Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Politika najgoreg od svih svjetova

Objavljeno prije

na

U Hagu se, u istoj sudnici u kojoj se nekada sudilo Slobodanu Miloševiću, sada sudi Florans Artman, nekadašnjoj portparolki tužiteljice Karle Del Ponte. Tribunal je u avgustu prošle godine podigao optužnicu protiv Artmanove zbog objelodanjivanja dvije povjerljive odluke Žalbenog vijeća sa suđenja bivšem predsjedniku Srbije i SRJ Slobodanu Miloševiću. Artmanova je u svojoj knjizi Mir i kazna, izdatoj 2007. i u autorskom tekstu Skriveni ključni dokumenti o genocidu, objavljenom 2008. u Bosni i Hercegovini izrazila nezadovoljstvo odlukom Tribunala da uvaži zahtjev Srbije da u Hag dostavi redigovane dokumenta sa Vrhovnog savjeta odbrane, iz kojih su izbrisani dokazi o ulozi SRJ u srebreničkom genocidu. Svjedočeći na procesu Artmanovoj, Nataša Kandić, direktorka beogradskog Fonda za humanitarno pravo, rekla je kako je opštepoznato da je ,,Mladić bio oficir Vojske Jugoslavije i da je Vojska Republike Srpske bila dio VJ”. Ali suština hrabre knjige Florans Artman, koja je buneći se protiv nepravde Tribunala rizikovala višegodišnju zatvorsku kaznu, jeste tvrdnja da je Hag bio maska: da je ta institucija pod prividom uspostavljanja pravde u regionu trebala da opravda nečinjenje Zapadnih sila na terenu – to što rat i zločine nisu spriječili, i što rezultate zločina nisu poništili.

U tom smislu, ne kao incident nego kao kontinuitet politike, treba tumačiti nedavni autorski tekst bivšeg američkog ambasadora Vilijema Montgomerija u The New York Timesu, u kojem se ovaj založio za podjelu Bosne i Kosova.

Montgomerijev tekst je prosto savršeni cinički krug. Taj krug počinje 1992, kada Zapad, koji i danas brani svoje pravo na ,,humanitarne intervencije” nije pružio vojnu zaštitu bošnjačkom stanovništvu nezavisne i međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine, koje su srpske snage naumile etnički očistiti sa teritorija koje su planirane za pripajanje Srbiji. Krug se zatvara danas, kada Montgomeri od Zapada zahtijeva da ,,vojno obezbijedi” referendum kojim bi se Republika Srpska, nastala na genocidu koji Zapad nije spriječio, napokon pripojila Srbiji.

Pravda uvijek pobjeđuje u filmovima – ne bi li se kako nadomjestilo to što je nedostaje u stvarnosti. Sanjamo o najboljem od svih svjetova, samo da bi se probudili u najgorem od svjetova. Stanje na terenu i pragmatični interesi jači su od ideje pravde. Svakim danom kojim rezultati zločina nastavljaju da postoje, oni se dodatno legitimišu, postaju svakodnevni i, usljed dijabolične moći zaborava, postaju nekako prihvatljivi. Istovremeno, moralna neprihvatljivost rezultata zločina svakim danom blijedi i povlači se pred diktatom svakodnevne, realne politike. Samo je pitanje vremena kada će od nas biti zatraženo da, ,,u interesu budućnosti”, ostavimo ,,prošlost na miru”. Vilijem Montgomeri je najavio taj dan. Politika Zapada prema Bosni svodi se na prazno moralizovanje, čiji je simbol Hag, i aktivno čekanje trenutka kada će odluka o podjeli Bosne biti predstavljena kao ,,jedina moguća”.

Status quo u Bosni je neodrživ. Zapadne će sile posljedice zločina ili poništiti, ili onako kako najavljuje Montgomeri – uvažiti.

Andrej NIKOLAIDIS

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Nedjelja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suočavamo se sa  nespremnošću  članova Vlade da, poštujući pravila i procedure, pregovaraju i dogovaraju odluke koje mnogima “preko noći” mogu promijeniti kvalitet života

 

 

Mnogobrojni građani Crne Gore dočekali su kraj sedmice pored telefona, čekajući da im neko, makar pred ponoć, javi da li njihova djeca sjutradan idu u školu ili ne. Neki su tu obavijest dobili od predstavnika roditelja u školskim odborima, ponekome se javio prijatelj iz škole ili kolega–roditelj iz odjeljenja. Narednog jutra pokazalo se da makar neke od informacija iz nezvaničnih izvora nijesu bile tačne. Đaci su se  vraćali kući prije nego su roditelji koji su ih ispratili u školu krenuli za svojim poslom.

Onda je uoči Svjetskog dana socijalne pravde, iz Ministarstva ekonomskog razvoja stigla vijest da je pripremljen nacrt izmjena Zakona o unutrašnjoj trgovini. Razlog -ukidanje neradne nedjelje u trgovinama na malo i veliko. Cilj: omogućiti vlasnicima trgovina rad nedjeljom tokom ljetnje i zimske turističke sezone. Pet mjeseci godišnje oni bi imali pravo da otvore po jednu svoju radnju u svakoj opštini, tokom jedne radne smjene (od 7 do 15 ili od 15 do 23 sata). Prodavačice i prodavci koji bi radili tu smjenu bili bi slobodni sledećeg vikenda (subota i nedjelja). Valjda.

Da bi najavljene izmjene zaživjele neophodno je da ih prihvati Vlada a da Skupština, potom, usvoji predložene izmjene Zakona. Da li je to i dovoljno? Iz sindikata (USSCG) je saopšteno da su oni, kao članovi Socijalnog savjeta kojeg čine predstavnici vlade, poslodavaca i zapošljenih, za naumljene izmjene Zakona saznali iz medija.

Sindikalci su Vladi, odnosno resornom  Ministarstvu ekonomskog razvoja, poručili da njihov dogovor o radnoj nedjelji postignut u proljeće prošle godine sada – možda važi a možda i ne. Baš kao što je i lani parlament odbio da se o tako osjetljivom pitanju izjašnjava uoči parlemantarnih izbora. Da im glasači ne bi zamjerili jednu ili drugu odluku.

“Bez obzira na ranije iskazanu spremnost da se iznađe kompromisno rješenje po pitanju neradne nedjelje koje bi u prvom redu bilo u interesu zaposlenih a onda i same države, USSCG će insistirati da ovo pitanje bude, prije dostavljanja Parlamentu, u isključivoj nadležnosti Socijalnog savjeta Crne Gore“, podsjeća se u saopštenju Unije sindikata

Poslodavci se tim povodom nisu oglašavali. Oglasili su se sjutradan kada su  takođe iz medija saznali da je Ministarstvo ekonomskog razvoja pripremilo prijedlog Vladi da, pozivajuči se na Odluku o privremenom ograničenju marži osnovnih životnih namirnica iz 2022. godine, usvoji proširenu listu prizvoda – hrana i piće, lična higijena, sredstva za čišćenje… – čija bi marža u veletrgovinama i maloprodaji bila ograničena na pet do 15 odsto. I da bi Vlada taj prijedlog trebala da usvoji do kraja nedjelje.

Od ministra ekonomskog razvoja saznali smo da u Ministarstvu ne znaju kolike su sada trgovačke marže za proizvode čiju cijenu namjeravaju ograničiti na taj način (“sve zavisi od trgovine do trgovine, ali su puno veće od onoga što smo predvidjeli”). Nemaju ni jasnu računicu kako bi ta odluka uticala na poslovanje trgovačkih lanaca i malih porodičnih trgovina. “Ima dovoljno prostora da trgovine mogu pozitivno da posluju”, poručio je ministar.

Trgovci ne dijele njegovu računicu. “Uvjereni smo da ovo nije zvaničan stav Vlade, jer bi to bila pogubna odluka po crnogorske trgovine i privredu”, ocijenio je Jovan Lekić, predsjednik Odbora za trgovinu Privredne komore. On tvrdi kako je bio ubijeđen da su članovi Odbora uspjeli   da  čelnicima resornog Ministarstva  argumentovano objasne da je administrativno ograničenje marži za tako široku paletu proizvoda loša ideja.

Zaista, ponovni rad nedjeljom mogao  bi povećati promet u  trgovinama. Isto tako, ograničenje marži moglo  bi dovesti, uz očekivani pad cijena, do neprofitabilnosti velikog broja manjih radnji, njihovog zatvaranja i gubitka radnih mjesta.

Zajednički problem  povezao je prosvjetne radnike, đake i roditelje, prodavačaice/ prodavce i vlasnike trgovina na malo i veliko. Svi su se oni suočili sa nesposobnošću izvršnih vlasti da kvalitetno iskomuniciraju  svoje namjere i odluke.  Još gore, sa nespremnošću članova Vlade da, poštujući procedure, pregovaraju i dogovaraju odluke koje mnogima  “preko noći” mogu promijeniti kvalitet života.

To nije put koji će dovesti do poštovanja prava i sloboda i ekonomskog prosperiteta. Bez obzira na namjere.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Oduševljenje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zvaničnici izvršne vlasti dostojanstveno su prećutali iznijete primjedbe i sugestije gostiju iz Međunarodnog monetarnog fonda. Onda su otišli u Brisel i od tamo nam prenijeli oduševljenje sa kojim su se, navodno, susreli. Tek da znamo koliko nam je dobro

 

 

U Briselu su oduševljeni progresom koji je Crna Gora napravila za samo tri mjeseca, pohvalio se premijer. Toliko je mnogo urađeno za kratko vrijeme da „svi kažu“, prenosi Spajić, kako je njihov „subjektivni osjećaj“ da su prošle tri godine a ne tri mjeseca. „Oduševljeni su i reformama koje smo pripremili“.

Ajde da povjerujemo premijeru, pa da se zapitamo zašto u Podgorici nema tog i tolikog oduševljenja? Možda je razlog što o pripremljenim reformama, izgleda, znamo manje nego oni  u Briselu. Ili je u pitanju to  što smo ovdje u (ne)prilici da umjesto subjektivnog osjećaja živimo stvarnost.

Ta stvarnost nije baš idilična. U parlamentu slušamo optužbe za korupciju visokopozicioniranih zvaničnika sektora bezbjednosti i pravosuđa. Ispred njega, najavljuju se štrajkovi. Djeca stradaju u sirotinjskim udžericama. Željeznički saobraćaj obavlja se autobusima. Zimska turistička sezona je propala. I ljetnja je u opasnosti pošto pripreme uveliko kasne, tvrde oni koji od tog posla žive. Službeno proslavljamo tuđe državne praznike. Gradske ulice pokušavaju se imenovati po ljudima koji simbolizuju vrijeme zločina, afirmacije kriminala i diskiminacije po nacionalnoj i vjerskoj osnovi. Sudovi progone medije i kolumniste koji problematizuju angažman zvanične Rusije, Srbije i SPC u Crnoj Gori. I ima toga još.

U Podgorici je, desetak dana, boravio tim Međunarodnog monetarnog fonda (MMF). Posjeta je prošla prilično nezapaženo, pošto je domaća javnost bila zaokupljena prethodno pomenutim dešavanjima.   Od gostiju iz MMF mogli smo čuti i pročitati nekoliko zanimljivih, ako ne i zabrinjavajućih, stavova.

Privredni rast će značajno usporiti ove godine u odnosu na 2023. godinu. Javni dug će narednih godina rasti, i u nominalnom iznosu i u odnosu prema BDP-u. Inflacija će nastaviti da pada, ali će ostati iznad prosjeka eurozone… Iz saopštenja MMF-a saznajemo da u posljednji čas usvojeni Zakon o sprječavanju pranja novca i finansiranja terorizma jeste bio neophodan, ali nije i dovoljan uslov da Crna Gora trajno izbjegne stavljanje na sivu listu Radne grupe za finansijske akcije (FATF) članica EU.

„Implementacija praktičnog i potpuno operativnog okvira za sprječavanje pranja novca i fninasiranje terorizma je od suštinskog značaja“, stoji u saopštenju.  Samo su, čini se, rijetki u Crnoj Gori svjesni koliko je to zahtjevan posao u koji treba uključiti kompletan državni sistem.

U istom tekstu možemo pročitati kako MMF baš i nije oduševljen premijerovom idejom da Crna Gora postane oaza kriptovalutnog biznisa. „Potrebni su odgovarajući supervizorski kapaciteti za razumijevanje kompleksnih globalnih rizika povezanih sa takvim inovacijama”, poručeno je. Uz pojašnjenje: “Digitalizacija i razvoj kripto imovine i fintech inicijativa treba da budu praćeni pravnim okvirom koji je usklađen sa novim smjernicama tijela koja postavljaju standarde kao što su Bazelski odbor za superviziju banaka, Odbor za finansijsku stabilnost (FSB), Evropska centralna banka (ECB) i Radna grupa za finansijske mjere u borbi protiv pranja novca i finansiranja terorizma (FATF)”.

Ne zvuči baš jednostavno kao mantra koju ovih dana ponavljaju formalni i neformalni promoteri budućeg ekonomskog programa 44. Vlade: “zelena energija + kriptorudarenje = finansijsko blagostanje”.

Uostalom, dok je premijer na zajedničkom presu najavio kako će njegova vlada, uz pomoć MMF-a, kreirati obećani program reformi, šef njihove delegacije kaže kako oni nijesu vidjeli program Evropa sad 2, pa ga ne mogu ni komentarisati. Zato je  saopštio kako „država nije nadoknadila gubitak prihoda nastao zbog programa Evropa sad 1”. Mada to može uraditi “opštim oporezivanjem”.

Zvaničnici izvršne vlasti dostojanstveno su prećutali iznijete primjedbe i sugestije gostiju iz Međunarodnog monetarnog fonda. Onda su otišli u Brisel i od tamo nam prenijeli oduševljenje sa kojim su se, navodno, susreli. Tek da znamo koliko nam je dobro.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Dječji snovi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako još ne znamo koliko je, uglavnom mladih, otišlo iz Crne Gore između dva popisa, ono makar možemo naslutiti zašto odlaze. “Nekad smo išli trbuhom za kruhom, sada idemo glavom za dostojanstvom”, reče jedan

 

Nije lako biti vlast.

Uzmimo za primjer Janka Odovića ministra prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine. U njegovom resoru posla ima preko glave a on, prema sopstvenom priznanju, u njega i nije ponajbolje upućen. Prosto, nije ga sve to  interesovalo dok nije saznao za dodijeljenu funkciju u izvršnoj vlasti. Sad se trudi i muči.

Nekima se  ne dopada ono što ministar radi. Na već čuvenoj lameli c, umjesto obavještenja o zabrani gradnje pojavili su se posteri sa Odovićevim likom i porukom rušiš dječje snove. A ministar je samo pokušao da provede odluku iz, da provjerimo, marta 2019.  Prije nego je shvatio da tu još postoje neke pravne komplikacije.

Moguće, ne samo zato, još  je teže biti ministar pravde. Kad je prethodni šef tog resora Marko Kovač odbio da provede sudsku odluku o izručenju srpskog državljanina koga na Kosovu optužuju za ratne zločine, tadašnji opozicionar Andrej Milović konstatovao je da bi ministrov postupak mogao ugroziti saradnju Crne Gore sa državnim institucijama u Prištini.

Onda je Milović postao ministar pravde. I odbio je da Turskoj izruči njenog državljanina optuženog da je vođa velikog kriminalnog klana umiješanog u brojne zločine. To je naljutilo  prethodnika. “Očigledno se bivšim pripadnicima Vojske Jugoslavije i veteranima kosovskog rata nije poklanjala pažnja u smislu poštovanja ljudskih prava, koju vidimo da Milović i te kako ima za turskog državljanina…”, oglasio se Kovač.

Premijer Milojko Spajić zabrinuo se da bi odluka njegovog bliskog saradnika iz PES-a i vlade mogla ugroziti odnose Crne Gore i Turske. Dovesti u pitanje ekonomsku pomoć i očekivane investicije iz Ankare.

Da premijer vodi računa o tim stvarima čuli smo, neku noć. U  intervjuu javnom servisu. Spajić je objašnjavao kako bi odustajanje od izdavanja crnogorskih aerodroma u višedecenijski zakup (koncesiju) moglo naljutiti Svjetsku banku. Pošto je jedna od firmi koje rade pod njenim okriljem savjetnik vlade u tom poslu. Koji je, otprilike, započet kada je donijeta odluka o rušenju lamele c. I jednako ostao nezavršen.

Da se na čas vratimo onom Kurdu sa turskim državljanstvom, koji je u Crnu Goru došao sa falsifikovanim ličnim ispravama. Zbog toga je, nakon što je otkriven, odslužio dosuđenu zatvorsku kaznu.

Kada je ministar pravde odbio da ga izruči Turskoj, ministar policije se pohvalio kako je ponovo uhapšen. Jer je u Crnoj Gori koristio ona falsifikovana dokumenta. “Ovaj slučaj je samo jedan u nizu koji pokazuje našu odlučnost da se suočimo sa komplikovanim izazovima i neprestano radimo na očuvanju sigurnosti i pravde u našoj zemlji”, saopšteno je iz kabineta Danila Šaranovića.

To je saopštenje, zbog onog jedan u nizu, podsjetilo na nedavni slučaj službenice M.P. Zapravo, M.P, nije službenica, nego je do pred kraj prošle godine bila  pomoćnica direktora Instituta za javno zdravlje.  Iako je  još 2014. osuđena zbog falsifikovanja diplome Hemijskog fakulteta Univerziteta u Beogradu.

Dakle, pravosnažno osuđena zbog lažne diplome, M.P. je nastavila da rukovodi našim  sistemom javnog zdravlja. Pored ostalog, kao rukovoditeljka sistema menadžmenta kvalitetom IJZ i predsjednica Komisije za akreditaciju Ministarstva zdravlja. Ovi što su je prijavili tužilaštvu zbog lažne diplome nijesu se intersovali za ishod suđenja. Oni što su je osudili nijesu nikoga obavijestili o presudi. Tako funkcioniše sistem.

Saznali smo, u međuvremenu, da je uz diplomu M.P pribavila i falsifikovano uvjerenje o njenoj nostrifikaciji u Ministarstvu obrazovanja. To uvjerenje nestalo iz njenog ličnog dosijea u Institutu, nakon što je neko medijima dostavio njegovu fotokopiju. Otprilike, tvrde verzirane kolege, u isto vrijeme kada je lažna biohemičarka svratila do firme da izvrši primopredaju dužnosti.

Niko iz ove priče nije uhapšen. Istraga je u toku. Baš kao i u slučaju lamele c. Nadležni ćute o investitorima, izvođačima i svim onim malim i velikim šarafima sistema koji su omogućili da stanovi u zgradi kojoj je “presuđeno” rušenje budu prodati i uknjiženi na ime novih vlasnika – (ne)savjesnih kupaca.

I to  valjda, pokazuje koliko je onaj (uhapšeni) turski državljanin opasan po Crnu Goru i njen pravni poredak. Ima veze i sa rušenjem dječjih snova. Ako ne znamo koliko je mladih otišlo iz Crne Gore između dva popisa,  možemo naslutiti dio razloga zbog kojih odlaze. “Nekad smo išli trbuhom za kruhom, sada idemo glavom za dostojanstvom”, reče jedan.

Iz vlasti se trude da ostanu tu đe su. Koliko god da im je teško.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo