Otvaranjem izložbe fotografija u Tirani, Albanija je počela promociju podvodnih arheoloških nalazišta duž jugozapadne obale kako bi podigla interes javnosti i privukla pažnju onih koji mogu da pomognu da se sačuvaju otkriveni artefakti.
Nacionalna agencija za obalu je za izložbu pripremila 30 fotografija na kojima su prikazani objekti pronađeni tokom protekle decenije, od kojih mnogi imaju potencijalnu arheološku vrijednost.
Direktor agencije Auron Tare kaže da su skeniranjem otkrili 38 potopljenih brodova, od koji su šest stariji od 2.000 godina, nakon što je organizacija Nautička fondacija istražila obalu Albanije od Sarande do Valone.
Tare je rekao da brodovi i drugi objekti ,,pokazuju da je drevna Ilirija bila komercijalni prolaz, a ne gusarsko skrovište”.
On je istakao da je arheološkom blagu duž 350 kilometara duge obale Albanije potrebno više pravne zaštite i bolja briga, kako bi se pretvorilo u popularnu turističku destinaciju. ,,Tajanstveni svijet koji skrivaju morske dubine oduvijek je hranio ljudsku maštu, ulivao strahopoštovanje, budio znatiželju i podsticao želju za istraživanjem”, kazao je Tare.
Albanski podvodni arheološki lokaliteti su nedirnuti, čak i oni na svega deset metara dubine, uključujući i ostatke brodova sa amforama koji su potonuli još prije dva i po milenijuma. Jedna ekipa iz Crne Gore imala je prije četiri godine priliku da u podmorju Sarande, na svega desetak metara dubine, roni na olupinama antičkih brodova nedirnutih još od 4. ili 3. vijeka prije nove ere. To su bili teretnjaci, pa su na njima uglavnom velike koncentracije amfora iz grčkog i rimskog perioda.
U Albaniji podvodni lokaliteti su netaknuti, dok je kod nas mnogo ronilaca, pa je većina lokaliteta na dubini do 50 metara devastirana. ,,Njihovi, inače jako iskusni ribari, poštuju more i ne prisvajaju ono što izvuku mimo ribe. Kada u mrežama pronađu amfore, ne nose ih kućama nego ih postave u restorane da ih svi vide. Ako neko od predstavnika države zatraži tu amforu da je smjesti u muzej, oni je tamo nose ponosni što su je baš oni pronašli”, navodi Petra Zdravković, jedina podvodna arheološkinja u Crnoj Gori.
Istraživanja američkih eksperata potvrdila su pretpostavku da je morsko dno južnog Jadrana bogato vrlo vrijednim istorijskim tragovima. Ta baština je kod nas veoma slabo istražena, pa niko ne može ni približno da odredi koliko je brodova nastradalo na ovom prostoru: od prirodnih nepogoda, napada gusara ili u ratnim okršajima.
Istorijski podaci govore da je samo u razdoblju od 17 godina (1592-1609) na Jadranu zabilježeno oko 400 brodoloma. Većina tih brodova leži duboko zakopana na morskom dnu, a tek nešto više se zna o brodovima koji su uglavnom potonuli tokom Prvog i Drugog svjetskog rata.
Procjenjuje se da u crnogorskom podmorju leži pedesetak olupina. U knjizi Podmorje Crne Gore Dragan Gačević je prikazao 30 brodskih olupina, a koje su ,,podvodni istorijski lokaliteti, koji ne predstavljaju samo obilježje jednog vremena, već i eksponate jednog velikog podvodnog muzeja”.
Crna Gora malo, sistematski i planski, brine o tom blagu iako je 2001. godine verifikovana odgovarajuća konvencija UNESKO-a.
“Devastacije dalje postoje, arheolozi najčešće posljednji dolaze na lokalitet koji su pljačkaši i nesavjesni turisti već oskrnavili, odnoseći s ljetovanja izronjene ‘suvenire’, koji su za stručnjake neprocjenjiv izvor informacija”, navodi arheološkinja ronilac Marija Jabučanin.
Ona predlaže strogu zabranu ronjenja na zaštićenim spomenicima kulture kao što je Risanski zaliv. Prema njenim riječima, neophodno je obezbijediti i sistem fizičke zaštite kroz saradnju arheologa, policije, lučkih kapetanija, ronilačkih centara, turističkih organizacija i lokalne zajednice. ,,Blago podvodne arheolo-gije je neprocjenjive vrijednosti. Da bi se zaštitilo potrebno ga je evidentirati i dokumentovnati. Arheološki ronilački kadar postoji, znanja i volje ne manjka, a na nadležnima je da ovakva i slična istraživanja podrže i intenziviraju kako bi međudržavni registar luka i sidrišta istočnojadranskog antičkog plovnog puta konačno bio upotpunjen podacima sa naše obale”, objašnjava Marija Jabučanin.
Ranijih godina su obavljana do sada najsveobuhvatnija podvodna arheološka istraživanja Barskog akvatorijuma, i to od Maljevika preko Bigovice pa do uvale Valdanos i Starog Ulcinja, u sklopu projekta Spašavanje podvodnog nasljeđa Crne Gore ili MMARP-Montenegrin archaeological rescue project. Rezultati i veliki broj podataka do kojih su tokom istraživanja (2010-2012.g.) došli 32 arheologa i studenta arheologije iz zemlje i inostranstva su izuzetno dragocjeni za razvoj ove nedovoljno razvijene nauke u Crnoj Gori.
U ulcinjskom podmorju se najavljuje započinjanje istraživanja nafte i gasa! O blagu sa potonulih brodova gotovo da nema pomena ni tragova u muzejima grada koji je tokom čitave svoje istorije izlazio na široka jadranska vrata, a pomorci raširili njegovu slavu po čitavom Sredozemlju. Starine pod morem niko nikada nije čuvao, pa su dobro opremljenim i sposobnim roniocima bile lako dostupne. Zato je postalo pravilo da se amfore i druga grnčarija s potonulih brodova mogu vidjeti kod privatnih kolekcionara, ili su se u zavisnosti od starosti i oznake porijekla, komadi istorije s ovog područja prodavali po bagatelnim cijenama od 500 do dvije hiljade eura.
Opština Ulcinj, uz podršku državnih organa, ili bar Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom, mogli bi, bar kao u Albaniji, da organizuju izložbu fotografija ostatka ostataka podvodnih nalazišta kako bi javnost mogla da vidi i uvjeri se o tom preostalom blagu.
Antičko nalazište na tenderu!?
Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte crnogorske Vlade je u Javnom pozivu za izdavanje u dugoročni zakup uvale Valdanos 2008. godine naveo da ona “predstavlja i evidentirani podvodni arheološki lokalitet gdje se mogu očekivati značajna podvodna nalazišta još iz vremena antike”!? Dakle, nesuđeni zakupac, za koga se od onda više ništa ne zna (famozni Cubus lux iz Velike Britanije), mogao je, velikodušnošću Vlade, jeftino, da ima u svom ataru i antičko nalazište. U Ulcinju se priprema inicijativa da podmorje u Valdanosu bude proglašeno podvodnim parkom prirode.
Mustafa CANKA