Povežite se sa nama

SVIJET

POSLIJE IZBORA DONALDA TRAMPA ZA PREDSJEDNIKA SJEDINJENIH AMERIČKIH DRŽAVA: Kroz lavirint nepoznanica

Objavljeno prije

na

Novi predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Tramp objavio je prva imenovanja u kabinetu čime je počeo ranije nego što je uobičajeno da slaže tim s kojim će vladati iduće četiri godine. U međuvremenu, velika je nepoznanica kakva će biti politika 45. predsjednika SAD-a, a najveća je ona koja se tiče buduće spoljne politike najmoćnije države svijeta.

Predsjednik Tramp imenovao je za šefa tima za tranziciju svog kandidata za potpredsjednika Majka Pensa, poznatog po dobrim vezama u Vašingtonu. Pozivajući se na nekoliko izvora bliskih Trampovom timu za tranziciju Njujork tajms je prenio kako je Tramp rekao savjetnicima da želi da iskoristi Pensove kontakte za nesmetano odvijanje procesa tranzicije.

Tramp je u ponedjeljak, takođe, imenovao predsjedavajućeg Republikanske partije Rajnsa Pribusa za šefa kabineta Bijele kuće. Konzervativni medijski menadžer, ,,jastreb” i autsajder Stiven Benon biće predsjednikov glavni savjetnik.

Pribus je vašingtonski veteran sa širokim vezama u Republikanskoj partiji, posebno s predsjedavajućim Predstavničkog doma Kongresa Polom Rajanom. Benon je vodio konzervativni vebsajt Brajtbart, prije nego što se priključio Trampovom timu u predizbornoj kampanji. Ni Pribus, ni Benon nemaju većeg iskustva u izvršnoj vlasti.

Iako je tokom kampanje obećao da će dovesti ,,zaboravljene muškarce i žene” u svoj tim, izbor Priebusa, predsjednika Republikanskog nacionalnog odbora i prijatelja predsjednika Kongresa Pola Rajana razljutiće dio Trampovih birača. Tradicionalniji republikanci, pak, mogli bi biti nezadovoljni imenovanjem žestokog Benona za jednu od ključnih funkcija u Bijeloj kući.

Jedna od takođe ključnih pozicija, ona državnog sekretara, mogla bi pripasti Rudiju Đulijaniju, rekao je jedan dobro upućeni izvor. Spominjalo se ranije da bi Đuliani, bivši gradonačelnik Njujorka, mogao biti državni tužilac, ili savjetnik za nacionalnu bezbjednost. Isti izvor je kazao da je Džon Bolton, koji je bio američki ambasador pri Ujedinjenim nacijama za vrijeme predsjednika Džordža Buša mlađeg, takođe u kombinacijama da vodi Stejt department. Kao mogući državni sekretar, odnosno ministar spoljnih poslova SAD-a pominje se i senator Bob Korker, koji je predsjedavao Spoljnopolitičkim odborom Senata. On nije bio najbliži Trampu, ali je ipak podržao njegovu kandidaturu.

Senator Džef Sešns iz Alabame mogući je izbor za ministra odbrane. Mediji spekulišu i oko drugih kandidata, koje bi Tramp doveo iz visokog biznisa i bankarstva, da vode druge resore poput privrede, finansija ili unutrašnjih poslova.

Nagađalo se da bi neka od pozicija mogla pripasti i nekom od članova Demokratske stranke. Uobičajeno je da predsjednik republikanac i obratno, imenuje u svoj kabinet osobu koja pripada drugoj političkoj opciji.

Svijet se pita šta može očekivati od Trampovog mandata. Hoće li kao predsjednik ispunjavati sve što je obećavao kao kandidat? Po nekim pitanjima on je već ublažio svoju retoriku, ali su najave bile toliko bombastične, da će neke možda i morati da ispuni.

U SAD-a vlada „velika podijeljenost koja je svima postala jasna još tokom izborne kampanje pa će Tramp, prema ocjenama stručnjaka, morati da radi na povezivanju dvije polovine američkog društva. Tramp je u kampanji izrekao velika obećanja onima koje je sam nazivao „zaboravljenima u društvu”, koji su izgubili poslove tokom dvije decenije i kojima su industrije zatvarane i seljene u Aziju, Kinu, Latinsku Ameriku…

Prvog dana na predsjedničkoj funkciji Tramp želi da opozove svaku „protivustavnu” uredbu Baraka Obame. Osim toga, kako je rekao, želi da zamrzne broj zaposlenih u javnoj upravi i ograniči mandat za članove Kongresa.

Zahvaljujući sistemu koji predviđa Ustav SAD-a, realizacija Trampovih prijedloga umnogome zavisi od podrške Kongresa. Trampu će trebati podrška zakonodavnih i sudskih tijela kako bi primijenio obećanja data tokom kampanje – bilo da je riječ o smanjivanju poreza poslovnim ljudima ili promjeni Obaminih reformi zdravstvenog sistema.

Stručnjaci kažu da bi Tramp mogao da sprovede mnoge od svojih planova jednostavno izdavanjem izvršnih naređenja. U stvari, prelazni tim koji je Tramp imao mjesecima identifikovao je oko 25 izvršnih naređenja koja bi on mogao potpisati odmah nakon preuzimanja dužnosti 20. januara.

Što se tiče spoljne politike, ,,predsjednikove moći su teoretski ogromne”, rekla je Dana Elin, spoljnopolitički ekspert za SAD na Međunarodnom institutu za strateške studije u Londonu (IISS). ,,Predsjednik je u poziciji da uradi mnogo u smislu da, na primjer, donese odluke o rasporedu trupa i o tome da li da preduzme vojnu akciju”, rekla je Elin.

Za Trampa je sopstvena zemlja u prvom planu. Kako bi ojačao američku ekonomiju, on zastupa protekcionističku politiku. Želi da zatvori SAD za stranu robu i smatra da je slobodna trgovina loša. Njegov je stav da preduzeća iz SAD-a trpe zbog niza trgovinskih sporazuma koji su ,,katastrofalni” i koje bi trebalo promijeniti.

Shodno tome, Tramp hoće ponovo da pregovara o sjevernoameričkom Sporazumu o slobodnoj trgovini NAFTA s Kanadom i Meksikom ili da od njega potpuno odustane. Iz ugovora o Transpacifičkom trgovinskom paktu (TPP), oko koga su pregovori okončani prije godinu dana, Tramp želi definitivno da se povuče.

Osim toga on bi da uvede carinu, kako bi preduzeća iz SAD-a zaustavio da svoju proizvodnju izmještaju u inostranstvo da bi je onda – bez plaćanja carine – mogli da uvezu u zemlju. On takođe može narediti trgovinske procese protiv zemalja poput Kine, što je prijetio da će uraditi, i nametnuti tarife na posebne kategorije uvoza. Trump je prijetio i da će povući SAD iz Svjetske trgovinske organizacije, a imaće pravni autoritet da to i uradi.

U planu za prvih 100 dana na funkciji predsjednika, Tramp je najavio da će početi s „ubrzanom deportacijom dva miliona ilegalnih imigranata”. „Onome ko bude deportovan iz SAD-a pa ponovo ilegalno uđe u zemlju prijeti kazna od najmanje dvije godine zatvora”, rekao je Tramp. Već za prvi dan na funkciji, Tramp je najavio obustavljanje useljavanja iz „terorizmu sklonih regiona” i generalno pooštravanje bezbjednosnih provjera za useljenike. Tramp je takođe najavio da useljavanje muslimana u zemlju neće dozvoliti.

Tramp je obećao da će da okupi i deportuje svih 11,3 miliona neregistrovanih imigranata u SAD u roku od dvije godine, i obećao je da će stvoriti ,,radnu grupu za deportaciju” kako bi sproveo taj plan. Sredstva za takav program trebalo bi da odobri Kongres, a neki republikanci su se protivili ideji, koja je nepopularna među latino biračima i pojedinim konzervativcima.

„Ako nemamo granicu, onda nemamo državu”, rekao je Tramp u jednom promotivnom spotu u predizbornoj kampanji. On je situaciju na granici s Meksikom uporedio sa švajcarskim sirom. Tramp je više puta najavio da će na južnoj državnoj granici podići zid kako bi zadržao ulazak ilegalnih migranata i trgovaca drogom. Troškove bi trebalo da nadoknadi – Meksiko. Iz Meksika su poručili da neće plaćati projekat, koji bi, kako je procijenio Washington post, koštao najmanje 25 milijardi dolara.

Tramp se tokom predizborne kampanje više puta kritički izrazio o NATO-u i, između ostalog, zapitao zašto su uvijek vodeću ulogu morale da preuzimaju SAD. U martu je NATO okarakterisao kao ,,zastario” rekavši da bi uskratio američku podršku članovima Alijanse osim ako ne povećaju vojnu potrošnju i ,,ispune svoje obaveze” prema Sjedinjenim Američkim Državama.

U intervjuu za Njujork tajms ukazao je da neke članice NATO-a nisu uplatile novac u zajedničku kasu. Na pitanje da li bi SAD zemljama-članicama Saveza vojno pomogle – na šta ih obavezuje statut NATO – Tramp je odgovorio: „Ako se one pridržavaju svojih obaveza prema nama, onda je odgovor: da.”

Tramp-Putin

Novoizabrani američki predsjednik Donald Tramp i ruski predsjednik Vladimir Putin saglasili su se u prvom telefonskom razgovoru da je potrebno raditi u pravcu ,,konstruktivne saradnje”, saopšteno je iz Kremlja. U saopštenju se navodi da su Tramp i Putin razgovarali o Siriji, te da su se saglasili da je potrebno poboljšati i razviti bilateralne odnose dvaju zemalja. Dva lidera su zaključila da će ostati u telefonskom kontaktu, a razmotrili su i ideju o ličnom susretu. U Moskvi su se obradovali signalima koje je tokom kampanje slao Tramp. Nekoliko puta je ponavljao želju za zbližavanjem SAD-a i Rusije, jednom je čak nagovijestio, doduše nejasno, da bi mogao da prihvati i aneksiju Krima. Tramp je iskazivao poštovanje prema Putinu nazivajući ga boljim vođom od Obame. Njemačka medijska kuća Dojče vele, međutim, smatra kako konstrukcija nastala u glavama moskovske elite – o partnerstvu dvojice vladara koji ravnopravni sijedaju za sto i složno dijele svijet na zone uticaja kao na Jalti 1945. – ima jednu odlučujuću slabu tačku. Naime, Donald Tramp je izabran uz zakletvu da će ponovo uspostaviti američku veličinu, a ona se uvijek ogledala u spoju ekonomskih uspeha kod kuće i globalnom liderstvu spolja. ,,A ko je posljednjih godina najglasnije osporavao globalnu vodeću ulogu Sjedinjenih Država? Vladimir Putin. Koncept multipolarnog svijeta koji predano zagovara u njegovom se čitanju svodi na podizanje značaja Rusije. To nije kompatibilno s Trampovom predstavom Amerike kao najveće svjetske nacije,” naveo je komentator DW.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAOŠTRAVANJE ODNOSA KINE I AMERIKE: Tajvan kao žarište 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od Ukrajine, Vašington je nedavno javno obećao da će, osim isporuka naoružanja, braniti ostrvo ako Kina pokuša izvršiti invaziju. Predsjednik Džozef Bajdenje ponovio da Amerika zagovara jednu Kinu ali da se protivi vojnom rješenju

 

Kada se izuzme agresija na Ukrajinu i sankcije prema Rusiji, najveća geopolitička glavobolja velikih sila je status ostrva Tajvan. Tajvan je de fakto nezavisna država. To je visokorazvijena ekonomija od 24 miliona stanovnika sa bruto društvenim proizvodom po glavi stanovnika na zavidnom 20. mjestu u svijetu. Ostrvo je postalo i glavni svjetski proizvođač visokokvalitetnih poluprovodnika. Takođe, dvije trećine kompjuterskih čipova na svijetu se proizvode na ovom ostrvu. Kompanija TSMC je takozvana „livnica” za proizvodnju čipova, vrijedna skoro 100 milijardi dolara.

Kina smatra ostrvo dijelom svoje odmetnute teritorije koja je ostala jedino utočište Kuomintanga (Kineske Nacionalističke Partije) nakon poraza od strane komunista u kineskom građanskom ratu završenom 1949.  Poslije višedecenijske diktature i vanrednog stanja ostrvo se od sredine 90-ih transformisalo u uspješnu demokratiju. Zvanični naziv ostrva je Republika Kina i formalno njena vlast polaže pravo na kontinentalnu Kinu. Međutim, sa razvojem demokratije sve više Tajvanaca naginje ka nezavisnosti i formalnom prekidu politike jedne Kine sa dva sistema iako je 84 odsto Tajvanaca kineskog etničkog porijekla. Tome raspoloženju je doprinijelo i negativno iskustvo reintegracije Hong Konga koga je Britanija vratila matici 1997. godine uz obećanje Pekinga da će poštovati ljudska prava, demokratski politički sistem i slobodno tržište. To je kasnije nuđeno i Tajvanu ali rastući problemi u Hong Kongu kome se nameću brojna rješenja od komunističkog Pekinga su ohladili mnoge Tajvance. Oni tvrde da nikada nisu bili dio moderne kineske države koja je prvi put formirana nakon revolucije 1911. godine i Narodne Republike Kine koja je uspostavljena pod Maom Cetungom 1949. godine na kontinentu.

Kina ukazuje da je Tajvan prvi put postao dio Kine u 17. stoljeću u vrijeme dinastije Ćing. Ostrvo je predato 1895. godine Japanu nakon što su Kinezi izgubili prvi Kinesko-japanski rat. Kina je ponovo vratila ostrvo 1945. godine nakon poraza Japana u Drugom svjetskom ratu i od tada je međunarodno priznata teritorija Kine.

Trenutno samo 13 zemalja (plus Vatikan) priznaje Tajvan kao suverenu zemlju, tj. kao predstavnika cjelokupne Kine. Kina vrši značajan diplomatski pritisak na druge zemlje da ne priznaju Tajvan, ili da urade bilo šta što implicira priznanje. Međutim, iako je uglavnom nepriznat, Tajvan ima razvijene ekonomske i trgovinske odnose širom planete uključujući i Kinu.

Odnosi između Tajvana i Kine naglo su se pogoršali nakon posjete ostrvu tadašnje predsjedavajuće američkog Predstavničkog doma Nensi Pelozi u avgustu 2022. Peking je osudio posjetu Pelozi kao „izuzetno opasnu”.

Kina je tada pokrenula niz vojnih manevara uz angažman i svog nosača aviona i ispaljivanje balističkih projektila fokusiranih na šest zona oko Tajvana, od kojih se tri preklapaju s teritorijalnim vodama ostrva. Tajvan je upozorio da je tim potezom narušen njegov suverenitet jer je prisilio brodove i avione da pronađu rute oko tih područja. Kina se takođe povukla iz klimatskih razgovora sa Amerikom.

Od 2021. Kina pojačava pritisak slanjem vojnih aviona u tajvansku zonu protivvazdušne odbrane, samoproglašeno područje u kojem se strani avioni identificiraju, nadgledaju i kontrolišu u interesu nacionalne bezbednosti.

Nedavna posjeta Tajvanske predsjednice Tsai Ing-ven Sjedinjenim Državama pojačala je kritike i upozorenja iz Pekinga. Sadašnji predsjednik Donjeg doma američkog Kongresa Kevin Makarti sastao se u Kaliforniji sa predsjednicom Ing-ven zajedno sa delegacijom kongresmena iz obje stranke. Makarti je najavio široku pomoć kako bi ostrvo sačuvalo demokratiju.

Za razliku od Ukrajine, Vašington je nedavno javno obećao da će, osim isporuka naoružanja, braniti ostrvo ako Kina pokuša izvršiti invaziju. Do skoro je svaka američka administracija održavala dvosmislen stav na pitanje da li bi vojno intervenisala u slučaju kineskog napada. Predsjednik Džozef Bajden je nedvosmisleno iznio novu poziciju sadašnje administracije. Takođe je ponovio da Amerika zagovara jednu Kinu ali da se protivi vojnom rješenju.

Kako Kina ekonomski i vojno jača, rastu bojazni da bi se status kvo mogao promijeniti. Predsjednik Si Đinping je tokom posjete francuskog kolege Emanuela Makrona i šefice Evropske komisije Ursule fon der Lajen Pekingu prošle sedmice naglasio da Kina neće beskonačno čekati na reintegraciju ostrva rekavši da svako ko očekuje da Kina napravi kompromise i ustupke po pitanju Tajvana sanja nerealne snove.

Kina je napravila veliki prodor u Aziju i dominira regionalnim ekonomijama a tokom ruske invazije na Ukrajinu razvila je široku trgovinu sa Rusijom i time joj olakšala teret zapadnih sankcija. Kineska Inicijativa Put i pojas (BRI) kojim se infrastrukturno i ekonomski povezuje sa mnogim zemljama je, od 2013, kada je lansirana, postigla veliki uspjeh. Potpisano je preko 200 BRI sporazuma sa 149 zemalja i 32 međunarodne organizacije.

Peking ide i dalje od ulaganja kao vanjskopolitičkog alata. Rat u Ukrajini je učinio svoje. Putinova Evroazijska ekonomska unija (EAEU) i pekinška Šangajska organizacija za saradnju (SCO) su dobile na značaju. SCO čine Kina, Rusija, Indija i Pakistan, dok su Iran i Afganistan države posmatrači.

Nekadašnja Putinova vizija jedinstvenog tržišta „od Lisabona do Vladivostoka“ sa EU kao glavnim partnerom je doživila veliku modifikaciju. Sada, kada je poslovanje s Evropom gotovo ugašeno, Kremlj želi EAEU južno i istočno u Aziju, gdje se interesi EAEU sve više preklapaju sa SCO, što je posebno spomenuto u novom ruskom vanjskopolitičkom konceptu

Kao kontratežu Amerika gradi pacifički pojas kojim želi omeđiti ekspanziju Kine na Pacifik i jugoistočnu Aziju. Sjedinjene Države imaju veliki broj vojnih baza u Japanu u Južnoj Koreji što može predstavljati veliki izazov za Kinu u slučaju da se odluči za vojnu akciju protiv Tajvana. Tajvan predstavlja prirodni lanac od Južne Koreje do Filipina kojim se onemogućava direktni pristup Kine Pacifiku. Ako bi Kina preuzela Tajvan, neki zapadni stručnjaci sugerišu da bi onda mogla slobodnije da projektuje moć u zapadnoj regiji Pacifika i da bi čak mogla ugroziti američke vojne baze sve do Guama i Havaja.

Kina insistira da su njene namjere miroljubive. Nedavni vojni savez AUKUS između Australije, Velike Britanije i SAD-a je posebno dizajniran da se odupre pretpostavljenoj kineskoj ekspanziji.

Zapad je i dalje nesumnjivo moćan i stvara dvije trećine globalnog BDP-a. Još ima i značajnu prednost u visokim tehnologijama i sofisticiranom naoružanju. No, Kinezi tvrde da se, zahvaljujući lošoj demografiji i deindustrijalizaciji Zapada usljed globalizacije, u posljednje tri decenije taj jaz znatno smanjuje. Tome doprinose globalne energetske krize koje dovode do zatvaranja teške industrije kod kuće zbog „ekonomske neodrživosti“ rastućih troškova. Dobar primjer je sadašnja situacija sa proizvodnjom artiljerijske municije i dostava ukrajinskoj armiji. Sve zemlje NATO-a zajedno proizvode mjesečno ukupno 45.000 artiljerijskih granata od 155 mm dok Ukrajina svakog mjeseca ispaljuje oko 90.000 granata. NATO je primoran da razliku nabavlja od trećih zemalja i povlači američke zalihe municije iz Izraela i Južne Koreje. Zapadna vojna industrija za sada nije u stanju da poveća proizvodnju i nakon godinu dana ruske invazije, pa se mnogi pitaju kakva bi tek situacija bila u slučaju sukoba sa Kinom.

Prednost za Tajvan predstavlja to što ga od Kine odvaja 160 kilometara mora a Kina i nema veliki broj usko specijaliziranih amfibijskih i aviotransportnih snaga koje bi mogle lako savladati tajvansku dobro utvrđenu armiju. U otvorenom sukobu, neki zapadni stručnjaci predviđaju da bi Tajvan u najboljem slučaju mogao usporiti kineski napad i donekle spriječiti iskrcavanje kineskih amfibija na obalu dok ne stigne direktna intervencija američke pacifičke flote i snaga stacioniranih na Okinavi (Japan) i drugim bazama.

Nesporno je da Kina preferira „ponovno ujedinjenje” nevojnim sredstvima, kroz jačanja ekonomskih veza. Zapad isto nije voljan da se vojno sudari sa Kinom. U zapadnom taboru postoje brojna neslaganja oko zajedničke politike prema Kini. Kina troši na vojsku više od bilo koje druge zemlje, osim SAD-a, i mogla bi se osloniti na ogroman raspon sposobnosti, od pomorske moći, raketne tehnologije, aviona i sajber napada koje može koristiti kao tihi pritisak da se situacija opet pokrene ka mirnom faktičkom ujedinjenju.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PUTINOV REŽIM ZAVODI INFORMATIVNU CENZURU: Internet slobode u Rusiji na izdisaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rusija je još 2012. godine usvojila set zakona kojima se ograničavaju slobode surfovanja na internetu. Sistem kontrole je kasnije širen, a cenzura interneta se posebno pogoršala nakon početka agresije na Ukrajinu u februaru prošle godine. Roskomnadzor, državni regulator, je široko krenuo u blokade svih internet sadržaja kritičnih prema zvaničnoj politici Kremlja

 

Rusija je još 2012. godine usvojila set zakona kojima se ograničavaju slobode surfovanja na internetu tako što je uvela listu zabranjenih web stranica kojima se ne može pristupiti sa ruskih IP adresa. Uzrok su bili masovni protesti u Moskvi i drugim gradovima nakon brojnih optužbi za pokradene parlamentarne izbore u decembru 2011. i predsjedničke izbore u martu 2012. godine koji su vratili na tron Vladimira Putina koji je prije toga upravljao zemljom sa mjesta premijera. Zakon je ponovo dorađen naredne godine i njime su zabranjene sve internet stranice koje se sumnjiče „za ekstremizam“, „pozivanje na ilegalna okupljanja“ i „promjenu poretka“ čime su etiketirani oni koji su se suprostavljali sveprisutnoj kleptomaniji i korupciji u državnom vrhu. Iduće godine su zabranjene i web stranice koje vrše „uticaj na stanovništvo zemlje, pogotovo mlade ljude, sa namjerom da oslabe kulturne i duhovne vrijednosti“.

Ruski Sistem operativno-istražnih mera (SORM) zahtijeva od telekomunikacionih operatera da instaliraju hardver koji dobijaju od Federalne službe bezbjednosti (FSB) – nasljednice KGB-a. Hardver omogućava glavnoj špijunskoj agenciji da  nadgleda metapodatke i sadržaj komunikacije korisnika, uključujući telefonske pozive, elektronsku poštu i istorijat pretraživanja weba. Metapodaci se mogu dobiti bez naloga suda. Sistem je 2014. godine proširen i na platforme društvenih medija, a Ministarstvo komunikacija je naložilo kompanijama da instaliraju novu opremu koja može koristiti Paket duboke inspekcije (DPI) kojim se mogu detaljno i bez ikakve kontrole špijunirati ruski građani.

Zakon Jarovaja iz jula 2016. godine zahtijeva da svi web servisi pohranjuju korisničke podatke ruskih građana na serverima unutar zemlje. Od telekom operatera se traži da čuvaju snimke telefonskih razgovora, tekstualnih poruka i internet saobraćaja korisnika do 6 mjeseci, kao i metapodatke do 3 godine. Ovi podaci, kao i „sve druge potrebne informacije“ dostupni su vlastima na njihov zahtjev  bez sudskog naloga. Sajtovi koji ne ispunjavaju ovaj zahtjev mogu lako doći pod udar vladinih mjera. Slična rješenja je ranije u praksi kod nas sprovodila Demokratska partija socijalista (DPS) tako što su Uprava policije i Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) mogli na svoju ruku pristupati podacima o komunikaciji građana kod mobilnih operatera.

Ranijom legislativom ruske Dume koja je maskirana kao „borba protiv terorizma“ i dopunjena avgusta 2014. godine zahtijeva od operatera besplatnih pristupnih tačaka bežičnog interneta ili Wi-Fi (npr. u restoranima, bibliotekama, kafićima itd.) da prikupljaju osobne podatke svih korisnika, identificiraju ih pomoću pasoša i pohranjuju podatke.

Od januara 2018. godine, kompanijama registrovanim u Rusiji kao „organizatorima širenja informacija“, kao što su aplikacije za razmjenu poruka na mreži, nije dozvoljeno da imaju korisnike bez identifikacije.

Cenzura interneta se dodatno pogoršala nakon što je Putin otpočeo agresiju na Ukrajinu u februaru prošle godine. Roskomnadzor, državni regulator, je  krenuo u blokade svih internet sadržaja kritičnih prema zvaničnoj politici Kremlja. Na listi zabrana su se našle i popularne društvene platforme kao Twitter, Facebook, Instagram jer su odbile da objavljuju kremaljsku ratnohuškačku i nacionalističku propagandu sa RT televizije i Sputnjika. Stranice organizacija za ljudska prava (Human Rights Watch, Amnesty International) i portali poznatih medijskih kuća – BBC, Glas Amerike, Dojče vele, Meduza itd. su takođe blokirane samo zbog kritike Putinovog ratnog pohoda.

Roskomnadzor je blokirao i više od 10 hiljada web stranica pod optužbom da distribuiraju materijale kojim se „diskredituju ruske oružane snage”. Blokade su naređene od strane Glavnog državnog tužilaštva, koje ima ovlašćenja da nalaže zabrane bez odobrenja suda kako bi se spriječilo „širenje lažnih vijesti o vojsci“ za koje slijede drakonske kazne zatvora dodatno pojačane nakon početka agresije. Prošle godine je podneseno 779  krivičnih prijava zbog izjava na društvenim mrežama (objave, prenošenja tuđih objava, statusi na društvenim mrežama i poruke). Za takva djela je zaprijećena kazna zatvora do 15 godina. Kremaljske vlasti su pokrenule i najmanje 42 krivična postupka zbog ,,diskreditacije” vojske, od kojih je već 6 rezultiralo zatvorskim kaznama. Otvoreno je i 187 krivičnih predmeta zbog širenja „lažnih vijesti”.

Treba dodati i 1889 slučajeva prekršajnih tužbi, uključujući distribuciju ekstremističkih materijala i simbola zabranjenih organizacija (uključujući i organizaciju utamničenog opozicionara i antikorupcijskog aktiviste Alekseja Navaljnog). Kritike ruske armije i „specijalne vojne operacije“ od strane pronacističkih organizacija i/ili visoko rangiranih kriminalaca bliskih Putinu (primjer Jevgenija Prigožina, vlasnika Privatne vojne kompanije Wagner- PMCW) ne podliježu sankcijama državnih organa jer su navodne te kritike dobronamjerne zarad boljeg rezultata u agresiji na Ukrajinu.  Duma je sredinom ovog mjeseca inicirala izmjene zakona po kojima se kritika ruskih „dobrovoljačkih grupa“ uključujući Wagner i otvoreno nacističku Grupu Rusič takođe smatra krivičnim djelom koje povlači do 15 godina robije.

Roskomnadzor je dopustio na ruskom Telegramu cirkulaciju video snimka na kome ruski vojnici kastriraju i potom ubijaju vezanog ukrajinskog ratnog zarobljenika. Video su snimili ruski vojnici krajem jula 2022. godine kako bi se zločinom javno pohvalili na internetu. Ni  propagiranje ruskog fašizma i nacional boljševizma sa pozivima na masovna ubijanja ukrajinskih civila, posebno djece i nemoćnih ne predstavljaju nikakav problem ni državnom regulatoru ni tužilaštvu uprkos zakonima kojima su zabranjeni pozivi na surovost, nasilje i neprimjeren govor.

U pokušaju da zaobiđu rastuća ograničenja,  Rusi se sve više okreću virtuelnim privatnim mrežama (VPN). VPN je tehnologija koja omogućava korisniku da pristupi blokiranoj web stranici tako što zamjenjuje korisnikovu IP adresu s IP adresom servera na koje je povezan. IP adresa (Internet Protocol address– eng) je specifičan numerički niz od ukupno 12 brojeva, ili jedinstveni matični broj svakog računara koji mu omogućava adekvatnu komunikaciju sa stranicama i serverima. Na primjer, osoba koja živi u Moskvi uz pomoć VPN-a izgleda kao da je u Njujorku pa se sa servera u Njujorku bez problema pristupa internetu i time se zaobilaze vladine zabrane.

Otprilike 25 odsto ruskog stanovništvo ima VPN na svojim uređajima, što Rusiju čini osmom najpopularnijom zemljom za korištenje VPN-a u svijetu.

Putinov režim ne sjedi skrštenih ruku. Razvio se u tehnološki rat između ruske vlade i VPN kompanija. U septembru 2022. službeno je blokirano nekoliko najprisutnijih VPN provajdera, uključujući renomirani ExpressVPN. Ipak, ExpressVPN i većina drugih VPN-ova su ostali  funkcionalni do februara ove godine.  No posljednjih sedmica, mnogi Rusi i strani dopisnici se žale na društvenim mrežama da neki od najpopularnijih VPN-ova u zemlji više ne rade na mobilnoj internet konekciji koju obezbjeđuju MTS, Megafon, Tele2, kao i nekoliko kućnih internet provajdera.

ExpressVPN provajder je  objavio da je poslovanje u Rusiji postalo teže nego ikada.  „Ruska vlada trenutno aktivno blokira VPN veze. Izazov koji predstavljaju ove najnovije blokade je bez presedana“, stoji u poruci korisničke službe ExpressVPN-a. Ove kompanije ne žele prihvatiti poraz i počele su razvijati strategije za zaobilaženje ograničenja slobode interneta koje je nametnula vlada, uključujući postavljanje novih servera i rad na naprednijim protokolima.

Rat se nastavlja i na internetu.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEREDI U BRAZILU: Igre sa demokratijom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Situacija u Brazilu nekoliko dana nakon nasilnih protesta je mirna, no mediji prenose da i dalje postoji bojazan od sličnih scenarija. Nova brazilska vlada se u svojim prvim danima suočila sa gomilom problema koje će morati rješavati brže nego što je očekivala. Od toga će umnogome zavisiti ostatak njenog mandata

 

U prošlom broju našeg nedjeljnika sumirali smo godinu za nama i naveli kako su neke zemlje Južne Amerike prešle put od krajnje desnice ka vladama lijeve orijentacije. Desetak dana kasnije u Brazilu, jednoj zemlji sa pomenutim promjenama, haos. Mnogi brazilski scenario porede sa upadom pristalica Donalda Trampa, inače saveznika bivšeg brazilskog predsjednika Žaira Bolsonara, u američki Kapitol 6. januara 2021. Prije ravno dvije godine.

Bolsonaro je izgubio od Luiza Injacia Lule da Silve izborima u oktobru, ali su njegove pristalice odbile da prihvate tanku pobjedu suparnika i izborne rezultate. Kampovale su u blizini vojnih objekata, tvrdeći da su izbori pokradeni. Bez dokaza kojima bi potkrijepili tu tvrdnju. Značajan broj njih apelovao je na vojsku da svrgne izabranu vladu, a hiljade su marširale u nedjelju na glavni grad. Potom su upali u predsjedničku palatu, zgradu Kongresa i vrhovni sud. Razbijali su prozore, namještaj i opremu, uništavali umjetnička djela i službene dokumente.

Do dramatičnih akcija i scena dolazi nedelju dana pošto je Lula, veteran na političkoj sceni te zemlje položio zakletvu i preuzeo dužnost predsjednika. Novi brazilski predsjednik je suparničke demonstrante nazvao vandalima i fašistima.

Dan nakon što su napali sve tri grane vlasti u pokušaju da sruše demokratski izabranu vladu, Fred Aruda, brazilski ambasador u Londonu, rekao je: „Ono što se juče dogodilo u Brazíliji bilo je groteskno. Neuspjeli napad na naše institucije. Kao što je rekao predsjednik Lula, demokratija zahtijeva od ljudi da poštuju institucije”. Upozorio je da će akteri napada osjetiti svu snagu zakona, napominjući: „I svjedočiće neželjenim posljedicama svojih postupaka. Brazilska demokracija izranja još jača iz takvih mračnih epizoda“. Iz napadnutih institucija objavljeno je zajedničko saopštenje: „Pozivamo društvo da ostane mirno u odbrani mira i demokratije. Zemlja treba normalnost, poštovanje i socijalnu pravdu”.

Ministar pravde Flávio Dino rekao je da je oko 1500 ljudi uhapšeno tokom i nakon nemira, a policija je počela sa praćenjem onih koji su platili desetine autobusa za prevoz protestanata. Forenzički dokazi, uključujući otiske prstiju i fotografije, koristiće se za pozivanje ljudi na odgovornost. Ministarstvo pravde postavilo je e-mejl za primanje „informacija o teroristima koji su upali i uništili” vladine zgrade, a radi se i na pretraživanju slika kako bi se identifikovali izgrednici.

Bezakonje su osudili političari, svjetski čelnici i većina Brazilaca. Nakon telefonskog poziva u ponedjeljak, Lula i američki predsjednik Džo Bajden objavili su zajedničku izjavu u kojoj stoji da brazilska demokratija i slobodno izražena volja građana ima nepokolebljivu podršku Sjedinjenih Država.

Da je u Brazilu  stanje kopmpleksno pisao je švajcarski Neue Zürcher Zeitung (NZZ). „Radikalizovane pristalice Bolsonara jedva da su naišle na otpor tokom osvajanja i uništvanja: iako se danima znalo da će protestovati protiv Luline vlade u Braziliji, samo nekoliko stotina vojnika iz nacionalnih interventnih snaga Força Nacional bilo je poslato da zaštite zgrade. Samo nekoliko njih koristilo je suzavac ili pokušalo da se odupre naletu. Na društvenim mrežama postoje video snimci bezbjednjaka koji prijateljski ćaskaju sa napadačima. Tek kada je predsjednik Lula u nedjelju popodne oduzeo upravi prestoničkog okruga komandu nad bezbjednosnim aparatom i prenio je na saveznu vladu do 31. 01. policija je brzo reagovala i u ranim večernjim satima uspjela da oslobodi zgrade“.

Nakon nedjeljnog haosa, u ponedjeljak nove slike. Ljevičarske organizacije u gradovima uključujući Sao Paulo i Rio de Žaneiro marširale su u znak podrške novoizabranom predsjedniku. „Nema amnestije!”, skandirali su tražeći kazne za izgrednike od prethodnog dana.

Mediji su nakon ovih događaja analizirali situaciju u Brazilu i ocijenili da je Lula sa svojim saradnicima odlučio da ne proglasi vanredno stanje, jer bi tada vojska  preuzela skoro svu vlast. U novim političkim strukturama na vlasti u Brazilu postoji bojazan da svi generali ne bi sprovodili njegova naređenja. Među njima ima i Bolsonarovih ministara i onih koji su podržali proteste.

Bolsonaro je kritikovao ovakav način izražavanja neslaganja sa politikom u jednoj demokratskoj zemlji, ali u skladu sa svojom strategijom od gubitka izbora nije nedvosmisleno tražio od svojih pristalica da prestanu sa protestima. Usput je napravio paralelu sa sličnim situacijama iz 2013. i 2017. godine kada su izgrednici bili iz redova druge političke opcije. Bivši predsjednik otputovo je u Sjedinjene Američke Države uoči nereda u Braziliji. Neki smatraju kako bi izbjegao odgovornost za ono što je uslijedilo. Nakon što su mediji postavili pitanje njegovog statusa u SAD-u izašle su informacije o njegovom bolničkom tretmanu na Floridi. Bolsonaro se liječio od bolova u crijevima povezanih sa ubodom nožem koji je pretrpio tokom izborne kampanje 2018. godine.

Pobuna pro-Bolsonarovaca bila je jadna, smatraju brojni analitičari i slažu se da je za sada uspjela u jednom. Ojačala je predsjednika Lulua.

NZZ ovako  analizira situaciju u Brazilu: „Vrhovni sud koji kontroliše Luluin prijatelj glavni sudija Alexandre de Moraes koji je svojim odlukama zamrzao sve antikorupcione sudske procese protiv Lulua i tako mu omogućio da se uopšte kandiduje za predsjednika Brazila, a potom odbacio sve primjedbe na izborni proces i proglasio Lulua za pobjednika, je suspendovao Ibaneisa Rochu, guvernera Brazilije, na tri mjeseca. Rocha se smatra saveznikom Bolsonara i već je pokazao nezaiteresovanost u procesuiranju demonstranata tokom nasilnih nereda prije tri nedjelje i pokušaja atentata neposredno prije stupanja na dužnost“. U međuvremenu su uhaošeni i neki visoki funkcioneri prethodne vlasti.

Da je situacija u Brazilu dramatičnija nego što izgleda pokazuje i monitoring društvenih mreža. Na zahtjev brazilske vlade, društvene mreže počele su sa čišćenjem svojih platformi od bilo kakvog sadržaja koji podstiče nasilje, izvijestila je novinska agencija RojtersMeta, pod kojom funkcionišu Fejsbuk i Instagram, rekli su da su nedjeljni nemiri u Braziliji označeni kao „nasilan događaj”, te će stoga svaki sadržaj koji ga podržava ili hvali biti uklonjen. Guglova platforma JuTjub na sličan način „pomno prati” situaciju, a njihov tim uklanja problematične sadržaje. To uključuje „streamove uživo i video zapise koji podstiču nasilje”. Aplikacija za razmjenu poruka Telegram takođe sarađuje sa brazilskom vladom na provjeri činjenica. Sve ovo je reakcija na situaciju uoči nedjeljnih događaja, kada su Bolsonarove pristalice dijelile na društvenim mrežama svoje planove mobilizacije, grupisanja i provale u vitalne vladine zgrade.

Situacija u Brazilu nekoliko dana nakon nasilnih demonstracija je mirna, no mediji prenose da i dalje postoji bojazan od sličnih scenarija. Nova brazilska vlada se već u svojim prvim danima suočila sa gomilom nevolja koje će morati rješavati brže nego što je očekivala. Od toga će umnogome zavisiti ostatak njenog mandata.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo