Povežite se sa nama

FOKUS

PLURALIZAM BASTILJA: Radojka manje, više

Objavljeno prije

na

Radojka je izgleda ipak smjenjiva. Dugogodišnja urednica i direktorica režimske televizije koja glumi javni servis i simbol njenog služenja Demokratskoj partiji socijalista (DPS) i Milu Đukanoviću – postala je tek stavka pregovora opozicije i vlasti. I to baš ona koje će se šef moguće odreći kao ustupak opoziciji, u pokušaju da sa reformskim licem zaigra na sceni kojom vlada duže od dvije decenije. Možda ima neke poetike u tome. Radojka bi još jednom poslužila šefu.

Na terenu stvari stoje ovako. Zimus su propali pregovori opozicije i vlasti oko potpisivanja Soprazuma o organizovanju fer i demokratskih izbora jer DPS nije htio da se odrekne Radojke Rutović i njenog tima, što je bio zahtjev opozicije. Nije htio ni da pristane na promjene u Agenciji za nacionalnu bezbjednost. DPS je, poslije puno muka, tek nedavno napravio ustupak i u novom dokumentu Sporazuma koji je poslao dijelu opozicije, uvrstio mogućnost smjene uređivačkog tima RTCG. Njihova smjena, pa i smjena Rutovićeve, prema tom dokumentu predata je u ruke generalnog direktora Rada Vojvodića. Koji za sada odugovlači taj posao, iako se u medijima najavljuje da je Radojka prošlost, te da je DPS obećao opoziciji da će ona podnijeti ostavku.

Savjet RTCG na sjednici održanoj ove sedmice konstatovao je da je informativni program pristrasan, neobjektivan i u službi vlasti. Zatraženo je da se smijene krivci za to, među kojima je označena i direktorica RTCG. Vojvodić je najavio tek novi konkurs za urednicu prvog programa.

,,Generalni direktor RTCG se ovih dana zabavlja društvenom igrom konkursom protiv promjena i ponavlja konkurs za mjesto urednice prvog program. Time odugovlači jedino moguće rješenje, a to je smjena najodgovornijih za programske sadržaje TVCG, odnosno njene direktorke, urednice informativnog programa i šefice deska”, kaže za Monitor Goran Đurović, član Savjeta RTCG. ,,Generalni direktor odugovlači početak rješavanja problema, a to na žalost prihvata većina u Savjetu RTCG koja ne želi da bez odlaganja smijeni generalnog direktora, koji je takođe odgovoran za loš informativni program”.

Đurović napominje da je skoro nemoguće da se neko ozbiljan prijavi da bude urednik prvog programa TVCG dok mu je nadređena Radojka Rutović.

Vojvodić je, kao što je Monitor više puta pisao, prijatelj premijera Đukanovića, i osnivač jedne od njegovih kompanija. On je prema elektronskoj evidenciji Privrednog suda bio jedan od vlasnika T – mobile, firme koja je osnovala Global Montenegro, kompaniju čiji su vlasnici Đukanović i njegov kum Vuk Rajković, bivši osnivač dnevnika Publika. Kada je Vojvodić izabran za direktora RTCG, nije razmatran mogući konflikt interesa, iako je on u tom trenu bio vlasnik firmi koje se bave medijskim predstavljanjem i djelatnošću reklamnih agencija. Kao što nije razmatran ni očiti konflikt interesa Radojke Rutović kada je došla na čelo informative. I tada je njen rođeni brat Željko Rutović bio pomoćnik ministra za medije, a Zakon o JRDS kaže da članovi Savjeta RTCG ne mogu biti lica koja su u strodstvu sa osobama u Vladi.

Rutovićeva je pregrmjela zakonske odredbe koje je eliminišu za radno mjesto koje pokriva. Pretekla je i godine tokom kojih su mnoge relevantne adrese ukazivale da javni servis na način na koji ga ona vodi nije servis građana, već vlasti.

,,Direktorka Televizije sa svojim uredničkim timom u informativi ostala je 2011. godine na svom mjestu nakon smjene prethodnog menadžmenta zbog loših rezultata u radu. Dugi niz godina ponavljam uporno iste ocjene o neprofesionalnosti, jednostranosti, manipulativnom ponašanju RTCG, neznanju. Rad RTCG je daleko od prihvatljivog i zadovoljavajućeg što pokazuje i najnovije istraživanje javnog mnjenja iz januara 2016. godine”, kaže Đurović. „Informativni program je najveći problem RTCG i na istom je nivou kao i prethodnih godina što je nedopustivo. RTCG je aktivan sudionik u stranačkim previranjima gdje je otvoreno podržavala jednu stranu, odnosno DPS”.

Đurović upozorava da za ozdravljenje RTCG i njegovu transformaciju u javni servis nije dovoljna samo smjena direktorke RTCG i njenog tima. On smatra da su neophodne izmjene medijskih zakona kako bi se onemogućila politička kontrola Savjeta, kao najvećeg upravljačkog tijela RTCG.

,,Političke partije iz opozicije i pozicije mogu na djelu da pokažu svoju opredijeljenost da sačuvaju što veću nezavisnost RTCG tako što će usvojiti amandmane nevladinih organizacija na predlog Zakona o javnim servisima. Promjenama ovog propisa može se osigurati da većinu članova Savjeta, čine predstavnici organizacija civilnog društva koje se ne finansiraju dominantno iz javnih sredstava i koji su zbog te činjenice dovoljno samostalni u svom radu”, smatra on. To je ujedno bio jedan od zahtjeva opozicije tokom prethodnih pregovora koji se nije našao u aktulenom predlogu DPS. Đurović vjeruje da bi te izmjene povećale autonomiju RTCG i zbog toga što bi takav „samostalan Savjet birao generalnog direktora na osnovu referenci, a ne političkog uticaja kao što je sada slučaj”.

„Takođe, promjenama Zakona može se uvesti obaveza davanja saglasnosti Savjeta RTCG na izbor direktora Radija i televizije”, kaže Đurović.

Monitor je u kontinuitetu upozoravao da vlast, odnosno parlamentarna većina, mijenja medijske zakone usvojene 2002. godine na uštrb transformacije RTCG u javni servis i njegove autonomije. Nakon što je godinama kršila zakon i birala predstavnike Savjeta umjesto da ih samo imenuje, Skupština je i ozakonila to rješenje koje je omogućilo dodatnu političku kontrolu nad Savjetom. Takođe, u međuvremenu je zakonom definisano da se RTCG finansira iz budžeta, što je u crnogorskom scenariju moglo da znači samo potpunu kontrolu bivše državne televizije i onemogućavanje njene transformacije u javni servis.

Čak i u najboljem scenariju, da se promijeni tim koji vodi RTCG, i poprave medijski zakoni, propagandna mašinerija vlasti neće izgubiti mnogo. RTCG je tek jedna od bastilja, samo dio medijske mreže koju Đukanović decenijama brižljivo plete.

Brojne privatne crnogorske medije vode ili su vodili premijerovi prijatelji, ili poslovni ovdašnji i regionalni partneri. Njegove medijske uzdanice već neko vrijeme su Pobjeda, Dnevne novine, tabloid Informer, Pink. Informativna emisija na Pinku Minut dva, prednjači u satanizovanju svih njegovih kritičara i protivnika.

Tokom 2014. godine, o čemu je Monitor iscrpno pisao, vlasnik četiri medija i zvanično je postao grčki biznismen Petros Statis, zakupac Svetog Stefana. Statis je kupio dvije dnevne novine Pobjedu i Dnevne novine, pošto crnogorsko medijsko zakonodavstvo to ne prepoznaje kao nedozvoljenu medijsku koncentraciju. Takođe postao je vlasnik dva portala – CDM i Analitika, kojima su do tada upravljali direktori njegovih preduzeća Boris Darmanović i Draško Đuranović, bivši direktor WAZ-a i nekadašnji član Savjet RTCG. Darmanović se do Statisove zvanične kupovine Devnih novina zvanično vodio kao jedini vlasnik tog medija, iako se od starta spekulisalo da iza cijelog projekta, koji je pokrenut kao konkurencija medjima koje Đukanović ne kontroliše, stoji u stvari Statisov kapital. Statis je na svom sajtu sebe okarakterisao kao utemeljivača Dnevnih novina.

Statis je kupio četiri crnogorska medija bez ekonomske logike. Neki od njih poput Pobjede bili su dokazani gubitaši bez perspektive. Dok je „gubio” u medijima, Statis je dobijao u turizmu. Osim brojnih privilegija i sa aspekta interesa države sumnjivih aranžmana Vlade sa njim, zaradio je i počasno državljanstvo. Institut za medije Crne Gore u skorašnjem izvještaju ocijenio je njegove medije kao one koji čvrsto drže stranu Đukanoviću.

Na istom „provladinom fonu”, konstatuje se u tom izvještaju je i Informer. Taj tabloid u Srbiji najprljavija su propaganda Vlade Aleksandra Vučića u Beogradu, dok je njihovo crnogorsko izdanje u samom startu poslužilo da se pokuša diskreditovati Vanja Ćalović, direktorica MANS-a, trn u oku Đukanovićeve Vlade.

Vladimir Beba Popović, direktor Instituta za javnu politiku označen je kao koordinitor iz sjenke crnogorskih i srpskih medija koji služe Vučiću i Đukanoviću. Svojevremno je u emisiji Utisak nedelje na beogradskoj TV B92 kazao da je ,,Pink u Crnoj Gori Milov koliko i u Srbiji Vučićev”, te da dvije vlade kontrolišu Informer.

U međuvremenu, brojni medijski pokušaji Đukanovića i njegovih su propadali, i oni formirani i oni uzalud planirani. Mediji koji su se našli na putu Đukanovićevog sna o vječitom vladanju bili su raznovrsna meta. Ne samo njegove propagande, već su i fizički napadani, uništavana im je imovina, i ekonomski iscrpljivani visokim sudskim odštetnim zahtjevima, nametima, te raznoraznim blokiranjem pristupa javnim finansijskim fondovima.

Odlazak Radojke Rutović, simbola dugogodišnjeg medijskog služenja šefu, može biti nauk svima koji služe vlastima , da će ih vlast kad zatreba tretirati kao potošni materijal. I to je nešto.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo