Dame i gospodo, ovaj život je isuviše kratak za naše duše! Bombastična fraza, ali je i ime njenog autora bombastično. Ovim riječima je, naime, Vilhelm Volfgang fon Gete počeo svoj govor povod godišnjice smrti Viktora Igoa. O smrti govori priča, naravno. I o čemu bi, kada se zna da je samo za naše duše ovaj život isuviše kratak. Iz hiljadu pogrešnih razloga, vjeruje se da je duši kratak svaki život koliko god trajao. Navodno, tijelo se, prije ili kasnije, zasiti svega, ali se duša ne zasiti ničega!? Kakva zabluda!? Ta duši se našoj zgadi mnoga gadost koju tijelo traži, koja mu treba, za kojom tijelo žudi. Kad vidite proždrljivog čovjeka koji ne prestaje da jede ni kada je već pojeo dvostruko više nego što mu treba, ne griješite dušu! Ne jede on zato što mu duša hoće, iako je tijelu dosta, nego upravo obrnuto: nenasitno tijelo tjera mu dušu. Zar ste zaboravili da duši ne treba ni zalogaj, jer duša ne živi od hrane. I koliko je pogrešno vjerovanje da duša hoće i traži, da prisiljava tijelo na seks i kada ono onemoća! Zar ne vidite da oronulo i propalo tijelo traži takve dokaze, jer su njemu potrebni dokazi da je još živo. Duša ne traži dokaze, jer duši dokazi ne trebaju!
Iz hiljadu pogrešnih i jednog jedinog ispravnog razloga, to vjerovanje je ipak tačno: duša je besmrtna! Ovaj, kao i svaki život, za dušu je suviše kratak, jer duša, koliko god joj bilo dosta svega što vidi za života, koliko god često i snažno to htjela, jednostavno ne može da umre! A prinuđena je da podnosi najstrašnija poniženja, naprimjer, ideju smrti! Prije dva dana, na pisti Sepang, u Maleziji, poginuo je u trci motora, Marko Simončeli. Profesionalni trkač, 24 godine, Njegov duhovni mentor, sedmostruki šampion svijeta, Valentino Rosi, direktno je bio involviran u taj kobni udes. Cijela Evropa je bila na nogama ova dva dana. Ogromno poštovanje prema mladom čovjeku koji je otišao, duboka žalost, plemenite misli kojima je ispraćen, svakako su obradovale njegovu dušu. Tako treba. To je lijepo. Duši tako bude čak i drago što je besmrtna, jer je dočekala da vidi i da se uvjeri u ono što smrtno tijelo nikako ne može ni vidjeti ni znati: poštovanje života. Koji je i tako osuđen da jednom završi i koji, upravo zato, zbog ove tragične neopozive predestiniranosti za smrt, treba maksimalno poštovati u svim okolnostima!
Zato svom dostojanstvu nikako ne uspijevam nametnuti ideju smrti! Činjenica da život tijela završava, maksimalno me alarmira. Ne kao strah, nego kao aksiološki protest, kao ultimatum, iznuđenost, kao ne uskraćivanje izbora. Kao beskrajno duboka tuga. Smrt jeste neopoziva. Ali neopozivost nije opravdanje. Ništa ne može opravdati smrt.
Još manje činjenicu nasilne smrti – čin ubijanja. Ubijanje ljudi, predstavlja najteže ponižavanje duše. Ovih dana ubili su Muamera el Gadafija. I njegovog sina, zajedno s njim, o čemu se manje priča. Bez suđenja – sasvim normalno, ako se zna da je bez suđenja raspisana i međunarodna potjernica i nagrada za njegovu glavu. (Kad se zna)**** Da je ubijeno troje njegove unučadi, djece od dvije, četiri, i pet i po godina, bez bilo kakvog pokušaja da im se ponudi sigurnost. Samo zato što su bila njegova unučad. Kao i njihova majka, za koju se takođe nije založila, samo zato što je bila kćerka Muamera el Gadafija, ni jedna jedina nevladina organizacija ili organizacije za zaštitu ljudskih prava, koje je ona inače štedro pomagala, zbog čega je dobila bezbrojna priznanja za svoju humanitarnu aktivnost! Čega ste se toliko preplašili, slavni Komiteti. Amnesti i Voucovi? Zar vam treba dozvola da dignete glas protiv svakog ubijanja ljudi bez prethodnog suđenja? Od koga to čekate dozvolu da zaštitite progonjene!?
Marko Simončeli je poginuo. Ljudski je ožaliti ga. Familiju Gadafi su bukvalno zatukli! Ljudski je ožaliti ih! To što su pobijeni na signal zelenog svjetla datog sa mjesta do kog ne stižu prigovori, ne mijenja činjenicu da je tim aktom počinjeno ono što se zove ponižavanje duše! Duša se ne može ubiti. Ali se može poniziti. Tjerati dušu, koja je besmrtna, da ubija, znači poniziti dušu. Ubistvo ne ponižava dušu ubijenog, nego dušu ubice. Ako mene pitate, reći ću vam pravo. Po duši! Iz perspektive vječnosti, svako ubistvo čovjeka, jeste akt ponižavanja duše.
Ferid MUHIĆ
IN ENGLISH3 sedmice
IN ENGLISH3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
SVIJET4 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU2 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
FOKUS4 sedmice