Povežite se sa nama

OKO NAS

U DNEVNOM CENTRU U MOJKOVCU VOLJNI DA PRUŽE PODRŠKU I DJECI IZ DRUGIH OPŠTINA: Mjesto profesionalnosti i topline

Objavljeno prije

na

Svijetla tačka mališanima, kojima je podrška najpotrebnija, ali i njihovim roditeljima na sjeveru Crne Gore svakako je mojkovački Dnevni centar za djecu i omladinu sa smetnjama i teškoćama u razvoju. Ta ustanova, koja postoji tek nekoliko godina, trudom i profesionošću osoblja, sada je mjesto gdje stručnu i ljudski pomoć dobija preko 20 korisnika. Kao i većina crnogorskih gradova, i Mojkovac je ranije kuburuio s kadrom koji bi djeci sa teškoćama u razvoju omogućio svakodnevne medicinske tretmane, koji su neophodni za napredovanje ili bar zaustavljanje bolesti. U velikoj mjeri te usluge se sada dobijaju u Dnevnom centru. Uskoro, ukoliko planovi i ideje direktorice Dragice Vučinić i njenih saradnika budu prepoznati kao bitni, u toj ustanovi vrata bi mogla biti otvorena i za djecu iz drugih opština, naročito susjednog Kolašina.

Roditelji mojkovačkih mališana, koji iza sebe imaju godine bolne i teške borbe, kažu da im je ta ustanova omogućila i predah i utočište. Iako su poodavno formirali udruženje kako bi zajednički izašli na kraj s teškoćama i lakše doprli do stručnog kadra, Centar je, tvrde, gotovo sve što treba njihovoj djeci objedinio na jednom mjestu.

„Nemjerljiva ja podrška koju djeca s teškoćama u razvoju i njihovi roditelji dobijaju u Centru. Samo mi koji imamo djecu s tim problemima znamo koliko je bitno da im život ne bude sveden na odlazak u školu i povratak kući i koliko im treba socijalizacija. Takođe, i svakodnevni rad s defektologom, psihologom, logopedom, psihoterapeutom… Meni je jako važno i što u toj ustanovi roditelji dobijaju neophodne savjete, ali i dodatnu snagu da se nose s problemima”, kaže Sanja Bošković, predsjednica NVO Udruženje roditelja djece i omladine s teškoćama u razvoju.

Prema njenim riječima, mnogo je važno i to što ustanova obezbjeđuje i besplatan prevoz djeci od kuće, odnosno škole i obrnuto. To je roditeljima još jedna olakšica i ušteda i vremena i novca.

„Ne manje bitna od stručne pomoći je i topla atmosfera u Centru. Naša djeca su tamo prihvaćena, što je bitno za njihov napredak. Nadam se da će i u gradovima, u kojima slične ustanove ne postoje, uskoro biti nađena rješenja da se centri otvore”, kaže predsjednica Udruženje roditelja djece i omladine s teškoćama u razvoju.

To Udruženje uspješno sarađuje sa Centrom, naročito je, kaže Boškovićeva, bio važan projekat Unapređenje kvaliteta stručne podrške djeci i omladini sa smetnjama i teškoćama u razvoju. Za oko 10.000 eura dobijenih od igara na sreću, kvalitet stručne podrške u velikoj je mjeri poboljšan radom postojećeg (fizioterapeut i logoped) i angažovanjem dodatnog stručnog kadra (defektolog, logoped i učitelj). Projekat će biti nastavljen i narednih mjeseci.

Cjelodnevno u toj ustanovi boravi troje djece, ali stručni tim nekoliko sati dnevno radi i sa dvadesetak korisnika koji, uglavnom, pohađaju inkluzivno obrazovanje.

„Angažovanjem logopeda i defektologa, koji su inače deficitaran kadar u Mojkovcu, znatno je povećan nivo interesovanja roditelja za takav vid dodatne stručne podrške”, kaže direktorica.

Ona napominje da vaspitno-obrazovne ustanove u Mojkovcu ne raspolažu tim stručnim kadrom, pa su roditelji do sada izdvajali znatna sredstva kako bi njihova djeca koristila usluge stručnjaka u nekoj od susjednih opština. Zahvaljujući projektima, u Dnevnom centru sada je formiran kompletan stručni tim koji nastoji da pruži maksimalnu podršku kako korisnicima tako i njihovim porodicama.

„Naišli smo i na interesovanje nekoliko roditelja iz Kolašina, čijoj djeci na žalost ovakav servis nije dostupan. S obzirom na to da je Dnevni centar, nabavkom specijalizovanog kombi vozila, za svoje korisnike obezbijedio uslugu besplatnog prevoza, u narednom periodu nastojaće da u okviru neke nove projektne ideje uključi i djecu iz Kolašina. Ukoliko utvrdimo da postoji dovoljan broj zainteresovanih roditelja i obezbijedimo sredstva za realizaciju ovakvog projekta, pokrenućemo inicijativu za usmjeravanje djece sa smetnjama i teškoćama u razvoju iz Kolašina, sve dok sličan servis ne bude dostupan i u toj susjednoj opštini”, rekla je ona.

A tom gradu, i pored aktivnog udruženja roditelja djece s poteškoćama u razvoju, nije ni na pomolu otvaranje slične ustanove. Roditelji se snalaze na različite načine, a većina troši mnogo novca za angažovanje fizioterpeuta i logopeda.

„Do sada sam zbog medicinske stručne pomoći, koja je mom djetetu s hemiparezom potrebna, išla do Podgorice. Fizoterapeuti u kolašinskom Domu zdravlja vrlo su stručni, ali nažalost, prezaposleni, jer rade i s odraslima. Broj tretmana koji nas sleduje u Domu zdravlja nije dovoljan za bitnije napredovanje. Zbog toga ili vježbam sama s djetetom, ili privatno angažujem stručnjake”, kaže majka jednog malog Klašinca.

Ona tvrdi da bi njenom sinu i njoj bila potrebna i podrška psihologa, ali i prostor gdje bi dijete moglo da provede po nekoliko sati dnevno uz nadzor mediciskih stručnjaka. Ukoliko bi bilo mogućnosti, kaže ona, vrlo rado bih taj servis koristila i u Mojkovcu.

A mališani u Centru u Mojkovcu, pored usluga stručnog kadra, koji brine o njihovom osposobljavanju za svakodnevne životne aktivnosti, imaju obezbijeđena i dva obroka. Zahvaljući programima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore omogućeno je i angažovanje personalnih asistenata, pa djeca i dok borave u Centru, imaju potpunu podršku u obavljanju svih aktivnosti.

Podršku radu te ustanove često daju i Mojkovčani, koji su svoje karijere gradili daleko od rodnog grada. Na primjer, svaki boravak u toj varoši crnogorski reprezentativac Stefan Savić iskoristi za bar jednodnevno druženje sa mališanima smještenim u Centru.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRŽAVNE INISTITUCIJE BEZBJEDNOST NOVINARA: Lijepa obećanja i nerazjašnjeni napadi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni slučajevi ukazuju na ozbiljne sistemske probleme u zaštiti novinara u Crnoj Gori, kao i na nedostatak efikasne pravde za počinioce ovih zločina. Neefikasnost istraga i nekažnjivost su postali ključni problemi koji ugrožavaju slobodu medija u zemlji

 

 

U Crnoj Gori se od 2004. godine dogodilo na desetine napada na novinare i novinarke. Od prijetnji, preko verbalnih i fizičkih napada, a svi oni uslijedili su nakon neriješenog ubistva osnivača i glavnog urednika lista Dan Duška Jovanovića. Samo mali broj je riješen, što jasno ukazuje na izražen problem neadekvatne zaštite i nekažnjivosti zločina nad novinarima. Iako je postojala inicijativa o formiranju posebnih jedinica koje bi pomogle u rasvjetljavanju ovih nepočinstava, ona još nije zaživjela.

Istina, u okviru Sektora za borbu protiv kriminala Uprave policije imenovana su tri inspektora koji se bave slučajevima napada na novinare,  ali za sada nema javno dostupnih podataka da je njihov rad na bilo koji način doprinio pomacima kod  neriješenih slučajeva.Međunarodna praksa pokazuje da specijalizovane jedinice, imajući u vidu specifičnu prirodu slučajeva napada na novinare, mogu efikasnije sprovoditi istrage i procesuirati počinioce.

Medijski ekspert Mark Gruber kaže da bi uvođenje takve prakse bilo odlično pod uslovom, kako je naveo, da se uzme u obzir i opšti kontekst: obučenost policijske jedinice, saradnja s medijima i s tužilaštvom, možda s mehanizmom “brzog odgovora”.

Nekoliko napada na novinare u Crnoj Gori izdvajaju se kao posebno komplikovani – zbog brutalnosti, dugotrajnosti istraga i izostanka pravde.

Istraga o surovom ubistvu Jovanovića traje preko 20 godina i problematična je, jer odgovornosti izmiču ne samo naručioci, direktni izvršioci već i oni koji su je neuspješno vodili. Za saučesništvo u ubistvu osuđen je jedino Damir Mandić, kome je Apelacioni sud u aprilu 2017. potvrdio presudu na 19 godina zatvora, koji se okončava sredinom naredne godine.

Ranjavanje novinarke Olivere Lakić ispred njenog stana 2018. godine, izazvalo je veliku zabrinutost za njenu bezbjednost, ali i bezbjednost svih istraživačkih novinara i novinarki u Crnoj Gori. Ni u tom slučaju pravda nije postignuta, iako je Više državno tužilaštvo (VDT) dostavilo zahtjev za sprovođenje istrage protiv nekoliko osoba. Lakić je i ranije bila napadnuta i prijećeno joj je.

Novinar iz Berana Tufik Softić bio je takođe meta dva napada – 2007. i 2013. godine. Prvi put je palicom pretučen ispred kuće, dok je drugi put bomba postavljena ispred njegovog automobila. Istrage su dugo trajale, ali slučajevi su ostali nerazjašnjeni i zatvoreni zbog nedostatka dokaza.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVI STRATEŠKI PLAN RAZVOJA KOLAŠINA: Prepisivanje spiska želja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izgradnja autobuske stanice, tržnog centra sa pijacom i podzemnom parking garažom, rekonstrukcija Doma mladih i Gorštaka… To su samo  neki od projekata koji su iz dva prethodna prepisani u novi Strateški plan razvoja

 

 

Kolašinci već 15 godina nemaju  autobusku stanicu, a toliko dugo slušaju i obećanja lokalnih vlasti da će je dobiti.

Završetak davno započetih radova obećavali su učesnici svih kampanja za lokalne izbore tokom minule decenije i po. Predlog  Prostorno-urbanističkog plana (PUP), na čije se usvajanje još čeka,  dao je formalno mogućnost da se to stanje promijeni. Još nema konkretnih najava na koji način bi se i za koliko vremena taj projekat mogao okončati.

Lokacija na koju svraćaju pojedini međugradski autobusi u stvari je samo stajalište. Prostor koji se u tu svrhu koristi neuređen je, sa dotrajalim asfaltom, bez potrebene infrastrukture i mobilijara, pa ga izbjegavaju mnogi prevoznici. Zbog toga, putnici često čekaju autobus na improvizovanom stajalištu kod starog motela, na magistrali.

Privatno preduzeće Županovac, prije mnogo godina, započelo je gradnju objekta Autobuske, ali nije uspjelo da nađe način da nastavi radove. Izgradnju je omela, kako je ranije saopštavano, prvo ekonomska kriza, a zatim i činjenica da se objekat nije uklapao u predviđene planske dokumente, jer je za sprat viši.

Nakon što je izgorjela stara zgrada, Županovac je 2008. godine na istoj lokaciji započeo gradnju objekta, “koji je podrazumijevao sve karakteristike moderne autobuske stanice sa brojnim sadržajima”. Od svega toga, do sada je ozidana samo višespratna zgrada površine 2.000 metara kvadratnih. Putnicima je na raspolaganju nekoliko drvenih klupa postavljenih napolju, tik uz objekat u izgradnji.

U međuvremenu, inspekcija rada stavila je plombu na vrata trafičice u kojoj su se mogle dobiti informacije o redu vožnje. Telefon za informacije premješten je u obližnju kafanu, pa putnike o vremenu dolasaka i polaska autobusa obavještavaju zaposleni u tom ugostiteljskom objektu. No, ni to nije obaveza preduzeća “Županovac”, s obzirom na to da zvanično Autobuska stanica ne postoji.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAPLIJENE MARIHUANE NE PRESTAJU: Šverceri rade prekovremeno 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako je samo u nekoliko akcija na ilegalnim prelazima u Gusinju i Plavu zaplijenjeno preko stotinu kilograma marihuane, i nekoliko stotina na obalama Skadarskog jezera, nameće se pitanje – koliko onda narkotika tim putevima svakodnevno ulazi u našu državu

 

 

Kada je prije nekoliko dana Uprava policije saopštila da je Granična policija iz Ulcinja pronašla je oko 66 kilograma skanka, a dvije osobe pobjegle ka Albaniji, aktuelizovano je pitanje ilegalnih puteva kojima se marihuana i skank prebacuju u Crnu Goru.

Ovih 66 kilograma pronađeno je u rejonu ulcinjskog sela Sukobin.

Ne tako davno u priobalnom dijelu Skadarskog jezera, na obali kanala riječe Morače, u blizini željezničke stanice Zeta, pronađeno je 57 kilograma marihuane. Pretragom medijskih arhiva, može se pronaći još veliki broj policijskih saopštenja o zaplijenama marihuane koja se iz Albanije unosi ilegalno u Crnu Goru.

Iz policije je saopšteno da su postupali po operativnim saznanjima da se u prostoru sela Sukobin, iz Albanije u Crnu Goru krijumčari opojna droga skank.

“Pretragom terena od strane policijskih službenika i upotrebom službenog drona, policijski službenici su 27. septembra, u ranim jutarnjim časovima pronašli tri torbe sa 119 pakovanja, težine oko 66 kilograma, u kojima se nalazila biljna materija zelene boje nalik na opojnu drogu skank. Policijski službenici su na licu mjesta uočili dva nepoznata lica koja su se dala u bjekstvo u pravcu Republike Albanije”, navedeno je u saopštenju UP.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo