja, saopštili su iz Ministarstva finansija. „Ukoliko ne dođe do usvajanja rebalansa, uvećane isplate je vrlo teško obezbijediti preraspodjelom sredstava iz budžeta drugih potrošačkih jedinica, a da pritom ne dođe do narušavanja funkcionalnosti rada tih institucija i servisa koje one pružaju građanima”.

Upozorenje je pratio i popis finansijskih obaveza „koja proizilaze iz zakonskih rješenja usvojenih u prethodnom periodu”: za Fond zdravstva (38,6 miliona), Fond PIO (36 miliona), za uvećane zarade zaposlenima u zdravstvu i prosvjeti (28,5 miliona), bivšim korisnicama naknada po osnovu rođenja troje ili više djece (5,5 miiona), licima prepoznatim zakonom iz rudarske i metalske industrije (šest miliona), poslodavcima za zapošijavanje osoba sa invaliditetom (tri miliona), nezaposlenim licima (jedan milion)… Tokom rasprave shvatili smo da problem nijesu samo nova zakonska rješenja nego i loše računice onih koji su, u ime vlade Zdravka Krivokapića, pripremali ovogodišnji budžet.

Slijedio je niz „trulih kompromisa”. Izvršna vlast je podmitila poslanike tadašnje većine ponudom da svaki od njih, pojedinačno ili pod okriljem partije, uveća rashodnu stranu budžeta amandmanom koji bi državnu kasu koštao „do million eura”. Rečeno – učinjeno. Zakonodavna većina je, zauzvrat, prihvatila da tadašnjoj vladi, kao realno očekivane prihode, prizna i projekcije koje su se zasnivale na primjeni nepostojećih zakona. Neke od njih tadašnja vlada nije ni pripremila do usvajanja budžeta, a nijedan od njih do danas nije usvojen u parlamentu.

I, kada se sve sabere i oduzme, dolazimo do rebalansa. Nakon koga će očekivani državni prihodi tokom ove godine biti za tri miliona manji (uprkos inflaciji, poskupljenjima i jačanju fiskalne discipline), a rashodi skoro 200 miliona veći u odnosu na ono što je planirano krajem prošle godine (i pored golemih „ušteda” u kapitalnom budžetu).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MANDATAR BEZ MANDATA: Il je vlada ili su izbori, il je nešto gore od oboje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za sabotiranje dogovora i kršenje Ustava. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija

 

Nakon maratonskih konsultacija avgustovske većine i konačnog dogovora da formiraju novu 44. vladu sa Miodragom Lekićem na čelu, rasplet političke krize se – ne nazire.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odbio je da prihvati ponudu 41 poslanika koja mu je verbalno, putem medija, saopštena po isteku zakonskog roka. Prethodno je Andrija Mandić, pismom, od njega zatražio da mandat za sastav nove vlade povjeri Lekiću. Dok su se lideri tzv. stare većine međusobno optuživali za neuspjeh pregovora,  Đukanović je u utorak, nakon što nikome nije povjerio mandat za sastav nove vlade, Skupštini dostavio predlog za skraćenje mandata i raspisivanje novih izbora. U obrazloženju je naveo da „nije stekao utisak da postoji jasna većina koja bi bila u stanju da formira vladu”, kao i to da se oni koji su predložili Miodraga Lekića nisu odazvali konsultacijama ni dostavili potpise kojima bi potvrdili postojanje neophodne podrške.

Predlog predsjednika za skraćenje mandata parlamentu stara parlamentarna većina već je javno odbila, tvrdeći da neće na sjednici glasati za to. Lider DF-a Andrija Mandić ocijenio je da je Đukanović na taj način izvršio „državni udar“.

Đukanović je tražio da se o inicijativi za skraćenje mandata parlamentu glasa 30. septembra. Avgustovski pobjednici prijete da će izazvati prijevremene predsjedničke izbore ukoliko Đukanović do tada ne povuče svoj predlog. Đukanović je saopštio da neće da prejudicira šta će uraditi ako Skupština Crne Gore ne skrati mandat 30. septembra, ali je naveo da će „njegov potez biti u skladu sa Ustavom“.

Ustav je ove sedmice najčešće korišćena riječ. Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za kršenje Ustava i tumače ga po svojoj volji. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija i moći.

Poslanici stare parlamentarne sada tvrde da je predsjednik države prekršio Ustav jer nije ispoštovao odredbu koja ga obavezuje da pozove predstavnike svih parlamentarnih partija na konsultacije.

„Đukanović je napravio veliku grešku koja se slobodno može nazvati kršenjem Ustava, kada je sazvao konsultacije. On je, prenebregavajući ono što piše u članu 95 Ustava, pozvao samo dio predstavnika političkih partija zastupljenih u Skupštini… Pošto to nije urađeno kako treba, jedan od najlakših izlaza je da Đukanović ponovi proces, da u skladu sa Ustavom sazove konsultacije, i stvar će biti riješena. Da stvar bude smješnija i čudnija, čak nije pozvao ni Lekića, za kojeg zna da je kandidat za mandatara”, ocijenio je je šef Kluba poslanika Demokratskog fronta Slaven Radunović.

I dok traže Đukanovićeve ustavne i zakonske propuste, avgustovski pobjednici zaboravljaju da pomenu da su njihovi pregovori još trajali u vrijeme kada je Đukanović, u četvrtak, 15. septembar, zakazao konsultacije sa političkim partijama. U to doba niko nije ni pominjao da nijesu svi dobili pismeni poziv od Đukanovića, a više njih je saopštilo da znaju da je krajnji rok da dostave Đukanoviću ponudu i potpise 41 poslanika u ponedjeljak, 19. septembra. U ponedjeljak, ponude i potpisa – nije bilo u pismenoj formi. Lider DF-a Andrija Mandić obratio se Đukanoviću u ponedjeljak poslijepodne preko medija, saopštivši da su se dogovorili. Takođe, avgustovski pobjednici saopštili su da imaju „verbalnu podršku“ koalicije Crno na bijelo, da je dogovor postignut i da mogu da formiraju 44. vladu.

Pismena ponuda sa potpisima poslata je Đukanoviću dan nakon isteka propisanog roka, u utorak, 20. septembra. GP URA je prvobitno odbijala da njeni poslanici potpišu ponudu, tražeći kompletan dogovor o sastavu buduće vlade („ništa nije dogovorno dok sve ne bude dogovoreno“). Konačno, nakon što je ostatak avgustovskih pobjednika pristao na uslove URA-e, promjenili su mišljenje.

Lider URA-e, i aktuelni premijer tehničke vlade Dritan Abazović, je u vrijeme kada su avgustovski pobjednici trebali da dostave ponudu Đukanoviću, pošao u posjetu SAD-u, nakon što je održao konferenciju za štampu, gdje je iznio brojne optužbe na račun onih sa kojima pregovara  o eventualnoj budućoj vladi. U trenu kada je trebalo okončati političku krizu u zemlji, on je u SAD odveo deset saradnika o trošku budžeta, i predano radio na sopstvenom marketingu, od vožnje biciklom po njujorškim ulicama do gostovanja na tamošnjim televizijama. Ipak, eto, dao je verbalnu podršku za formiranje vlade na čelu sa Lekićem.

„Verbalno predložiti nekoga u 2022. godini, u trenutku kada u svijetu funkcionišu i elektronske sjednice, ostaviti prostor za bilo kakav manevar nekome kao što je Đukanović je prilično na svoju štetu. On koristi svaku pukotinu koju može“, ocijenio je pisac Đuro Radosavović, apostrofirajući dio odgovornosti za aktuelnu politčku krizu i na avgustovsku većinu.

Tokom maratonskih konsultacija avgustovskih pobjednika, takođe je postalo jasno da im je na prvom mjestu partijski interes i partijske kalkulacije, a ne dogovor u cilju prevazilaženja političke krize. Konsultacije su protekle u beskrajnim međusobnim optužbama, neozbiljnosti, i bez jasne volje da se do dogovora i dođe.

Zbog svega, Crna Gora je danas u dubokoj institucionalnoj krizi. Ne samo da nije jasno da li nas očekuju izbori ili će biti formirana nova vlada, nego se otvara i mogućnost novog institucionalnog vakuuma ukoliko poslanici ne prihvate Đukanovićevu inicijativu. A, moguće, i ukoliko je formalno prihvate (nemamo Ustavni sud).

Advokat Veselin Radulović ocijenio je da u slučaju da skupštinska većina ne podrži predsjednika države, kao što su najavili, nastaje još jedna pravna praznina.

„Podrazumijeva se da ako ne postoji dogovor oko formiranja Vlade i oko mandatara, Skupština donese odluku o skraćenju mandata. Međutim, naši političari ne rade uvijek ili veoma često ne rade ono što je logično, često ne rade ni ono što je u skladu sa Ustavom i zakonom, i od njih se uvijek može očekivati neka vrsta improvizacije koja je ili na granici kršenja Ustava ili čak i prelazi tu granicu”, kazao je on.

I bivši državni sekretar Andrej Milović smatra da ukoliko poslanici kao što su najavili, ne izglasaju skraćenje mandata Skupštini, nastaje nova pravna situacija: „U tom slučaju imamo pravni vakuum jer nemamo Ustavom definisanu situaciju šta se dešava kad se ne izglasa skraćenje mandata Skupštini, a Vlada je pala, što je još jedan dokaz da je Ustav pun praznina i da se mora mijenjati.“

Već se pominje pogućnost da skupštinska većina i bez Đukanovićeve inicijative izglasa izbor nove vlade na čelu sa Lekićem. U skladu sa Ustavom ili ne, ko te pita. Naknadno bi se, valjda, pronašlo odgovarajuće tumačenje.

Ustav, na žalost, više nema ko da tumači. Ustavni sud je odnedavno u blokadi, nakon što je penzionisan sudija Miodrag Iličković. Iz nevladinog sektora kažu da su za to krivi političari koji zbog različitih interesa odugovlače kompletiranje jedne od najvažnijih institucija u zemlji. Iz HRA su podsjetili da su u posljednje dvije godine raspisana četiri konkursa za sudije, a da su članovi Ustavnog odbora i poslanici Demokrata, DF-a i URA-e u različitim periodima, barem jednom, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata, dok su predstavnici opozicije – DPS, preko dva mjeseca bojkotovali rad Skupštine i skupštinskih tijela.

Dvije godine od avgustovskih izbora, brojne druge institucije, a ne samo Ustavni sud, su u blokadi. A avgustovski pobjednici, umjesto da Đukanovića pošalju u političku istoriju, preuzeli su neke od mehanizama vladanja koje je stvorio. Zato danas njihove međusobne optužbe – ko je Đukanoviću odškrinuo vrata povratka na vlast – nijesu toliko bitne. Treba nam nova šansa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STARA VEĆINA I POTRAGA ZA MANDATAROM: Uđite momci, ne bojte se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan

 

Skoro dvije sedmice nakon što je lider Nove Andrija Mandić radosno građanima saopštio da se avgustovska većina saglasila kako bi formirala 44. vladu, i nakon nekoliko sastanaka te iste većine, konačnog dogovora – nema. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u crnogorskom parlamentu traje jedan u nizu sastanaka avgustovskih pobjednika. Istovremeno, predsjednik države Milo Đukanović čeka predstavnike parlamentarnih partija da mu dođu sa ponudom. Vrijeme otkucava.

U posljednji čas, u srijedu 14. septembra, blizu ponoći, avgustovska većina uspjela je da se dogovori oko imena mandatara. Prethodno su održana četiri sastanka na kojima, izuzev potpisivanja sporazuma kojim je predviđen izbor nove vlade i skupštinske administracije, nije bio napravljen ozbiljniji korak ka rješavanju krize vlasti.

U srijedu, nakon što je Mandić predložio da mandatar bude bivši diplomata, nekadašnji lider DF-a i lider Demosa Miodrag Lekić, avgstovski pobjednici saopštili su da oko predloga da Lekić bude mandatar postoji „visoka saglasnost”, te da je on „nesporan”. No, ostale su sporne raspodjele funkcija i moći unutar vlade koju bi eventualno formirali, pa su se pregovori nastavili.

Prethodno, partije su za mandatare predlagale sopstvene lidere. Otprilike ovako: Mandić Mandića, Abazović Abazovića… Nakon deset dana pregovora, Abazović je saopštio da će on odustati od pozicije mandatara samo ukoliko na to mjesto „dođe neko bolji”, odnosno posvećeniji borbi protiv organizovanog kriminala, kako je saopštio. Nakon skoro dvije sedmice sjetio se ko bi to mogao biti. Kazao je da bi „volio da kao mandatarku vidi Vanju Ćalović Marković”, direktoricu MANS-a. Ne postoje potvrde da se s njom o tome zaista i razgovaralo. Otuda, pregovori od početka liče kao pokušaj da se vode reda radi, i ne završe uspješno. I stav Demokrata, koji ne traže ništa, ni poziciju mandatara ni predsjednika parlamenta, idu tome u prilog, iako tvrde da je to njihova žrtva, zarad pregovora i građana. Teško je povjerovati da su srušili Abazovićevu vladu, da bi potom nezainteresovano stajali sa strane.

Ta stranka je na četvrtom sastanku saopštila da im ne bi bilo sporno da za najvažnije funkcije budu predložene potpredsjednica parlamenta Branka Bošnjak i bivša ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović, poručujući da im je neprihvatljivo da odlazeći premijer Abazović bude kandidat za mandatara. Opet, nema potvrde da se sa Bošnjak ili Borovinić Bojović o tome razgovaralo.

Da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori uspješno okončaju, pokazao je i nastavak sastanka, u četvrtak ujutru. Nakon što su se avgustovski pobjednici konačno usaglasili da za mandatara ponude ime Miodraga Lekića, na pregovarački sto su stavljene nove teme za razmirice: ko će pokrivati koji resor i koju funkciju u vladi.

URA Dritana Abazovića je tražila kontrolni paket u Vladi, i bezbjednosti sektor. „Tražimo da pokrivamo sektor bezbjednosti i da sa SNP i manjinama imamo kontrolni paket, a to je jedno ministarstvo više u odnosu na ostale i da ministri koji su sada u Vladi ostanu”, kazao je lider URA-e i predsjednik akutelne vlade kojoj je izglasano nepovjerenje. Abazović faktički traži da se ne promijeni gotovo ništa. Da manjinska vlada koju je on kreirao, uz male korekcije, i eventualno novog premijera, nastavi da vrši vlast uz podršku onih koji su mu izglasali nepovjerenje – Demokrata i Fronta. Opet, nema potvrda da su manjinske partije pristale da budu dio ovog Abazovićevog paketa.

Demokrate su takav zahtjev URA-e ocijenile kao ucjenjivački. Predsjednik Demokrata Aleksa Bečić optužio je GP URA za ucjenjivanje i maksimalističke zahtjeve, napominjući da su ih stalno mijenjali i vraćali se korak unazad.

„Vidjećemo kako će ovo dalje teći, da li će neko gledati demokratske principe i građane. Mi ćemo i dalje biti maksimalno konstruktivni i da se nadamo da će razum prevladati i da će se prestati s politikom uslovljavanja”, saopštio je nakon sastanka Bečić, navodeći da bi izvršna vlast trebalo da bude konstituisana na osnovu snage svake partije u parlamentu.

„I DF traži sektor bezbjednosti”, saopštio je lider URA-e, kazavši da on smatra da  DF-u treba da pripadne čelno mjesto u Skupštini, koji su nakon avgusta pokrivale Demokrate.

Zahtjev Demokratskog fronta da preuzme bezbjednosni sektor, još jedan je u nizu nerealnih zahtjeva avgustovskih pobjednika tokom pregovora, imajući u vidu da Brisel i Vašington, odavno javno tvrde da DF ne vide kao partnere. Teško da bi takva vlada imala podršku međunarodne zajednice. Znaju to i u Demokratskom frontu.

U prilog tome da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori i uspješno okončaju govori i detalj da na nastavak pregovora, odnosno na sastanak pred odlazak kod Đukanovića, na kom je trebalo konačno usaglasiti ponudu, nijesu došli ni lider URA-e, ni lider Demokrata. I taj sastanak je prekinut, pa nastavljen sat i po kasnije.

Nakon prekida, koji je objašnjen kao pauza, lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović kazao je da su Demokrate odustale od sektora bezbjednosti. Tek iz te izjave javnost je saznala da su i Demokrate imale volju da preuzmu Službe. Danilović je objasnio da „ima preklapanja oko mjesta potpredsjednika vlade i da je zato data pauza”.

Tokom pauze, izvršni direktor URA-e Zoran Mikić kazao je da DF i Demokrate treba da kažu šta pripada koaliciji Crno na bijelo „kad im je odbijeno da vode sektor bezbjednosti i dobiju najviše funkcije u zemlji“.

Kad se pogledaju izjave, ispada da niko ili nema ništa protiv, ili se nije ni izjašnjavao o zahtjevu DF-a da vodi bezbjednosni sektor. To je još jedan čudan detalj pregovora.

Nije bilo izjašnjenja, makar ne javnih, ni na predlog lidera Prave Marka Milačića da poslanici stave 41 potpis da mandatar bude Miodrag Lekić i dostave to predsjedniku države. „Hajde da mu damo mandat i da ne radimo njegov posao, nego da on ponudi sastav vlade“, predložio je. I ništa.

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan.

On je koji dan ranije, tokom posjete Pragu, ocijenio da „ne postoji raspoloženje u parlamentu da se oformi nova vlada”, te da je „realnije da se ide u organizaciju izbora da se dođe do odgovorne vlade”.

„Problem nekadašnje većine je što su njihovi odnosi opterećeni netrpeljivostima i omrazama, i to umnogome otežava dogovor“, prokomentarisao je pregovore direktor Televizije Nikšić Nikola Marković.

Ako se ne budu dogovorili, izvjesni su vanredni parlamentarni izbori, koji će uslijediti nakon skraćenja mandata parlamentu.

Istovremeno, na šta je podsjetio i Abazović, Đukanović može uprkos dogovoru „stare većine“ i nekome drugome dati mandat.

Šta god da se desi, sigurno je: dvije godine od pada DPS-a, Đukanović je još tu. Avgustovski pobjednici učinili su da se danas bolje osjeća nego 30. avgusta 2020.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo