Povežite se sa nama

OKO NAS

POPLAVE: SKUPE LEKCIJE: Čovjek i stihija

Objavljeno prije

na

Vodena stihija koja je čitavu sedmicu kidisala na region smiruje se, voda se pretežno povlači, počinje čišćenje mulja gdje to priroda dozvoljava, a evakuisani, pod kontrolom nadležnih službi, razmišljaju o povratku domovima, koji na to više ne liče. Dok je oprez i dalje na visokom nivou – zbog nekoliko i dalje kriznih tačaka u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj ali i bojazni od mogućih zaraza – zbrajaju se mrtvi i nestali, računa materijalna šteta, prikuplja pomoć iz cijelog svijeta, a na površinu izranjaju analize na temu – kako su narečene države odgovorile na poplave.

Broj identifikovanih nastradalih u sve tri države raste. Na današnji dan taj broj je 50. Najviše u Srbiji, 27 – koja u trenutku kada Monitor stiže na kioske, petak, obilježava treći dan žalosti – pa u BiH – 20 stradalih. Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije, saopštilo je da je do juče prijavljen nestanak 798 osoba, od kojih je nađeno 215. Ti brojevi nijesu precizni zbog toga što više građana prijavljuje nestanak jedne osobe.

Ogroman broj kuća je uništen, iz sabirnih centara ljudi nemaju gdje da se vrate. U pojedinim mjestima vire samo krovovi iz vodene mase i blata. Na teritoriji tri države, procjenjuje se da je katastrofom pogođeno najmanje 2,15 miliona ljudi, među ukupnim stanovništvom od oko 16 miliona.

Ministarstvo bezbjednosti BiH izašlo je u javnost s brojkom od milion ugroženih. U Srbiji brojka ugroženih dostiže 686.000. U Hrvatskoj, manje pogođenoj poplavama, procjenjuje se da je ugrožena 101.000 ljudi. Razmjere štete trenutno su nesagledive i, sasvim sigurno, biće dugoročne.

Čulo se iz Bosne i Hercegovine: više materijalne štete u nekim krajevima nanijele su poplave, nego rat. Šteta se mjeri milijardama konvertibilnih maraka, dinara i eura. Procijenjena šteta od poplava u Srbiji trebalo bi da iznosi najmanje 175 miliona eura kako bi dio bio nadoknađen iz europskih fondova za tzv „velike katastrofe”. Hrvatska bi, kako bi se kvalifikovala za sredstva ove pomoći, trebalo da ima štetu od najmanje 254 milijona eura. Iako iz BiH stižu informacije o gubicima koji se mjere u milijardama, u Briselu napominju kako ova zemlja nije ispunila uslove za ovu kategoriju pomoći, jer još nema status zemlje kandidata: „Zato ispitujemo mogućnosti za regionalnu kandidaturu, odnosno da cijela regija bude proglašena regijom pogođenom katastrofom”, kako bi se pomoglo i BiH, kazala je ministarka spoljnih poslova Hrvatske Vesna Pusić.

Među gradovima u regiji koji su najviše nastradali je Obrenovac, u kome je skoro čitava površina grada od 411 kvadratnih kilometara u jednom trenutku bila pod vodom. Obrenovac sa 72.524 stanovnika sada je grad duhova – najmanje 25.000 je evakuisano. Tek juče Republički štab za vanredne situacije razmatrao je mogućnost za povratak jednog broja Obrenovčana.

Kod Obrenovca se nalazi najveća termoelektrana u Srbiji – Nikola Tesla. Vodene mase su je potpuno „isprale” i ograničeno radi. Vlada Srbije posebno je zabrinuta zbog druge velike elektrane Kostolac, koju ugrožava rijeka Mlava. Rijeka Kolubara bila je potopila površinske kopove uglja, pa su rezerve svedene na minimum.

Na području BiH od gradova najviše je nastradao Maglaj. Pod vodom su se našla 252 kvadratna kilometra. Direktno je pogođeno najmanje 43.000 stanovnika opštine. U dobojskoj opštini voda je u jednom trenutku prekrila svih 814 km2. Kada je gradsko područje pogodio najviši vodeni talas, procjenjuje se da je u njemu bilo zarobljeno najmanje 100.000 ljudi.

Vlada Hrvatske proglasila je katastrofu za područje Vukovarsko-sremske županije koje je pogođeno poplavom.

Tragedija je bila i proba ljudske solidanosti. Test je položen. Unutar pogođenih zemalja pojedinci, lokalne zajednice, preduzeća i organi vlasti danima i noćima su se nesebično borili, i bore, za spasavanje ljudskih života, životinja i obezbjeđivanje rada vitalnih objekata infrastrukture, mostova, vodovodnih stanica, elektrana…

Ono što je posebno zasijalo u čitavoj nesreći: pomoć država regiona. Zemlje u susjedstvu koje nisu pogođene katastrofom – Makedonija, Crna Gora, Bugarska, Mađarska i Slovenija – odmah su počele da šalju spasioce i neophodnu opremu, hranu, ljekove… Srbiji su među prvima priskočili spasioci iz Rusije, dok je iz Azerbejdžana doletio avion sa humanitarnom pomoći. Dugoprugašica iz Malezije koja učestvuje na trci Obrnuti Put svile Marka Pola (AROMA) od Pekinga do Venecije, prekinula je svoj pohod ka Ginisovom rekordu da postane prva žena u svijetu koja će ostvariti taj podvig i posvetila se humanitarnom radu u Savom ugroženoj Sremskoj Mitrovici.

Evropska unija, kao zajednica, ali i većina njenih članica, pojedinačno su uputili hitnu pomoć na Balkan. Slijede sredstva za privremeno zbrinjavanje ljudi i rekonstrukciju infrastrukture. Iz EU upozoravaju da dolazi toplije vrijeme koje može uticati na topljenje snijega i stvoriti dodatne probleme pogotovo na području BiH.

Oni koji kritikuju vladu premijera Aleksandra Vučića, ukazuju: prošli utorak, 13. maj, bio je posljednji dan kada je prognoza vremena išla, kako je i uobičajeno u normalnim prilikama, na kraju Dnevnika RTS. Već tada je i gledaocima – a posebno nadležnima – moralo biti jasno šta se sprema.

„Na evropskom meteo-alarmu veći deo Srbije – Srem, Pomoravlje, zapad i jugozapad zemlje – obeleženi su crvenom bojom što predstavlja najviši stepen upozorenja, ovoga puta na obilne padavine. Od srede do petka, u Srbiji će pasti onoliko kiše koliko obično padne za dva meseca – 120 litara po kvadratnom metru”, rekla je voditeljka. Iako je prognoza omanula, za tri dana palo je 170 litara kiše, i ona je bila dovoljno apokaliptična da se dolazeće padavine shvate ozbiljnije nego što su shvaćene.

Ili, istog tog dana, 13. maja, upozorio je Republički hidrometeorološki zavod: ,,Na Savi kod Šapca vodostaj se nalazi iznad granice redovne odbrane od poplava, sa tendencijom porasta od 15. maja. Na Kolubari vodostaji će granicu redovne odbrane od poplava preći sutra (14. maja), a granicu vanredne odbrane tokom 15. maja”. Uprkos stanju na terenu, zaključuje Aljazeera, i prognozi padavina, sirene u Obrenovcu oglasile su se tek u petak, 16. maja, u 5:00 sati ujutro, kada je nasip na Kolubari probijen i kada je voda počela da nadire!

Na Fejsbuku je zapažena prepiska u kojoj je učestvovao i Vojin Nestorović, direktor za korporativne poslove u TENT, koji je u četvrtak (15. maj) kasno uveče napisao: „Evo sad sam došao sa terena. Kolubara je probila nasip i ide prema Stublinama i prema Obrenovcu. …Predložio sam da se uključe sirene, ali Čučko (Miroslav Čučković, predsednik opštine Obrenovac) misli da bi to izazvalo paniku!” Predsjednik opštine je insistirao da se informacije prosljeđuju samo putem lokalne televizije koju građani u noći sa četvrtka na petak više nisu mogli da vide – isključena je struja.

Jedan Obrenovčanin rekao je da su mnogi njegovi sugrađani u petak (16. maj) oko devet sati još dovodili djecu u vrtiće. Mnogi roditelji ni vaspitačice nisu znali koliko je stvar ozbiljna jer im to niko nadležan nije saopštio.

Nije bila obaviještena o razmjerama poplave, iako je u Opštini Obrenovac zadužena za komunikaciju, i jedna anonimna službenica. „Građani, pa ni ja, nismo bili obavešteni o ozbiljnosti situacije, kao ni da je potrebna evakuacija, osim poziva stanovnicima naselja Šljivica da se evakuišu”, kazala je ona za njemačku medijsku kuću Dojče Vele (DW).

Neorganizovanost koja je vladala tri dana pošto su meteorolozi praktično najavili poplave ilustruje i poziv Obrenovčanima da ne napuštaju domove, koji je došao lično od gradonačelnika Beograda Siniše Malog. Ta vijest na zvaničnom portalu beograd.rs pojavila se u petak, a u međuvremenu je uklonjena. Gradonačelnikovi saradnici sad tvrde da je on takvu preporuku iznio pošto su se Obrenovčani već bili oglušili na poziv o evakuaciji, pa je pravi trenutak bio propušten i bezbjednije je bilo da ostanu na višim spratovima kuća.

Sebi su u velikoj mjeri bili prepušteni i građani širom Srbije, solidarni u pokušaju da pomognu ugroženim područjima. Društvene mreže su se usijale, građani skupljaju potrepštine, neki drugi nude kamione, neki podižu brane… „Ovo što do sada vidimo najviše liči na razne vidove građanskog samoorganizovanja”, piše Dejan Ilić na internet stranici Peščanik. „Ako ne može bolje, to je odlično. Međutim, za šta će nam onda država i njeni činovnici (u Sektoru za vanredne situacije ima ih 4.000)? Da vraćaju avione sa spasiocima? Da nas plaše Biblijom i milenijumskim katastrofama? Da nam objašnjavaju kako smo mi ipak bolje organizovani od drugih iako je naša nesreća desetostruko veća? Ne vidim zašto od njih ne bismo zahtevali više od toga.”

Danas hiljade Obrenovčana čekaju pomoć, nemaju hrane i vode. Ima onih koji su kivni, jer vjeruju da je Obrenovac žrtvovan, da je voda puštena kako talas Savom ne bi stigao do Beograda. Kivni, jer su „na važnim mestima partijski ljudi, oni koji nisu stručni.

Nesreća nikad ne dolazi sama. U BiH, recimo, gdje se stanovništvo bori sa vodenom stihijom i klizištima, pojavila se nova opasnost. Vodena bujica je skinula oznake sa minskih polja, a neka od njih su pomjerena i niko ne zna gdje su mine završile. Mediji javljaju da rijeke mogu donijeti mine u polovinu zemalja jugoistočne Evrope, te da u svom „lutanju” mogu biti opasne i za turbine hidroelektrana.

Iz svih poplavljenih područja u službe civilne zaštite, takođe, stižu prijave o municiji, bombama, zoljama, eksplozivu i drugom sakrivenom naoružanju koje je stanovništvo držalo u podrumima i raznim skrivenim mjestima.

BRANKO MICEV, METEOROLOG
Struku nije imao ko da čuje

MONITOR: Iz Srbije, BiH i Hrvatske stižu slike velikog stradanja usljed poplava. Oo kakvoj se vrsti nepogode radi, šta je uzrokovalo?
MICEV: Razmjer poplava poprima karateristike katastrofalnih razmjera i po intenzitetu i posljedicama svrstava se u kategoriju elementarne nepogode sa velikim razaranjima u ljudskim žrtvama. Ne samo od kako se vrše instrumentalna mjerenja već i na osnovu istorijskih kazivanja ili zapisa ne postoje informacije o tome da su bile jače i katastrofalnije poplave.

Kada je u pitanja najava i upozorenje, veoma je važno da se zna da postoje uzročno-posljedične veze. Primarni i fundamentalni uzrok poplava su obilne padavine a posljedica toga su poplave a poplave su zatim uzrok za razaranje i katastrofu. Moramo da imamo u vidu činjenicu da je primarni uzrok bio prepoznat i želim da naglasim da je izdato upozorenje o postojanju primarnog uzroka a to su obilne padavine. Na oficijalnom sajtu Meteoalarma u okviru EUMETNET-a (mreže Naciolnih meteoroloških službi za Meteolarm meteo upozorenja u Evropi) Nacionalna meteorološka služba Republike Srbije izdala je meteoalarm upozorenje, na obline padavine koje se očekuju, najvišeg stepena (4. stepen od 4 stepena) a to je crveno upozorenje što podrazumjeva da se radi o opasnim količinama padavina koje mogu da imaju razarajući karakter sa materijalnim štetama većih razmjera pri čemu su moguće i ljudske žrtve!

Izostanak upozorenja (akutelna dešavanja u Srbiji) na opasnost od poplava pokazuje dvije stvari: Prvo: opasnost od bujičnih tokova (gdje za vrlo kratko vrijeme dolazi do nagle realizacije ogromne količine vode) i da na bujičnim tokovima dolazi do klizišta je potcijenjena, a da se najveća pažnja posvećuje na opasnost od velikih vodenih tokova Dunav, Sava…. Drugo: postoji velika disperzija institucija koje se bave vodenim resursima i ne postoji kvalitetna integracija. U tom konglomeratu institucija nema integrisanog djelovanja, nema precizno definisanih obaveza i odgovornosti. To znači da je neophodno hitno integrisanje, na državnom nivou, svih službi koje se bave vodom i hidrologijom i sa detaljno utvrđenim obavezama i odgovornostima.

MONITOR: Šta su uzroci poplava?
MICEV: Desila se vrlo specifična meteorološka situacija kada je iznad Srbije došlo do preklapanje centara ciklona u prizemlju i ciklona po visini a na istoku Atlantika imali smo stacionarno polje visokog vazdušnog pritiska koje je omogućilo da preklapanje ciklona ostane nekoliko dana upravo iznad teritorije Srbije.

U ovakvim slučajevima cikloni su u stanju da generišu ekstremne vremenske prilike sa velikim posljedicama. Ovakve specifične meteorološke situacije generišu efekat poznat kao Multi kraki atak što u prevodu znači disperzija najrazličitijih vrsta nevolja u svima pravcima. Upravo se to i desilo, na sve strane imali smo različite nevolje, obilne padavine, poplave, klizišta, olujni vjetrovi, sniježne padavine, pa topljenje snijega, sve je to impliciralo nevolje na infrastrukturi i vitalnim energetskim objektima, ugrozilo imovinu građana sa najozbiljnijom prijetnjom po ljudske živote. I ranije je bilo sličnih situacija ali ne ovako ekstremnih, zato što je vrlo malo vjerovatno da se desi ovakva superpozicija ciklona baš na ovom prostoru. I u buduće sigurno će biti sličnih situacija, a ovako ekstremne naravno mnogo ređe.

MONITOR: Da li bi u budućnosti i u Crnoj Gori mogla da se desi slična vremenska nepogoda? Koji djelovi Crne Gore bi bili najugroženiji i koje preventivne mjere treba preuzeti ?
MICEV: Da se bi se desile ovako katastrofalne poplave neophodno je da se istovremeno ispune više uslova i to na jednom mjestu. Vjerovatnoća da se desi istovremeno dejstvo više parametara i to na jednom mjestu je vrlo mala. Međutim, ne isključuje se takva mogućnost. Na prostoru Crne Gore moguće je da dođe do superpozicije i istovremnosti više meteoroloških efekata i u takvim situacijama vremenske prilike poprimaju karakter elementarne nepogode sa velikim štetama, razaranjima a nažalost i ljudski životi bivaju ugroženi.

Potencijalno ugrožena mjesta su naravno hidrološki sistem Zeta, Morača, Skadarsko jezero-Bojana. Posebno dio Skadarskog jezera i Bojane usljed dodatog dejstva rijeke Drim koja, u specifičnim meteorološkim situacijama, predstavlja barijeru za normalno oticanje jezera rijekom Bojanom. Zatim dolina Lima, i dio Tare. U ovakvim situacijama obilne padavine, topljenje snijega, visoke temperature u hladnijem dijelu godine, generišu masovna klizišta koja mogu da dodatno otežaju normalan protok vode u rijekama stvarajući vještačke brane velikim nanosima zemlje na riječni tok i time stvaraju „čepove”, nakon njihovog naglog otčepljenja stvara se rušilački poplavni talas koji je neprirodan za to riječno korito.

MONITOR: Posebno zastrašujuće izgledaju klizišta. Kava je opasnost od njih?
MICEV: U narednom periodu obilne padavine naročito će imati značajan uticaj na generisanje klizišta usljed narušene prirodne povezanosti tla-terena. Prirodna povezanost tla je narušena iz dva razloga. Prvo što imamo velike suše i požare a drugo što ljudskim djelovanjem narušavamo prirodnu povezanost tla raznim građevinskim zahvatima i podizanjem objekata na mjestima gdje to ne bi trebalo raditi i sa neadekvatnim dimenzionisanjem na opterećenje od ekstremnih meteoroloških uslova. Na takvim nekim potencijalno ranjivim mjestima struka i nauka nisu poštovani ali će se priroda postarati da ta greška bude ispravljena.

Kao zaključak, ova katastrofalna situacija upućuje na tri činjenice koje je neophodno uvažiti, u suprotnom i pri istim ekstremnim vremenskim prilikama imaćemo veće posljedice: Prvo, da se moraju jačati, kadrovski i tehnički, nacionale meteorološke službe naročito sistem rane najave i mora da se uzima pravilno dimenzionisanje opterećenja objekata na ekstremne meteorološke uslove. Drugo, da se izvrši integracija svih službi, na državnom nivou, koje se bave vodama, definišu obaveze i utvrdi visok stepen odgovornosti. Treće, da se ukloni i spriječi miješanje neadekvatnih struka i nestručnih ljudi u ovoj oblasti, odnosno da se efikasno spriječi uzurpacija struke.

Pomoć iz Crne Gore prevazišla sva očekivanja

Crna Gora iako najmanja država regiona skrenula je pažnju na sebe zbog poslate pomoći ugroženim područijima. Poslate su jedinice Vojske, vatrogasci iz Nikšića, a više stotina građana se organizovalo i samoinicijativno krenulo ka poplavljenim oblastima. Samo putem humanitarnog SMS broja 14543 iz naše zemlje sakupljeno je više od 100.000 eura. Potom, na žiro račun Crvenog krsta Crne Gore, prema informaciji od prije tri dana, uplaćeno 73.600 eura. Crveni krst je od građana, srednjoškolaca, studenata, privrednih subjekata i drugih organizacija prikupio ogromne količine garderobe, hrane i higijenskih artikala. Najbolje je sve to opisao ambasador Srbije u Crnoj Gori, Zoran Bingulac: ,,Pomoć iz Crne Gore prevazilazi sva očekivanja. U nekim momentima mi se činilo da su te poplave nastale na području Crne Gore.”

Predrag NIKOLIĆ
Milan BOŠKOVIĆ
Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

NELEGALNO BRANJE BOROVNICA: Sezonski prihod, trajni problem

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok cijena borovnica na crnogorskom tržištu raste, nelegalna i nekontrolisana berba, štetna za prirodu i šumske ekosisteme, i dalje traje. Sistem kontrole i zaštite prirodnih resursa ne uspijeva da efikasno reaguje na taj problem već decenijama

Borovnice na cijeni, priroda na gubitku. Tako  bi se moglo opisati stanje na terenu kada je riječ o branju ovih dragocjenih šumskih plodova u komercijalne svrhe. Situacija je ista godinama.

Na kolašinskoj pijaci kilogram ručno brane borovnice može dostići cijenu od čak 15 eura. S druge strane, borovnice sakupljene grebenima, uz oskudnu kontrolu nadležnih, prodaju se nakupcima po tri eura po kilogramu. Razlika u cijeni govori mnogo više od ekonomije ponude i potražnje i otkriva suštinski problem neodrživog upravljanja prirodnim resursima. Problem nelegalnog, neselektivnog i često destruktivnog načina sakupljanja borovnica postao je sezonska konstanta, a odgovori nadležnih, i pored deklarativne zabrinutosti, rijetko prelaze okvire saopštenja i apela.

I ove godine sezona branja borovnica u Crnoj Gori protiče uz brojne izazove, prije svega u oblasti kontrole.  Iako postoje jasno definisani zakoni i pravila o tome ko, kada i na koji način smije da bere borovnice, praksa pokazuje da se ta pravila često krše, posebno kada je riječ o upotrebi nedozvoljenih mehaničkih sredstava koja trajno oštećuju biljke i narušavaju šumske ekosisteme.

Kako su Monitoru kazali u Upravi za gazdovanje šumama i lovištima, čuvari šuma, u skladu sa članom 37 Zakona o šumama, imaju nadležnost da vrše kontrolu korišćenja nedrvnih šumskih proizvoda, što uključuje i borovnicu. Međutim, njihova uloga je usmjerena prvenstveno na utvrđivanje porijekla proizvoda u prometu, dok se kontrola samog branja na terenu obavlja uz brojne izazove.

Na osnovu člana 37 Zakona o šumama, čuvari šuma po područnim jedinicama nadležni su da vrše kontrolu korišćenja nedrvnih šumskih proizvoda u šumama i na šumskom zemljištu i njihovo oduzimanje ako se nalaze u prometu bez uvjerenja o porijeklu. Komercijalno korišćenje borovnice, to jest njeno skupljanje radi stavljanja u promet, obezbjeđuje privredno društvo kroz niz aktivnosti propisanih članom 70 Zakona o šumama. Takođe, sakupljanje borovnice vrši se u skladu sa zakonom kojim se uređuje zaštita prirode, podsjećaju iz Uprave.

Objašnjavaju da kontrola nelegalnog branja borovnica nedozvoljenim sredstvima ne potpada isključivo pod nadležnost Uprave za gazdovanje šumama, jer je, prema Zakonu o zaštiti prirode, ekološki inspektor ovlašćen da kontroliše ovu aktivnost i primjenjuje kaznene odredbe. U toj kontroli sarađuju sa Agencijom za zaštitu životne sredine i Ministarstvom ekologije.

“Sa tim institucijama imamo komunikaciju koja bi mogla biti i bolja u praksi. Najveći izazovi sa kojima se suočavamo u kontroli i suzbijanju upotrebe nedozvoljenih sredstava prilikom branja borovnice su kontinuirani nedostatak kadra, prije svega čuvara šuma, a takođe i dobra organizovanost u izbjegavanju kontrole onih koji vrše sakupljanje borovnice nedozvoljenim sredstvima, objašnjavaju u Upravi.

Za sada, kako kažu,  prije svega, preduzimaju preventivne mjere koje podrazumijevaju obilazak terena, kontrolu i edukaciju lokalnog stanovništva,  u granicama mogućnosti s obzirom na nedostatak ljudstva i sredstava sa kojima se suočavaju područne jedinice Uprave.

Edukaciju je prije šest godina pokušalo i tadašnje Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja,  pa je objavilo brošuru Branje šumske borovnice. Brošura detaljno objašnjava ko može brati borovnicu u komercijalne svrhe i na koji način, ko vrši kontrolu poštovanja zakona, koje su posljedice nesavjesnog branja borovnice upotrebom grebena i drugih mehaničkih sredstava, a u istoj su date preporuke za berače i otkupljivače, gdje se potencira na otkupu isključivo ručno ubrane borovnice. Sudeći po stanju na terenu, malo ko je potrošio vrijeme na čitanje tih preporuka.

A u brošuri, kao i u propisima, precizirano je kako bi berači trebalo da se odnose prema tom šumskom plodu. Tokom faze zrenja bobica, borovnice se smiju sakupljati samo ako se ne koriste mehanička sredstva poput grebena i sličnih alata, pri čemu ne smiju biti oštećeni podzemni djelovi biljke. Na području berbe treba ostaviti najmanje 25 odsto ukupno procijenjene količine biljaka iste vrste, a nije dozvoljeno lomljenje ili oštećivanje stabljika i grana grmova, niti nanošenje bilo kakve druge štete borovnici i njenom prirodnom staništu. Takođe, sakupljanje mora biti na udaljenosti većoj od 100 metara od saobraćajnica i najmanje hiljadu metara od mjesta odlaganja otpada, navodi se u službenoj brošuri.

Borovnice u komercijalne svrhe mogu sakupljati pravna i fizička lica koja posjeduju odgovarajuću dozvolu, koju izdaje Agencija za zaštitu prirode i životne sredine. Takođe, obavezno je vođenje evidencije o količinama prikupljenih plodova i onima koje se stavljaju u promet.

Posljedice nesavjesnog branja ogledaju se u mehaničkim oštećenjima biljaka, smanjenom kvalitetu plodova, jer zeleni i nezreli plodovi imaju niži sadržaj šećera i manju težinu u odnosu na zrele i neujednačenom kvalitetu berbe. Borovnice koje su ubrane nepravilnim metodama često sadrže nečistoće poput grančica i lišća, zbog čega nisu prikladne za svježu upotrebu. Najveći problem predstavlja uništavanje pupoljaka, što dovodi do značajnog smanjenja prinosa u narednoj sezoni.

Otkupljivači su upućeni da informišu berače o zakonom propisanim pravilima berbe, da otkup započnu tek kada plodovi dostignu zrelost, te da prihvataju samo ručno brane borovnice koje se po količini, kvalitetu i čistoći jasno razlikuju od plodova ubranih mehaničkim sredstvima.

“Cijenimo neophodnim u budućem periodu ojačati sopstvene kapacitete, te u saradnji sa budućim privrednim društvom obezbijediti ljude i sredstva kojima bi se sprovodila planska i kontinuirana komunikacija, praćenje i edukacija u vezi korišćenja onoga što nam nudi priroda u okruženju. Dugoročno gledano, to je jedino moguće mijenjanjem svijesti građana i lokalnog stanovništva, što se ne može izvesti bez podrške i drugih institucija Crne Gore. Koliko će se u tome pokazati preduzimljivosti i uspjeha zavisi prvenstveno od spremnosti svih nadležnih institucija da ulože sredstva i resurse u cilju trajne brige o održivom načinu korišćenja biljaka i živog svijeta koji nas okružuju i donose brojne benefite za pojedinca i društvo“, poručuju iz Uprave.

Kažu da je  prioritetno potrebno uspostaviti saradnju između svih organa državne uprave kojih se tiče ta problematika, a onda i sa drugim organizacijama i pravnim licima koje su Zakonom o zaštiti prirode, član 7, prepoznati kao subjekti. Prema članu 108 Zakona o zaštiti prirode, ekološki inspektori imaju ovlašćenja da nadgledaju da li se divlje biljke, uključujući borovnicu, sakupljaju u skladu sa izdatim dozvolama, te da izriču kaznene mjere u slučajevima nepoštovanja. Ipak, tvrde u Upravi, „u praksi je vidljivo da takva kontrola nije dovoljno prisutna, naročito u udaljenim planinskim područjima gdje se borovnice najčešće beru“.

Berba borovnica za mnoge na sjeveru je ključni izvor prihoda. Dnevno jedan vještiji berač grebenima može zaraditi između 50 i 100 eura. U razgovoru za Monitor, dok sa punim kantama ubranih šumskih plodova čekaju nakupca, berači  kažu da su svjesni da takvo branje nije dozvoljeno, ali da često nemaju  izbora zbog teške ekonomske situacije.

Činjenica da je nelegalno branje borovnica u značajnoj mjeri i socijalno pitanje mogla bi biti jedan od razloga za određenu uzdržanost i neažurnost nadležnih institucija u sprovođenju zakonskih mjera. Imajući u vidu da se značajan broj građana, naročito u ekonomski ugroženim područjima, oslanja na tu djelatnost kao izvor prihoda, pristup nadležnih često je obilježen dozom tolerancije, što posljedično utiče na efikasnost kontrole i primjene sankcija.

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

HAPŠENJE KARNEVALA: Maske

Objavljeno prije

na

Objavio:

Okupljeni gosti i Kotorani bili su šokirani u subotu veče kada je po prvi put u istoriji  ovog karnevala policija zaustavila povorku. Opravdano sumnjaju da im je zasmetala maska koja upozorava, opominje i ismijava ministra Slavena Radunovića

Internacionalni ljetnji kotorski karneval, 23. po redu, održan je u subotu veče u Kotoru, uz učešće 24 karnevalske grupe iz zemlje i inostranstva – iz Sjeverne Makedonije, Srbije, Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine i Italije.

Okupljeni gosti i Kotorani bili su šokirani kada je po prvi put u istoriji  ovog karnevala policija zaustavila povorku. Tokom predstavljanja karnevalske povorke, prilikom izlaska grupe „Kraljevina Sveta Vrača“, došlo je do incidenta zbog preranog puštanja saobraćaja u kojem je učestvovala policija. Članovi ove grupe na kraju su se ipak predstavili i ispred glavnih gradskih vrata izveli performans.

Ova karnevalska grupa na karnevalu je predstavila masku – Bokeški referendum. Inspirisanu nedavnom izjavom ministra prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slavena Radunovića da bi građani trebalo na referendumu da odluči da li je potrebno da Kotor ostane na UNESCO listi kulturne baštine.

Maska je ukrašena i panoom na kome je na katedrali Sv. Tripuna dodat objekat kolektivnog stanovanja sa garažom. A ispred katedrale –  bazen.

Iz karnevalske grupe “Kraljevina Sveta Vrača”, saopštili su da su ovom maskom željeli da ukažu na lokalne probleme i toksične anomalije u društvu. I uspjeli su u tome.

Policija je bez obavještenja pustila saobraćaj prije nego što je završena povorka i to kada je naišla grupa koja je nosila crkvena i graditeljska obilježja koja aludiraju na ministra Radunovića. Karneval je tako prvi put policija prekinula uz pomoć saobraćaja i to baš u trenutku kada je trebalo da prodefiluje Radunovićeva maska.

Rijetki mediji koji su problematizovali ovaj skandal, uzeli su izjave od očevidaca. Oni su, Portalu ETV kazali da je bilo neprijatnosti sa policijom – u uniformi i civilu – kao i prijetnji da će ih sve pohapsiti.

Da je riječ o nesporazumu, tvrde organizatori karnevala. Predsjednik Opštine Kotor Vladimir Jokić i predsjednik NVO ,,Fešta” Vasilija Bajrović uputili su javno izvinjenje članovima grupe „Kraljevina Sveta Vrača“.

Iz policije nije bilo saopštenja o ,,nesporazumu”.

Savjet za građansku kontrolu rada policije je, po sopstvenoj inicijativi, pokrenuo postupak ocjene zakonitosti postupanja policije u vezi sa dešavanjima tokom kotorskog karnevala, te traže od v.d. direktora Uprave policije Lazara Šćepanovića da se izjasni o ovom slučaju.

Kotorani i oni koji su prisutvovali karnevalu i dalje imaju brojna pitanja na kojih nema odgovora. A glavno je da li je dotle došlo da se ni na karnevalu ne smiju ismijati političari a da se policija ne umiješa?

R.M.

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KOLAŠINSKA SELA UJEDINJENA  PROTIV IZGRADNJE AZILA ZA PSE: Plaše se da lavež ne naruši “tišinu” industrijske zone

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz sela Radigojna, Bakovići i Drijenak snažno se protive izgradnji azila za pse zbog evetualne buke, iako se objekat planira u industrijskoj zoni, uz betonjerku, kamenolom i više pogona. Mještani tvrde da će im lavež pasa unazaditi kvalitet života

 

Gotovo nijedna tema u Kolašinu posljednjih godina  nije izazvala snažniju i jedinstveniju reakciju mještana od najave izgradnje azila za pse na lokaciji Debeli lug, nadomak industrijske zone. Intenzitet i masovnost otpora prema tom projektu daleko nadmašuju reakcije na mnoge druge  koje su direktnije i značajnije uticali na kvalitet života, razvoj infrastrukture i ekonomsku održivost lokalne zajednice.

Dok se brojna pitanja od ključnog značaja za opštinu godinama ignorišu ili prolaze bez šire pažnje javnosti, izgradnja azila pokrenula je talas negodovanja i mobilisala značajnu energiju protiv ideje koja ima potencijal da riješi hronični problem velikog broja pasa lutalica na kolašinskim ulicama.

„Ima nas 900, a 800 je protiv toga da se gradi sklonište za pse.“ Tom rečenicom mještani kolašinskih sela Radigojna, Bakovići i Drijenak počeli su nedavni sastanak sa predstavnicima Opštine, čiji je cilj bio da se konačno omogući početak realizacije projekta.. Jedini argument mještana bio je da ne žele da slušaju lavež pasa. U nastojanju da im udovolje, iz lokalne uprave su obećali da će na licu mjesta  narednih dana biti simulirani zvuci kakvi bi se mogli čuti iz budućeg skloništa, a zatim i mjeren domet.

Najbliža kuća udaljena je oko 500 metara „vazdušne linije“od lokacije planirane za gradnju skloništa za pse. Azil, koje je Opština obećala još prije pet-šest godina, Programom kontrole populacije napuštenih  životinja,  planiran je na opštinskim parcelama u blizini ušća Plašnice u Taru. Na lokaciji Debeli lug gradiće se i postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV).

U blizini lokacije već decenijama je  kolašinska industrijska zona, sa više privatnih pogona, skladištima, servisima, pa čak i betonjerkom i kamenolomom. Još duže u tom dijelu opštine je i privremeno odlagalište otpada, odnosno, gradska deponija. Iako je mnogo šta od toga smetalo, nikad nije okupilo mještane u jedinstveni protest.

Prije pet godina, kada su inspekcije riješile da  iz Bakovića uklone nelegalno postavljenu betonjerku jednog lokalnog preduzetnika, mještani su, zajedno sa nekoliko stotina Kolašinaca, stali pred inspektore i to fizički onemogućili. Urbanističko-građevinski inspektor Direktorata za inspekcijske poslove i licenciranje tadašnjeg Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, u septembru 2021. godine donio je rješenje kojim se naređuje preduzeću „Keker“ dooo da ukloni objekat za proizvodnju betona sa pratećim postrojenjem u naselju Bakovići. Mjesec kasnije, u nekoliko navrata, okupljeni su tijelima branili postrojenje, koje i danas, smješteno uz kamenolom, radi i proizvodi.

U razgovoru za Monitor mještani  priznaju da njihovom kvalitetu života smeta i betonjerka, i kamenolom, i deponija. Međutim, po principu „kad su već tu, neka ostanu“, ne namjeravaju da svoje nezadovoljstvo tim objektima formalizuju i ozvaniče. Protiv azila za pse će se, najavljuju, boriti „na sve zakonom dozvoljene načine“.

„Smeta sve to što ste nabrojali, ali to stoji godinama, pa šta sad… Azil je druga priča. Naš kvalitet života biće nepovratno narušen lavežom i bukom, a naša imanja obezvrijeđena. Imamo šansu da prodamo svoja imanja ili da na njima gradimo turističke kapacitete. Ko će da kupi to i da s prozora gleda na azil.  Ne vjerujemo u ono što pričaju da će buka iz azila biti minimalna, jer to nije normalno. Ja od svojih pasa ne mogu spavati, a zamislite tu buku ‘puta 100’“, ispričao je jedan od mještana.

Većina njegovih komšija, na javnoj tribini sa predstavnicima Opštine, kazala je da se ne protive izgradnji azila „ali negdje drugo“. U lokalnoj upravi, međutim, kažu da na raspolaganju imaju vrlo mali broj parcela u opštinskom vlasništvu, a još manje onih koje infrastrukturno zadovoljavaju uslove. Podsjećaju da sklonište za pse ne može biti građeno na parcelama u vlasništvu države, jer ne ispunjava zakonske uslove. Zato je lokacija Debeli lug, prema ocjeni nadležne opštinske komisije, proglašena najpogodnijom.

Menadžer Opštine Kolašin Radovan Puletić za Monitor kaže da će azil biti građen i održavan u skladu sa najvišim standardima, sa minimalnim uticajem na okolinu. Sugestija Uprave je da sklonište za napuštene životinje bude na takvoj lokaciji koja bi i turistima i potencijalnim udomiteljima omogućila posjetu tom objektu. Prema zakonu, u radijusu od 300 metara od azila ne smije biti naseljeno mjesto.

„Naš cilj je da kroz ovaj projekat obezbijedimo humano i dugoročno rješenje za brigu o napuštenim životinjama, kao i da unaprijedimo kvalitet života svih naših sugrađana. Idejni projekat je rezultat zajedničkog truda, pažljivo je rađen uz poštovanje svih standarda i potreba lokalne zajednice, i uz poštovanje zakonskih propisa i dobrih praksi. Današnja tribina prilika je da zajedno pogledamo rješenja koja se predlažu, da čujemo stručna mišljenja i sugestije, kao i da uvažimo pitanja i stavove svih vas koji živite ovdje i kojima je budućnost našeg grada važna“, objašnjava Puletić.

Mile Glavičanin iz kolašinskog Sekretarijata za zaštitu životne sredine, kaže da će građenje azila koštati 100.000 eura. Svake naredne godine neophodno je između 50.000 i 100.000 eura za ishranu, brigu o psima, zaposlene, ugovore sa Veterinarskom ambulantom…On tvrdi da “od lokacije do kuća ima bar od 500 metara do jedan kilometer”

“Projektom je predviđeno da se na nasip od dva metra postave i apsorbujući paneli zvuka. Oni garantuju da se lavež pasa neće čuti na udaljenosti od 100 metara. To su paneli koji su jako skupi i garantuju dobru zvučnu izolaciju …Prema idejnom rješenju, na koje je data saglasnost, kolašinsko prihvatilište trebalo bi da bude kompleks površine 5.000 kvadrata, dok maksimalna bruto građevinska površina objekata neće prelaziti zakonski limit od 300 kvadrata. U tako zamišljenom objektu biće moguće smjestiti 100 pasa”, kaže  Glavičanin.

Planirani kompleks obuhvata upravnu zgradu, poluotvorene boksove za pse, karantin prostor, kao i poseban dio za smještaj ženki sa štenadima. Posebna pažnja posvećena je sanitarnoj infrastrukturi i zaštiti životne sredine,  predviđen je mobilni sanitarni blok, septička jama, kao i prostor od 400 kvadrata za zakopavanje uginulih životinja. Osim toga, rezervisana je i površina od 1.500 kvadrata za moguće buduće proširenje skloništa. Kompletan prostor biće ograđen, uz mjere koje će spriječiti nekontrolisan pristup i eliminisati uticaj objekta na okolinu.

„Potencijalno sklonište neće ugroziti mještane. Samo neadekvatno izgrađena infrastruktura može izazvati transponovanje zvuka, odnosno laveža“, tvrde u Opštini. Rješavanje ogromnog problema velikog broja napuštenih životinja, kažu, mora početi izgradnjom infrastrukture. Podsjećaju da svake godine Opština i lokalno Komunalno preduzeće izdvajaju značajan novac kao naknadu za nematerijalnu štetu građanima koje su napali psi lutalice.

Čopori pasa su u minulim mjesecima u okolini Kolašina napadali i domaće životinje, pa je stradao veći broj koza. Iz Nacionalnog parka Biogradska gora poslali su više inicijativa lokalnoj upravi i državi, tražeći rješenje za sve veći broj „divljih“pasa koji haraju tim zaštićenim područjem. Kako su saopštili, čopori pasa predstavljaju ozbiljnu prijetnju ne samo za divljač, već i za bezbjednost brojnih posjetilaca parka.

„Zatvaranjem određenih deponija, psi lutalice su sve brojniji u Biogradskoj gori. Psi razgone divljač, velika su opasnost za mladunčad. Pored toga, velika su opasnost za posjetioce, ali i nadzornike. Pas je u NP prošle godine povrijedio djevojčicu. Gradnja azila je neophodna. Mnogo inicijativa smo podnijeli zbog ovog zaista velikog problema“, objašnjava Mile Rnković iz NP.

U Kolašinu postoji privatno prihvatilište za pse, koje ima brojne izazove. Taj azil, podignut na privatnom imanju, i pored inicijativa vlasnice Danijele Vuksanović, ne može biti lokacija za buduće sklonište, niti Opština može preuzeti upravljanje njime. Između ostalog, i zbog činjenice da je oko 500 mještana iz tog dijela opštine potpisalo peticiju kojom se traži izmještanje tog objekta.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo