Svijetla tačka mališanima, kojima je podrška najpotrebnija, ali i njihovim roditeljima na sjeveru Crne Gore svakako je mojkovački Dnevni centar za djecu i omladinu sa smetnjama i teškoćama u razvoju. Ta ustanova, koja postoji tek nekoliko godina, trudom i profesionošću osoblja, sada je mjesto gdje stručnu i ljudski pomoć dobija preko 20 korisnika. Kao i većina crnogorskih gradova, i Mojkovac je ranije kuburuio s kadrom koji bi djeci sa teškoćama u razvoju omogućio svakodnevne medicinske tretmane, koji su neophodni za napredovanje ili bar zaustavljanje bolesti. U velikoj mjeri te usluge se sada dobijaju u Dnevnom centru. Uskoro, ukoliko planovi i ideje direktorice Dragice Vučinić i njenih saradnika budu prepoznati kao bitni, u toj ustanovi vrata bi mogla biti otvorena i za djecu iz drugih opština, naročito susjednog Kolašina.
Roditelji mojkovačkih mališana, koji iza sebe imaju godine bolne i teške borbe, kažu da im je ta ustanova omogućila i predah i utočište. Iako su poodavno formirali udruženje kako bi zajednički izašli na kraj s teškoćama i lakše doprli do stručnog kadra, Centar je, tvrde, gotovo sve što treba njihovoj djeci objedinio na jednom mjestu.
„Nemjerljiva ja podrška koju djeca s teškoćama u razvoju i njihovi roditelji dobijaju u Centru. Samo mi koji imamo djecu s tim problemima znamo koliko je bitno da im život ne bude sveden na odlazak u školu i povratak kući i koliko im treba socijalizacija. Takođe, i svakodnevni rad s defektologom, psihologom, logopedom, psihoterapeutom… Meni je jako važno i što u toj ustanovi roditelji dobijaju neophodne savjete, ali i dodatnu snagu da se nose s problemima”, kaže Sanja Bošković, predsjednica NVO Udruženje roditelja djece i omladine s teškoćama u razvoju.
Prema njenim riječima, mnogo je važno i to što ustanova obezbjeđuje i besplatan prevoz djeci od kuće, odnosno škole i obrnuto. To je roditeljima još jedna olakšica i ušteda i vremena i novca.
„Ne manje bitna od stručne pomoći je i topla atmosfera u Centru. Naša djeca su tamo prihvaćena, što je bitno za njihov napredak. Nadam se da će i u gradovima, u kojima slične ustanove ne postoje, uskoro biti nađena rješenja da se centri otvore”, kaže predsjednica Udruženje roditelja djece i omladine s teškoćama u razvoju.
To Udruženje uspješno sarađuje sa Centrom, naročito je, kaže Boškovićeva, bio važan projekat Unapređenje kvaliteta stručne podrške djeci i omladini sa smetnjama i teškoćama u razvoju. Za oko 10.000 eura dobijenih od igara na sreću, kvalitet stručne podrške u velikoj je mjeri poboljšan radom postojećeg (fizioterapeut i logoped) i angažovanjem dodatnog stručnog kadra (defektolog, logoped i učitelj). Projekat će biti nastavljen i narednih mjeseci.
Cjelodnevno u toj ustanovi boravi troje djece, ali stručni tim nekoliko sati dnevno radi i sa dvadesetak korisnika koji, uglavnom, pohađaju inkluzivno obrazovanje.
„Angažovanjem logopeda i defektologa, koji su inače deficitaran kadar u Mojkovcu, znatno je povećan nivo interesovanja roditelja za takav vid dodatne stručne podrške”, kaže direktorica.
Ona napominje da vaspitno-obrazovne ustanove u Mojkovcu ne raspolažu tim stručnim kadrom, pa su roditelji do sada izdvajali znatna sredstva kako bi njihova djeca koristila usluge stručnjaka u nekoj od susjednih opština. Zahvaljujući projektima, u Dnevnom centru sada je formiran kompletan stručni tim koji nastoji da pruži maksimalnu podršku kako korisnicima tako i njihovim porodicama.
„Naišli smo i na interesovanje nekoliko roditelja iz Kolašina, čijoj djeci na žalost ovakav servis nije dostupan. S obzirom na to da je Dnevni centar, nabavkom specijalizovanog kombi vozila, za svoje korisnike obezbijedio uslugu besplatnog prevoza, u narednom periodu nastojaće da u okviru neke nove projektne ideje uključi i djecu iz Kolašina. Ukoliko utvrdimo da postoji dovoljan broj zainteresovanih roditelja i obezbijedimo sredstva za realizaciju ovakvog projekta, pokrenućemo inicijativu za usmjeravanje djece sa smetnjama i teškoćama u razvoju iz Kolašina, sve dok sličan servis ne bude dostupan i u toj susjednoj opštini”, rekla je ona.
A tom gradu, i pored aktivnog udruženja roditelja djece s poteškoćama u razvoju, nije ni na pomolu otvaranje slične ustanove. Roditelji se snalaze na različite načine, a većina troši mnogo novca za angažovanje fizioterpeuta i logopeda.
„Do sada sam zbog medicinske stručne pomoći, koja je mom djetetu s hemiparezom potrebna, išla do Podgorice. Fizoterapeuti u kolašinskom Domu zdravlja vrlo su stručni, ali nažalost, prezaposleni, jer rade i s odraslima. Broj tretmana koji nas sleduje u Domu zdravlja nije dovoljan za bitnije napredovanje. Zbog toga ili vježbam sama s djetetom, ili privatno angažujem stručnjake”, kaže majka jednog malog Klašinca.
Ona tvrdi da bi njenom sinu i njoj bila potrebna i podrška psihologa, ali i prostor gdje bi dijete moglo da provede po nekoliko sati dnevno uz nadzor mediciskih stručnjaka. Ukoliko bi bilo mogućnosti, kaže ona, vrlo rado bih taj servis koristila i u Mojkovcu.
A mališani u Centru u Mojkovcu, pored usluga stručnog kadra, koji brine o njihovom osposobljavanju za svakodnevne životne aktivnosti, imaju obezbijeđena i dva obroka. Zahvaljući programima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore omogućeno je i angažovanje personalnih asistenata, pa djeca i dok borave u Centru, imaju potpunu podršku u obavljanju svih aktivnosti.
Podršku radu te ustanove često daju i Mojkovčani, koji su svoje karijere gradili daleko od rodnog grada. Na primjer, svaki boravak u toj varoši crnogorski reprezentativac Stefan Savić iskoristi za bar jednodnevno druženje sa mališanima smještenim u Centru.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ