Povežite se sa nama

MONITORING

POLICIJA ZATAŠKAVA AFERE SVOJIH ŠEFOVA: Izviđaj je u toku

Objavljeno prije

na

Novi akteri oživljavaju stare priče. Policijski inspektor Predrag Šuković optužio je nedavno (i ponovo) Duška Markovića i Veselina Veljovića, visokopozicionirane bezbjednosne zvaničnike, za učešće u švercu.

Oni mu se , požalio se, svete. “Pomenuta dva gospodina su na mene ogorčeni zato što sam kao šef Odsjeka za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije radio predmet u vezi sa švercom cigareta i fabrike u Mojkovcu, i koji izvanredno dobro znaju da se imena nekoga od njih pominju u predmetu”, stoji u izjavi koju je, kako prenose Vijesti, Šuković sredinom prošlog mjeseca dao policiji.

Tamo je pozvan “kao građanin” na saslušanje zbog komentara koje je stavljao na portalu Vijesti, pod korisničkim imenom Boss, a koje je Duško Marković, potpredsjednik Vlade i dugogodišnji direktor crnogorske Agencije za nacionalnu bezbjednost protumačio kao atak na vlastitu bezbjednost. ( Boss je ispod teksta: I delegacija Crne Gore će položiti vijenac na spomenik na Gorici”,od 8. maja ove godine, postavio komentar: Brzo će nekima iz delagacije ovako polagati cvijeće).

Šuković je policiji negirao da je na umu imao prijetnje, i ponovio optužbe na račun Markovića i Veselina Veljovića, nekadašnjeg direktora Uprave policije, savjetnika za bezbjednost u tzv. predsjedničkom kabinetu Filipa Vujanovića i nedavno imenovanog sekretara Vijeća za nacionalnu bezbjednost. Veljović je ovim imenovanjem postao i član Biroa za operativnu koordinaciju službi bezbjednosti. U oba tijela glavnokomandujući je Marković, koga je premijer Đukanović postavio za koordinatora svih službi bezbjedbosti.

“Ja ih, kao građanin u komentarima na portalu, nazivam mojkovačka kriminalna grupa jer sam radio i procesuirao prema tužilaštvu nekoliko predmeta u kojima su oni glavni akteri. Ja sam to radio jer mi je to policijska dužnost i obaveza”, kazao je Šuković Vijestima.

Odgovor je stigao u pisanoj formi. Iz kabineta poptredsjednika Markovića. U osvrtu na “naručene tvrdnje” koje je izrekao “izvjesni policijski službenik i politički aktivista”, Marković piše i sledeće: “Obavještavam javnost da sam pismenim putem informisao vrhovnog državnog tužioca i ministra unutrašnjih poslova da iskazujem snažan interes da se u najkraćem roku provjere tvrdnje imenovanog policijskog službenika s ciljem utvrđivanja istine”.

Markoviću ne pada na pamet da bi Ivica Stanković trebalo da bude taj koji samostalno određuje prioritete državnog tužilaštva. On mu se, ne javlja kao potencijalni svjedok ili, ne bilo primijenjeno, osumnjičeni. Duško Marković Vrhovnom državnom tužiocu ne nudi argumente i dokaze, on iskazuje snažan interes. Očekujući da mu se izađe u susret.

Marković je Stankovića, a potom i javnost, obaviještio da on – kao dugogodišnji direktor ANB-a, potpredsjednik Vlade i koordinator Biroa za operativnu koordinaciju službi bezbjednosti, nije upoznat sa tvrdnjama da postoji ojkovački kriminalni klan, odnosno, da isti “nije bezbjednosno tretiran ni u jednom strateškom ni operatarivnom dokumentu, već da se očito radi o političkoj manipulaciji”.

Ne sporeći da Marković ovu problematiku poznaje bolje od bilo koga drugoga (ako griješimo, neka nam oproste Đukanović i Milan Roćen) valja se sjetiti nekoliko prilika da i tzv. mojkovački kriminalni klan dobije u bezbjednosnim dokumentima zasluženo mjesto. Recimo onda kada su objelodanjene moguće veze šefa mojovačke ekspoziture ANB-a Vladete Rakočevića sa Naserom Keljmendijem, ili onda kada je Vladan Joković, Markovićev nasljednik na čelu ANB odlučio da rasformira mojkovački ogranak svoje firme – istovremeno kada je Ranka Čarapić krenula u provjeru mojkovačke duvanske indistrije (jedan krak finansijske provjere vodio je i prema Rakočevićevom preduzeću i sportskom društvu u njegovom vlasništvu).

Mojkovac je – zna to Marković – na kriminalnu mapu Balkana ucrtan još krajem prošlog vijeka, najkasnije ’99. godine kada je prebivalište u ulici Mališe Damjanovića policiji prijavio Mile Luković Kum, pokojni vođa Zemunskog klana, odgovoran za ubistvo srpskog premijera Zorana Đinđića.

“Ovo”, piše Marković Stankoviću i Konjeviću, “treba shvatiti kao jednu od rijetkih prilika da se zaustavi kriminal nosioca jedne od najodgovorniji dužnosti u državi ili pak da se za sva vremena stane na kraj praksi pokušaja ličnih i političkih obračuna”. Nešto slično Marković je izjavio i tokom afere crne trojke (vidi boks Repovi ili preporuke). Cilj afera je kompromitacija Ministarstva unutrašnjih poslova, Vlade i države, i za to se mora odgovarati tvrdio je tadašnji ministar pravde “da bi se naučili da nema optuživanja bez dokaza i da nema pravljenja karijera na aferama”. Neispunjena obećanja.

Marković nam se obraća kao da računa da smo zaboravili kako se o mojkovačkoj fabrici nelegalnih cigareta i njenim tajanstvenim vlasnicima piše skoro deset godina.

Bivši načelnik rožajske policije Šemso Dedeić je u oktobru 2010. u Monitoru pričao o prekograničnom duvanskom švercu na terenu Rožaja, pod patronatom pojedinih službenika policije. O duvanskoj industriji u Mojovicu Dedeić jerekao sledeće “Znao sam da postoji fabrika. Da li je ona radila po zakonu ili je proizvodila cigare za ova rožajska brda, to ćemo vidjeti. Ne bih da pričam o nečemu što ne mogu da dokažem”.

Dvojica bivših graničnih policajaca iz Rožaja Enver Dacić i Hamdo Murić su potvrdili da u Mojkovcu postoji ilegalna fabrika duvana koji se švercuje prema Kosovu i dalje ka EU. policajci koji su u Veljovićevo vrijeme svjedočili o prekograničnom švercu cigara iz mojkovačke fabrike najureni su iz službe. Neki su tražili, i dobili, azil u zemljama Zapadne Evrope.

VDT Ranka Čarapiće je provjere fabrike u Mojkovcu započela krajem 2010. Iste zime su Veljović i Marković saopštili da oni nijesu suvlasnici kompanije. Nadležni su, tek prošle godine, završili istragu (nalaz – sve je u redu) i potvrdili da pomenuti državni zvaničnici nijesu vlasnici fabrike. Ko jeste, druga je priča.

Priča je aktuelizovana svako malo. Potpredsjednik Marković je gostujući na TV Vijesti krajem 2012. rekao: “Slutim da fabrika u Mojkovcu služi kao dobar paravan za one koji se veoma dobro snalaze na ilegalnom tržištu cigareta… Mislim da pažnju treba usmjeriti ka tom segmentu, a ne ka fabrici koja je pred gašenjem”.

Ko se to “dobro snalazi na ilegalnom tržištu”, Marković nije otkrio. Ili on i njegove partijske kolege drže da je to unutarpartijska stvar, sa kojom ne bi trebalo opterećivati javnost. Zato mu je prognoza bila pogrešna. Vlasnici fabrike u Mojkovcu šire posao. Proljetos je mojkovačka Montenegro duvan komerc ušla u pregovore sa državom o kupovini (dokapitalizaciji) Novog duvanskog kombinata. Činjenica da u ime države te pregovore vodi predsjednik tenderske komisije Branko Vujović garantuje još jedan kvalitetan posao. Legalan.

Repovi ili preporuke

Nekome se može učinjeto zanimljivo to što je Veljović postavljen na dva izuzetno odgovorna mjesta u državnim bezbjednosnim strukturama i pored toga što je u sjedištu specijalne antiterističke jedinice SAJ na Zlatici, neovlašćeno i nezakonito, organizovao vikend druženje (on je to nazvao predavanje) sa policijskim funkcionerima iz opština u kojima su se pripremali lokalni izbori. Osvježenje i meze Veljovićevim gostima , takođe nezakonito, posluženo je na račun Jedinice.

Opozicija je tvrdila da je Veljović okupio partijske istomišljenike i podijelio zadatke u DPS-ovoj predizbornoj kampanji. On je objašnjavao da je, u slobodno vrijeme, agitovao za NATO. Na tome je priča, manje-više, završena. Ministar Raško Konjević je podijelio neke kazne i suspenzije.

Iza sekretara za nacionalnu bezbjednost su još neke , doduše zatašakane, afere.

Prva se ticala kupovine kompjuterskih programa koje je Uprava policije, pod Veljovićevom komandom, skupo plaćala iako su se na internetu mogli naći – besplatno.

Druga se bavila, do danas ne razjašnjenim, napadima na opozicione političare i novinare koji su se događali u Podgorici krajem prošlog i početkom ovog vijeka. Nekadašnji specijalac Brajuško Brajušković optužio je prije par godina Veljovića, tadašnjeg komandanta SAJ-a, i njegovog zamjenika Miljana Perovića da su unutar te jedinice organizovali crne trojke zadužene za prebijanje nepodobnih.

Kao odgovor stigle su Veljovićeve optužbe. Brajušković je, prisjetio se Veljović, bio pod sumnjom da zatvorenicima u Spužu dotura drogu i mobilne telefone. Zašto sumnje nijesu dokazane i procesuirane – to dugogodišnji direktor UP nije objašnjavao.

Državno tužilaštvo, tada pod komandom Ranke Čarapić, na cijelu priču je (makar privremeno) stavilo tačku saopštenjem da su, na osnovu rezultata sprovedenog izviđaja, zaključili kako ne postoji osnovana sumnja za pokretanje krivičnog postupka protiv bilo koga.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

33 GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Sram prećutanog zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

A šta tebe čeka, Gospodine Grade,
u ovoj noći bratske krvomutnje,
dok krvnici mirno svoj posao rade?…
Ne daj, Bože, da se steknu moje slutnje!

Vitomir Vito Nikolić (decembar 1991. godine)

 

Prećutali smo, društvo i država, još jednu godišnjicu Rata za mir. Tako su, prema ideji Svetozara Marovića, tadašnje DPS vlasti, njihovi politički saveznici iz Podgorice i Beograda i njima lojalni ratnohuškački mediji tepali  rušilačkom  pohudu na Konavle i Dubrovnik koji je započeo 1. oktobra 1991.

U agresiji na  jug Hrvatske učestvovalo je oko sedam hiljada crnogorskih rezervista, pripadnika MUP-a i dobrovoljačkih paravojnih formacija. Operacija oslobađanja Dubrovnika trajala je do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.

Tokom napada na Konavle i Dubrovnik poginula su 92 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. U logore, od kojih je jedan bio u Morinju, odvedene su 423 osobe, a bilo je više od 33.000 prognanih i izbjeglih. U napadima su uništeni brojni spomenici kulture u gradu koji je dio svjetske baštine UNESCO-a zbog čega je, uz ostalo, od sedamdesetih godina prošlog vijeka bio demilitarizovan (otvoreni grad). Pride, smatralo se da vojnicima i vojsci nije mjesto u jednom, svjetski poznatom turističkom centru.

Pod granatama tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) razoreno je devet srednjovjekovnih palata unutar istorijskog jezgra Dubrovnika, dok je na području od Stona do Konavala spaljeno 2.127 kuća. Bez krova nad glavom ostalo je 7.771 stanovnik dubrovačkog područja. Šta nije spaljeno, to je opljačkano. U privatnom ili državnom aranžmanu.

Tokom agresije, poginulo je i 166 građana Crne Gore, pripadnika vojnih, policijskih i dobrovoljačkih (paravojnih) formacija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKUPOĆA NE JENJAVA: Čekajući Lidl

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok građani  i političari koji nijesu spremni da ruše monopole čekaju Lidl kao spas od skupoće, rast cijena koristi se za političke obračune. Ozbiljnih mjera protiv skupoće – ni na vidiku

 

Sindikalna potrošačka korpa (SKP) za treći kvartal (jul-avgust-septembar) 2024. godine iznosi 2.000 eura.

,,U poređenju sa prethodnim kvartalom, odnosno drugim kvartalom 2024. godine, sindikalna potrošačka korpa bilježi rast u iznosu od 130 eura, odnosno 6,95 odsto”, saopštila je Unija slobodnih sindikata Crne Gore.

Od ukupno deset kategorija troškova zabilježen je rast u čak pet kategorija, i to trošak prehrambenih proizvoda 3,42 odsto; troškovi imputirane rente 11,43 odsto; troškovi stanovanja i komunalija 6,67 odsto; troškovi obrazovanja i kulture 30 odsto i troškovi ljetovanja 25 odsto.

Navode da je više relevantnih institucija i udruženja sprovodilo istraživanja u Crnoj Gori koja su pokazala da se renta povećala i do 60 odsto u posljednje 2-3 godine.

Kako su istakli, prikupljanjem novih cijena iz tri najveća trgovinska lanca u Crnoj Gori za 135 namirnica utvrđeno je da izdatak za prehrambene proizvode u trećem kvartalu iznosi 605 eura. ,,Iznos ove kategorije troškova u porastu je za 20 eura u odnosu na drugi kvartal kada su isti iznosili 585 eura, čime bilježimo rast od 3,42 odsto”, ističe USSCG.

Povećali su se i izdaci za kulturu, ali zbog povećanja cijene udžbenika za srednje škole. Zabilježen je i rast troškova za ljetovanje, za one koji imaju mogućnosti da ga priušte, pa je izračunato da četvoročlanu porodicu sedam dana na moru košta 1.500 eura. I to  polupansion u hotelu od dvije ili tri zvjezdice.

No, kako još nijesmo dostigli taj nivo da ne možemo bez kulture i ljetovanja, sve oči su uprte u stalni skok cijena hrane. Akcija Limitirane cijene koja je u Crnoj Gori počela 6. septembra podrazumijeva ograničavanje marži na proizvode od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi i sadrži listu od 71 proizvoda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CANU NAJAVIO PRVU ENCIKLOPEDIJU CRNE GORE DO KRAJA 2028.: Pola vijeka čekanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

I 54 godine od početka rada na enciklopediji, političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i konstatacija da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani

 

Crnogorska akademija nauka i umjetnosti (CANU) spremna je za finalizaciju najznačajnijeg projekta u novijoj istoriji crnogorske kulture. Prvu enciklopediju Crne Gore dobićemo do kraja 2028. godine, najavio je za RTCG potpredsjednik crnogorske akademije nauka i umjetnosti Žarko Mirković.

,,Posao je krenuo od početka. U CANU je formirana radna grupa koja je radila punu godinu dana na poslovima pripreme za izradu enciklopedije, pripreme u pravnom, organizacijom i svakom drugom smislu”, kazao je Mirković. Objasnio je da je nedavno održana prva sljednica redakcije enciklopedije Crne Gore koja broji 18 članova i čiji je glavni odgovorni urednik predsjednik CANU Dragan Vukčević.

U junu ove godine Vlada je uslovno odobrila da se iz budžetske rezerve za CANU obezbijedi dodatnih 195.000 eura za nastavak realizacije programa Enciklopedija Crne Gore.

CANU je od Vlade zahtijevala dodatna sredstva, objašnjavajući da sredstva koja su im opredijeljena budžetom za 2024. godinu nijesu dovoljna za sprovođenje planiranih aktivnosti na tom programu. ,,Naime, u 2024. godini planirano je formiranje organa programa Enciklopedije Crne Gore: Redakcija, koja će brojiti oko 20 članova, kolegijum, novi Savjet Leksikografskog centra CANU… Prema planiranoj strukturi i organizacionoj strukturi Enciklopedije Crne Gore, u skladu sa predviđenim aktivnostima, povećan obim posla podrazumijeva mjesečne honorare za: glavnog i odgovornog urednika, sekretara redakcije, tri urednika oblasti, 13 urednika tema, urednike struka, članove organa Enciklopedije Crne Gore”, navodi se u zahtjevu CANU.

Navode još i da je potrebno angažovanje stručnih konsultanata iz pojedinih tematskih oblasti i struka, razvoj softverskog programa za rad na Enciklopediji, organizovanje stručnih skupova i edukativnih radionica u oblasti enciklopedistike,organizovanje službenih posjeta srodnim institucijama u regionu i šire…

Budžetom za 2024. godinu Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti je opredijeljeno 2,87 miliona eura, a od toga je 1,6 miliona predviđeno za podršku naučnom i umjetničkom stvaralaštvu, gotovo milion za primanja, a oko 600.000 za usluge. CANU ima 66 članova i članica redovnih, vanrednih i inostranih u četiri odjeljenja.

Izrada ,,knjige znanja” Crne Gore nikako da se privede kraju. U proteklih 50 godina brojni crnogorski intelektualci okupljeni oko nekadašnjeg Leksikografskog zavoda Crne Gore, CANU i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (DANU) radili su na enciklopediji. Nakon referenduma 2006. potencirano je da nema države bez enciklopedije, ali i pored mnogo uloženog truda i novca Enciklopedija Crne Gore nije štampana.

Ideja o pisanju Enciklopedije datira još od 1969. godine sa glavnim motivom da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u tadašnjim enciklopedijama, istorijama i udžbenicima bili nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani. Prema zamisli Incijativnog odbora Enciklopedija je trebalo da bude napisana bez romantičarskih predrasuda i na temelju savremene naučne misli. Odbor je procijenio da bi Enicklopedija mogla da se završi za šest godina.

Rok je i tada probijen, pa je početak njene izrade CANU najavio tek 1978. Sljedeće godine, Predsjedništvo Crne Gore, inicira osnivanje Leksikografskog zavoda Crne Gore s ciljem da on uradi Enciklopediju. Zavod je počeo rad 1982. godine. Direktor mu je bio Ratko Đurović. Redakcija Enciklopedije od 22 člana formirana je krajem 1983. godine. Đurović tada odlazi u penziju, a za direktora Leksikografskog zavoda imenovan je književnik Sreten Perović.

Orijentaciono je predviđeno da Enciklopedija ima sedam tomova i oko hiljadu autorskih tabaka, da jezik bude srpsko-hrvatski ijekavskog izgovora, pismo ćirilica i latinica, a tiraž oko 20.000 primjeraka. Do kraja 1987. na Enciklopediji su obavljeni uglavnom pripremni radovi. Najavljeno je tada da će prvi tom biti publikovan 1992. a posljednji 1999. godine.

Krajem 1988. godine predloženo je da se Leksikografski zavod pripoji CANU. Planove je poremetila smjena crnogorske vlasti u januaru 1989. godine.

Tokom 1989. i 1990. godine književnici Ilija Lakušić, Gojko Čelebić, Novak Kilibarda, Miodrag Ćupić, Želidrag Nikčević i Radomir Uljarević u nekoliko medijskih nastupa označili su Leksikografski zavod kao bastion stare vlasti i separatizma i tražili smjenu Sretena Perovića. Dopisnik beogradske Politike iz Crne Gore Goran Sito Rakočević pozivao je tih godina na ukidanje Leksikografskog zavoda. I bi tako. U junu 1991. ugašen je Leksikografski zavod, a prikupljena građa i alfgabetar enciklopedije predati su CANU.

Rad na enciklopediji su nakon 2000-ih nastavili CANU i DANU. Vlada je 2012. formirala komisiju da ispita dokle se došlo i šta se desilo sa materijalom za Enciklopediju koji su pripremale dvije Akademije. Što su utvrdili nije poznato.

Finansiranje Enciklopedije Vlada je obustavila 2005. godine. Iz CANU su tada tvrdili da je prvi tom bio u završnoj fazi i da je malo falilo da ga štampaju. Umjesto toga objavljena je knjiga Priređivanje enciklopedije Crne Gore.

Krajem 2014. tadašnji predsjednik CANU Momir Đurović kazao je da Vlada neće da opredijeli sredstva za izradu nacionalne enciklopedije, iako je zakonom iz 2012. godine obavezala tu instituciju da završi taj projekat. ,,Enciklopedija Crne Gore se radila 13 i po godina, od toga 10 godina u Leksikografskom zavodu, a oko tri godine u CANU. Akademija je bila odgovorna da to radi, okupila je preko 400 domaćih stvaralaca, ali nijesmo imali sredstava za nastavak. Bili smo blizu završetka prvog toma, a onda se desio politički pritisak i razni napadi protiv dalje izrade enciklopedije i Akademije, zbog čega je prekinuto finansiranje. Tadašnja vlada je obustavila sve. Mi smo uložili 60 odsto novca i stali na urađenom“,  istakao je Đurović. On je tada napomenuo da zakon predviđa da CANU enciklopediju mora da završi, iako im opet ne daju sredstva.

CANU je ponovo najavila realizaciju starog-novog projekta. A i nakon 54 godine od početka rada na enciklopediji političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i glavni motiv da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima, kako u Crnoj Gori tako i u regionu, nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani.

 

Iskustvo Rječnika

Početkom aprila 2016, CANU je objavila prvu knjigu Rječnika crnogorskog narodnog i književnog jezika, kao poklon narodu uoči deset godina nezavisnosti. Rječnik sadrži više od 12.000 riječi koje počinju slovima A, B i V, zajedno sa informacijama o njihovom izgovoru, značenju i primjerima upotrebe u narodnom i književnom jeziku.

Iz CANU je najavljeno da će Rječnik u cjelosti biti objavljen za deset godina, tako što će se svake druge godine objavljivati po tom. Uz napomenu da se radi o „kapitalanom projektu koji, osim naučnog, ima veliki kulturni i identitetski značaj“.

Uslijedila je oštra reakcija javnosti na prvi tom Rječnika. U otvorenom pismu više od 100 intelektualaca zahtijevalo je od CANU da se izvini građanima Crne Gore, posebno nacionalnim Bošnjacima, Albancima i pripadnicima islamske vjeroispovijesti, i povuče cijeli tiraž Rječnika.

Poslanik Albanske alternative Nik Đeljošaj je zbog Rječnika bojkotovao rad Skupštine i najavio da će podnijeti krivičnu prijavu protiv autora. Funkcioner BS Suljo Mustafić kazao je da se radi o nasrtaju na tradiciju manjinskih naroda u Crnoj Gori. Budimir Aleksić, predsjednik Političkog savjeta Nove, zaključio je da je CANU pokrao srpsko intelektualno i istorijsko nasljeđe. Crnogorski pokret ocijenio je da je Rječnik necrnogorski: ,,i lingvistički, i etički, i činjenično”….

Iz CANU su poručili da nije bilo zlih namjera prema bilo kome, a posebno prema bilo kojoj nacionalnoj manjini. Umjesto ispravljanja tada evidentiranih grešaka od ovog kapitalnog posla se odustalo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo