Novi akteri oživljavaju stare priče. Policijski inspektor Predrag Šuković optužio je nedavno (i ponovo) Duška Markovića i Veselina Veljovića, visokopozicionirane bezbjednosne zvaničnike, za učešće u švercu.
Oni mu se , požalio se, svete. “Pomenuta dva gospodina su na mene ogorčeni zato što sam kao šef Odsjeka za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije radio predmet u vezi sa švercom cigareta i fabrike u Mojkovcu, i koji izvanredno dobro znaju da se imena nekoga od njih pominju u predmetu”, stoji u izjavi koju je, kako prenose Vijesti, Šuković sredinom prošlog mjeseca dao policiji.
Tamo je pozvan “kao građanin” na saslušanje zbog komentara koje je stavljao na portalu Vijesti, pod korisničkim imenom Boss, a koje je Duško Marković, potpredsjednik Vlade i dugogodišnji direktor crnogorske Agencije za nacionalnu bezbjednost protumačio kao atak na vlastitu bezbjednost. ( Boss je ispod teksta: I delegacija Crne Gore će položiti vijenac na spomenik na Gorici”,od 8. maja ove godine, postavio komentar: Brzo će nekima iz delagacije ovako polagati cvijeće).
Šuković je policiji negirao da je na umu imao prijetnje, i ponovio optužbe na račun Markovića i Veselina Veljovića, nekadašnjeg direktora Uprave policije, savjetnika za bezbjednost u tzv. predsjedničkom kabinetu Filipa Vujanovića i nedavno imenovanog sekretara Vijeća za nacionalnu bezbjednost. Veljović je ovim imenovanjem postao i član Biroa za operativnu koordinaciju službi bezbjednosti. U oba tijela glavnokomandujući je Marković, koga je premijer Đukanović postavio za koordinatora svih službi bezbjedbosti.
“Ja ih, kao građanin u komentarima na portalu, nazivam mojkovačka kriminalna grupa jer sam radio i procesuirao prema tužilaštvu nekoliko predmeta u kojima su oni glavni akteri. Ja sam to radio jer mi je to policijska dužnost i obaveza”, kazao je Šuković Vijestima.
Odgovor je stigao u pisanoj formi. Iz kabineta poptredsjednika Markovića. U osvrtu na “naručene tvrdnje” koje je izrekao “izvjesni policijski službenik i politički aktivista”, Marković piše i sledeće: “Obavještavam javnost da sam pismenim putem informisao vrhovnog državnog tužioca i ministra unutrašnjih poslova da iskazujem snažan interes da se u najkraćem roku provjere tvrdnje imenovanog policijskog službenika s ciljem utvrđivanja istine”.
Markoviću ne pada na pamet da bi Ivica Stanković trebalo da bude taj koji samostalno određuje prioritete državnog tužilaštva. On mu se, ne javlja kao potencijalni svjedok ili, ne bilo primijenjeno, osumnjičeni. Duško Marković Vrhovnom državnom tužiocu ne nudi argumente i dokaze, on iskazuje snažan interes. Očekujući da mu se izađe u susret.
Marković je Stankovića, a potom i javnost, obaviještio da on – kao dugogodišnji direktor ANB-a, potpredsjednik Vlade i koordinator Biroa za operativnu koordinaciju službi bezbjednosti, nije upoznat sa tvrdnjama da postoji ojkovački kriminalni klan, odnosno, da isti “nije bezbjednosno tretiran ni u jednom strateškom ni operatarivnom dokumentu, već da se očito radi o političkoj manipulaciji”.
Ne sporeći da Marković ovu problematiku poznaje bolje od bilo koga drugoga (ako griješimo, neka nam oproste Đukanović i Milan Roćen) valja se sjetiti nekoliko prilika da i tzv. mojkovački kriminalni klan dobije u bezbjednosnim dokumentima zasluženo mjesto. Recimo onda kada su objelodanjene moguće veze šefa mojovačke ekspoziture ANB-a Vladete Rakočevića sa Naserom Keljmendijem, ili onda kada je Vladan Joković, Markovićev nasljednik na čelu ANB odlučio da rasformira mojkovački ogranak svoje firme – istovremeno kada je Ranka Čarapić krenula u provjeru mojkovačke duvanske indistrije (jedan krak finansijske provjere vodio je i prema Rakočevićevom preduzeću i sportskom društvu u njegovom vlasništvu).
Mojkovac je – zna to Marković – na kriminalnu mapu Balkana ucrtan još krajem prošlog vijeka, najkasnije ’99. godine kada je prebivalište u ulici Mališe Damjanovića policiji prijavio Mile Luković Kum, pokojni vođa Zemunskog klana, odgovoran za ubistvo srpskog premijera Zorana Đinđića.
“Ovo”, piše Marković Stankoviću i Konjeviću, “treba shvatiti kao jednu od rijetkih prilika da se zaustavi kriminal nosioca jedne od najodgovorniji dužnosti u državi ili pak da se za sva vremena stane na kraj praksi pokušaja ličnih i političkih obračuna”. Nešto slično Marković je izjavio i tokom afere crne trojke (vidi boks Repovi ili preporuke). Cilj afera je kompromitacija Ministarstva unutrašnjih poslova, Vlade i države, i za to se mora odgovarati tvrdio je tadašnji ministar pravde “da bi se naučili da nema optuživanja bez dokaza i da nema pravljenja karijera na aferama”. Neispunjena obećanja.
Marković nam se obraća kao da računa da smo zaboravili kako se o mojkovačkoj fabrici nelegalnih cigareta i njenim tajanstvenim vlasnicima piše skoro deset godina.
Bivši načelnik rožajske policije Šemso Dedeić je u oktobru 2010. u Monitoru pričao o prekograničnom duvanskom švercu na terenu Rožaja, pod patronatom pojedinih službenika policije. O duvanskoj industriji u Mojovicu Dedeić jerekao sledeće “Znao sam da postoji fabrika. Da li je ona radila po zakonu ili je proizvodila cigare za ova rožajska brda, to ćemo vidjeti. Ne bih da pričam o nečemu što ne mogu da dokažem”.
Dvojica bivših graničnih policajaca iz Rožaja Enver Dacić i Hamdo Murić su potvrdili da u Mojkovcu postoji ilegalna fabrika duvana koji se švercuje prema Kosovu i dalje ka EU. policajci koji su u Veljovićevo vrijeme svjedočili o prekograničnom švercu cigara iz mojkovačke fabrike najureni su iz službe. Neki su tražili, i dobili, azil u zemljama Zapadne Evrope.
VDT Ranka Čarapiće je provjere fabrike u Mojkovcu započela krajem 2010. Iste zime su Veljović i Marković saopštili da oni nijesu suvlasnici kompanije. Nadležni su, tek prošle godine, završili istragu (nalaz – sve je u redu) i potvrdili da pomenuti državni zvaničnici nijesu vlasnici fabrike. Ko jeste, druga je priča.
Priča je aktuelizovana svako malo. Potpredsjednik Marković je gostujući na TV Vijesti krajem 2012. rekao: “Slutim da fabrika u Mojkovcu služi kao dobar paravan za one koji se veoma dobro snalaze na ilegalnom tržištu cigareta… Mislim da pažnju treba usmjeriti ka tom segmentu, a ne ka fabrici koja je pred gašenjem”.
Ko se to “dobro snalazi na ilegalnom tržištu”, Marković nije otkrio. Ili on i njegove partijske kolege drže da je to unutarpartijska stvar, sa kojom ne bi trebalo opterećivati javnost. Zato mu je prognoza bila pogrešna. Vlasnici fabrike u Mojkovcu šire posao. Proljetos je mojkovačka Montenegro duvan komerc ušla u pregovore sa državom o kupovini (dokapitalizaciji) Novog duvanskog kombinata. Činjenica da u ime države te pregovore vodi predsjednik tenderske komisije Branko Vujović garantuje još jedan kvalitetan posao. Legalan.
Repovi ili preporuke
Nekome se može učinjeto zanimljivo to što je Veljović postavljen na dva izuzetno odgovorna mjesta u državnim bezbjednosnim strukturama i pored toga što je u sjedištu specijalne antiterističke jedinice SAJ na Zlatici, neovlašćeno i nezakonito, organizovao vikend druženje (on je to nazvao predavanje) sa policijskim funkcionerima iz opština u kojima su se pripremali lokalni izbori. Osvježenje i meze Veljovićevim gostima , takođe nezakonito, posluženo je na račun Jedinice.
Opozicija je tvrdila da je Veljović okupio partijske istomišljenike i podijelio zadatke u DPS-ovoj predizbornoj kampanji. On je objašnjavao da je, u slobodno vrijeme, agitovao za NATO. Na tome je priča, manje-više, završena. Ministar Raško Konjević je podijelio neke kazne i suspenzije.
Iza sekretara za nacionalnu bezbjednost su još neke , doduše zatašakane, afere.
Prva se ticala kupovine kompjuterskih programa koje je Uprava policije, pod Veljovićevom komandom, skupo plaćala iako su se na internetu mogli naći – besplatno.
Druga se bavila, do danas ne razjašnjenim, napadima na opozicione političare i novinare koji su se događali u Podgorici krajem prošlog i početkom ovog vijeka. Nekadašnji specijalac Brajuško Brajušković optužio je prije par godina Veljovića, tadašnjeg komandanta SAJ-a, i njegovog zamjenika Miljana Perovića da su unutar te jedinice organizovali crne trojke zadužene za prebijanje nepodobnih.
Kao odgovor stigle su Veljovićeve optužbe. Brajušković je, prisjetio se Veljović, bio pod sumnjom da zatvorenicima u Spužu dotura drogu i mobilne telefone. Zašto sumnje nijesu dokazane i procesuirane – to dugogodišnji direktor UP nije objašnjavao.
Državno tužilaštvo, tada pod komandom Ranke Čarapić, na cijelu priču je (makar privremeno) stavilo tačku saopštenjem da su, na osnovu rezultata sprovedenog izviđaja, zaključili kako ne postoji osnovana sumnja za pokretanje krivičnog postupka protiv bilo koga.
Zoran RADULOVIĆ
HORIZONTI3 sedmice
FOKUS3 sedmice
DANAS, SJUTRA3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice