Povežite se sa nama

SVIJET

POSLIJE IZBORA DONALDA TRAMPA ZA PREDSJEDNIKA SJEDINJENIH AMERIČKIH DRŽAVA: Kroz lavirint nepoznanica

Objavljeno prije

na

Novi predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Tramp objavio je prva imenovanja u kabinetu čime je počeo ranije nego što je uobičajeno da slaže tim s kojim će vladati iduće četiri godine. U međuvremenu, velika je nepoznanica kakva će biti politika 45. predsjednika SAD-a, a najveća je ona koja se tiče buduće spoljne politike najmoćnije države svijeta.

Predsjednik Tramp imenovao je za šefa tima za tranziciju svog kandidata za potpredsjednika Majka Pensa, poznatog po dobrim vezama u Vašingtonu. Pozivajući se na nekoliko izvora bliskih Trampovom timu za tranziciju Njujork tajms je prenio kako je Tramp rekao savjetnicima da želi da iskoristi Pensove kontakte za nesmetano odvijanje procesa tranzicije.

Tramp je u ponedjeljak, takođe, imenovao predsjedavajućeg Republikanske partije Rajnsa Pribusa za šefa kabineta Bijele kuće. Konzervativni medijski menadžer, ,,jastreb” i autsajder Stiven Benon biće predsjednikov glavni savjetnik.

Pribus je vašingtonski veteran sa širokim vezama u Republikanskoj partiji, posebno s predsjedavajućim Predstavničkog doma Kongresa Polom Rajanom. Benon je vodio konzervativni vebsajt Brajtbart, prije nego što se priključio Trampovom timu u predizbornoj kampanji. Ni Pribus, ni Benon nemaju većeg iskustva u izvršnoj vlasti.

Iako je tokom kampanje obećao da će dovesti ,,zaboravljene muškarce i žene” u svoj tim, izbor Priebusa, predsjednika Republikanskog nacionalnog odbora i prijatelja predsjednika Kongresa Pola Rajana razljutiće dio Trampovih birača. Tradicionalniji republikanci, pak, mogli bi biti nezadovoljni imenovanjem žestokog Benona za jednu od ključnih funkcija u Bijeloj kući.

Jedna od takođe ključnih pozicija, ona državnog sekretara, mogla bi pripasti Rudiju Đulijaniju, rekao je jedan dobro upućeni izvor. Spominjalo se ranije da bi Đuliani, bivši gradonačelnik Njujorka, mogao biti državni tužilac, ili savjetnik za nacionalnu bezbjednost. Isti izvor je kazao da je Džon Bolton, koji je bio američki ambasador pri Ujedinjenim nacijama za vrijeme predsjednika Džordža Buša mlađeg, takođe u kombinacijama da vodi Stejt department. Kao mogući državni sekretar, odnosno ministar spoljnih poslova SAD-a pominje se i senator Bob Korker, koji je predsjedavao Spoljnopolitičkim odborom Senata. On nije bio najbliži Trampu, ali je ipak podržao njegovu kandidaturu.

Senator Džef Sešns iz Alabame mogući je izbor za ministra odbrane. Mediji spekulišu i oko drugih kandidata, koje bi Tramp doveo iz visokog biznisa i bankarstva, da vode druge resore poput privrede, finansija ili unutrašnjih poslova.

Nagađalo se da bi neka od pozicija mogla pripasti i nekom od članova Demokratske stranke. Uobičajeno je da predsjednik republikanac i obratno, imenuje u svoj kabinet osobu koja pripada drugoj političkoj opciji.

Svijet se pita šta može očekivati od Trampovog mandata. Hoće li kao predsjednik ispunjavati sve što je obećavao kao kandidat? Po nekim pitanjima on je već ublažio svoju retoriku, ali su najave bile toliko bombastične, da će neke možda i morati da ispuni.

U SAD-a vlada „velika podijeljenost koja je svima postala jasna još tokom izborne kampanje pa će Tramp, prema ocjenama stručnjaka, morati da radi na povezivanju dvije polovine američkog društva. Tramp je u kampanji izrekao velika obećanja onima koje je sam nazivao „zaboravljenima u društvu”, koji su izgubili poslove tokom dvije decenije i kojima su industrije zatvarane i seljene u Aziju, Kinu, Latinsku Ameriku…

Prvog dana na predsjedničkoj funkciji Tramp želi da opozove svaku „protivustavnu” uredbu Baraka Obame. Osim toga, kako je rekao, želi da zamrzne broj zaposlenih u javnoj upravi i ograniči mandat za članove Kongresa.

Zahvaljujući sistemu koji predviđa Ustav SAD-a, realizacija Trampovih prijedloga umnogome zavisi od podrške Kongresa. Trampu će trebati podrška zakonodavnih i sudskih tijela kako bi primijenio obećanja data tokom kampanje – bilo da je riječ o smanjivanju poreza poslovnim ljudima ili promjeni Obaminih reformi zdravstvenog sistema.

Stručnjaci kažu da bi Tramp mogao da sprovede mnoge od svojih planova jednostavno izdavanjem izvršnih naređenja. U stvari, prelazni tim koji je Tramp imao mjesecima identifikovao je oko 25 izvršnih naređenja koja bi on mogao potpisati odmah nakon preuzimanja dužnosti 20. januara.

Što se tiče spoljne politike, ,,predsjednikove moći su teoretski ogromne”, rekla je Dana Elin, spoljnopolitički ekspert za SAD na Međunarodnom institutu za strateške studije u Londonu (IISS). ,,Predsjednik je u poziciji da uradi mnogo u smislu da, na primjer, donese odluke o rasporedu trupa i o tome da li da preduzme vojnu akciju”, rekla je Elin.

Za Trampa je sopstvena zemlja u prvom planu. Kako bi ojačao američku ekonomiju, on zastupa protekcionističku politiku. Želi da zatvori SAD za stranu robu i smatra da je slobodna trgovina loša. Njegov je stav da preduzeća iz SAD-a trpe zbog niza trgovinskih sporazuma koji su ,,katastrofalni” i koje bi trebalo promijeniti.

Shodno tome, Tramp hoće ponovo da pregovara o sjevernoameričkom Sporazumu o slobodnoj trgovini NAFTA s Kanadom i Meksikom ili da od njega potpuno odustane. Iz ugovora o Transpacifičkom trgovinskom paktu (TPP), oko koga su pregovori okončani prije godinu dana, Tramp želi definitivno da se povuče.

Osim toga on bi da uvede carinu, kako bi preduzeća iz SAD-a zaustavio da svoju proizvodnju izmještaju u inostranstvo da bi je onda – bez plaćanja carine – mogli da uvezu u zemlju. On takođe može narediti trgovinske procese protiv zemalja poput Kine, što je prijetio da će uraditi, i nametnuti tarife na posebne kategorije uvoza. Trump je prijetio i da će povući SAD iz Svjetske trgovinske organizacije, a imaće pravni autoritet da to i uradi.

U planu za prvih 100 dana na funkciji predsjednika, Tramp je najavio da će početi s „ubrzanom deportacijom dva miliona ilegalnih imigranata”. „Onome ko bude deportovan iz SAD-a pa ponovo ilegalno uđe u zemlju prijeti kazna od najmanje dvije godine zatvora”, rekao je Tramp. Već za prvi dan na funkciji, Tramp je najavio obustavljanje useljavanja iz „terorizmu sklonih regiona” i generalno pooštravanje bezbjednosnih provjera za useljenike. Tramp je takođe najavio da useljavanje muslimana u zemlju neće dozvoliti.

Tramp je obećao da će da okupi i deportuje svih 11,3 miliona neregistrovanih imigranata u SAD u roku od dvije godine, i obećao je da će stvoriti ,,radnu grupu za deportaciju” kako bi sproveo taj plan. Sredstva za takav program trebalo bi da odobri Kongres, a neki republikanci su se protivili ideji, koja je nepopularna među latino biračima i pojedinim konzervativcima.

„Ako nemamo granicu, onda nemamo državu”, rekao je Tramp u jednom promotivnom spotu u predizbornoj kampanji. On je situaciju na granici s Meksikom uporedio sa švajcarskim sirom. Tramp je više puta najavio da će na južnoj državnoj granici podići zid kako bi zadržao ulazak ilegalnih migranata i trgovaca drogom. Troškove bi trebalo da nadoknadi – Meksiko. Iz Meksika su poručili da neće plaćati projekat, koji bi, kako je procijenio Washington post, koštao najmanje 25 milijardi dolara.

Tramp se tokom predizborne kampanje više puta kritički izrazio o NATO-u i, između ostalog, zapitao zašto su uvijek vodeću ulogu morale da preuzimaju SAD. U martu je NATO okarakterisao kao ,,zastario” rekavši da bi uskratio američku podršku članovima Alijanse osim ako ne povećaju vojnu potrošnju i ,,ispune svoje obaveze” prema Sjedinjenim Američkim Državama.

U intervjuu za Njujork tajms ukazao je da neke članice NATO-a nisu uplatile novac u zajedničku kasu. Na pitanje da li bi SAD zemljama-članicama Saveza vojno pomogle – na šta ih obavezuje statut NATO – Tramp je odgovorio: „Ako se one pridržavaju svojih obaveza prema nama, onda je odgovor: da.”

Tramp-Putin

Novoizabrani američki predsjednik Donald Tramp i ruski predsjednik Vladimir Putin saglasili su se u prvom telefonskom razgovoru da je potrebno raditi u pravcu ,,konstruktivne saradnje”, saopšteno je iz Kremlja. U saopštenju se navodi da su Tramp i Putin razgovarali o Siriji, te da su se saglasili da je potrebno poboljšati i razviti bilateralne odnose dvaju zemalja. Dva lidera su zaključila da će ostati u telefonskom kontaktu, a razmotrili su i ideju o ličnom susretu. U Moskvi su se obradovali signalima koje je tokom kampanje slao Tramp. Nekoliko puta je ponavljao želju za zbližavanjem SAD-a i Rusije, jednom je čak nagovijestio, doduše nejasno, da bi mogao da prihvati i aneksiju Krima. Tramp je iskazivao poštovanje prema Putinu nazivajući ga boljim vođom od Obame. Njemačka medijska kuća Dojče vele, međutim, smatra kako konstrukcija nastala u glavama moskovske elite – o partnerstvu dvojice vladara koji ravnopravni sijedaju za sto i složno dijele svijet na zone uticaja kao na Jalti 1945. – ima jednu odlučujuću slabu tačku. Naime, Donald Tramp je izabran uz zakletvu da će ponovo uspostaviti američku veličinu, a ona se uvijek ogledala u spoju ekonomskih uspeha kod kuće i globalnom liderstvu spolja. ,,A ko je posljednjih godina najglasnije osporavao globalnu vodeću ulogu Sjedinjenih Država? Vladimir Putin. Koncept multipolarnog svijeta koji predano zagovara u njegovom se čitanju svodi na podizanje značaja Rusije. To nije kompatibilno s Trampovom predstavom Amerike kao najveće svjetske nacije,” naveo je komentator DW.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

UZ DAN POBJEDE NAD FAŠIZMOM: Naši majski porazi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šta je nama njihova borba dala? Poneki vijenac na memorijalima palim borcima više govori o licemjerju potomaka nego o slavi predaka, a iskazivanje vojne moći tokom invazije na susjeda daleko je od svijetle antifašističke istorije

 

Slavio je opet ovog vikenda Stari kontinent i Dan Evrope i Dan pobjede nad fašizmom. Kokteli, vijenci, koncerti, vojna parada na Crvenom trgu, a u srcu Evrope – rat.

Ove godine Danom pobjede se obilježilo 77 godina od kraja Drugog svjetskog rata, a Danom Evrope pet godina manje od pokretanja inicijative za stvaranje Evropske unije. U zemljama EU posebna važnost se daje Danu Evrope i deklaraciji Roberta Šumana koja je udarila temelj evropskom pomirenju i otvorila vrata da stari neprijatelji, prije svih Francuska i Njemačka, krenu novim putem.

U Njemačkoj i Francuskoj danas – Emanuel Makron se sreo sa veteranima iz Drugog svjetskog rata na ceremoniji pod Trijumfalnom kapijom, da bi narednog dana govorio na konferenciji Budućnost Evrope u Strazburu. Predložio je i novu evropsku organizaciju koja bi omogućila demokratskim evropskim nacijama da pronađu novi prostor za političku saradnju. Naravno, centralni dio govora bila je aktuelna situacija u Ukrajini.

U  Rusiji tradicionalna vojna parada. I kod njih umjesto sjećanja na desetine miliona onih koji su dali živote za neki bolji svijet, sve puca od političkih poruka koje se vrte oko rata u Ukrajini. Slovo Z je tu da podsjeti, ako je neko imao nedoumica. Vladimir Putin je u govoru ponovio da se ruska vojska u Ukrajini bori za bezbjednost Rusije i da je razlog za invaziju to što NATO prijeti Rusiji na njenim granicama. „Rusija je pozvala Zapad na otvoreni dijalog, potragu za kompromisnim rješenjem uz međusobno uvažavanje interesa. Sve je bilo uzalud. Zemlje NATO-a nisu htjele da nas saslušaju, što znači da su imale potpuno drugačije planove. Bile su u toku pripreme za operaciju u Donbasu, invaziju na zemlju koja je istorijski naša, uključujući i Krim. U Kijevu su objavili potencijalnu nabavku nuklearnog oružja, a NATO je počeo da preuzima vojnu kontrolu na teritorijama sa kojima se graničimo“, govorio je Putin.

Na strazburškoj konferenciji ni Makron, a posebno Ursula van der Lejen nijesu ispustili da kontrastiraju događaje obilježavanja velikog praznika u Rusiji i Strazburu. Osvrćući se na ženu koja se pojavila sa svojom bebom na svečanosti u Strazburu, Lejenova je rekla da želi da 9. maj proslavi „ovu sliku, daleko moćniju od bilo koje vojne parade“.

Mi na Balkanu, Evropa u malom. Samo mnogo gori. Ne odričemo se zlog sjemena.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

EVROPA NAKON NOVOG KRUGA IZBORA: Svjesno, ne desno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvadeset četvrti april donio je Evropi dašak svježine. Dok su sve oči bile uprte u drugi krug izbora u Francuskoj i ono što oni mogu donijeti, narod jedne od najmlađih članica EU odlučio je da je bilo dosta. Zato i ne čudi što su neki mediji dali prioritet vijestima iz Slovenije u odnosu na one iz zemlje koja diktira tempo razvoja u evropskoj porodici

 

Iako su nedavno desne struje učvrstile svoje fortifikacije u Srbiji i Mađarskoj, u nekim drugim zemljama Evrope građani uspijevaju da skinu sa vlasti desene radikale i populiste, koji su ponekad i duže vrijeme uzurpirali vlast. U šest mjeseci zaključno sa silaskom sa trona Janeza Janše, poraze su pretrpjeli Bojko Borisov u Bugarskoj i Andrej Babiš u Češkoj.

Dvadeset četvrti april donio je Evropi dašak svježine. Dok su sve oči bile uprte u drugi krug izbora u Francuskoj i ono što oni mogu donijeti, građani jedne od najmlađih članica EU odlučili su da je bilo dosta. Zato i ne čudi što su neki mediji dali prioritet vijestima iz Slovenije u odnosu na one iz zemlje koja diktira tempo razvoja u evropskoj porodici.

Politički novajlija, liberal Robert Golob pobijedio je trostrukog premijera Slovenije konzervativca Janeza Janšu. Uz gotovo sve prebrojane glasove u zemlji od oko dva miliona ljudi, Pokret Sloboda (PS) je imao 34,5 odsto glasova dok su Janša i njegova SDS imali 23,6 odsto.

Pokret Sloboda, koji je osnovan 26. januara 2022, osvojio je 41 od 90 mjesta u slovenačkom parlamentu u kom će biti zastupljene još četiri stranke: Slovenska demokratska stranka (SDS) Janeza Janše s 27 mjesta, Demohrišćani (NSi) sa osam, Socijaldemokrate sa sedam i Ljevica sa pet. Iako su i SDS i Nsi – koji su bili dio prethodne koalicione vlade – poboljšali svoje rezultate sa prethodnih izbora, jasno je da biračko tijelo nije podržalo njihov način vladanja.

PS je izgradio pobjedu ne samo svježinom programa i osvajanjem povjerenja birača, već u velikom dijelu i na bijesu prema  Janšinom režimu. Opozicija je optuživala Janšu da je pokušao potkopati demokratske institucije i medijske slobode otkako se vratio na vlast 2020. Očigledno je, nakon izbora, da mu Slovenci nijesu oprostili ni približavanje i slične svjetonazore sa mađarskim kolegom Viktorom Orbanom. Poene mu nije donijela ni ukrajinska kriza i ponašanje Vladimira Putina.

„Naš cilj je postignut: pobjeda koja će nam omogućiti da u zemlju vratimo slobodu“, rekao je Golob, pedesetpetogodišnji bivši menadžer elektroenergetske kompanije, obećao je de će vratiti „normalnost“, nazivajući izbore „referendumom za demokratiju“.

Izgleda da su i građani tako doživjeli izbore. Sa visokom izlaznošću od oko 70 odsto prokrčili su put za Golobovu pobjedu. Izlaznost na posljednjim parlamentarnim izborima 2018. godine je bila 52 odsto.

Politički analitičar Miha Kovač rekao je da je ove godine mobilizovano civilno društvo, a posebno mlađi birači. Analitičari su očekivali povećan odziv i da će se birači okrenuti protiv Janšine politike. Ipak, ovakav rezultat je većinu iznenadio.

Golob se školovao za inženjera solarne energije i u tom sektoru je napravio zavidnu karijeru. Bio je slovenački državni sekretar za energetiku u vladi Janeza Drnovšeka, a potom osnovao energetsku kompaniju. Trenutak za njegov ulazak u politiku došao je prošle godine kada je država restruktuirala kompaniju u kojoj je radio, izbacivši ga sa posla. Golob je potom preuzeo malu ekološku stranku i preimenovao je. Zajedno sa nekoliko profesionalaca koji su izgubili ili napustili karijeru pod Janšinom vladom napravio je preokret na slovenačkoj političkoj sceni. Njihov program je usredsređen na ekologiju, otvoreno društvo, normalizaciju i modernizaciju socijalne države…

Iako je dobrim dijelom PS do pobjede došao sinhronizujući svoj program sa željama glasača sa jedne, te otklonom od opasnih desnih politika, ima onih koji na ovu pobjedu gledaju iz drugog ugla. Prema slovenačkom političkom analitičaru Aljaz Pengovu Bitencu pobjeda Golobove stranke je projekcija kompleksa slovenačkih glasača koji neprestano traže mesiju koji će riješiti sve probleme odjednom. On je za londonski Gardijan napomenuo da smo sličnu situaciju vidjeli i 2014. godine sa Mirom Cerarom.

Kovač je ukazao da je ovo bilo i glasanje protiv. „Protiv Slovenije na mađarskom putu, protiv neliberalne vladavine  u Sloveniji, protiv vladinog preuzimanja javne televizije, protiv kontrole pravosuđa”. Upozorio je da PS nema iskustva u vladi. „To je kao kompanija koja naglo raste”, kazao je. „Nema infrastrukturu, nema znanja, nema ljudi koji znaju raditi u parlamentarnim tijelima“.

Janša, poštovalac lika i djela Donalda Trampa, vodio je kampanju na obećanjima stabilnosti. Poznat scenario. Poslije poraza je izkazao skepsu kada je budućnost pobjednika i države u pitanju. „Lako je platiti bilborde, imati podršku svih medija i tzv. civilnog društva. Nakon toga dolaze naporan rad i izazovi, a ništa od toga vam ne može pomoći”.

Golob, koji je pobjedu proslavio u COVID izolaciji, bio je miran: „Danas ljudi plešu, ali sjutra počinje novi dan. Sjutra ćemo početi vrijedno da radimo”. Obećao je i da će spasiti odnose svoje zemlje sa EU, za koje smatra da su narušeni Janšinim koketiranjima sa mađarskim desničarskim populistima. „Ova zemlja je uvijek bila orijentisana ka Zapadnoj Evropi i uvjeren sam da ćemo se vratiti svojoj porodici“, rekao je za AFP tokom kampanje.

A na Zapadu?

Pobjeda centriste Emanuela Makrona ne odaje ni približno toliko optimizma vezanog za političku budućnost Francuske. Desničarska dinastija Le Pen i njihova politika u toj zemlji prisutni su skoro pedeset godina. I drugi krug izbora je pokazao – veoma su jaki. Iako je to nedovoljno da preuzmu kormilo jedne od najvažnijih država Evropske zajednice, prijetnja je tu. Uskoro stižu i parlamentarni izbori.

Marin Le Pen je ocijenila da rezultat od 43 odsto glasova predstavlja „veliku pobjedu“ i istakla da u ovom porazu ne može a da ne osjeća nadu.

Uglavnom, drugi krug je Makrona vratio u Jelisejsku palatu sa rezultatom od 58,5 odsto prema Le Peninih 41,5 odsto. Francuska je duboko podijeljena zemlja. Makron uglavnom uživa podršku u Parizu, na zapadu, jugozapadu i u središtu zemlje, dok je Le Pen pobijedila velikom većinom u dijelovima sjeverno i sjeveroistočno, te na mediteranskom jugu. Tradicionalno se Le Penova bolje snalazi u ruralnim oblastima i predgrađima, a Makron osvaja velike gradove.

Analize nakon izbora ukazuju na rascjepe po svim šavovima francuskog društva. „Najveće su podjele prije svega generacijske i društvene“, rekao je Matje Galjar, direktor istraživanja Ipsosa France. Prema Ipsosovim podacima „starija” Francuska je masovno podržala Makrona, dok je mlađa Francuska djelimično okrenula leđa glasanju. Podaci ukazuju da su bogatiji, obrazovaniji i zadovoljniji Francuzi glasali za aktuelnog predsjednika, a siromašniji, manje obrazovani i nezadovoljni za Le Pen. Prema anketarima Elabe, 59 odsto birača koji su rekli da se „bore spojiti kraj s krajem” glasalo je za kandidata krajnje desnice; 41 odsto se odlučilo za Makrona. Politički analitičari, vođe izbornih štabova i ostali zaduženi za istraživanje javnog mnjenja imaće pune ruke posla u narednom, jako kratkom periodu priprema za novo glasanje. Francuze 12. i 19. juna čekaju parlamentarni izbori. Do tada treba naći poveznicu koja će premostiti rascjepe u francuskom društvu.

Visok odziv birača od 72 odsto nije značio laganu pobjedu Makrona. Novog starog predsjednika je izabralo jedva 38,5 odsto biračkog tijela. Mnogi od onih koji su glasali za njega to su uglavnom uradili kako bi zaustavili pobjedu krajnje desnice. Sve to čini drugi mandat još izazovnijim od prvog. I predsjednik je svjestan toga, makar ako sudimo po pobjedničkom govoru. „Poslije pet godina transformacije, srećnih i teških trenutaka, izuzetnih kriza takođe, danas je većina vas odlučila da mi ponovo ukaže povjerenje u narednih pet godina. Znam šta vam dugujem“, izjavio je Makron u govoru na Marsovim poljima kod Ajfelove kule u Parizu. „Znam da su mnogi danas glasali za mene, ne da bi podržali moje ideje već da bi blokirali ideje ekstremne desnice. Želim da im zahvalim. Ovo glasanje me obavezuje za godine koje dolaze“, rekao je Makron. Obećao je da će njegov novi petogodišnji mandat biti drugačiji. „Niko neće biti ostavljen po strani“. Makron je naglasio da se mora pronaći odgovor na bijes i nesuglasice koje su mnoge Francuze navele da glasaju za ekstremnu desnicu. „To će biti moja odgovornost i odgovornost onih oko mene“, rekao je on. Vidjećemo.

Na posljednju turu evropskih izbora se gleda sa simpatijama iz evropskih centara. Možda više na priču koja dolazi iz male zemlje podno Alpa. Njemački list Tagescajtung je pobjedu Pokreta Sloboda označio kao lijevo zelenu nadu Evrope. Uredništvo se odlučilo da na naslovnicu umjesto reizabranog Makrona stavi fotografiju Roberta Goloba uz naslov: „Sjajna izborna pobjeda protiv desničara“.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

PREDSJEDNIČKI IZBORI U FRANCUSKOJ: Do posljednjeg glasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnogi se nadaju da će Francuzi ostaviti razlike po strani i na izborima se ujediniti protiv kandidatkinje radikalne desnice. Za mnoge glasače, biranje manjeg zla nije pobjeda. Ipak, Francuska sa ekstremnom desničarkom na čelu države, u trenutno veoma kritičnom momentu po Stari kontinent, moglo bi uveliko pogoršati stvari i dati vjetar u leđa drugim radikalima koji vrebaju širom Evrope

 

Iza vijesti koje svakog minuta stižu sa ukrajnskih ratišta i korona brojki, provukao se i naslov o izborima u Francuskoj. Da rezultat prvog kruga tamošnjih predjsedničkih izbora nije bio tijesan, vijest bi možda prošla ispod radara. Sada je vrijeme i da se kandidati koji su ušli u drugi krug, sadašnji predsjednik Emanuel Makron i prvakinja desnice Marin Le Pen, razmašu sa izbornom kampanjom. Ko će se useliti u Jelisejsku palatu i u njoj boraviti narednih pet godina, Francuzi će odlučivati 24. aprila.

Makron je prvi krug završio sa 27,8 odsto glasova, dok je Le Penova iz Nacionalnog saveza skupila 23,1 odsto. Oboje su postigli više nego u prethodnom prvom krugu 2017. godine.

Oba kandidata treba da traže pomoć od 49 odsto birača koji u nedjelju nijesu podržali nijedno od njih, ali i od 25,1 odsto koji uopšte nisu glasali.

Izbori se mogu tumačiti i na drugi način: 70 odsto onih koji su glasali u prvom krugu izbora glasali su protiv aktuelnog predsjednika. Eto razloga za brigu. Makron će se truditi da pridobije i dio apstinenata i pokrene ih da se upute ka biralištima. Odziv birača je bio izuzetno nizak. Za ostanak kod kuće u prvom krugu izbora odlučilo je četiri procenta više ljudi u odnosu na 2017.  To je i blizu rekorda iz 2002. od 28,4 odsto, piše France24.

Iako prve ankete u drugom krugu pokazuju da je aktuelni predsjednik neznatno ispred, konačni rezultat je daleko od sigurnog. Le Penova će sigurno dobiti glasove ekstremno desnog Érika Zemoura i njegovih pristalica. Više od 3,2 miliona glasača koji su izabrali druge kandidate krajnje desnice, uključujući Érica Zemura, vjerovatno će svoju podršku prenijeti na Le Pen, smatraju svjetski mediji.

Makron očekuje podršku mainstream desnice i ljevice, kao i Zelenih. Stručnjaci kažu da će mu trebati podrška onih koji su glasali za radikalno lijevog Žan Luk Mélenšona. Čelnik La France Insoumise (Nepokorena Francuska) pozivao je svoje pristalice da ne glasaju za Le Pen, i odlučio da ih ne pozove direktno da daju glas njenom suparniku. Mélenšon je došao do značajnog trećeg mjesta i bio je prilično iznenađenje izbora. Dok su se prebrojavali glasovi iz velikih gradova, izgledalo je kao da bi mogao otići umjesto Le Penove u drugi krug. „Svaki glas za Marine Le Pen je jedan glas previše“, poručuje danas ovaj iskusni političar.

Što se tiče ostalih kandidata, najveća razočarenja su rezultati koje su zabilježile mejnstrim stranke koje su se decenijama smjenjivale u Jelisejskoj palati sve dok Makron nije došao na vlast. Valeri Pekres, kandidatkinja Republikanaca, osvojila je 4,8 odsto, a An Idalgo, predstavnica Socijalista, svega 1,7 odsto.

Makron je dobio najveću podršku od najstarijih glasača – onih od 70 i više godina, dok je Le Penova najviše glasova dobila među biračima u kategoriji od 50 do 59 godina. Melenšon je daleko najpopularniji među biračima od 18 do 34 godine. Grupacija koja je Melenšona prepoznala kao svoj glas, ima dosta slabu izlaznost.

Anketari Ipsosa su iznijeli neke zanimljive podatke. Prema njihovom istraživanju, 43 odsto glasača koji su rekli da su „vrlo zadovoljni“ svojim životom je glasalo za Makrona, u poređenju sa 21 odsto za Le Penovu. S druge strane, 46 odsto onih koji su rekli da „nijesu zadovoljni“ glasalo je za Le Pen, a samo 4 odsto za Makrona.

Sada je vrijeme za pun gas. Do izbora je desetak dana, pa se očekuje ne samo ubrzani tempo nego i pojačana retorika dvoje preostalih takmaca.

Da se francuski predsjednik okrenuo i desnim uporištima u potrazi za sigurnijom pobjedom, bilo je jasno kada je krenuo na sjever, ka Denainu, bivšem rudarskom gradu koji je nekad bio pod kontrolom socijalista. To je sada tvrdo uporište krajnje desnice. U prvom krugu izbora gotovo 42 odsto birača u ovom mjestu glasalo je za Le Penovu, a nešto manje od 15 odsto za Makrona.

Osim u direktnim susretima sa glasačima, Makron i Le Pen će svoje stavove i argumente prezentovati, ali i ukrstiti u televizijskoj raspravi četiri dana prije glasanja. Tada će imati više prilike da govore o svojim programima. Za Francusku ovo su bitne stavke predizbornog marketinga. Na prošlim izborima iz 2017. godine gotovo 16,5 miliona gledalaca ispratilo je kako varniči između ovo dvoje kandidata. Kraćih rukava te godine je ostala kandidatkinja desnice. Tako su na kraju odlučili i birači.

Makron se obratio i gubitnicima iz prvog kruga i rekao da je spreman pružiti ruku političkim suparnicima i razmotriti „novu metodu“, ali je odbio dati konkretnije objašnjenje ovih riječi. Takođe je rekao da će svoj program „razraditi” nakon što sasluša „bijes i očaj” onih koji nijesu glasali za njega, a posebno mladih zabrinutih za okolinu.

Ovakva retorika francuskog predsjednika mnoge nije iznenadila. Dok se u prvom krugu izbora fokusirao na spoljnopolitičke teme i Francusku na globalnoj sceni, prvenstveno kao posrednika u Ukrajini, sada je odlučio da okrene kartu. Razlog je jednostavan, kažu brojni analitičari. Biračima u Francuskoj su prioriteti kupovna moć, plate, cijena energije… Spoljnopolitičke teme su za njih daleke brige, pa se, vrlo moguće, dio njih osjetio zapostavljenim.

Davne 2017. godine sve je za njega bilo drugačije. Francuski portal France24 prenosi da je tada atmosfera bila takva da bi skoro svi priznali da je glasanje unaprijed zaključeno; suočavanje sa krajnjom desnicom na predsjedničkim izborima tada je još značilo praktično automatsku ubjedljivu pobjedu. Različite političke snage su imale tendencije da se udruže ispred glasačke kutije kako bi odagnali prijetnju bilo kog ekstremno desničarskog izazivača. Makron je tada osvojio 66,1 odsto i postao najmlađi predsjednik Francuske. Le Penova je imala duplo manji razultat.

Iako prednost daju aktuelnom predsjedniku, mnogi mediji upozoravaju na uspjeh Le Penove. Ova političarka je uspjela u posljednjih nekoliko sedmica da animira svoje birače i učini da oni zaborave njenu bliskost s Vladimirom Putinom. Osim toga, njen kontakt sa glasačkim tijelom je bio direktniji i konkretniji. Pričala je o cijenama rada, povećanju plata i sličnim temama koje su očigledno u prvom planu. Uz to, u proteklim godinama osjetna je umjerenija retorika ove političarke. I to je očigledno igralo ulogu u izbornim rezultatima.

Reklo bi se da je cilj oba predsjednička kandidata da glasačima prodaju nekog novog sebe. To će biti teže aktuelnom predsjedniku, koji je prije pet godina donio dozu svježine na političkoj sceni Francuske.

Nakon pet godina njegovog vladanja Francuskom, 53 odsto registrovanih birača, koji su glasali protekle nedjelje, glasalo je za antiestablišment kandidata, bilo sa desne ili lijeve strane. Makronov posao u drugom krugu biće težak. Uvjeriti dovoljan broj ovakvih birača da se priklone njemu umjesto kandidatkinji radikalne desnice.

Treba se podsjetiti da se sa Makronovim dolaskom na vlast 2017. godine umjesto klasične podjele lijevo-desno pojavio novi politički pejzaž sastavljen od mejnstrim bloka u centru koji je liberalan, proevropski i globalistički sa dvije krajnosti na desnoj i lijevoj strani. U konačnici, od tih polova će zavisiti izbori 24. aprila.

I u Evropi se nadaju da će Francuzi ostaviti razlike po strani i ujediniti se protiv Marin Le Pen. Za mnoge glasače, biranje manjeg zla nije pobjeda. Ipak, Francuska sa radikalnom desničarkom na čelu države u trenutno veoma kritičnom momentu po Stari kontinent je nešto što bi moglo uveliko pogoršati stvari. I dati vjetar u leđa drugim radikalima koji vrebaju širom Evrope.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo