Povežite se sa nama

OKO NAS

PODVODNO BLAGO U NAŠEM DIJELU JADRANA: Devastirano, kao na kopnu

Objavljeno prije

na

Otvaranjem izložbe fotografija u Tirani, Albanija je počela promociju podvodnih arheoloških nalazišta duž jugozapadne obale kako bi podigla interes javnosti i privukla pažnju onih koji mogu da pomognu da se sačuvaju otkriveni artefakti.

Nacionalna agencija za obalu je za izložbu pripremila 30 fotografija na kojima su prikazani objekti pronađeni tokom protekle decenije, od kojih mnogi imaju potencijalnu arheološku vrijednost.

Direktor agencije Auron Tare kaže da su skeniranjem otkrili 38 potopljenih brodova, od koji su šest stariji od 2.000 godina, nakon što je organizacija Nautička fondacija istražila obalu Albanije od Sarande do Valone.

Tare je rekao da brodovi i drugi objekti ,,pokazuju da je drevna Ilirija bila komercijalni prolaz, a ne gusarsko skrovište”.

On je istakao da je arheološkom blagu duž 350 kilometara duge obale Albanije potrebno više pravne zaštite i bolja briga, kako bi se pretvorilo u popularnu turističku destinaciju. ,,Tajanstveni svijet koji skrivaju morske dubine oduvijek je hranio ljudsku maštu, ulivao strahopoštovanje, budio znatiželju i podsticao želju za istraživanjem”, kazao je Tare.

Albanski podvodni arheološki lokaliteti su nedirnuti, čak i oni na svega deset metara dubine, uključujući i ostatke brodova sa amforama koji su potonuli još prije dva i po milenijuma. Jedna ekipa iz Crne Gore imala je prije četiri godine priliku da u podmorju Sarande, na svega desetak metara dubine, roni na olupinama antičkih brodova nedirnutih još od 4. ili 3. vijeka prije nove ere. To su bili teretnjaci, pa su na njima uglavnom velike koncentracije amfora iz grčkog i rimskog perioda.

U Albaniji podvodni lokaliteti su netaknuti, dok je kod nas mnogo ronilaca, pa je većina lokaliteta na dubini do 50 metara devastirana. ,,Njihovi, inače jako iskusni ribari, poštuju more i ne prisvajaju ono što izvuku mimo ribe. Kada u mrežama pronađu amfore, ne nose ih kućama nego ih postave u restorane da ih svi vide. Ako neko od predstavnika države zatraži tu amforu da je smjesti u muzej, oni je tamo nose ponosni što su je baš oni pronašli”, navodi Petra Zdravković, jedina podvodna arheološkinja u Crnoj Gori.

Istraživanja američkih eksperata potvrdila su pretpostavku da je morsko dno južnog Jadrana bogato vrlo vrijednim istorijskim tragovima. Ta baština je kod nas veoma slabo istražena, pa niko ne može ni približno da odredi koliko je brodova nastradalo na ovom prostoru: od prirodnih nepogoda, napada gusara ili u ratnim okršajima.

Istorijski podaci govore da je samo u razdoblju od 17 godina (1592-1609) na Jadranu zabilježeno oko 400 brodoloma. Većina tih brodova leži duboko zakopana na morskom dnu, a tek nešto više se zna o brodovima koji su uglavnom potonuli tokom Prvog i Drugog svjetskog rata.

Procjenjuje se da u crnogorskom podmorju leži pedesetak olupina. U knjizi Podmorje Crne Gore Dragan Gačević je prikazao 30 brodskih olupina, a koje su ,,podvodni istorijski lokaliteti, koji ne predstavljaju samo obilježje jednog vremena, već i eksponate jednog velikog podvodnog muzeja”.

Crna Gora malo, sistematski i planski, brine o tom blagu iako je 2001. godine verifikovana odgovarajuća konvencija UNESKO-a.

“Devastacije dalje postoje, arheolozi najčešće posljednji dolaze na lokalitet koji su pljačkaši i nesavjesni turisti već oskrnavili, odnoseći s ljetovanja izronjene ‘suvenire’, koji su za stručnjake neprocjenjiv izvor informacija”, navodi arheološkinja ronilac Marija Jabučanin.

Ona predlaže strogu zabranu ronjenja na zaštićenim spomenicima kulture kao što je Risanski zaliv. Prema njenim riječima, neophodno je obezbijediti i sistem fizičke zaštite kroz saradnju arheologa, policije, lučkih kapetanija, ronilačkih centara, turističkih organizacija i lokalne zajednice. ,,Blago podvodne arheolo-gije je neprocjenjive vrijednosti. Da bi se zaštitilo potrebno ga je evidentirati i dokumentovnati. Arheološki ronilački kadar postoji, znanja i volje ne manjka, a na nadležnima je da ovakva i slična istraživanja podrže i intenziviraju kako bi međudržavni registar luka i sidrišta istočnojadranskog antičkog plovnog puta konačno bio upotpunjen podacima sa naše obale”, objašnjava Marija Jabučanin.

Ranijih godina su obavljana do sada najsveobuhvatnija podvodna arheološka istraživanja Barskog akvatorijuma, i to od Maljevika preko Bigovice pa do uvale Valdanos i Starog Ulcinja, u sklopu projekta Spašavanje podvodnog nasljeđa Crne Gore ili MMARP-Montenegrin archaeological rescue project. Rezultati i veliki broj podataka do kojih su tokom istraživanja (2010-2012.g.) došli 32 arheologa i studenta arheologije iz zemlje i inostranstva su izuzetno dragocjeni za razvoj ove nedovoljno razvijene nauke u Crnoj Gori.

U ulcinjskom podmorju se najavljuje započinjanje istraživanja nafte i gasa! O blagu sa potonulih brodova gotovo da nema pomena ni tragova u muzejima grada koji je tokom čitave svoje istorije izlazio na široka jadranska vrata, a pomorci raširili njegovu slavu po čitavom Sredozemlju. Starine pod morem niko nikada nije čuvao, pa su dobro opremljenim i sposobnim roniocima bile lako dostupne. Zato je postalo pravilo da se amfore i druga grnčarija s potonulih brodova mogu vidjeti kod privatnih kolekcionara, ili su se u zavisnosti od starosti i oznake porijekla, komadi istorije s ovog područja prodavali po bagatelnim cijenama od 500 do dvije hiljade eura.

Opština Ulcinj, uz podršku državnih organa, ili bar Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom, mogli bi, bar kao u Albaniji, da organizuju izložbu fotografija ostatka ostataka podvodnih nalazišta kako bi javnost mogla da vidi i uvjeri se o tom preostalom blagu.

Antičko nalazište na tenderu!?

Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte crnogorske Vlade je u Javnom pozivu za izdavanje u dugoročni zakup uvale Valdanos 2008. godine naveo da ona “predstavlja i evidentirani podvodni arheološki lokalitet gdje se mogu očekivati značajna podvodna nalazišta još iz vremena antike”!? Dakle, nesuđeni zakupac, za koga se od onda više ništa ne zna (famozni Cubus lux iz Velike Britanije), mogao je, velikodušnošću Vlade, jeftino, da ima u svom ataru i antičko nalazište. U Ulcinju se priprema inicijativa da podmorje u Valdanosu bude proglašeno podvodnim parkom prirode.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

LIM ZATRPAN OTPADOM – SMEĆE SKUPLJAJU U SRBIJI: Plutajuća sramota

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem će postojati sve dok kese sa smećem umjesto u kontejnere, bacamo u potoke i rijeke. I sve dok ti kontejneri ne budu odlagani na sanitarne deponije. A sanitarnih deponija u slivu rijeke Lim na području Crne Gore za sada nema

 

Kada su na televiziji u posljednjem poplavnom talasu prikazani snimci velikih količina smeća u rijeci Lim, zaustavljenog na takozvanim lančanicama kod Priboja, ponovo je aktuelizovano pitanje zagađenja ove međunarodne rijeke na području Crne Gore.

Ekološki aktivisti iz Priboja tvrde da je iz Crne Gore u noći poplava, plutajući Limom, samo u prvom talasu, u novembru, u taj grad na jugu Srbije stiglo oko 15 hiljada kubika raznog otpada. Ista slika ponovila se mjesec kasnije, u drugom talasu, kao i ovih dana, kada je po treći put nivo Lima dostigao kritični nivo i pokupio sa obala sve što je stigao. Smeća, najviše.

Aktivisti iz Priboja apeluju da se u gornjem toku Lima, kroz Crnu Goru, smeće ne odlaže na obalama ove rijeke ili u rijeku. ,,Svi znamo da svako selo ima svoj potok, a svaki potok ima deponiju, i jednostavno svi zajedno treba da se prizovemo pameti”.

Mediji u Srbiji ukazju da poplave na površinu izbacuju posljedice naše nebrige o okruženju. ,,Lim po pravilu postaje plutajuća deponija – sve do brane Potpeć u Priboju. Tu se svakodnevno izvlači do 25 kamiona raznog smeća. Očekuje se da prekogranični EU projekat, vrijedan 366.000 evra, komunalnim preduzećima Bijelog Polja i Priboja obezbijedi bar osnovna sredstva u borbi protiv zagađenja rijeke. Samo je količina promjenjiva kategorija, sve ostalo je izvjesno – period pojave, razvoj i pravac uticaja na život, ekologiju i troškove”, prenio je Javni sevis u toj državi (RTS).

Oni su podsjetili da su opštine Priboj i Bijelo Polje ranije potpisale sporazum o međugraničnoj saradnji koji će doprinijeti zaštiti Lima. ,,Za nepunih sedam sati, smeće sa divlje deponije, nedaleko od Bijelog Polja, stići će nadomak HE Potpeć. Ovako nabujala rijeka pokupiće sav otpad sa priobalja svih šest opština kroz koje prolazi do Priboja i ne zna se koji je prizor mučniji – da li količina ili brzina kojom taj otpad stiže. Činjenica da su Bjelopoljci iz Lima prošle godine, sa 52 divlje lokacije, izvukli 1.500 kubika smeća, sada je zanemarljiva, zbog svih onih bahatih i nesavjesnih ljudi koji su nastavili po starom”, prenosi RTS.

Finansiran iz IPA projekata, ovaj program će Bijelom Polju donijeti novu opremu, omogućiti efikasniji rad, i borbu protiv plastike i svakog drugog otpada. ,,Najbitnije je da ćemo nabaviti dvije barijere za hvatanje i usmjeravanje plutajućeg otpada na rijeci Lim, koje ćemo postaviti na gornjem i donjem slivu rijeke, koja protiče kroz opštinu Bijelo Polje”, kazao je Radenko Bujošević, izvršni direktor DOO Komunalno Lim.

Za Pribojce iz tog projekta stiže katamaran i dodatna oprema, ali više od svega, ova saradnja bi trebalo da bude model kojim bi se razmrdala svijest u svih devet opština kroz koje Lim na svom 220 kilometara dugom putu teče do ušća u Drinu. Četiri su u Crnoj Gori, tri u Srbiji i dvije u Bosni i Hercegovini.

,,Nadam se da će ovaj ugovor biti povod i drugim opštinama u slivu rijeke Lim, da nastave našim stopama, kako bismo ovu rijeku očistili od divljih deponija i time doprineli boljem i zdravijem životu naših sugrađana”, izjavio je direktor JKP Usluga Priboj, Željko Ječmenica.

Da je kroz Crnu Goru Lim najugroženiji upravo na području Bijelog Polja, smatra novinar iz tog grada Milovan Novović. On je, kako kaže, napisao makar pedeset tekstova o zagađivanju rijeke Lim na području bjelopoljske opštine, ali je rezultat svega bio ,,jedna velika nula”. Novović je Monitoru kazao da su sve akcije koje su sprovedene nakon tih tekstova bile vrlo kratkotrajnog karaktera. On ukazuje na opasnu i nedopustivu uvezanost institucija i pojedinaca koji zagađuju rijeku.

,,Čitav sjever pokriva samo jedan inspektor, čije je sjedište u Beranama, i kada se njemu prijavi neki incident, ekocid ili nelegalna ekploatacija šljunka, istog trenutka se to nekako dojavljuje i vlasnicima pogona ili fabrika, i tako, dok inspektor stigne, već je uveliko kasno”, upozorava Novović.

Tufik SOFTić
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAKAŠNJELI POČETAK ZIMSKE SEZONE U KOLAŠINU: Snijeg pokrio probleme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Turistička sezona u Kolašinu počela je sa 30-ak dana zakašnjenja i uz brojne probleme. Ipak, na stazama na Bjelasici ovih dana je respektabilan broj skijaša, što ostavlja prostor za nadu da sezona ipak može biti spašena

 

Skoro mjesec je prošao od kada je ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović otvorio zimsku turističku sezonu na Bjelasici do prvog skijaškog dana na stazama državnog Ski-centra Kolašin 1600 i privatnog Kolašin 1450. Vrijeme između ta dva datuma obilježilo je mnogo neizvjesnosti u kolašinskoj turističkoj privredi i prazni smještajni kapaciteti.

Sezona je stvarno počela 21. januara, uz dovoljno snijega i nedovoljnu spremnost zaduženih za infrastrukturu, pa je bilo očigledno da nije snijeg jedino što je falilo.    Prvog dana sezone, iako po punoj cijeni ski-pasa od 25 eura, skijaštima je bilo na raspolaganju samo nekoliko skijaških staza uz žičare K7 i K8. Sve do 24. januara privatno skijalište Zorana Ćoća Bećirovića, koje, od ove sezone, sa državnim predstavlja jedinstvenu ponudu, nije radilo.

Bojan Medenica, rukovodilac Ski-centra Kolašin 1600, te probleme obrazložio je lošim vremenom ali i „nadogradnjom sistema” to jest, omogućavanjem da državno i privatano skijalište funkcionišu kao jedinstven turistički proizvod. Mogućnost da država i Bećirović zajedno nastupaju na turističkom tržištu stvorena je prošle godine, izgradnjom žičare K7 i fizičkim spajanjem infrastrukture dva skijališta. Lani su se prihodi od prodaje zajedičkog ski-pasa raspodjeljivali u odnosu 30:70 u korist državnog skijališta, a kako će ove godine biti dijeljena dobit još nije precizno saopšteno. Međutim, ubuduće skijaši neće imati mogućnost da kupuju ponasob ski- pas za jedno ili drugo skijalište već samo jedinstveni za svih 45 kilometara staza.

Ove godine put do skijališta solidno je čišćen, ako se izuzmu teškoće prvog dana sezone, ali ostao je problem nedovoljno očišćenih i nedovoljno prostranih parkinga. Iako proširen, parking kod državnog ski-centra bio je tijesan za sve koji su došli svojim vozilima do Bjelasice. Manji parking na Bećirovićevom skijalištu, nažalost, iako besplatan, nije mogao da nadomjesti te nedostatke. Na nastavak radova na davno obećanoj garaži za potrebe skijališta još se čeka. Prema idejnom rješenju, nakon okončanja izgradnje, predviđeni parking bi imao pet etaža i time bi, kako je obećavala Vlada Duška Markovića, bili riješeni svi problemi sa gužvama.

Prema posljednjim zvaničnim informacijam, tokom izrade glavnog projekta garaže „došlo je do izmjene Idejnog rješenja na incijativu projektanta, a u cilju boljeg funkcionalnog rješenja objekta”. Navodno, dobijena je saglasnost investitora i u toku je izrada i revizija projektne dokumentacije. Nakon završetka izrade projektne dokumentacije, planirano je, kako je najavljeno, intenziviranje radova na izgradnji tog objekta.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NADLEŽNI NAJAVILI KONTROLU ŠKOLA ZBOG HIPERPRODUKCIJE LUČA: Temeljno nerazumijevanje nevolja u obrazovanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz godine u godinu, bavimo se posljedicama, a uzroke lošeg sistema obrazovanja – ignorišemo. U najnovijem Izvještaju Evropske komisije (EK) za Crnu Goru za 2022. godinu, ističe se da naša država nema kvalitativnu, budžetiranu i višegodišnju strategiju obrazovanja, kao ni plan za održive reforme

 

Najava kontrole škola i kvaliteta rada u njima zbog hiperprodukcije diplome Luča koju je ove nedjelje obznanilo Ministarstvo prosvjete, prema mišljenju sagovornika Monitora, predstavlja temeljno nerazumijevanje suštine problema u obrazovno-vaspitnom sistemu Crne Gore.

U posljednjih pet godina, preko 10 hiljada Luča podijeljeno je u školama u Crnoj Gori – 5 165 u osnovnim i 5 005 u srednjim školama. Po broju odlikaša prednjače obrazovne ustanove u Andrijevici, Beranama, Rožajama, Budvi i Tuzima, gdje je u srednjim školama čak preko polovine dobitnika/ca Luče. To su podaci koje je Ministarstvo prosvjete dostavilo Centru za građansko obrazovanje (CGO). O poplavi  lučonoša Monitor je i ranije pisao.

Broj učenika koji završe osnovnu ili srednju školu sa diplomom Luča tokom godina razlikovao se u svega nekoliko procenata. Samo prošlu školsku godinu (2021/2022) sa diplomom Luča završilo je 1.079 polumaturanata i 942 maturnta. Tada je u Rožajama, u dvije gradske osnovne škole Luču dobilo 30 i 31 odsto đaka, dakle – gotovo svaki treći učenik. Tako je bilo i u  nikšićkoj OŠ Ratko Žarić. U Podgorici lučonoša je najviše bilo u osnovnim školama Sutjeska i Milorad Musa Burzan – između 24 i 25 odsto.

Rezultati PISA testiranja iz 2018. godine, koje se sprovodi na svake tri godine, demaskiraju zablude o našem sistemu obrazovanja. Crna Gora se te godine, na osnovu istraživanja poznavanja ključnih vještina poput čitanja, matematike, nauke i inovativnih oblasti kod đaka, među 79 zemalja učesnica našla tek na 52. mjestu. Skoro polovina naših učenika nije imala ni minimalni nivo znanja na testu.

Rezultati PISA testiranja šest hiljada crnogorskih učenika i učenica koje je sprovedeno 2022., biće javni u decembru 2023.

Jasminka Milošević, profesorica filozofije u podgoričkoj Gimnaziji Slobodan Škerović smatra da je odluka Ministarstva prosvjete da, pod pritiskom, krene u istragu Luča – pogrešna. ,,Događa se da nastavnici, u svakom odjeljenju, u manjoj ili većoj mjeri, poprave jednu ili par ocjena da se ne bi ’pokvarila Luča’. Uvijek je tako bilo i biće. Kada ne bude, ja više neću raditi u školi, jer one postoje zbog učenika. Ali, Luče su samo jedan od mnogih simptoma krize našeg društva, a svi se mogu svesti na jednu tvrdnju: mi dozvoljavamo da nam djeca završe škole u uvjerenju da imaju znanje, a suštinski ga nemaju“.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo