O nevoljama koje prate proizvodnju organske hrane za Monitor svojim primjerom svjedoči najveći proizvođač na sjeveru Crne Gore i jedan od najvećih u državi Avdul Adrović.
Ovaj poljoprivrednik iz sela Vrbica u petnjičkoj opštini pretrpio je znatne štete tokom perioda niskih temperatura u prethodnim najhladnijim zimskim mjesecima, posebno u decembru i januaru. Njemu je, kako kaže, zbog promrzavanja propalo čak dvadeset tona konzumnog krompira, minimalne vrijednosti od oko šest hiljada eura.
„Magacini s tom vrstom krompira bezbjedni su do temperature od minus petnaest stepeni. Ove godine ekstremne temperature ispod dvadeset stepeni napravile su nam velike probleme”, kaže Adrović.
On je uspio da u drugom magacinu sačuva makar sjemenski organski krompir, tako da je, ipak, preduprijedio veću štetu.
U ovom velikom poljoprivrednom gazdinstvu štete tokom protekle sezone pretrpjeli su i s ozimim žitaricama.
„Jesenji usjevi, pšenica, raž i ječam, stradali su preko šezdeset odsto. U novembru su bile velike kiše, a u decembru mrazevi bez snijega. Svi ti zasadi su se smrzli, pa će sve morati s proljeća ponovo da se preorava i zasađuje”, kaže Avdul.
Njemu je, da zlo bude veće, ostalo nepožnjeveno još i oko tri hektara raži, što je takođe propalo, kao i znatne površine pod žitaricama dvojici njegovih kooperanata.
„Šteta je, praktično nenadoknadiva. Ministarstvo poljoprivrede u ovakvim situacijama obično savjetuje da se osiguramo i ništa drugo. Ja sam imao i prije sedam, osam godina velike štete zbog poplava i tada sam pisao zahtjeve preko resornih službi, ali nikada ništa nije nadoknađeno”, priča Avdul.
On objašnjava da je organsko sjeme jako skupo, kao i čitav proces proizvodnje organske hrane.
„Da bih se osigurao, morao bih na godišnjem nivou da platim preko deset hiljada eura, a to se ne može ukalkulisati u proces prerade i proizvodnje a da poslije budete rentabilni”, kaže Adrović.
Avdul Adrović sa svojom Zemljoradničkom zadrugom Vrbica najveći je proizvođač organske hrane ne samo na sjeveru, već u čitavoj Crnoj Gori.
Ovaj, po svemu skromni čovjek, godinama u okviru zadruge na čijem je čelu, ostvaruje rekordne prinose, posebno kada se radi o takozvanim alternativnim žitaricama. Prije svega po nadaleko poznatoj i po ljekovitosti čuvenoj heljdi.
Adrović objašnjava da se najveći dio njegovih proizvoda plasira u Podgorici i Budvi, kao i na sajmovima, ali da mu se ipak dešavaju veće zalihe.
„Prodaja varira iz godine u godinu, a imamo problem s magacinskim prostorom. Desi nam se nekada da se naprave zalihe, a da moramo opet da ulažemo. Imamo silose za žito kapaciteta oko 150 tona, oni su nam olakšali skladištenje, ali bi nam trebala makar još tri takva silosa kako bismo mogli uskladištiti pedeset odsto proizvodnje”, kaže Adrović.
Svi Adrovićevi zasadi nalaze se na području Bihora, na izuzetno čistom vazduhu i na nadmorskim visinama od 850 do 1600 metara.
„Naša zadruga je registrovana za proizvodnju organske hrane i 2007. godine upisana u Registar proizvođača organske hrane u Crnoj Gori”, objašnjava Avdul.
On je u ZZ Vrbica počeo da radi još 1984. godine, ali je s ozbiljnijom proizvodnjom heljde, drugih rijetkih žitarica i proizvoda, krenuo prije desetak godina, zahvaljujući čemu je postao najpoznatiji u Crnoj Gori.
ZZ Vrbica sada ima oko 120 kooperanata, a zasadi se prostiru na području četiri opštine – Petnjica, Berane, Bijelo Polje i Rožaje, na Koritskoj visoravni, kao i dijelu Pešterske visoravni.
Njihovu proizvodnju prati Poljoprivredni institut iz Podgorice, a vrlo često dovode i studente na praksu.
U Zemljoradničkoj zadruzi Vrbica ne predaju se zbog šteta koje su pretrpjeli tokom sezone jesen-zima. Oni već prave planove za sanaciju i imaju viziju daljeg razvoja poljoprivrednog dobra, izgradnju jednog planinskog mlina na vodu, kao i eko restorana i male centrale u selu nedaleko od Petnjice, i nešto malo dalje od Berana.
„Nekada je u Vrbici bilo trideset mlinova. Danas imamo samo dva, od čega jedan nije za upotrebu. Mi naše žito meljemo isključivo na tradicionalni način, na kamenu, tako da namjeravamo da napravimo jedan mlin većeg kapaciteta, od sto kilograma na sat”, kaže Avdul.
Sve to, smatra ovaj poljoprivredni proizvođač, nije ni izdaleka onako kako se radi u zapadnoevropskim zemljama kada je u pitanju organska proizvodnja hrane.
„Kod nas se organska prioizvodnja subvencionira stotinu osamdeset eura po hektaru, kada je zemljoradnja u pitanju. Ako se radi o proizvodnji meda, onda se subvencija kreće po broju košnica. To ne može pokriti troškove proizvodnje, a država voli da se pohvali prirodnim i zdravim proizvodima kao svojim brendom”, kaže Adrović.
Ovaj čovjek smatra da je zbog hvatanja koraka sa zapadnim zemljama potrebno mijenjati zakonske propise i obezbijediti bolju stimulaciju.
„U tom smislu jako je važno da država obezbijedi otkup proizvoda organskog porijekla. Da je država na vrijeme otkupila moj organski krompir, ja ne bih imao štetu. Ja ga ne prodajem skuplje nego što se prodaje obični, ali trgovinskim lancima više je u interesu da od nekuda otkupljuju prskani i da ga prodaju budzašto, nego da na svoje rafove stave organski krompir domaćih proizvođača”, kaže Avdul s ogorčenjem.
Ovog vrijednog čovjeka sve to ipak neće destimulisati da prestane da se bavi organskom proizvodnjom hrane. To je njegov izbor. Kada je državi potrebno da se pohvali da ima takvu vrstu proizvodnje, oni će Avdula rado povesti na neki sajam po svijetu. Ali kada treba nadoknaditi štetu koju je pretrpio zbog elementarnih nepogoda, reći će mu da se osigura.
S takvim odnosom Crna Gora neće moći da otvara poglavlje koje se tiče poljoprivrede. Ili će ga eventualno otvoriti, a onda će do zatvaranja proći ko zna koliko, kao i sa drugim važnim poglavljima u procesu pridruživanja Evropskoj uniji.
Tufik SOFTIĆ