I ta drama je završena – Crna Gora ima vrhovnog državnog tužioca. Sad se samo čeka tren u kom će početi da padaju sila i nepravda. Sudiju Vrhovnog suda Ivicu Stankovića za vrhovnog državnog tužioca izabrala je, 7. novembra, u Skupštini Crne Gore tropetinska većina od 49 poslanika. Ruku je vladajućoj koaliciji dodala Socijalistička narodna partija.
Nakon što je u aprilu 2013. mandat istekao britkoj sablji Ranki Čarapić, Vrhovnim državnim tužilaštvom, kao vršilac dužnosti, rukovodio je njen zamjenik Veselin Vučković. U međuvremenu je u parlamentu propalo nekoliko glasanja za izbor VDT-a. Najbliži izboru bili su podgorički advokat Goran Rodić i kotorski sudija Branko Vučković.
Stanković je izabran dan prije predstavljanja najnovijeg izvještaja Evropske komisije o napretku Crne Gore na putu evropskih integracija. ,,Jučerašnji izbor Vrhovnog državnog tužioca je odličan korak za Crnu Goru i to nam govori da se pojedina pitanja koja se tiču ustavnih promjena rješavaju”, ocijenio je evropski komesar za proširenje Štefan File i precizirao kako zato misli da ne treba aktivirati ,,klauzulu o balansu” jer sve ide u dobrom smjeru. Ta klauzula, koja je ovih dana obogatila naš jezik, značila bi da pregovori budu zamrznuti.
Oni koji imaju volje da traže opravdanje za činjenicu da je SNP pomogao izbor tužioca za kojeg se zalagala vlast, kažu da su upravo evropski putevi bili motiv toj partiji da podrži Stankovića. Zanimljivo, nikad se još nije desilo da u ime nekog višeg, evropskog, cilja popusti DPS. Na primjer, da, takođe u ime evropskih integracija, minuloga ljeta izabere advokata Rodića.
Predsjednik SNP-a Srđan Milić, obrazlažući zašto će podržati Stankovića, pozvao se na neku vrstu podrške koju za taj postupak ima od porodica ubijenog policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića i vlasnika Dana Duška Jovanovića.
Doslovce: ,,Postoje ljudi koji su izgubili ono što je najvrednije, koji su izgubili članove porodice i oni su dali izjave. Gospođa Slava Šćekić, sestra ubijenog policijskog inspektora Šćekića, dala je izjavu u odnosu na gospodina Stankovića da misli da bi on trebao časno da obavlja svoj posao. Imao sam priliku da razgovaram i sa predstavnicima porodice ubijenog Duška Jovanovića i ne bih o tome javno, ali imam i od njih, da će i oni ako bude trebalo da progovore javno oko svega. I upravo zbog te nade, da bi se promjenama u tužilaštvu moglo doći do toga ko je nalogodavac ubistva Duška Jovanovića, zbog nade da se konačno zna ko je iz policije izdao da bi se ubio Šćekić, zbog nade da konačno možemo u Crnoj Gori da kažemo – nulta tolerancija prema svima onima koji se bave kriminalom i korupcijom, klub poslanika SNP-a će podržati izbor Ivice Stankovića za vrhovnog državnog tužioca”.
Sestra ubijenog policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, Slavica Šćekić, kazala je za Monitor da su i ona i njena porodica u šoku zbog ,,smjelosti i hrabrosti Srđana Milića da koristi njihovu tragediju da bi se opravdao pred narodom zbog glasanja za Stankovića.” Ona je za našu novinu potvrdila da Milića nije vidjela od 2006. godine, kada je napustila SNP. „Pitam se ko ima pravo bez moje dozvole da mi dodjeljuje riječi koje nisam izgovorila. To je bilo drsko, a ako je htio da se ‘opere’ zbog podrške, nije trebao mene da pominje, već da pronađe drugi način, ako može”.
Ako se pažljivo pročita svako slovo koje je u Skupštini izgovorio Srđan Milić, vidi se koliko je precizno birao riječi. On nije ni rekao da je razgovarao sa Slavom Šćekić, rekao je da je ona ,,dala izjavu”. Čitav njegov govor, međutim, trebao je da kaže kako je njegov izbor i izbor porodica ubijenih ljudi.
Mreža mladih Pokreta za promjene objavila je kako očekuje od Srđana Milića da makar javno prizna da je lagao i da se izvini porodici Šćekić. ,,To sigurno neće povratiti politički kredibilitet predsjednika SNP-a, jer je taj kredibilitet odavno proćerdan, ali će pokazati da kod građanina Milića postoji još neka mrva dostojanstva”.
Lider PZP-a Nebojša Medojević ocijenio je da DPS kao političko krilo mafije nikada neće predložiti državnog tužioca koji će da ih hapsi zbog kriminala i korupcije i da je ,,SNP saučesnik farse”.
Funkcioner Demokratskog fronta Dragan Koprivica nije birao riječi za svog bivšeg partijskog šefa: ,,Srđan Milić je skinuo i posljednju masku pred crnogorskom javnošću, odigravši glavnu ulogu u konceptu projektne saradnje sa režimom”.
U medijima se u međuvremenu pojavila konstrukcija kako je Srđan Milić, predsjednik SNP-a, odlučio da njegova partija podrži Stankovića kako bi ojačao svoje pozicije uoči predstojećeg stranačkog kongresa. Kao Evropejac, pomogao je da se ne zaustave evropski tokovi. Ako treba, a trebalo je, i preko mrtvih.
Inače, o zasnovanosti Milićevih nada u novi pristup tužilaštva ponešto govori i fakat da novoizabrani vrhovni državni tužilac, da je htio, još davno je mogao da se bavi ubistvom Duška Jovanovića, doduše iz druge pozicije. U vrijeme kad je predmet pripao sudiji Radovanu Mandiću, dio stručne javnosti očekivao je da će ga Stanković, kao predsjednik Višeg suda, zbog važnosti i zbog sopstvenog iskustva, zadržati za sebe, na šta je imao pravo. Ali nije. Kasnije je, kako je ostalo zabilježeno u medijima, zahtjeve advokata porodice Jovanović za izuzećem sudije Mandića, uporno – odbijao.
Osim beskompromisne borbe protiv kriminala, nakon svečanog stupanja na dužnost Ivica Stanković je novinarima kazao da je demokratsko pravo javnosti da bude potpuno upoznato sa radom Državnog tužilaštva, i da nema demokratije bez nezavisnih medija.
,,Vi ste više potrebni meni, nego ja vama. Bez slobodnih i nezavisnih medija, teško bih se upustio u borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije”, kazao je Stanković.
U tom smislu sad bi se moglo očekivati da, za početak, novinara Petra Komnenića i Monitor zamoli za oproštaj i eventualno, traži poništenje sudskog procesa u kom je po njegovoj tužbi, Komnenić zbog nepostojeće klevete osuđen da plati tri hiljade eura ili odrobija četiri mjeseca.
Monitor je 18. maja 2007. godine objavio tekst Petra Komnenića pod nazivom Sudije pod prismotrom o nezakonitim mjerama tajnog nadzora kojim su pojedine sudije, na zahtjev tužilaštva, stavljene pod prismotru. Tužilaštvo je, napisao je Komnenić, sumnjalo u rad sudija, pored ostalog, zato što je Viši sud, mimo zakona, omogućavao Ljubu Bigoviću, Saši Boreti i Ljubu Vujadinoviću da tokom ljeta 2005. u spuškom zatvoru posjećuju zatvorenika Vuka Vulevića. Vulević i njegovi ,,gosti” kasnije su obuhvaćeni istom optužnicom za zločinačko udruživanje i ubistvo policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića.
Komnenićevi izvori tvrdili su da su pod prismotrom bili predsjednik Višeg suda Ivica Stanković i sudija Radovan Mandić. Mjere tajnog nadzora inicirala je Stojanka Radović, specijalna tužiteljica za organizovani kriminal, tajni nadzor protiv sudija Višeg suda formalno je zatražio tadašnji Viši tužilac Novak Ražnatović, a sudski nalog je dao tadašnji istražni sudija Višeg suda Hamid Ganjola.
Petar Komnenić je pronašao, a Monitor objavio dopise koji svjedoče o prepisci između istražnog sudije Ganjole i specijalne tužiteljice Radović u povodu mjera tajnog nadzora. Ivica Stanković, koji je u međuvremenu postao sudija Vrhovnog suda, Komnenića je tužio za klevetu. I dobio spor. Tokom procesa u kojem je usvojena sudijina tužba, kleveta je dekriminalizovana. Doduše, to može da svjedoči i da Stanković pažljivo prati propise.
Javnost ni danas ne zna ko je potpisivao sporne propusnice za zatvorske posjete. Tužilaštvo nikad nije ni pokušalo da ispita jesu li sudije nezakonito prisluškivane, iako su samo u dokumentima i izjavama objavljenim u Monitoru, imale više nego dovoljno osnova za to. Nikoga nije zainteresovalo što je u dopisu koji je 27. januara 2006. godine Ganjola uputio specijalnoj tužiteljici pisalo: ,,U postupku koji se vodi povodom ubistva Slavoljuba Šćekića protiv NN izvršioca, na Vaš pisani i obrazloženi prijedlog izdao sam naredbu za određivanje M.T.N. protiv više lica. Na vaš usmeni zahtjev spise predmeta sam Vam lično predao iz ruke u ruku tako da je potrebno da mi iste što hitnije dostavite”. Papiri su nestali. Možda bi bilo pretjerano očekivati da ih novoizabrani tužilac potraži.
Akcija za ljudska prava ukazivala je da su presude Osnovnog i Višeg suda u Podgorici protiv Petra Komnenića, donijete protivno standardu iz prakse Evropskog suda u Strazburu koji zahtijeva da se posebno uzme u obzir da li je novinar pokrenuo pitanje od javnog značaja i da u takvom slučaju ne zahtijeva od novinara da dokaže apsolutnu istinitost svojih tvrdnji.
Nikad se nije saznalo šta se u vezi sa tim prisluškivanjem zapravo dešavalo – ko je koga i zbog čega prisluškivao ni šta je čuo. Zlonamjerni imaju sasvim čist osnov za sumnju da je novoizabrani vrhovni državni tužilac možebiti govorio i nešto što nije trebao. I da je, na kraju krajeva, možda baš zato sad postao VDT.
Iz biografije Ivice Stankovića vidi se da je čitav život radio u sudovima. Oni koji ga hvale ističu kako je ogroman procenat njegovih presuda potvrđivan pred višim instancama. Ostaje, međutim, pitanje – može li se uspješna karijera u ovakvom pravosuđu uzeti kao preporuka. Jedno će ostati zapisno: Stanković je uspio da objedini nekadašnji jedinstveni DPS, i postane njihov tužilac.
Miloš BAKIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
HORIZONTI3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU3 sedmice
ALTERVIZIJA4 sedmice
FOKUS3 sedmice