Povežite se sa nama

FOKUS

PODGORIČKA SKUPŠTINA: 1918 – 2018.: Proslave i priključenija

Objavljeno prije

na

zastava

Ako je istorija učiteljica života, onda mi u životu i u istoriji nemamo šta da tražimo. Naša se učiteljica iz korijena mijenja svako nekoliko, nekad se pojavljuju dvije paralelne, pa tri, pa tako redom. Malo Crna Gora ima stanovnika, svaki punoljetni građanin bi mogao da lijepo napiše svoju verziju. Da se nađe.

Evo izmiče 2018. koja prolazi kao – Nikad više 2018. Za kraj je ostavljeno najbolje. Dok se ovaj broj Monitora bude štampao, u četvrtak, 29. novembra 2018. Skupština Crne Gore će raspravljati o Predlogu rezolucije povodom 100. godišnjice Podgoričke skupštine, kojom se njene odluke proglašavaju ništavnim. Prethodno je Zakonodavni odbor parlamenta podržao rezoluciju u kojoj, pored ostalog, piše da Podgorička skupština, održana 1918. godine, nije bila legalna institucija, niti je legitimno konstituisana na osnovu slobodno iskazane volje građana Crne Gore.

Napisano je i da je nelegalnost Podgoričke skupštine, odnosno njena ustavna neprepoznatljivost i nezakonito konstituisanje, formalno pravni osnov za ništavost svih njenih odluka. U rezoluciji se ocjenjuje da je Podgorička skupština bila instrument kojim je izvršen državni prevrat u Crnoj Gori. Potpisala su je 42 poslanika vladajuće koalicije. To, tehnički, znači da će dokument biti usvojen sve da u njemu piše kako su za nestanak Crne Gore krivi Hotentoti koje su na Podgoričku skupštinu doveli Srbi. Moglo bi da prođe i da ništa iz istorije ne važi prije nego što su se razišli Milo i Momir, pa Milo zablistao kao spasitelj Crne Gore.

Možda jeste, a možda i nije slučajno što će Skupština Crne Gore rezoluciju o poništavalju odluka Pogdoričke skupštine donijeti 29. novembra. Mogao bi to biti način da se indirektno vlast još jednom prikači na antifašizam i Titovo doba koje mnogi smatraju vremenom jedinog prosperiteta u Crnoj Gori. Na Drugom zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu 29. novembra 1943. formiran je Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije. U Titovoj Jugoslaviji bio je to Dan Republike. To što će plač za kraljevinom Crnom Gorom pasti na dan koji je slavljen kao Dan Republike – zamešateljstvo je koje savršeno odgovara onima kojima niti je stalo do kraljeva, niti do republike. U svakom slučaju, nemoguće je pribaviti argumente kako bi se u odnosu na onu kralja Nikole i druga Tita, ova „Milova Crna Gora” mogla nazavati – progres.

Mitropolit Amfilohije je pozvao poslanike da ne glasaju za rezoluciju jer se, kako kaže, time unose nove podjele u crnogorsko društvo. ,,Ovakva rezolucija ne da ne može postići svoj zadati cilj, već će samo produbiti postojeće podjele i pojačati već ionako veliki potencijal nestabilnosti u crnogorskom društvu. Takođe, ne znamo kako ona može pomoći poboljšanju odnosa sa Srbijom budući da se pitanje Velike narodne skupštine srpskog naroda u Crnoj Gori gotovo i ne dotiče srbijansko-crnogorskih odnosa, već je uzrok tenzija unutar Crne Gore među ovdašnjim stanovništvom”, ocijenio je Amfilohije u pismu poslanicima.

Skupština, najvjerovatnije, neće razmatrati rezoluciju koju je predložio Demokratski front. Riječ je o predlogu rezolucije kojom se osuđuje čin kapitulacije Kraljevine Crne Gore u Prvom svjetskom ratu pod nazivom – Nikad više 1916. godina.

„Naša generacija, ponosna na pretke koji su se borili u Prvom svjetskom ratu u Vojsci Kraljevine Crne Gore, zbog čije je borbe nastala čuvena rečenica koja oslikava veliku pobjedu u tom ratu ‘Da nije bilo Božića na Mojkovcu ne bi bilo ni vaskrsa na Kajmakčalanu’, osjeća žal zbog činjenice da je Vojska Kraljevine Crne Gore 25. januara 1916. godine kapitulirala, pa nije učestvovala na Solunskom frontu i u velikoj pobjedi saveznika”, piše u ovoj rezoluciji.

U opštu gužvu oko poništavanja uključio se i predsjednik Socijaldemokratske partije Ranko Krivokapić. On je amandmanom predložio da Skupština, pored osvrta na odluke Podgoričke skupštine, iskaže svoj sud i o referendumu iz 1992. godine.

„I jedan i drugi događaj su predstavljali trijumf i pobjedu politike koja je negirala Crnu Goru, nipodaštavala njenu državnost i nacionalni identitet crnogorskog i drugih naroda, urušavajući njen multietnički i multivjerski karakter”, objasnio je Krivokapić.

Crna Gora je, kaže on, 1992.godine praktično na silu i prevaru ugurana u takozvanu zajednčku državu sa jedinim ciljem, da se obezbijedi privid da postoji neka navodna Jugoslavija.

„Time se želio pribaviti kakav takav legitimitet za vođenje ratne i velikodržavne politike, kojem konceptu je pripadalo tadašnje crnogorsko rukovodstvo, sa statusom marionetskog saveznika beogradskog režima”, ocijenio je Krivokapić.

Portal IN4S, problematizovao je i legitimitet AVNOJ-a. ,,Ukoliko Podgorička skupština mora na rezoluciju, onda i AVNOJ mora da ima svoju rezoluciju… Stalno ovi iz DPS-a prigovaraju kako su se birali poslanici Podgoričke skupštine, a niko ne pita kako su se birali delegati AVNOJ-a? Je li bilo kakvih izbora za delegate i ako nije što su oni išli u Jajce i šta su oni tamo odlučivali?”

Druga strana, u vidu NVO Dukljani zakazala je pod sloganom Nikad više 1918. protesnu šetnju od spomenika Svetom Petru Cetinjskom do Skupštine. ,,Izađimo i poručimo, gospodski, kako nam pripada, da narod koji ne ljubi lance, ne pristaje da slavi izdaju!”

Čeka nas još naučni skup pod nazivom Ujedinjenje Crne Gore i Srbije predviđen za 30. novembar i 1. decembar u Podgorici. Centralna proslava stogodišnjice Podgoričke skupštine i Dana ujedinjenja Crne Gore sa Srbijom i drugim južnoslovenskim narodima održaće se, kako je ranije najavljeno, po blagoslovu mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija, 1. decembra u kripti Sabornog hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici. Na tom skupu je trebao da govori Matija Bećković, ali mu je ulazak u Crnu Goru zabranjen.

Sad se premijer Marković pohvalio kako ,,vlast nije ni branila organizovanje proslave stogodišnjice Podgoričke skupštine jer je sigurna u sebe”. Nije. Samo se ne zna da li će policijska procjena glasiti da određenog dana jedan od glavnih učesnika, iz Rovaca inače, može ili ne može da uđe u državu.

Besmisleno je govoriti o ispraznosti poništavanja istorijskih događaja Kakvi god da su bili – bili su i proizveli određene posljedice. Kad su nacije stvarane, crnogorska je stvarana kakva je stvarana. Kome nije jasno kakva – neka pročita ratni proglas kralja Nikole kad je Crna Gora ušla u Veliki rat. ,,Na našoj su strani bog i pravda. Mi smo htjeli mir, nametnut nam je rat. Primite ga kao i uvijek, primite ga srpski i junački, a blagoslov vašeg starog kralja pratiće ve u svim našim podvizima. Živjeli moji mili Crnogorci! Živjelo naše milo srpstvo!

Živjela naša moćna zaštitnica Rusija i njeni saveznici!”.

Bila kraljevina, pa prošla. Gotovo niko se, iako se cijelu godinu priča o 1918-oj, nije poduhvatio ozbiljne priče o tome – zašto je tako bilo.

,,Ovu godišnjicu mogli smo posvetiti traganju za odgovorima, kako je Crna Gora uopšte došla u situaciju u kojoj se našla 1918. godine?

Da li je svaku alternativu zasijenila ambicija kralja Nikole da u Prizrenu bude krunisan za cara svih Srba? Konačno, da li je njegova politika koju je vodio od 1878. godine, svoje ishodište našla upravo na Podgoričkoj skupštini? Razumijevanjem crnogorskog društva od 1878. do 1914. godine, postaje jasnije zbog čega je Crna Gora 1918. godine bila mjesto gdje se sprovodila politika svršenog čina!”, napisao je ovih dana istoričar Adnan Prekić.

Apsolutizam, sirotinja, hinjeni pokušaji parlamentarizna – možda bi bili neki od odgovora. I možda bi suviše ličili na Crnu Goru sto godina kasnije.

Posebna priča mogla se ispričati o jugoslovenstvu. U verziji istorije kakvu danas promoviše vlast Crna Gora ispada zaostalijom nego što je bila. Ideja ujedinjenja jugoslovenskih naroda postojala je u Crnoj Gori, bez obzira na to što što se posljednjih godina insistira isljučivo na odnosima između Srbije i Crne Gore. Učene glave koje su pisale o jugoslovenstvu smatraju to pitanje neodvojivim od socijalnih problema koji su morili kako jugoslovenske narode koji su bili pod vlašću Austrougarske, tako i one koji su imali sopstvene tlačitelje. Ali, malo je ko u Crnoj Gori spreman da se zaista vrati sto godina unazad i zamisli kako su živjeli obični ljudi u Hrvatskoj, anketiranoj Bosni, tek oslobođenim ili neoslobođenim djelovima Crne Gore. Polugladni kmetovi, željni sopstvene zemlje, podanici dalekih careva, pioni u igrama velikih sila – sve se to u današnjoj Crnoj Gori svodi na srpstvo i crnogorstvo. Po površnosti se vidi koliko smo za sto godina napredovali.

Čitajući Lalića

Koliko se neozbiljno i politikantski govori ovih dana o Crnoj Gori u Velikom ratu potvrđuje činjenica da gotovo ni slovo, ovom prilikom nije napisano o komitskom pokretu u Crnoj Gori koji je postojao tokom čitavog rata i nejak i uporan suprotstavljao se austrijskoj carevini.

,,Komitovanje je naše trajalo dvije i po godine dana. Napetost je bila stalna, pucnjava nije prestajala. Nema sela ni zaseoka da ga nije hajka na život i smrt zakačila i djecu mu zaplakala. Poginulo nam je tri stotine srčanih momaka, ubili smo preko hiljadu vojnika i oficira i preko stotinu švapskih puškonoša iz crnogorskih porodica, Veliki taj napor naroda, lišenog pomoći saveznika, sramotno su prećutali istoričari po naređenju iz Beograda. Pašić Protić Pribićević, radikali demokrati i ostali poklonici dinastije, taj naš pokret su označili kao sumnjiv i nezgodan. Nezgodan je za njih bio svaki pokret osim onoga kojim su oni komandovali i svaka borba osim one na Solunskom frontu”, napisao je Mihailo Lalić u knjizi Dokle gora zazeleni.

Još dva Lalićeva djela – Ratna sreća i Gledajući dolje niz drumove – prepuna su književno obrađenih istorijskih fakata iz kojih se puno može naučiti o Crnoj Gori u Prvom svjetskom ratu. Kome je do čitanja.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BUKA, BIJES, IZBORI: Bratski do pobjede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Oprobana podjela na Crnogorce i Srbe, uz marginalizaciju svih drugih građana ove države, u startu minimalizuje mogućnost zajedničkog nastupa postojeće opozicije. I čini gotovo nemogućom njihovu saradnju sa  partijama manjinskih naroda. U toj igri, zna se, pobjeđuje DPS

 

Dok se drugačije ne naredi, preko srpsko-crnogorske granice, s jedne na drugu stranu, putovaće samo kletve i uvrede. O njihovom intenzitetu i publicitetu brinuće  propagandni štabovi DPS Mila Đukanovića i SNS Aleksandra Vučića. A osnovano se sumnja da i jednim i drugim koordinira ista osoba – Vladimir Beba Popović.

U tom kontekstu neki postupci Podgorice i Beograda postaju lakše razumljivi.

Prvi potez najnovije partije odigrao je premijer Duško Marković.  Spajajući proslavu Dana nezavisnosti sa slavodobitnom tvrdnjom da je Crna Gora prva  evropska država bez korone (corona free), Marković je najavio da će od 1. juna početi otvaranje državnih granica za posjetioce iz inostranstva. U prvi mah, samo za desetak država u kojima je epidemiološka situacija zadovoljavajuća.

Na tom popisu nije bilo Bosne i Hercegovine, Srbije i Kosova, iako je  jasno da bez ljudi iz tih država, koji će ovdje doći kao jeftina sezonska radna snaga, a onda i kao redovni gosti, teško može biti ljetnje turističke sezone. Premijer je to znao. Ali on i njegovi saradnici objašnjavaju da je odluka da neke granice za sad ostanu zatvorene, motivisana isključivo brigom za zdravlje građana.

Izgleda, ipak, da smo o toj odluci obaviješteni prije nego što je ona usvojena. Tako makar tvrdi ambasador u Beogradu Tarzan Milošević. U izjavi za Radio Slobodna Evropa doskorašnji politički direktor DPS kaže kako je „radi jasnog i preciznog informisanja važno naglasiti da Vlada Crne Gore još uvijek nije donijela nikakvu novu odluku što se tiče otvaranja granica”!? O čemu je onda pričao premijer Marković? I zašto?

Još zanimljivije, predsjednik Vlade je saopštio da Srbija ne zadovoljava  epidemiološke kriterijume u istom danu kada je njegova Vlada u Srbiju poslala 200 svojih građana, redovnih studenata fakulteta u Beogradu i Novom Sadu. Nije valjda da su studenti, svjesno i neodgovorno, tek tako izloženi opasnosti. Ili će prije biti da im je Vlada omogućila da se vrate školskim obavezama nastojeći,  istovremeno, da ispuni i planove o održavanju dostignutog nivoa tenzija u crnogorsko-srpskim odnosima.

Očekivana reakcija iz Beograda stigla je momentalno. Ana Brnabić, Ivica Dačić, Zorana Mihajlović i, konačno, Vučić demonstrirali su nepokolebljivu spremnost da stanu u odbranu nacionalnih interesa i zaštitu srpskog naroda sa obje strane, do daljnjeg, zatvorene granice. Tako i priliči političkim profesionalcima u jeku predizborne kampanje, nepunih mjesec dana prije parlamentarnih izbora (glasanje je u Srbiji zakazano za 21. jun).

Dva slikovita primjera tog političko-propagandnog programa. „Nećemo sprečavati običnim crnogorskim građanima da posete Srbiju, ali hoćemo još snažnije i još oštrije sprečavati ulazak crnogorskih kriminalaca i mafijaških klanova iz Crne Gore koji su decenijama ubijali po Srbiji i terorisali naše građane“, presjekla je premijerka Brnabić. Tu je, sem oštrine, demonstrirala i  zavidan patriotizam: „Zamolila bih da građani što duže i u većem broju ostaju u našoj Srbiji i da, ako negde moraju da odu, ne idu tamo gde su građani Srbije nepoželjni”. Eto tako.

Državničku mudrost SNS režima pokazao je Vućić. Uz znanu,  dušu slovensku. „Nemam nikakvu sumnju da je reč o političkoj odluci vlasti u Crnoj Gori“, rekao je on naglašavajući da će Srbija ostati otvorena za naše građane. „To je u srpskom duhu, u duhu dobrih i bratskih odnosa, i ne želimo da kažnjavamo 30 odsto Srba koji tamo žive kao ni ostale građane te zemlje. To su naša braća, mi nemamo nikoga bližeg od Crne Gore“. Pa ne pustiti suzu.

Sad, znamo mi Aleksandra Vučića. Baš kao što znamo ovdašnje vukove i lisice koji se, sa jednakom brigom i odlučnošću, spremaju za izbore. Iako još ne znamo kad će se tačno održati, premijer ih je onomad nazvao jesenji, jasno je da je predizborna kampanja uveliko počela. Posebno vladajuće partije. Jasan je i njihov naum da i ovi izbori prođu kao produženo referendumsko izjašnjavanje. Uz iste one priče o odbrani i zaštiti crnogorske nacije i države koje se iz Đukanovićevog DPS pričaju od 1998. I koje su pričali i tokom predizborne kampanje 2016, obećavajući da je to „posljednji put“.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NEMIRI U CRNOJ GORI: Novi talas starih virusa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se u svijetu još bore sa korona virusom, mi smo se vratili u redovno stanje političke krize – nemiri i povrijeđeni na ulicama. Nerješavanje pitanja crkvene imovine dobro je došlo i vlasti  i opoziciji kao dio predizborne kampanje. Na ulicama se sukobljavaju građani, a političari se u Skupštini smješkaju iza maski sa nacionalnim obilježjima

 

Snimak iz Pljevalja na kome se vidi da osmorica policajaca tuku mladića, pokazao je da je vrijeme korona izolacije bilo bolje od normale koju je proizveo ovaj sistem. Nakon neformalnog vanrednog stanja, prijeti nam pravo. Policija u Pljevljima rastjerala je suzavcem okupljene, među kojima je bilo i djece, u Nikšiću šok bombe i suzavac, građani uzvratili kamenicama i skandiranjem ,,ustaše“, povrijeđen veći broj građana, među kojima ima maloljetnika, i 22 policajca, u Andrijevici blokiran put, hapšenja…

Oni koji protestuju traže da se iz zatvora pusti episkop budimljansko nikšićki Joanikije i osam sveštenika koji su uhapšeni nakon okupljanja više hiljada ljudi u litiji povodom slave Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću. Tužilaštvo je episkopu i sveštenicima odredilo 72 sati pritvora.

Tog utorka u Nikšiću javnost se uvjerila zašto u Crnoj Gori švedski model borbe protiv korona virusa nije moguć. Hiljade ljudi okupile su se ispred manastira bez distance, maski, ne hajući ni za sebe ni za bližnje, što se virusa tiče.

Episkopski savjet Srpske pravoslavne crkve tvrdi da je ,,sveštenstvo u dogovoru sa mitropolitom Amfilohijem i episkopom Joanikijem riješilo da zbog zdravstvenih mjera bude samo održan moleban u hramu bez molitvenog hoda. Međutim, zbog naroda koga je bilo u tolikom broju da nije mogao stati u crkvu već se izlio oko hrama i na ulice krenulo se spontano u tradicionalni hod koji ni pred bogom ni pred ljudima nije bilo alternative”.

Do ,,spontanog” okupljanja naroda ipak nije došlo u Podgorici povodom Svetog Marka, slave Podgorice, 8. maja. Iako je mitropolit Amfilohije to predložio svešteniku Veliboru Džomiću: ,,Možda bi bilo dobro da sveštenici danas od crkve Svetog Đorđa do Markovog manastira obave litiju za molitvu apostolu i jevanđelisti Marku, zaštitniku ovog grada za oslobođenje od korona virusa’’. Zato, jeste u Beranama 6. maja, na Đurđevdan, pa je tužilaštvo zbog litije podnijelo krivične prijave protiv pet sveštenika Mitropolije crnogorsko-primorske.

Ove sedmice stupile su na snagu mjere Nacionalnog koordinacionog tijela za suzbijanje zaraznih bolesti kojima je omogućeno obavljanje vjerskih službi. Naglašeno je da i dalje važi zabrana javnih okupljanja, ali da ograničen broj osoba može boraviti u vjerskim objektima – na 10 kvadrata jedna, na ulazu dezinfekcija ruku, maske, distanca…

Evo, kako se to  primjenjuje u drugim  vjerskim zajednicama u Crnoj Gori. ,,Mešihat Islamske zajednice u Crnoj Gori je na elektronskoj sjednici donio odluku koja daje čitav set konkretnih preporuka o načinu organizovanja vjerskog života u džamijama. To podrazumijeva da svi vjernici u molitvenom prostoru nose maske, dezinfikuju se na ulazu, nose svoje sedžade (molitvene ćilime) i poštuju distancu koja podrazumijeva da se u džamijama srednje veličine može naći maksimalno 25 vjernika, u manjim 20, te da na platoima ispred džamija može biti na propisanoj distanci maksimalno dvadeset vjernika”, kazali su Monitoru iz Islamske zajednice.

U IZ ističu: ,,Od samog početka primjene mjera vjernici su svjesni da je, kao i molitva, i očuvanje svojeg  i tuđih života vjerski imperativ. Nije zabilježeno kršenje mjera iako je u toku sveti mjesec ramazan koji uključuje mnogo više kolektivnih obreda nego što je uobičajeno. Vrlo odgovorno i savjesno vjernici su dali prioritet apstiniranju od nekih svojih vjerskih prava u interesu opšteg dobra. To smatramo potvrdom stvarnosti intimnog i unutarnjeg pa i porodičnog u odnosu na javno i teatralno ispoljavanje vjere”.

Don Robert Tonsati, kancelar Kotorske biskupije za Monitor kaže da nije bilo nikakvih protivljenja vjernika preventivnim mjerama: ,,Naše su crkve dovoljno prostrane da mogu odgovoriti preporukama NKT-a za odvijanje vjerskih obreda. Vjernici su upoznati s odredbama, jasno im je rečeno koji je najveći broj vjernika koji može sudjelovati istovremeno na bogoslužju, koliki mora biti razmak između njih, te su u crkvama postavljena sredstva za dezinfekciju ruku, a vjernicima je rečeno da trebaju nositi maske. Već smo na početku prije više od mjesec dana, dok je još bilo dozvoljeno imati službe s narodom, počeli primjenjivati mjere distance, dezinfekcije, pojačane higijene u crkvama i smanjivanje fizičkih kontakata i te mjere i dalje primjenjujemo, uz ove koje su nedavno propisane”. Iz Mitropolije crnogorsko-primorske nijesu odgovorili na pitanja Monitora.  Početkom ovog mjeseca iz Mitropolije su upozorili da ih vlast već duže od godinu ignoriše i da sada izbjegava dogovor oko promjene spornog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, koji je bio i povod za protestne litije. Pod sloganom Ne damo svetinje. ,, Privremeno obustavljanje litija je mjera koja je pokazala našu maksimalnu odgovornost – iako, od samog početka, nije naišla na simpatije velikog broja građana’’, naveli su u obraćanju Vladi iz Mitropolije uz podsjećanje na njihovu pomoć u vrijeme pandemije bolnicama, rad narodnih kuhinja… Iz Vlade nijesu odgovarali na ove pozive. Vladajuća koalicija je požurila da što prije raspiše izbore. Predsjednik Skupštine Ivan Brajović je poslao poziv međunarodnim posmatračima da proprate još jedne ,,fer i demokratske izbore”. U DPS-u se dvoume kada da izbore raspišu, krajem jula ili početkom septembra. Kriza i nemiri su,  računaju,  garant još jedne  pobjede. Računaju i da opocione stranke neće odoljeti i da će pristati na izbre po pravilima DPS-a. Iako su se  sve potpisima poslanika obavezale da to neće učiniti, dok se ne organizuje prelazna vlada i stvore uslove da izbori ne budu pljačka.  Podjeli uloga u novom talasu protesta očito izazivaju sporenja između prosrpskih partija, pa i između DF-a i MCP-a. Episkopski savjet SPC-a je  ove nedjelje pozvao sve političke lidere da se uzdrže od bilo kakvih partijskih i političkih zloupotreba crkve. A njih je bilo i te kako. ,,Mitropolite Amfilohije Radoviću, u ime DF-a Vas pozivamo da 12. maja pozovete građane Crne Gore na litiju Svetog Vasilija u Nikšiću, da se okupimo i pošaljemo snažnu poruku da nikome nećemo dozvoliti da nam uništi naše duhovno i istorijsko nasljeđe kroz takozvane mjere NKT-a”, izjavio je u Skupštini poslanik DF-a Milan Knežević. Poziv je odaslao i lider DF-a Andrija Mandić: ,,Na hiljade ljudi znaju da se ovo sve radi zbog vaše izborne kampanje i da je ovaj napad na SPC, napad da ne dozvoljavate ljudima da uđu u hramove samo u funkciji zaustavljanja litija. Pokušaj da se zaustavi i zloupotrijebi borba protiv korona virusa tako što ćete se obračunati sa crkvom”.  Policija je po nalogu tužilaštva ove nedjelje podnijela krivične prijave protiv Mandića, Kneževića i Predraga Bulatovića jer su u Skupštini pozivali građane da se okupe u što većem broju na litiji u Nikšiću 12. maja.  Dan nakon litije, a prije večernjih sukoba, Mandić je, u srijedu, u Skupštini kazao da je pozvao sve pristalice DF-a da se okupe u Nikšiću, a na poziv mitropolita da se političari ne mješaju odgovorio: ,,Žao mi je što moram danas da poslušam zajedno sa svim poslanicima Demokratskog fronta našeg mitropolita Amfilohija. Žao mi je što znam da bi noćas bila Crna Gora blokirana i da bi se jednom završilo sa ovom diktatorskom vlašću”.

Politika lidera DF-a koji su se pored borbe sa zlom domaćim, uhvatili u koštac i sa međunarodnim satanistima, odavno daje očekivane plodove. Policija je, ove nedjelje, uhapsila maloljetnika zbog krivičnog djela izazivanje nacionalne rasne i vjerske mržnje. On se sumnjiči da je na društvenoj mreži na nacionalnoj osnovi vrijeđao pomoćnika direktora Instituta za javno zdravlje Senada Begića.

I dok smo se mi vratili na ružno staro, a po društvenim mrežama i na ulici sve češće možete pročitati i čuti da je virus izmišljotina, u ostatku svijeta još se muče s pandemijom.  Nova žarišta virusa, nakon popuštanja restriktivnih mjera, u Njemačkoj, Kini  i Južnoj Koreji,  zemljama koje su se odlično nosile sa virusom, pokrenule su priču o drugom talasu. Zdravstveni stručnjaci upozoravaju na neophodnost opreza da bi se izbjegla nova žarišta.

U našoj zemlji posljednjih 10 dana nije otkriven nijedan slučaj novog oboljenja od virusa. Vlast žuri da Crnu Goru proglasi korona free turističkom adresom, a nemiri na ulici valjda dođu kao dio folklora. U Skupštini poslanici uveseljavaju gledaoce maskama sa nacionalnim obilježjima. To smo mi. S koronom i bez nje.

 

INSTITUT ZA JAVNO ZDRAVLJE
Drugi talas

Na pitanja Monitora o rizicima od drugog talasa epidemije iz Instituta za javno zdravlje su nam kazali da su mnoge institucije i naučni centri vršili modeliranja potencijalnih šteta prijevremenog opuštanja intervencija i svi su nedvojbeno otkrili da takve odluke mogu dovesti do ponovnog uspostavljanja transmisije. ,,Teško je predvidjeti koliko će popuštanje jedne po jedne mjere bilo gdje u svijetu pojedinačno doprinijeti ponovnom uspostavljanju cirkulacije i transmisije virusa”.

Iz Instituta objašnjavaju da su neke intervencije, kao što je zabrana vazdušnog saobraćaja, imale brz ali jako ograničen uticaj koji je doveo do odlaganja uspostavljanja transmisije u trajanju od nekoliko dana do dvije sedmice. Takođe, jedna od studija usredsređena na efekte produženja ili opuštanja mjera za kontrolu fizičkog distanciranja u Vuhanu ukazala je da bi rano postepeno popuštanje mjera u martu, moglo dovesti do drugog talasa obolijevanja na sjevernoj hemisferi i prije jeseni.

,,Zasnovano na studijama ranijih pandemija, i kompletnom do sada stečenom znanju, svjetski eksperti su saglasni da će se i kod pandemije novog korona virusa gotovo izvjesno desiti i drugi talas”, ističu iz Instituta. Upozoravaju da kolika će biti amplituda tog talasa, odnosno koliko će ljudi oboljeti, ponajviše zavisi od nas samih i od činjenice koliko ćemo se pridržavati nefarmakoloških mjera prevencije: distance, higijene ruku i upotrebe maski.

,,Niske stope obolijevanja, uspjeh koji smo postigli u prethodnom periodu, u kombinaciji sa višim temperaturama mogu dovesti do smanjenja shvatanja (percepcije) realne opasnosti od novog korona vi,rusa među građanima što nerijetko rezultuje opuštanjem u pridržavanju pravila fizičke distance i higijene. Svako opuštanje ovoga tipa je potencijalno opasno i samo će stvoriti uslove za raniju pojavu drugog talasa”, zaključuju.

predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA GODIŠNJICA NEZAVISNOSTI I STARE PODJELE: Red crkve, red nacije, red pljačke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Partizani, četnici, ustaše, bjelaši, zelenaši, popovi i lopovi i eto DPS-u još četiri godine nekontrolisane vlasti. Eventualne saveznike može pronaći na ovoj ili onoj strani –  zavisi od trenutnih odnosa političke ponude i potražnje

 

Nakon što je episkop budimljansko-nikšićki Joanikije sa sedmoricom sveštenika pušten iz pritvora u Nikšiću, u noći između petka i subote,  u Crnoj Gori više nema utamničenih pripadnika Srpske pravoslavne crkve (SPC). Potom su se sa ulica u Nikšiću, Pljevljima, Beranama, Podgorici, Budvi, Tivtu, povukli i njihovi sljedbenici. Nakon što su par dana klicali privedenim sveštenicima, zahtijevali njihovo oslobađanje, poručivali da oni svetinje ne daju a da je prvi čovjek svih ovdašnjih vlasti – lopov.

Bilo je tu i prevrnutih kontejnera, bačenih kamenica i flaša, poneka psovka na račun policije ili prolaznika druge vjere i nacije… Suštinski, ništa čega se, uz kraće ili malo duže pauze, nijesmo nagledali i naslušali od 1990. pa do kraja prošle godine, kada nas je zadesio prvi krug uličnih borbi u organizaciji političara vlasti i opozicije (DPS i DF, prije svih drugih) a pod patronatom popova SPC-a. To pokazuje da smo i dalje,  tamo gdje smo bili na kraju minulog vijeka. I, uglavnom, sa istim akterima.

Konačno, kući su otišli i policajci koji su od 12. do 15. maja obezbjeđivali te skupove „visokog rizika“. Epilog trodnevnog druženja: povrijeđeno je više od 45 demonstranata i 26 policajaca. Najgore je, čini se, prošao dvadesetjednogodišnji O.M. iz Pljevalja, inače lice sa invaliditetom. Na snimcima koji su se danima vrtjeli na regionalnim portalima vidi se kako ga nekoliko policajaca pod opremom za razbijanje demonstracija udara pendrecima, rukama i nogama. Dok jedan od njih nije uspio da ga zaštiti i odvoji od kolega.

„Na video zapisu je očigledno da policijski službenici nastavljaju sa postupanjem i onda kada je prestao svaki osnov i smisao dalje intervencije”, saopšteno je iz Savjeta za građansku kontrolu rada policije krajem prošle nedjelje. Iz Savjeta su pohvalili odnos načelnika CB Pljevlja Dragana Slavulja koji im je, kažu, obezbijedio  svu traženu dokumentaciju. Pa je, za razliku od događaja u Podgorici krajem 2015. godine, utvrđen identitet postupajućih službenika.  Sada Savjet očekuje reakciju Unutrašnje kontrole. Istome se nada i  javnost.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo