Povežite se sa nama

PERISKOP

Politički dilentalizam ili…

Objavljeno prije

na

I pored toga što dva člana Predsjedništva BiH, Mladen Ivanić direktno, a Dragan Čović indirektno opstruiraju većinu pozitivnih procesa, ako se o takvima uopšte može govoriti u slučaju postdejtonske BiH, ovih dana je Bakir Izetbegović glavna meta kritike u BiH. Član Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda povukao je logičan potez da pokrene reviziju presude Međunarodnog suda pravde po tužbi BiH protiv Srbije i Crne Gore. Međutim, Izetbegović, njegov pravni zastupnik Sakib Softić i grupa pravnih konsultanata sakupljenih sa raznih strana svijeta bili su od početka osuđeni na neuspjeh, bez obzira što je svakom normalnom čovjeku jasno koliko su Bošnjaci i Hrvati, a naravno i cijela BiH, bili žrtve klerofašističke politike vrha Srpske demokratske stranke i njenih ratnih ciljeva realizovanih grubom instrumentalizacijom nekadašnje JNA.

Javnost je bila uvjerena da od revizije presude neće biti ozbiljnijih rezultata i da BiH neće dobiti nikakvu satisfakciju, a kamoli zadovoljštinu za sve ono što je izgubila tokom četvorogodišnje agresije, od genocida i ljudskih žrtava, preko urbicida do kulturocida. Reviziju je pokrenuo, i to iznimno kasno za ovaj žalbeni postupak, sam Bakir Izetbegović, a surova evropska politička elita, sljedstveno tome i njena sudska elita, traže konsenzus sva tri člana Predsjedništva BiH pri svakom istupu prema međunarodnim političkim i sudskim institucijama.

Vrhunski cinizam leži upravo u tome što je Dejtonskim sporazumom zakovana etnička određenost političara i politika. Ni deset godina nakon presude uHagu i dvadeset dvije godine nakon rata ne postoji politička volja unutar BiH za jedinstvenom osudom genocida i učesnika u njemu.

Nakon što je Tribunal odbio sarajevski podnesak saznaće se da je prije nekoliko godina Tribunal isključio mogućnost da pravni zastupnik u procesu revizije presude u slučaju tužbe BiH protiv Srbije može biti Sakib Softić. Prikrivajući ovu činjenicu od bh. javnosti Bakir Izetbegović je napravio tri auto gola, eliminirajući ne samo mogućnost da se pred Tribunalom vodi ozbiljna rasprava o reviziji tužbe, već je napravio skandalozan gest obmanjivanja javnosti, a potom i odbijanja da sam odstupi sa pozicije člana Predsjedništva BiH. To bi bila logična posljedica njegove nedržavničke i politički zaumne geste.

Bakir Izetbegović i Sakib Softić zajednički skrivaju motive ovakvog ponašanja. Jasan je nedostatak njihove političke i moralne zrelosti da se bez posipanja pepelom javnosti prizna nesposobnost, nestručnost i krajnja nekompetentnost. Isključivo pravna stvar poprimila je sasvim druge dimnzije, pretvorila se kao bumerang u ozbiljan niz postupaka koji člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda demaskiraju kao nesposobnog, neučinkovitog, pa u neku ruku i zlonamjernog čovjeka.

Skandalozno je djelovalo unisono, kao po komandi, reagovanje Izetbegovićeve SDA. Internetskim portalima počela je kružiti naredba centrale SDA da se posebno mladež ove političke stranke ima organizovati da elektronskim putem brani postupke Bakira Izetbegovića.

Posebno pitanje koje ukazuje na sve složenije odnose u BiH je niz optužbi koje srpski i hrvatski član Predsjedništva upućuju na račun Izetbegovića da je preuzeo ovlasti koje nema prema Ustavu. Mladen Ivanić je direktno protiv svake vrste revizije; Dragan Čović samo naizgled neutralnim stavom pokazuje novu dimenziju svoga starog prijetvornog lica perući ruke pilatovskom vodicom, a ustvari zabijajući državi BiH nož u leđa.

Koliko god je ova situacija pokazala državničku nezrelost i nekompetentnost Bakira Izetbegovića, toliko je još jedanput na svjetlo dana iznijela loše namjere konstruktora Dejtonskog sporazuma koji su stvarajući Dejtonsku BiH porodili mrtvorođenče koje do danas, a siguran sam ni u budućnosti neće moći biti ozbiljnom državom ni u kojem pogledu.

Ova činjenica ne može amnestirati Izetbegovićev postupak. Njegovo obmanjivanje javnosti se ne može prihvatiti kao patriotski gest… Agent Softić, koji se danima nije oglašavao, na kraju je promrmljao nekoliko nesuvislih rečenica na nivou osnovca, a ne vrhunskog pravnog eksperta.

Poslije svega ostaje gorak ukus za svakog bh. patriotu koji s pravom može pomisliti da je Izetbegović, obmanjujući javnost, odigrao važnu ulogu u odbrani srpske strane pred Tribunalom.

Gradimir GOJER

Komentari

PERISKOP

Bogi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bogić Bogičević  naš Bogi, kako ga  većina Sarajlija od milja zovu,  ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju pigmejskim kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imali politički stav

 

Čudne stvari posljednjih se nekoliko godina dešavaju na bosanskohercegovačkoj političkoj ljevici…Ili, pak,možda ja griješim u procjenama…Jedno je sigurno: bilo što da se desi sa bosanskoheregovačkom socijaldemokracijom,ipak,postoji jedna konstanta,jedna okomica. Uz Harisa Silajdžića jedini stvarni državnik u Bosni i Hercegovini je Bogić Bogičević.

Izabrao sam upravo ovaj trenutak kad SDP BiH”kocka” šansu za šansom da dotuče i svoje koalicijske partnere, ali i da “ljute”desničare pošalje u ropotarnicu zaborava,  da u Periskopu pišem o Bogiću Bogićeviću…Čovjek koji je pri raspadu Jugoslavije glasao protiv uvodjenja izvanrednog stanja i kao član Predsjedništva SFRJ izravno spasio pojedine tadašnje republike i gradjane od velikosrpskog vojnog udara nedavno je doživio da mu njegove stranačke kolege iz SDP BIH “izmaknu stolicu” grubo manipulirajući sa nacionalistima. Veliki Bogičević, političar od formata i iznimno moralan čovjek, prozreo je ovu namještenu”igranku” i gospodskim manirom izišao iz političkoga mulja.

Naš Bogi je bio jedino istinsko rješenje za gradonačelnika bh metropole! Danas kad su u SDP BIH primljeni oni koji su Bogiju “nasapunjali dasku” da se oklizne stvari su postale bjelodano jasne : vodjstvo ove stranke izravno je radilo protiv ovoga monumenta čestitosti.

Bogiću Bogičeviću svojevremeno sam posvetio svoju režiju predstave Posljednji iz kaste strasti koja je na zeničkoj pozornici progovarala o velikoj Dolores Ibaruri La Pasionariji. Jer ta LJUDINA zaslužuje mnogo više.,,

Živimo u svijetu varalica. Ali ponoviću:  Bogijevu moralnu okomicu ne mogu polomiti pigmeji, promašeni ljudi !

Naš Bogi, kako ga njemu bliski ljudi i većina Sarajlija od milja zovu ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imati politički stav.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Sarajevska bajka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svetlana Broz je od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica sačinila knjigu Galaksija Gojer. Knjigu koja je više od  moje autobiografije,pa i više od njene osobne impresije. U  Sarajevu je u galeriji  Mak odžana dirljiva promocija te knjige

 

 

U Sarajevu u prostoru Galerije Mak Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti održana je promocija knjige dr Svetlane Broz Galaksija Gojer u kojoj je autorica uspjela napraviti, kombinacijom teatrografskih i drugih literarnih metoda, jedan ozbiljan portret moga života i stvaralaštva u teatru i književnosti.

Svjeta, kako je poetično Svetlanu Broz zvao jedan Rus zabasao na naše prostore, je napravila  od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica knjigu koja je više od autobiografije, pa i više od njene osobne impresije.

Čvrstinu autorskog stava ispoljila je stavljajući u knjigu tek nekoliko fotosa iz moje posljednje redateljske radnje višestrukio nagradjivane Pijana noć 1918 po Krleži, ali dostatne da i slikovno svjedoči o meni…

Neugodno mi je pisati o sebi pa i knjizi koja govori o mom životu i radu,ali zbog zamamnog rada ispoljenog u kulturologijskom traganju moram i na ovaj način pohvaliti podhvat da se ovako seriozno pisanom knjigom u vremenima svekolike devalvacije umjetnosti ostavi za povijest trag da je nekada postojao stvaralac Gradimir Gojer! Nema sumnje knjiga je pisana za future kada ni mene ni moga djela malo tko će se i sjetiti…

Hvala ti Svjeta, svjetlosti moja u sveopćem mraku i beznadju u kojem živimo!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Doba ponosa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Juče kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade ,navrla su sjećanja… Na čudesno doba, bajkovito

 

Sjedili smo u malom teatarskom bifeu sarajevskog Pozorišta mladih kad je do nas doprla fenomenalna vijest:  Sarajevo je dobilo organizaciju Četrnaestih olimpijskih igara.

Jučer kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, i kava  u istom dom bifeu,  pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade navrla su sječanja…Na čudesno doba, bajkovito. Ne zato što smo bili četrdeset godina mlađi… Ne, već zbog toga što je doba Četrnaestih zimskih olimpijskih igara bilo prije svega  vrijeme jakih ličnosti,kojih, nažalost niti u Sarajevu, a bogme niti u drugim djelovima bivše nam domovine sve teže i sve rjeđe nalazim..

Olimpijada je bila golemi ispit koji je polagalo Sarajevo, koji je polagala Jugoslavija…Sa timom ozbiljnih osoba kojih danas nema, sa istinskim državnikom Brankom Mikulićem, ovaj generacijski projekat ne da je samo uspio. Četrnaeste zimske olimpijske igre postale su mjerilo uspješnosti u svijetu svjetskog olimpizma.

Jarko se sječam svakoga dana sarajevske olimpijade. Sječam se šampiona Jure Franka kome su Sarajlije ispjevali pjesmu:”Eto Jureka sladjeg od bureka…”

Nevjerojatnu atmosferu koju obujmljuju Zetra i Skenderija,olimpijske planine i borilišta, opći porast umjetničkog života tih dana, razdraganih lica na ulicama Šehera…Sve to je trajalo za vrijeme Četrnaestih olimpijskih igara kao nestvarni san. Bajka, veličanstvena bajka,šeherska.

Sad kad obilježavamo četrdeset godina od ove nestvarnosti koja je Sarajevo tih dana učinila centrom svijeta, u mojim ušima odjekuju riječi predsjednika Medjunarodnog olimpijskog komiteta sa spuštanja zavjese na sve te bajkovite prizore:”…Hvala drago Sarajevo!”

Neka ove riječi dragog Huana Antonia Samarana budu epilog ovom Periskopu

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo