Povežite se sa nama

MONITORING

POLICIJA ZATAŠKAVA AFERE SVOJIH ŠEFOVA: Izviđaj je u toku

Objavljeno prije

na

dusko-markovic

Novi akteri oživljavaju stare priče. Policijski inspektor Predrag Šuković optužio je nedavno (i ponovo) Duška Markovića i Veselina Veljovića, visokopozicionirane bezbjednosne zvaničnike, za učešće u švercu.

Oni mu se , požalio se, svete. “Pomenuta dva gospodina su na mene ogorčeni zato što sam kao šef Odsjeka za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije radio predmet u vezi sa švercom cigareta i fabrike u Mojkovcu, i koji izvanredno dobro znaju da se imena nekoga od njih pominju u predmetu”, stoji u izjavi koju je, kako prenose Vijesti, Šuković sredinom prošlog mjeseca dao policiji.

Tamo je pozvan “kao građanin” na saslušanje zbog komentara koje je stavljao na portalu Vijesti, pod korisničkim imenom Boss, a koje je Duško Marković, potpredsjednik Vlade i dugogodišnji direktor crnogorske Agencije za nacionalnu bezbjednost protumačio kao atak na vlastitu bezbjednost. ( Boss je ispod teksta: I delegacija Crne Gore će položiti vijenac na spomenik na Gorici”,od 8. maja ove godine, postavio komentar: Brzo će nekima iz delagacije ovako polagati cvijeće).

Šuković je policiji negirao da je na umu imao prijetnje, i ponovio optužbe na račun Markovića i Veselina Veljovića, nekadašnjeg direktora Uprave policije, savjetnika za bezbjednost u tzv. predsjedničkom kabinetu Filipa Vujanovića i nedavno imenovanog sekretara Vijeća za nacionalnu bezbjednost. Veljović je ovim imenovanjem postao i član Biroa za operativnu koordinaciju službi bezbjednosti. U oba tijela glavnokomandujući je Marković, koga je premijer Đukanović postavio za koordinatora svih službi bezbjedbosti.

“Ja ih, kao građanin u komentarima na portalu, nazivam mojkovačka kriminalna grupa jer sam radio i procesuirao prema tužilaštvu nekoliko predmeta u kojima su oni glavni akteri. Ja sam to radio jer mi je to policijska dužnost i obaveza”, kazao je Šuković Vijestima.

Odgovor je stigao u pisanoj formi. Iz kabineta poptredsjednika Markovića. U osvrtu na “naručene tvrdnje” koje je izrekao “izvjesni policijski službenik i politički aktivista”, Marković piše i sledeće: “Obavještavam javnost da sam pismenim putem informisao vrhovnog državnog tužioca i ministra unutrašnjih poslova da iskazujem snažan interes da se u najkraćem roku provjere tvrdnje imenovanog policijskog službenika s ciljem utvrđivanja istine”.

Markoviću ne pada na pamet da bi Ivica Stanković trebalo da bude taj koji samostalno određuje prioritete državnog tužilaštva. On mu se, ne javlja kao potencijalni svjedok ili, ne bilo primijenjeno, osumnjičeni. Duško Marković Vrhovnom državnom tužiocu ne nudi argumente i dokaze, on iskazuje snažan interes. Očekujući da mu se izađe u susret.

Marković je Stankovića, a potom i javnost, obaviještio da on – kao dugogodišnji direktor ANB-a, potpredsjednik Vlade i koordinator Biroa za operativnu koordinaciju službi bezbjednosti, nije upoznat sa tvrdnjama da postoji ojkovački kriminalni klan, odnosno, da isti “nije bezbjednosno tretiran ni u jednom strateškom ni operatarivnom dokumentu, već da se očito radi o političkoj manipulaciji”.

Ne sporeći da Marković ovu problematiku poznaje bolje od bilo koga drugoga (ako griješimo, neka nam oproste Đukanović i Milan Roćen) valja se sjetiti nekoliko prilika da i tzv. mojkovački kriminalni klan dobije u bezbjednosnim dokumentima zasluženo mjesto. Recimo onda kada su objelodanjene moguće veze šefa mojovačke ekspoziture ANB-a Vladete Rakočevića sa Naserom Keljmendijem, ili onda kada je Vladan Joković, Markovićev nasljednik na čelu ANB odlučio da rasformira mojkovački ogranak svoje firme – istovremeno kada je Ranka Čarapić krenula u provjeru mojkovačke duvanske indistrije (jedan krak finansijske provjere vodio je i prema Rakočevićevom preduzeću i sportskom društvu u njegovom vlasništvu).

Mojkovac je – zna to Marković – na kriminalnu mapu Balkana ucrtan još krajem prošlog vijeka, najkasnije ‘99. godine kada je prebivalište u ulici Mališe Damjanovića policiji prijavio Mile Luković Kum, pokojni vođa Zemunskog klana, odgovoran za ubistvo srpskog premijera Zorana Đinđića.

“Ovo”, piše Marković Stankoviću i Konjeviću, “treba shvatiti kao jednu od rijetkih prilika da se zaustavi kriminal nosioca jedne od najodgovorniji dužnosti u državi ili pak da se za sva vremena stane na kraj praksi pokušaja ličnih i političkih obračuna”. Nešto slično Marković je izjavio i tokom afere crne trojke (vidi boks Repovi ili preporuke). Cilj afera je kompromitacija Ministarstva unutrašnjih poslova, Vlade i države, i za to se mora odgovarati tvrdio je tadašnji ministar pravde “da bi se naučili da nema optuživanja bez dokaza i da nema pravljenja karijera na aferama”. Neispunjena obećanja.

Marković nam se obraća kao da računa da smo zaboravili kako se o mojkovačkoj fabrici nelegalnih cigareta i njenim tajanstvenim vlasnicima piše skoro deset godina.

Bivši načelnik rožajske policije Šemso Dedeić je u oktobru 2010. u Monitoru pričao o prekograničnom duvanskom švercu na terenu Rožaja, pod patronatom pojedinih službenika policije. O duvanskoj industriji u Mojovicu Dedeić jerekao sledeće “Znao sam da postoji fabrika. Da li je ona radila po zakonu ili je proizvodila cigare za ova rožajska brda, to ćemo vidjeti. Ne bih da pričam o nečemu što ne mogu da dokažem”.

Dvojica bivših graničnih policajaca iz Rožaja Enver Dacić i Hamdo Murić su potvrdili da u Mojkovcu postoji ilegalna fabrika duvana koji se švercuje prema Kosovu i dalje ka EU. policajci koji su u Veljovićevo vrijeme svjedočili o prekograničnom švercu cigara iz mojkovačke fabrike najureni su iz službe. Neki su tražili, i dobili, azil u zemljama Zapadne Evrope.

VDT Ranka Čarapiće je provjere fabrike u Mojkovcu započela krajem 2010. Iste zime su Veljović i Marković saopštili da oni nijesu suvlasnici kompanije. Nadležni su, tek prošle godine, završili istragu (nalaz – sve je u redu) i potvrdili da pomenuti državni zvaničnici nijesu vlasnici fabrike. Ko jeste, druga je priča.

Priča je aktuelizovana svako malo. Potpredsjednik Marković je gostujući na TV Vijesti krajem 2012. rekao: “Slutim da fabrika u Mojkovcu služi kao dobar paravan za one koji se veoma dobro snalaze na ilegalnom tržištu cigareta… Mislim da pažnju treba usmjeriti ka tom segmentu, a ne ka fabrici koja je pred gašenjem”.

Ko se to “dobro snalazi na ilegalnom tržištu”, Marković nije otkrio. Ili on i njegove partijske kolege drže da je to unutarpartijska stvar, sa kojom ne bi trebalo opterećivati javnost. Zato mu je prognoza bila pogrešna. Vlasnici fabrike u Mojkovcu šire posao. Proljetos je mojkovačka Montenegro duvan komerc ušla u pregovore sa državom o kupovini (dokapitalizaciji) Novog duvanskog kombinata. Činjenica da u ime države te pregovore vodi predsjednik tenderske komisije Branko Vujović garantuje još jedan kvalitetan posao. Legalan.

Repovi ili preporuke

Nekome se može učinjeto zanimljivo to što je Veljović postavljen na dva izuzetno odgovorna mjesta u državnim bezbjednosnim strukturama i pored toga što je u sjedištu specijalne antiterističke jedinice SAJ na Zlatici, neovlašćeno i nezakonito, organizovao vikend druženje (on je to nazvao predavanje) sa policijskim funkcionerima iz opština u kojima su se pripremali lokalni izbori. Osvježenje i meze Veljovićevim gostima , takođe nezakonito, posluženo je na račun Jedinice.

Opozicija je tvrdila da je Veljović okupio partijske istomišljenike i podijelio zadatke u DPS-ovoj predizbornoj kampanji. On je objašnjavao da je, u slobodno vrijeme, agitovao za NATO. Na tome je priča, manje-više, završena. Ministar Raško Konjević je podijelio neke kazne i suspenzije.

Iza sekretara za nacionalnu bezbjednost su još neke , doduše zatašakane, afere.

Prva se ticala kupovine kompjuterskih programa koje je Uprava policije, pod Veljovićevom komandom, skupo plaćala iako su se na internetu mogli naći – besplatno.

Druga se bavila, do danas ne razjašnjenim, napadima na opozicione političare i novinare koji su se događali u Podgorici krajem prošlog i početkom ovog vijeka. Nekadašnji specijalac Brajuško Brajušković optužio je prije par godina Veljovića, tadašnjeg komandanta SAJ-a, i njegovog zamjenika Miljana Perovića da su unutar te jedinice organizovali crne trojke zadužene za prebijanje nepodobnih.

Kao odgovor stigle su Veljovićeve optužbe. Brajušković je, prisjetio se Veljović, bio pod sumnjom da zatvorenicima u Spužu dotura drogu i mobilne telefone. Zašto sumnje nijesu dokazane i procesuirane – to dugogodišnji direktor UP nije objašnjavao.

Državno tužilaštvo, tada pod komandom Ranke Čarapić, na cijelu priču je (makar privremeno) stavilo tačku saopštenjem da su, na osnovu rezultata sprovedenog izviđaja, zaključili kako ne postoji osnovana sumnja za pokretanje krivičnog postupka protiv bilo koga.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KORONA I NEODGOVORNOST: Budi odgovoran, ne budi kao premijer

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored najave potpunog zaključavanja kao jedinog spasa, ono je odloženo do izborne šutnje u Nikšiću. Znaju se prioriteti. Premijer Krivokapić je obrazložio da trenutno stanje nije izazvano lošim mjerema, već da je problem nepoštovanje mjera. Počevši od njega

 

Što je korona žešća, neodgovornost je veća. Podržavaju je i najviši zvaničnici. Premijer Zdravko Krivokapić je u nedjelju u Hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici uslikan kako cjeliva pričesnu pogaču, preporučujući tako drugima da ga slijede, jer vjera planine pomjera. Nepoštovanje preventivnih mjera postalo je običajno pravo za crkvena i ostala okupljanja.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojoviće je, nakon osude javnosti, prekorila premijera. Kazala je da je obećao da će poštovati mjere: „I da će se potruditi da utiče na ostale svojim primjerom da poštuju mjere“.  To se traži – snaga ličnog primjera. I premijer se nakon tri dana izvinio građanima što u određenom periodu nije nosio masku, a pravdao se da ima antitjela. Ovako se izvinjavao i nakon nenošenja maske na sahrani mitropolita Amfilohija, pa obećanje ne održa.

Neozbiljnost, sa najviše adrese, se dešava u nedjelji kada je broj umrlih od korona virusa premašio hiljadu. Podaci Instituta za javno zdravlje govore da je smrtnost od kovida u februaru, u odnosu na januar, povećana za 70 odsto.

Iz opština stižu alarmantni podaci. U Baru je zabilježen rekordni broj pacijenata u Regionalnom kovid centru za Primorje – 113, a bolnički kapaciteti za kovid pacijente se stalno povećavaju pa ih je sada 115. Problem je i nedostatak osoblja, jer su neki ljekari i medicinske sestre i po drugi put zaraženi – tri doktora su u izolaciji, odustno je i 13 sestara, a do sada je virus imalo 26 doktora, kazali su iz bolnice u Baru.

Od 20. do 28. februara na Cetinju je umrlo osam osoba, a dnevno do 100 pacijenata posjeti kovid ambulantu, saopšteno je iz Kriznog štaba Prijestonice.  Nadležni građane najčešće opominju zbog nenošenja maske i nepridržavanja distanca na otvorenom, a veliki je i broj onih koji krše mjere samoizolacije.

Slike na portalima iz Nikšića i Ulcinja pokazuju svakodnevne gužve u kovid ambulantama u ovim gradovima.

Iz Kliničkog centra, u kome se liječi preko 130 pacijenata od virusa, kažu da su spremni i za gori scenario te da najveća zdravstvena ustanova raspolaže sa 774 kovid kreveta.

Ministarka zdravlja je ove nedjelje izjavila da je situacija zabrinjavajuća ali da nije alarmantna, kazavši da je popunjenost bolnica 75 odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MIDDLE POINT: Na divljem zapadu ništa novo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je ruskoj kompaniji Middle Point, koja je radi izgradnje hotela u Budvi angažovala nikšićku kompaniju LD gradnja, zahvaljujući ovdašnjem pravosuđu, izvršiteljima i Privrednom sudu, oduzeta imovina vrijedna preko četiri miliona eura

 

Ovo je još jedna priča o tome kako su se, dok su se bivše crnogorske vlasti klele u strane investicije, investitiori koji su iz daleka stigli da posluju ovdje, susretali sa neizvjesnostima, ali i pravnim siledžijstvom. Umjesto da ulažu i grade, nerijetko bi jedino tek gubili novac u vrtlogu zarobljenih institucija. A investicije čekale neka bolja vremena.

Priča počinje 2008. godine, kada ruska kompanija Middle Point doo angažuje građevinsku firmu iz Nikšića LD gradnja radi izgradnje kondo hotela u Budvi. Nakon što je sklopljen ugovor i Middle Point uplatio avans od 300.000 eura, gradnja godinama nije počinjala. Uprkos tome, nikšićka kompanija je svih tih godina ruskom investitoru ispostavljala  fakture u iznosu 50.000 eura godišnje na ime  „održavanja gradilišta“. Ova nikšićka kompanija, čiji je osnivač, prema podacima Privrednog registra, Ilija Nikčević, radila je brojne projekte za državne i lokalne vlast (vidi box).

Nakon sedam godina, gradnja je intenzivirana.  No, iako se izgradnja hotela nije bližila kraju, ukupna vrijednost dogovorenih poslova, u iznosu od 2.833.000 eura kako je predviđeno ugovorom, bila je već potrošena. Ruski investitor odlučio je da ne plaća dalje dok se tačno ne utvrdi koliko je LD gradnja do tada i u šta trošila.  Izgradnja hotela je opet stopirana, što zbog neusglasica investitora i izvođača, što zbog zabrane gradnje na primorju u to doba. U jesen 2017. godine. LD Gradnja nije nastavila radove, da bi nekoliko mjeseci kasnije, u zimu 2018.

predala pet prvih saturacija (faktura) javnom izvršitelju Aleksandru Boškoviću, tražeći naplatu od Middle Pointa. Prema tvrdnjama kompanije Middle Point te fakture, u iznosu od 800.000 eura, su već bile plaćene. Bez obzira, investitoru je na osnovu tog duga uzeta imovina vrijedna milione. I to bez vještačenja ili utvrđivanja fakata o visini stvarnog duga.

Aleksandar Bošković, izvršitelj koji je vodio postupak, javnosti je poznat nakon što je u njegovoj kancelariji samoubistvo izvršio pedesetčetvorogodišnji E.M. 2015. godine. Takođe, Ministarstvo pravde svojevremeno je pokrenulo disciplinski  postupak protiv Boškovića zbog nezakonitosti koje su utvrđene u njegovom radu tokom redovnih i vanrednih kontrola i pritužbi građana.

Middle Ponit uz sve nije bio obaviješten da se postupak izvršenja vodi, tako da ruski investitor nije imao priliku da reaguje. Da se vodi postupak, saznali su nakon što im je blokiran račun, a kada je izvršenje već postalo pravosnažno.

Pošto je bilo kasno za žalbe, ruski investitor tada podnosi tužbu Privrednom sudu.

Priča o zarobljenim institucijama tek tada, u stvari, počinje. Dok je izvršenje po nalogu LD gradnje teklo u rekordno brzom roku, na reakcije Privrednog suda, na čijem se čelu nalazi Blažo Jovanić, čekalo se mjesecima. Jovanić je javnosti poznat kao jedan od stubova prethodnog režima u pravosuđu.

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVA: POLA GODINE NAKON IZBORA PODIJELILI RESORE: Odluka o budžetu bez Skupštine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanjima čelnika u upravnim odborima opštinskih preduzeća i savjetima javnih ustanova, stvoren je preduslov za podjelu rukovodećih mjesta u izvršnoj vlasti u skladu sa izbornim rezultatima, na koja pretenduje  ukupno šest partija. Možda su na smirivanje strasti u Budvi i postizanje dogovora uticali lideri iz partijskih centrala zbog  izbora u Nikšiću

 

Partije koje su na posljednjim lokalnim izborima u Budvi osvojile većinu odborničkih mandata u budvanskom parlamentu, konačno su, pola godine kasnije, dogovorile podjelu resora u upravljačkim tijelima opštinskih preduzeća i javnih ustanova. Predstavnici stranaka Demokratskog fronta i Demokrata uspjeli su da prebrode ozbiljnu krizu vlasti u Budvi i postignu dogovor u posljednjem trenutku, kako bi usvojili budžet, donijeli Plan investicija i imenovali članove upravnih odbora preduzeća i savjeta kulturnih institucija u Opštini.

Međutim, ovaj dogovor realizovaće se u posve neuobičajenoj proceduri, bez skupštinskog zasjedanja i parlamentarne debate o bužetskim izdacima i prioritetnim investicionim projektima. Zbog posebno loše epidemiološke situacije u Budvi, sjednica Skupštine Opštine ne može biti održana, pa su predstavnici vladajućih partija bili saglasni, da predsjednik Marko – Bato Carević donese navedene odluke, u skladu sa zakonom, kako bi lokalna uprava mogla nesmetano da funkcioniše.

Prema članu 59 Zakona o lokalnoj samoupravi, predsjednik opštine privremeno donosi akte iz nadležnosti skupštine, ako skupština nije u mogućnosti da se sastane ili je iz drugih razloga onemogućen njen rad. Zakonom je propisano takođe, da se tako usvojene odluke, moraju podnijeti na potvrdu skupštini na prvoj narednoj sjednici.

Ukoliko ih odbornici ne podrže, njihova važnost prestaje u roku od tri mjeseca od njihovog donošenja. Što se u budvanskom parlamentu neće dogoditi, jer partije koje čine vlast imaju 20 od ukupno 33 odbornička mandata.

Donošenje budžeta bilo je neophodno jer je Opština funkcionisala na bazi odluke o privremenom finansiranju. Predloženi iznos budžeta budvanske Opštine za 2021. godinu utvrđen je na 31,5 miliona eura.

Poslije izborne pobjede na lokalnim izborima u kojoj su DF i Demokrate osvojile većinu mandata u budvanskom parlamentu čime su u duboku opoziciju poslale Demokratsku partiju socijalista, ,,proslavljenu” u predizbornoj akciji nasilnog preotimanja vlasti, pobjedničke partije nisu uspjele postići dogovor oko podjele resora u izvršnoj vlasti. Od 15. septembra prošle godine vlast u Budvi funkcioniše po starom rasporedu, ustanovljenom poslije izbora 2016.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo