Povežite se sa nama

MONITORING

POSLJEDICE NEKONTROLISANE GRADNJE: Budvani gube tlo pod nogama

Objavljeno prije

na

Dogodilo se, konačno, i to. Ostvaruju se preporuke bivšeg ministra Predraga Sekulića, kako Budvu treba pustiti da propadne do kraja. I pustili su je, on, njegovi prethodnici i nasljednici u fotelji čelnika Ministarstva održivog razvoja i turizma. Budva puca po svim šavovima pod teretom betona i željeza koje su svojim potpisima na nakaradne i pogubne urbanističke planove, sasuli u ovo nekada mirno turističko mjesto.

Glavna ulica u Budvi, Mediteranska, koja vodi ka Starom gradu popucala je u dužini od nekoliko desetina metara na jednom dijelu, dok na drugom polako tone…Pucaju i odvajaju se trotoari oko novosagrađenih stambenih zgrada i solitera.

Centar Budve urušava se naočigled građana koji su uzalud upozoravali da je ovakav ishod neminovan kao rezultat nekontrolisane gradnje na lokalitetu poznatom pod nazivom Velja voda. Toponim Velja voda za pojas između Jadranskog sajma i Starog grada, ukazuje da je riječ o močvarnom i trusnom području, velikom jezeru podvodnih voda ispod budvanskog akvatorijuma.

Upravo na tom najosjetljivijem dijelu grada planirana je gradnja niza gusto zbijenih višespratnica, sa 15 i više spratova, na osnovu kontroverznog plana DUP Budva-centar, koncipiranog tako da zadovolji interese vlasnika zemljišta i tajkuna povezanih sa vlastima na lokalnom i državnom nivou.

Investitori stambenih kompleksa i hotela koji grade u ovoj zoni pribjegavaju raznim tehnikama prilikom postavljanja temelja u mulju, ilovači i pijesku, i to na desetine metara ispod niova mora, kako bi gradili visokoisplativa garažna mjesta u nekoliko etaža. Neki su se osiguravali postavljajući na hiljade šipova, drugi gradnjom betonskih dijafragmi… Svako na svoj način, bez zakonom obavezujućih standarda.

Gradi se na vodi kao da je Budva Venecija ili Dubai. Na taj način izgrađen je kompleks Tre Canne uz Slovensku plažu, zatim stambeno- poslovni centar TQ Plaza, stambeni kompleks firme ICL Inženjering iz Podgorice, koji je izgradio Bemaks, soliter Perla, pored Zeta filma čiji su investitori nekoliko budvanskih porodica i grupa građevinskih tajkuna, zatim zgrada firme Stratex DOM XXI, i niz drugih zgrada.

Koliko je gradnja u ovom osjetljivom području izvan kontrole struke i nadležnih državnih organa pokazuju primjeri bespravno izgrađenih solitera i zgrada, praktično bez ijednog validnog dokumenta za gradnju.

No prst krivice za pucanje Mediteranske uperen je na otvoreno gradilište kompleksa Porto Budva, čije je investitor firma Alart centar a jedan od vlasnika, arhitekta iz Prištine Naser Ramaj. Na tom lokalitetu u toku je postavljanje temelja za velelepni stambeno-poslovni kompleks i iskop zemljišta za podzemne prostorije.

Ramaj je odbacio optužbe za nastalu situaciju i naveo kako ne postoje dokazi da je upravo to gradilište uzrokovalo štetu.

On je kazao da građani Budve dobro znaju da put ima slijeganja i da cijeli grad pliva tokom većih padavina zato što nisu izgrađeni kanali za odvod atmosferskih voda, dok su stari zatrpani.

„Angažovanjem vještaka treba da se duž cijele Mediteranske ulice procijeni slijeganje puta i nastalih pukotina da bi se došlo do pravog stanja problema. Porto Budva nije problem iako ga je najlakše optužiti,” kazao je Ramaj i apelovao na nadležne institucije da se uključe u rješavanje problema zbog kojeg trpi veliku materijalnu štetu, kako bi neometano nastavio radove.

Pomjeranje zemljišta, pucanje i ugibanje tla, isplivavanje objekata, već su viđeni ekscesi u budvanskoj građevinskoj zbilji. Zato je predsjednik Opštine Dragan Krapović zatražio ekspertizu stručnjaka Građevinskog fakulteta iz Podgorice, koji treba da ustanove uzroke pucanja asfalta u Mediteranskoj.

Prilikom izgradnje kompleksa ICL Inženjeringa sa četiri kule na Veljoj vodi, ukupne površine oko 30.000 kvadrata, temelji za podzemne garaže kopani su na 10,5 metara ispod nivoa tla, ili 6,5 metara ispod nivoa mora.

Graditelji su naišli na tekuće podzemne vode pod velikim pritiskom. U jednom trenutku temelji sa izgrađene tri podzemne i tri nadzemne etaže ovog kompleska zidanog na jednoj betonskoj podlozi, potpuno su isplivali na površinu za cijelih 10 centimetara. Danonoćnim betoniranjem, zgrade su se vratile na početni nivo. Kasnije se jedna od četiri kule nakrivila, ali su građevinci Bemaksa uspjeli da je vrate u normalu. Tokom gradnje popucali su zidovi na susjednim kućama i hotelu Oaza, sa kojim se kompleks graniči. Ali se niko nije uzbudio zbog toga.

Za potrebe iskopavanja temeljne jame, Bemaks je ugrađivao ankere ispod Mediteranske ulice prema susjednoj stambenoj zgradi, zbog čega stanari strahuju da je njihova zgrada ugrožena.

Mjerenjima koje je investitor sproveo ustanovljeno je kako su na čvrsto tlo, odnosno stijenu, naišli tek na 42. metru dubine. Sve ostalo je voda i pijesak u kome se besomučno gradi.

Slično se dogodilo i investitoru takozvane zelene zgrade naspram Pošte, sagrađene prije nekoliko godina, kome je temeljnu betonsku ploču sa sve armaturom voda izbacila uvis, na zaprepašćenje Budvana. Stvar je zataškana ponovnim betoniranjem i niko nije pravio problem oko takvog incidenta.

Na 12,5 metara dubine u 90 odsto budvanskog polja teče ogromna brza i slatka voda, tvrde naši sagovornici.

„Ulice pucaju zbog elementarnog neznanja o hidrografiji i kvalitetu terena na kome se objekti planiraju”, kaže za Monitor arhitekta Slobodan Bobo Mitrović. On navodi da je budvansko polje do juče bilo močvara u dijelu ispod magistralnog puta.

„Planeri i projektanti koji ne vode računa o hidrografiji su one školovane neznalice koje su Budvi došle glave. Prilikom planiranja jednog grada postoji niz strukovnih normi iz oblasti prirodnih nauka koje se moraju poštovati. U svom planerskom naletu od 2007. Budva nije vodila računa o tome a nadležno Minisatrstvo ni dan danas. Za zdavanje urbanističko-tehničkih uslova za gradnju ne postoje podaci o zemljištu, samim tim ne postoji zakonska obaveza na koji način da investitori fundiraju tlo”, kaže Mitrović

On navodi kako je izbor načina fundiranja i planiranja podzemnih garaža ostavljen na ličnu volju investitora koji u svojim ambicijama ne vode računa o podzemnim vodama niti ih ko na to upozorava.

„DUP Budva –centar u cjelini, sa gustom koncentracijom teških fizičkih struktura, izuzetno teškim za budvansko močvarno tlo prouzrokovao je niz problema koji će dugo trajati. Izgradnja garaža i podruma u vodi na tako banalan način i do 20 metara dubine a ne odvoditi vode koje su nove fizičke strukture istisnule, dovodi do poplava, i pravih gejzera koji izviru,” navodi Mitrović

Takav je slučaj sa soliterom nadomak Starog grada kojeg su građani nazvali Perla, ispred kojeg je Mediteranska ulica tokom kišnih dana neprohodna. Na toj lokaciji dogodila se i jedna uznemirujuća prirodna pojava, kada je stablo stare magnolije najednom propalo u zemlju koja se iznenada otvorila.

„Voda traži svoj put i ako se budvanska podzemna jezera hitno ne regulišu nekim odvučnim kanalima, stradaće i okolne starije zgrade”, upozorava Mitrović.

Podzemna voda pravi velike probleme već izgrađenim kompleksima čiji se stanovi i apartmani uveliko prodaju. U pomenutom Bemaksovom kompleksu crpne pumpe rade danonoćno jer podzemne etaže plivaju pod vodom. Slična je situacija i sa elitnom TQ Plazom, iz čijih se garaža voda izbacuje pumpama, dok je Perla gotovo stalno poplavljena. Sudbina solitera izgrađenih na Veljoj vodi je takva da tokom čitavog „života” ovih zgradurina pumpe moraju raditi i izbacivati vodu iz podrumskih prostorija, koju ni na koji način ne mogu zaustaviti.

Mediteranska ulica zatvorena je za saobraćaj do daljnjeg. Investitori prodaju svoje kvadrate, bivša DPS vlast naplatila je svoje usluge na razne načine, dok novoj lokalnoj upravi u Budvi preostaje saniranje posljedica divljeg urbanizma.

Uzaludne preporuke

Nakon katastrofalnog zemljotresa koji je pogodio Crnu Goru 1979. godine, u kojem je sravnjen Stari grad i nekoliko hotela u zaleđu Slovenske obale, preduzete su brojne aktivnosti na sanaciji i analize svih seizmičkih aspekata. Veliki broj stručnjaka iz Amerike, Evrope i Japana bio je angažovan u okviru projekta tehničke pomoći Ujedinjenih nacija u timu Međunarodnog konsultativnog odbora, kojim je predsjedavao čuveni arhitekta Adolf Ciborovski.

Uspostavljeni su novi propisi i pravila gradnje objekata u trusnom području Crnogorskog primorja, koji su kasnije u najvećoj mjeri ignorisani. Odmah nakon zemljotresa započeta je izgradnja turističkog naselja Slovenska plaža.

„Montenegroturist je dobio podršku za gradnju Slovenske plaže, ali uz određene uslove”, navodi profesor Rade Ratković, koji je u to vrijeme bio zaposlen u velikom turističkom preduzeću.

Preporučena je isključivo ambijentalna, niska gradnja jednostavnih objekata tipa resorta, najviše prizemlje i jedan sprat. Imali smo dodatnih problema kada je projekat naselja bio gotov u pogledu spratnosti i komplikovanih osnova. Naglašeno je da se protiv zemljotresa treba boriti urbanizmom u smislu da se ljudim omogući lak i brz izlazak iz objekata u slučaju potresa.

Prostor Velje vode ocijenjen je tada kao nepodoban za gradnju zbog najgorih geomehaničkih svojstava tla na kome se ne može graditi ni po kojem poznatom sistemu gradnje objekata.

Eksperti su dali sugestije da se na toj lokaciji izgradi veliki gradski park”, podsjeća profesor Ratković.

Branka PLAMENAC

Komentari

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MINISTARSKI POSLOVI MILUTINA SIMOVIĆA I  BIZNISMENA TOMISLAVA ČELEBIĆA: Ja tebi tender – ti meni stan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sumnjiva veza milionskog tendera i kupovine trosobnog stana

 

Odlazeći predsjednik Opštine Nikšić i doskorašnji ministar poljoprivrede i ujedno potpredsjednik Vlade za finansijski sistem Milutin Simović kupio je u septembru 2019. godine imovinu vrijednu 242.000 eura. Međutim, prijavljeni prihodi visokog državnog funkcionera i njegove porodice tada nijesu bili dovoljni da opravdaju toliki trošak. Šta više, nema dokaza da je Simović uopšte isplatio taj novac. Na to ukazuju podaci koje je prikupila Mreža za istraživanje organizovanog kriminala i korupcije – LUPA i Monitor.

Prema podacima Uprave za nekretnine, Simović je 30. septembra 2019. godine kupio trosoban stan (150m2) i parking prostor (32m2) od kompanije Čelebić, koja je u vlasništvu biznismena Tomislava Čelebića, poslovnog partnera i prijatelja predsjednika države Mila Đukanovića.

Istovremeno, dok se pripremala kupovina stana, tekao je i milionski vrijedan tender Ministarstva poljoprivrede koji je Simović dodijelio upravo Čelebićevoj drugoj kompaniji – Čelebić agrar, koja je postala 30-godišnji zakupac preko 156 hektara državne zemlje po cijeni od svega 1,01 cent/ m2 godišnje.

Zemljište se nalazi nedaleko od obale sa pogledom na more i atraktivnu uvalu Bigovo gdje je planirana izgradnja luksuznog turističkog naselja Bigova Bay sa dva hotela, 357 apartmana i 230 vila ukupne investicije od oko 300 miliona eura.

I iza projekta Bigova Bay se nalazi, preko mreže ofšor firmi sa Kipra i Ujedinjenih Arapskih Emirata, još jedan prijatelj predsjednika Đukanovića – bivši palestinski ministar i poslanik Mohamed Dahlan, osuđen na tri godine zatvora u svojoj zemlji zbog korupcije i zloupotrebe položaja. Dahlanovo hapšenje i izručenje palestinske vlasti traže još od 2015. godine a od 2019. godine je, zbog navodnog učešća u ranijem krvavom pokušaju svrgavanja predsjednika Redžepa Erdogana, i na potjernici Turske koja nudi nagradu od 700 hiljada dolara za informaciju koja bi vodila hapšenju Dahlana.

Prema zvaničnim podacima sa portala Agencije za sprječavanje korupcije (ASK), Simović je kao tadašnji potpredsjednik Vlade po osnovu plate ostvario 2019. godine ukupan godišnji prihod od 21.363 eura kao i još 6.420 eura drugih prihoda što je ukupno 27.783 eura. Predstavnicima Agencije dostavio je podatak da je iste godine njegova supruga Ljiljana Simović prihodovala ukupno 31.156 eura (plate i renta). Bračni par Simović nije imao nikakvu prijavljenu ušteđevinu te, kao ni prethodne godine.

Mimo redovnih prihoda, bračni par Simović ima prijavljena sredstva iz tri stambena kredita od kojih su prva dva korištena za kupovinu pomenutog stana prema riječima samog Simovića. Glavni je od 120.000 eura dobijen 21. novembra 2017. godine od Hipotekarne banke koja je upisala teret na kuću u podgoričkom naselju Zlatica od 214 kvadrata, danas u vlasništvu Simovićeve kćerke. Taj kredit Milutin Simović je prijavio ASK-u u martu 2018. godine i otplaćuje ga u mjesečnim ratama od 855 eura. Drugi kredit je od 40.000 eura iz maja 2019. godine koji je njegova supruga podigla i za koji plaća mjesečnu ratu od 40 eura i treći od 3.500 eura iz oktobra 2015. godine.

Međutim, u martu 2018. kada je Simović prijavio stambeni kredit nije evidentirana kupovina stana što je on i potvrdio dnevnom listu Dan u maju iste godine rekavši da će nekretninu prijaviti „nakon sklapanja ugovora o kupovini nekretnine i njene uknjižbe u katastru nepokretnosti“. Da stvar bude čudnija, Simović je trosobni stan i parking ipak prijavio u imovinski karton u martu 2019. godine, što je pola godine ranije nego je stan i kupljen (30. septembar 2019 – dokumentacija Uprave za nekretnine) i skoro godinu i po nakon dizanja kredita.

Kad se sve sabere, i ostvareni prihod i sredstva od kredita, Simovići su zajedno do 30. septembra 2019. godine (kada je potpisan Ugovor o prodaji sa uspostavljanjem hipoteke u korist prodavca) posjedovali najviše oko 201.000 eura (ukupni prihodi ostvareni u prva tri kvartala te godine), ili još preciznije, 192.945 kada oduzmu rate za kredite od 855 eura i 40 eura za prvih 9 mjeseci te godine.

Međutim, prema dokumentaciji Uprave za nekretnine ne postoji dokaz da je Simović uopšte dao novac za stan kompaniji Čelebić. U zapisu ugovora UZZ br.1245/2019 koji je sačinila notarka Tanja Čepić navodi se da je Simović isplatio iznos od 210.000 eura prije zaključenja ugovora. Dakle taj novac nije evidentiran i isplaćen u prisustvu notarke koja je sačinila zapis ugovora. Čak i da jeste isplatio novac postavlja se pitanje kako je Simović mogao isplatiti toliki novac sa svega 192.945 eura prihoda i kredita izuzimajući još neuračunatu ratu za treći i najmanji kredit i bez ikakve prijavljene ušteđevine njega i supruge.

Osim toga, Simovićevo domaćinstvo je moralo da troši 2019. godine novac na hranu, piće, račune, poreze, održavanje prijavljenog voznog parka… što je dodatno opterećenje za kupovinu tako vrijedne imovine i što tadašnji ministar poljoprivrede i potpredsjednik Vlade nije objasnio ASK-u.

U ugovoru o prodaji trosobnog stana od 242.000 eura sa kompanijom Čelebić iznos od 32.000 eura naveden je kao preostali dug (nakon uplate od 210.000 eura), koji se Simović obavezao da isplati najkasnije do 3. novembra 2020. godine. Taj rok je kasnije prolongiran do 3. novembra 2022. godine na osnovu potpisanog aneksa Ugovora o prodaji UZZ 776/2020 od 21. septembra 2020. godine.

Pokušaji da dobijemo odgovor od notarke Čepić zašto nije tražila od Simovića dokaz na koji način je isplatio kompaniji Čelebić 210.000 eura, što je bila njena zakonska obaveza, je ostao bez odgovora do objave istraživanja.

Sa druge strane, vrijedan tenderski ugovor sa drugom Čelebićevom firmom Čelebić agrar tadašnje Simovićevo ministarstvo je potpisalo nešto više od godinu dana prije nego što je zvanično evidentirana kupovina stana i parking prostora.

Početkom decembra 2017. godine Vlada premijera Duška Markovića formirala je Komisiju za valorizaciju poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini, kojom je rukovodio upravo Simović. On je 18. decembra 2017. objavio javni poziv za učešće na tenderu za davanje u zakup nepokretnosti na lokalitetu Vranovići u opštini Kotor.

Državna zemlja ukupne površine od 1.564.477 kvadrata, čija vrijednost se procjenjuje na desetine miliona eura, ponuđena je u 30-godišnji zakup za uspostavljanje zasada maslina, s tim da se ponuđač obaveže da će najmanje 80 odsto ukupne zakupljene površine biti pod zasadima. Na zemljištu je nađen i izvor vode koji će uveliko riješiti problem navodnjavanja maslina.  Tendersku dokumentaciju otkupile su tri kompanije iz Podgorice – Montenegro Travel router, Čelebić agrar i Pierbesa. Prve dvije kompanije su u martu 2018. godine poslale ponude. Komisija na čijem je čelu bio Simović proglasila je ponudu kompanije Montenegro Travel Router neispravnom, dok je ponuda Čelebić agrara okarakterisana kao ispravna, nakon čega su otpočeti pregovori na usaglašavanju ugovora o zakupu.

Simovićeva Komisija za valorizaciju državnog poljoprivrednog zemljišta je 19. aprila 2018. godine usvojila Izvještaj o rezultatima pregovora po osnovu tendera, piše u dokumentu Vlade, u koji je uvid imala LUPA. Dogovorena je cijena zakupnine od 101 euro po hektaru (101€/10,000 m2) ili 1,01 cent po metru kvadratnom (1,01c/m2) na godišnjem nivou. To znači da za 30 godina gazdovanja vrijednom imovinom na primorju Čelebićeva kompanija treba da plati ukupno oko 474 hiljade eura ili 15.801 euro godišnje uz realizaciju investicionog programa podizanja plantaža maslina vrijedan oko 7,9 miliona eura do 2022. godine uz stručni nadzor Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja.

Međutim, tu nije kraj. Iako je poljoprivredno zemljište dato u zakup za poljoprivrednu valorizaciju, investitoru je naknadno dozvoljeno da, osim zasada maslina, dio zemlje namijeni u svrhu turizma „tipa T4 etno sela, ugostiteljstva i turizma“ čime se „dozvoljava formiranje parcele za objekat turizma (od 2500 m2 do max 5000 m2) za potrebe nove gradnje. Na parcelama je moguće graditi više objekata do postignute zauzetosti“. To pokazuje dokument kotorskog Sekretarijata za urbanizam, građevinarstvo i prostorno planiranje od 28. decembra 2020. Sve to je Čelebić dobio od Simovića za godišnju cijenu zakupa od 1,01 cent /m2.

Novinari Mreže LUPA i Monitora su pokušali dobiti odgovor od Simovića na uočene nelogičnosti i kontradikcije koje se tiču njegovih prijavljenih prihoda, troškova, neusklađenog vremena kupovine nepokretne imovine i eventualnog konflikta interesa zbog tenderskog procesa. Međutim Simović nije odgovarao na pitanja poslata još 5. januara ove godine.

Iz nevladine organizacije Akcija za socijalnu pravdu najavili su da će, za ovaj konkretni slučaj, uputiti inicijativu ASK-u „da sprovede adekvatnu kontrolu i utvrdi iz kojih je izvora bivši potpredsjednik Vlade kupio stan, kao i da li je time došlo do kršenja Zakona o sprečavanju korupcije“. Akcija navodi da „ovakvi slučajevi samo dodatno potvrđuju opravdanost zahtjeva da se što prije zakonski uredi pitanje sticanja imovine javnih funkcionera, što bi trebalo da bude jedan od prioriteta nove vladajuće većine”.

Vladimir OTAŠEVIĆ
Jovo MARTINOVIĆ
(Ovaj tekst nastao je u sklopu projekta
“Data novinarstvo u funkciji
vladavine prava“)

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MINISTARKA BRATIĆ I NESUĐENA DIREKTORICA  ĐAČIĆ: Slika i prilika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šovinistički ispadi tek postavljene, pa odmah i smijenjene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović“ u Pljevljima Bojane Đačić nisu slučajni incidenti u resoru kojim rukovodi Vesna Bratić. Oni upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti

 

Šovinistički ispadi nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović“ u Pljevljima Bojane Đačić nisu tek slučajni incidenti u Ministarstvu prosvjete, kulture, nauke i sporta (MPKNS) kojim rukovodi Vesna Bratić. Oni upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. I upozorava na opasnu praksu – nigdje drugačijih.

Đačićeva je smijenjena odlukom ministarke Bratić, nakon što je njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, simbolom četničkog pokreta, osvanula ove nedjelje na društvenoj mreži Instagram, i izazvala snažnu osudu javnosti. Za vršiteljku dužnosti direktorice OŠ „Ristan Pavlović“ izabrana je u ponedjeljak, 26. aprila, a smijenjena je jedva dva dana poslije.

,,Nepodnošljiva mi je sama pomisao da Srpkinja ode za Hrvata ili Muslimana. Tu pomirenja nema. Nema objašnjenja za tu ljubav. Imam koleginicu koja je izbjegla iz Sarajeva, došla ovdje i udala se za Muslimana, oca joj je to u grob ‘oćeralo. Umjesto da djecu krštava, ona ih suneti“, jedna je od huškačkih i necivilizovanih objava na nalogu @crnogorka__ na društvenoj mreži Tviter, čija je autorka navodno Đačić.

Navodno, jer je ona demantovala povezanost sa tim online profilom, iako su na njemu objavljivane i njene fotografije. Monitor je Đačićevu kontaktirao, ali do zaključenja ovog broja nije odgovorila na pitanja.

Na istom nalogu podijeljena je i fotografija Instagram profila izvjesne Ermine, koja pravi torte, na kojoj se nalazi torta sa likom Svetog Save, iznad kog je ćirilicom napisan tekst Srećna slava. Uz tu objavu, sa naloga koji se pripisuje Bojani Đačić, napisan je i komentar – Ne može protiv svetosavskog genetskog koda… Kako bula ćirilicu veze.

Još je grozomornih objava dijeljeno sa istog profila.

Valja ukazati na to da se ministarka Vesna Bratić nije distancirala od neprihvatljivog ponašanja njene izabranice. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez ijednog zvaničnog izjašnjenja MPNKS-a. No, to neće izbrisati činjenicu da ju je odabrala i na funkciju postavila upravo ministarka.

Nije imenovanje Bojane Đačić jedini sporni potez Vesne Bratić, čija je, podsjećanja radi, kandidatura osporavana upravo zbog izjava da se ponosi što je „srpski nacionalista“ ili one da je Boris Dežulović ,,ustaša”.

Za novog člana Upravnog odbora (UO) Univerziteta Crne Gore (UCG) Bratićka je postavila Budimira Aleksića, profesora Cetinjske bogoslovije i poslanika DF-a, poznatog javnosti, između ostalog, i po rijetkom glasu u Skupštini Crne Gore protiv Zakona o istopolnim brakovima ili po uvodnom govoru o „snu o srpskom jedinstvu” na konferenciji Podgorička skupština 1918. i ujedinjenje Crne Gore i Srbije. Osim njega, članice UO UCG-a su i profesorice Milijana Novović Burić i Milena Burić, bliske novim vlastima. Na funkciju vršioca dužnosti rektora Univerziteta postavljen je Vladimir Božović, predsjednik Izvršnog odbora Matice srpske i jedan od osnivača senzacionalističkog portala In4S.

Za portparolku ministarka Bratić izabrala je Ljubicu Gojković, novinarku Srpske televizije. U jednoj od emisija koje je vodila Gojkovićeva, gostovala je i Rada Višnjić učiteljica iz Bara, poznata po tome što je pozivala učenike na molebane.

Još jedan od „eksperata” Vesne Bratić je i Vladimir Vuković, angažovan za konsultanske usluge. Vuković je, osim zbog pojedinih spornih objava na Fejsbuku, pod lupu javnosti došao nedavno, kada je uživo, na svom Fejsbuk profilu, prenosio doček boksera Petra Liješevića i, usput, vrijeđao novinara RTCG-a Nebojšu Šofranca, nazivajući ga „splačinom” i ometajući ga na njegovom radnom zadatku.  Iz Bratićkinog resora su se, naknadno, ogradili od „pretjerane euforije” koja je narušila poruku dočeka.

Nisu sporna samo imenovanja Bratićke, nego i razrješenja. Ministarstvo kulture imalo je 13 službenika koji su zapošljeni po ugovoru o djelu.U prvoj turi, tek  nakon što je ministarka stupila na funkciju,  aneks o produžetku ugovora jedino nije dobio pravnik Nedžada Popara, bez obrazloženja. Monitor je pisao o tome.

Monitor se obratio resoru Vesne Bratić i zatražio odgovor na pitanje koje su kompetencije preporučile Bojanu Đačić za direktorku osnovne škole. Osim toga, tražio je i informaciju o tome koliko je do sada osoba iz manjinskih naroda imenovano na neke od funkcija u Ministarstvu prosvjete, kulture, nauke i sporta. Odgovore nije dobio. Prema našim, dobro obaviještenim izvorima, u tim resorima nema nijednog pripadnika manjina, čak ni među nižim činovnicima.

„Trenutno svjedočimo trendu nacionalističkih istupa koji dodatno radikalizuju ionako tenzičnu atmosferu u zemlji. Posebnu težinu to ima kad dolazi od nekog ko radi za institucije. Iz svega što je javno dostupno o Bojani Đačić, proizilazi da se radi o osobi opasnih nacionalističkih stavova i stoga je važno da ona ne dođe u poziciju da upravlja obrazovnom ustanovom sa takvim pristupom različitostima”, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građanskog obrazovanje (CGO).

Kako je istakla, dobro je što je nadležno ministarstvo brzo odreagovalo njenom smjenom, ali bi to trebalo da bude naučena lekcija – da se ubuduće mnogo pažljivije i odgovornije pristupi izboru novog rukovodnog kadra. „Sporno je što će Đačićeva sa takvim stavovima nastaviti da obrazuje djecu u čijim bi se glavama u tom uzrastu trebala kreirati slika o građanskom društvu i društvenim normama, kao i razumijevanja različitosti, što ona nije prezentovala”, napominje Kaluđerović.

Zamjenu teza o smjeni Đačićeve napravio je poslanik vladajućeg Demokratskog fronta (DF) Marko Kovačević, koji je na posljednjoj sjednici skupštinskog Odbora za ljudska prava ocijenio da je ona smijenjena isključivo zato što je pripadnica srpskog naroda. „Otpočeo je jedan linč i odmazda samo zato što je pripadnica srpskog naroda i pretpostavljena joj je krivica. Problematizuje se svaki simbol koji srpski narod ističe u Crnoj Gori”, kazao je Kovačević, i zatražio od zaštitnika ljudskih prava i sloboda Siniše Bjeković da se izjasni o tom slučaju.

Bjeković je kazao da se, iz informacija u medijima, može zaključiti da Đačićeva nije smijenjena zbog njene nacionalne pripadnosti, nego zbog objava na društvenim mrežama. „Provjerićemo da li je razlog za smjenu sa dužnosti Đačić samo lično svojstvo, pripadnost srpskom narodu ili su to neki drugi opravdani i na zakonu utemeljeni razlozi”, naveo je on.

Crnoj Gori, na putu ka društvu različitosti koje se ne isključuju, ne pomažu pojedine opasne izjave ministarke Bratić. Poput one da „imamo elitne građane i elitni narod koji će tek da dobije svoju pravu elitu“. Ideje o elitnim narodima donijele su mnogo zla tokom istorije.

Nesuđena direktorica Đačić nije incident. Slika i prilika ministarke Bratić su ljudi koje bira za svoje saradnike. Očito je da ima neke specijalne kriterijume. I da ne planira tek tako da se sa njima rastane.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo