Povežite se sa nama

MONITORING

SLUČAJ VESELINA VELJOVIĆA: Karijera od afera

Objavljeno prije

na

Premijer Duško Marković još jednom je pokazao da u svog kuma dr Veselina Veljovića ima bezrezrervno povjerenje. Vlada je formirala prošlog utorka Komisiju za izradu Predloga strategije nacionalne bezbjednosti i za njenog predsjednika postavila Veljovića, dosadašnjeg sekretara Vijeća za nacionalnu bezbjednost. U martu prošle godine Marković je u svoj kabinet doveo Veljovića nakon što je Vlada usvojila uredbu kojom se u sastav premijerovog kabineta prvi put uvodi i sekretar Vijeća za nacionalnu bezbjednost.

Što se tiče formalnog obrazovanja Veljović ima reference da komanduje timom za izradu pomenute strategije, ali njegova biografija okićena je i raznim aferama.

Veljović je završio Vojnu akademiju kopnene vojske i doktorirao na Fakultetu bezbjednosti u Beogradu. Vojnu karijeru započeo je kao oficir Jugoslovenske narodne armije, a od 1992. je u crnogorskoj policiji. Od decembra 1995. do oktobra 2005. bio je komandant Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ), a do kraja 2011. direktor Uprave policije.

Uprava policije je, dok joj je direktor bio Veljović, detaljno popisala kriminalne grupe u zemlji i u inostranstvu. Na spisku se našlo 700 kriminalaca. Plava knjiga crnogorske mafije odštampana je u jednom primjerku i čuvala se u sefu Veljovićevog kabineta. U Crnoj Gori, prema podacima direktora Veljovića, tada je djelovalo osam organizovanih kriminalnih klanova.

Koliki su u međuvremenu bili efekti tog inventara i onih Veljovićevih obećanja o efikasnom suzbijanju kriminala i korupcije besmisleno je objašnjavati. Svi se u to svakodnevno uvjeravamo.

Provladini mediji su ljetos Veljovića proglasili kao kandidata za novog načelnika Generalštaba Vojske Crne Gore. Omanuli su u prognozi.

Veljovićeva doktorska teza bila je Kapaciteti Crne Gore u odgovoru na regionalne bezbjednosne prijetnje. Magistrirao je na Pravnom fakultetu u Podgorici. Vijesti su objavile da mu je komisija magistarski rad ocijenila najvećom ocjenom, iako je iz knjige mentora – profesora Milenka Kreće prepisao gotovo 40 stranica.

Veljović je početkom devedesetih bio starješina u Centru bezbjednosti Pljevlja. Kada se raspravljalo o vrelom ljetu 1992. godine u Pljevljima, čiji su akteri bili paravojne formacije vojvode Milike-Čeka Dačevića, pominjan je i Veljović, a čuvena DPS-ova poslanica Ljubica-Beba Džaković ovako ga je opisala: ,,Veselin Veljović je bio najhrabriji čovjek kojeg sam u životu vidjela. Tada je bio praktično dječak, ali se ni automata ni ničega nije plašio”.

Seif Osmanagić, jedan od progonjenih iz tog vremena, u ispovijesti koju je u publikaciji Bukovica objavio Fond za humanitarno pravo, Veljovića je optužio da je bio jedan od policijskih mučitelja bukovičkih Bošnjaka. Svjedok Osmanagić je tvrdio da se Veljović posebno isticao u maltretiranju ljudi: „Često smo izvođeni na ispitivanje. Pri tom, policajci su nas tukli čime su stigli: nogama, rukama, palicama, dok se u maltretiranju posebno istakao Veselin Veljović, komandir Specijalne jedinice policije”. Veljović je to demantovao.

U martu 2011. MANS je pozvao premijera Igora Lukšića da razriješi dužnosti direktora policije Veljovića jer je lično odgovoran za trogodišnji nezakonit rad policije i kršenje Ustavom garantovanih prava na privatnost građana Crne Gore. Agencija za zaštitu ličnih podataka potvrdila je sumnje MANS-a da je policija godinama nezakonito pristupala podacima u posjedu telekomunikacionih operatera, uz puno znanje i uključenost direktora policije, a da su sporazumi zaključeni sa M-telom i Telekomom suprotni Ustavu i zakonu.

Dok je bio šef policije, Veljovićevo ime se vezivalo za aferu Limenka koja je koštala građane 10,5 miliona eura. Krivična prijava protiv Veljovića odbačena je zbog zastare, iako je tužilaštvo konstatovalo da direktor Uprave policije nije preduzeo nijednu radnju da bi se ispunio ugovor sa Acom Đukanovićem, bratom Mila Đukanovića. Ugovor sa Đukanovićem potpisao je Veljović.

Veljović je bio i jedan od aktera čuvene afere Listing, kada su u medijima objavljeni ,,falsifikovani telefonski listinzi” odbjeglog narkobosa Darka Šarića, prema kojima su sa njim razgovarali tadašnji premijer Igor Lukšić i ministar vanjskih poslova Milan Roćen. Veljović je iz Uprave policije prekomandovan u kabinet Filipa Vujanovića na dužnost savjetnika za oblast odbrane i bezbjednosti. Dok je obavljao tu funkciju Veljović je bio akter i afere – Zlatica. On je uoči lokalnih izbora u Mojkovcu 2014. u kampu SAJ-a na Zlatici okupio kompletan sastav mojkovačke policije i, kako je više izvora Vijesti potvrdilo, tražio da što veći broj birača nagovore da u tom gradu podrže DPS. Veljović je tvrdio da je u kampu organizovao predavanje o – NATO integracijama.

Kao direktor Uprave policije prozivan je i da je 2013. godine sklopio štetan ugovor o kupovini kamp-hotela Zlatica, kada je državni budžet oštećen za višemilionski iznos.

Dok je bio na čelu SAJ-a Veljovićevo ime je povezivano sa aferom Crne trojke. Bivši pripadnik SAJ-a Brajuško Brajušković je 2013. optužio Veljovića da je bio organizator takozvanih crnih trojki koje su, prema njegovim riječima, prebijale nepodobne novinare i opozicionare. Veljović je negirao i te optužnice.

Kada je prije četiri godine tadašnji potpredsjednik Vlade i ministar pravde Duško Marković najavio osnivanje Specijalnog tužilaštva za borbu protiv organizovanog kriminala po uzoru na hrvatski USKOK (Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta), Veljović je figurirao kao najozbiljniji kandidat za prvog čovjeka crnogorskog USKOKA. USKOK nije formiran, ali Veljović je ostao upamćen po odgovoru TV Vijesti na pitanje da li bi skinuo policijsku značku ili uhapsio Mila Đukanovića ukoliko bi na to bio prinuđen: ,,Ja apsolutno ne vjerujem da se može takva situacija desiti i da može do takvog stanja doći”.

Demokratski front je optužio Veljovića da je u oktobru 2015. godine navodno stajao iza kriminalnih grupa i ljudi sa fantomkama koji su izazvali nerede i pravili druga krivična djela na protestu u Podgorici u organizaciji tog političkog saveza. Veljović je to energično negirao.

Veljovićeva karijera je nakon optužbi i krivičnih prijava tekla uzlaznom linijom.

Prošle godine Nebojša Medojević je izjavio da je Veljović dobio posebnu ulogu da koordinira specijalni rat protiv Demokratskog fronta i ovako prošetao kroz njegovu biografiju:

,,Ponovno odmrzavanje vojnika mafijaškog režima Veselina Veljovića, čovjeka zaduženog za tzv. crne operacije, kao što su zastrašivanje, prebijanje i likvidacije novinara, aktivisita NVO, opozicije, logistiku šverca cigareta, droge, oružja, razbijanja demonstaracija, za zaštitu režimskih mafijaških klanova, krađu na izborima, prikrivanje izvršilaca teških krivičnih djela, zataškavanje kompromitujućih afera za režim itd. itd. je jasna najava Duška Markovića i DPS-a militarizacije i eskalacije nasilja sa političkom pozadinom”.

Imajući njegovo svestrano iskustvo kao savjesnog čuvara vlasti možda je Veljović pravo rješenje za čelnika Komisije za izradu Predloga strategije nacionalne bezbjednosti. Opis svakog njegovog radnog mjesta, kako se iz priloženog vidi, bio je da prvenstveno sačuva vlast od opozicije i ostalih njenih neistomiljenika, da ne kažemo neprijatelja.

Brajovićev profesionalac

Odbor za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore je, 18. decembra 2009. godine, većinom glasova podržao predlog tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova i javne uprave Ivana Brajovića da se za direktora Uprave policije Crne Gore ponovo imenuje Veljović. Brajović je rekao da je Veljović u dotadašnjem radu pokazao ,,profesionalizam, stručnost i radne sposobnosti koje ga preporučuju za ponovno imenovanje na funkciju direktora Uprave policije”. Veljović se, u obraćanju članovima Odbora, pohvalio da je bezbjednosna situacija u Crnoj Gori stabilna, „zbog čega se naša država u međunarodnim okvirima tretira kao veoma bezbjedna destinacija”. Najavio je da će jedan od strateških prioriteta policije biti ,,suzbijanje, dokumentovanje i procesuiranje krivičnih djela organizovanog kriminala i korupcije”.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

VLADA PREUZIMA PROFITABILNE PRIVATNE POSLOVE: Pare preče od zakona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aktuelna nacionalizacija profitabilnih privatnih biznisa djeluje kao politički revanšizam ili alibi priča odlazeće Vlade. Mnogo je skupa. Nije se bez razloga država početkom mjeseca zadužila uz kamate koje su dvostruko veće od onih koje plaćaju uspješnije crnogorske firme u privatnom vlasništvu

 

Vlada Dritana Abazovića, koja će za koji dan proslaviti šest mjeseci trajanja u tehničkom mandatu, ima naum da nastavi ljetos proces ,,nacionalizacije” privatizovane imovine i preuzimanja profitabilnih poslova koji su se našli u privatnim rukama.

Počelo je preuzimanjem imovine Željezare od strane državne Elektroprivrede,  pa se nastavilo jednako neobrazloženom kupovinom akcija Luke Bar. Uslijedila su,  skoro pa nasilna, preuzimanja trajektnog prevoza na liniji Kamenari – Lepetani, Luka Budva i tivatskog pristanište Pine. Makar neke od tih priča epilog će dobiti na sudu. Nakon toga, predviđaju stručnjaci, uslijediće plaćanje odštete iz državnog budžeta.

,,Postoje kompanije koje su od vitalnog strateškog značaja za Crnu Goru. Država će ( u njima) imati mogućnost ekskluzivnog prava da za svoju kritičnu infrastrukturu bira partnera, uvodi partnera i pravi poslove”, pojasnio je Abazović u Vijestima najavljujući nove trendove. ,,Tajkunska politika mora da se završi. Nemamo ništa protiv privatnog sektora. Naprotiv, mi smo Vlada koja podržava sve privatne inicijative svih investitora koji hoće da rade fer”. Onda, shvatili smo, dolazi ali.

Tako dođemo u (ne)priliku da trajektima u Bokokotorskom zalivu upravlja JP Morsko dobro, državna kompanija koja nije bila registrovana za taj posao, pa nije imala trajekte, pa joj sada nedostaju posade, a karte za prevoz preko zaliva se još ne naplaćuju. To znači da država, uz neplanirane troškove, svakodnevno gubi PDV i koncesionu naknadu koju je dobijala od Pomorskog saobraćaja, dok se putnici prevoze na vlastiti rizik, bez obaveznog osiguranja i mogućnosti da nadoknade nastalu štetu. Koja na trajektu Vasilije  nije bilo rijetka.

Slično je i sa kupovinom akcija Luke Bar. Država je do sada za taj posao izdvojila preko 10 miliona eura, akcija ponuđenih za otkup ima još pa će i troškovi rasti, a javnost još nije upoznata sa Vladinim motivima za ulazak u taj posao. U trenutku kada nedostaje novca za oživljavanje preduzeća koja su u državnom vlasništvu, ili bi to morala biti: Too Montenegro, Plantaže, bolnica u Meljinama… Ako već iz Vlade u taj posao nijesu ušli sa ciljem da namire pojedine manjinske akcionare Luke, odnosno, omoguće dobru zaradu onima koji su ljetos kupovali njene akcije i po cijeni tri puta manjoj od one koju je ponudila država.

Dosadašnje upravljanje Lukom i njena segmentacija se pokazala katastrofalnom, poručio je premijer. ,,Pretpostavljam da je razlog takvog odnosa to što je trebalo da služi kao i do prije godinu dana – isključivo za šverc i za neke nelegalne aktivnosti, a da sve ostalo što ona radi bude samo nekakva potpora da se potpuno ne ugasi”, precizirao je Abazović naglašavajući da je prava trgovačka luka u Crnoj Gori postala slijepo crijevo.

Preciznije bi, ipak, bilo reći da je Luka Bar svojevrsno pusto ostrvo pošto, bez saobraćajne infrastrukture koja je povezuje sa većim privrednim centrima u ovom dijelu Evrope, tereti u značajnijim količinama ne mogu ni u nju ni iz nje. Toga su svjesni i u odlazećoj Vladi. ,,Luka Bar sama po sebi ne znači ništa. Ona mora da ima povezanost željeznice i auto-puta”, zna Abazović.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MONTENEGRO PETROLA PRED USTAVNIM SUDOM: Zaštićeni uzurpatori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovni sud u Podgorici preinačio je svoju prvobitnu odluku u slučaju Montenegro petrola, kada je toj kompaniji zabranjeno da preduzima sve radnje na uzurpiranom državnom zemljištu, i odredio privremenu mjeru, po kojoj može da nastavi sa proizvodnjom šljunka i betona. Na tu odluku žalbu je uložio Zaštitnik države, koji insistira da Ustavni sud što prije reaguje

 

Uz najviše državne zvaničnike 13. februara su srušeni nelegalni objekti za proizvodnju šljunka Montenegro petrola. Javno vidljivi početak borbe protiv, kako premijer Dritan Abazović kaže, građevinske mafije, ima svoju sudsku predistoriju koja trenutno čeka razrješenje pred Ustavnim sudom.

Naime, Zaštitnik imovinsko pravnih odnosa Crne Gore podnio je ove sedmice Ustavnom sudu žalbu na odluku Vijeća Osnovnog suda u Podgorici, od 6. februara, u slučaju Montenegro petrola.

Sudska zavrzlama počinje kada je Osnovni sud u Pogorici, sudija Vesna Banjević, 21. decembra 2022, donijela rješenje kojim se određuje privremena mjera zabrane Montenegro petrolu da preuzima sve radnje na dvije državne  katastarske parcele u Mahali. Državu je u sporu zastupao Zaštitnik imovinsko pravnih interesa Crne Gore, a Montenegro petrol advokat Nikola Martinović.

Sud je utvrdio da je država vlasnik spornih parcela, da to ne spori ni zastupnik Montenegro petrola, isto tako da tužena kompanija nije dostavila „dokaz da za državinu ima bilo kakvog pravnog osnova, a posebno ne zasnovanog na ugovoru o kupoprodaji ili (produženom) zakupu“.

U obrazloženju se navodi izvještaj Uprave za katastar i državnu imovinu o uzurpaciji na državnim parcelama na kojima s vrši iskop-eksploatacija. Montenegro petrol, dodaje se, nijednim navodom ne spori ovu činjenicu, osim uopštenih navoda da je svaki tužbeni zahtjev kojim bi se dokazalo njihovo nesavjesno ili nezakonito poslovanje lišen pravnog osnova.

Rješenje se poziva i na zaključke okruglog stola o regionalnom vodovodu koji je održan u oktobru, na kome su članovi državnih institucija, lokalnih samouprava, vodovodnih društava, stručne, akademske zajednice, nevladinih porganizacija, upozorili na alarmantno stanje vodoizvorišta Bolje sestre. „S tim u vezi, sud je posebno imao u vidu da su prema zaključcima sa tog događaja sve naučne analize pokazale da, pored evidentnih klimatskih promjena, direktan uticaj na trend pada izdašnosti vodoizvorišta Bolje sestre imaju radovi koji se izvode u koritu i na obalama rijeke Morače“. Citirana je i naučna studija Monitoring, kontrola i zaštita vodoizvorišta Bolje sestre koju je uradio Geoprojekt, u kojoj je zaključeno da je neophodno zaustaviti svaku eksploataciju pijeska i šljunka, kako u koritu rijeke Moraće, tako i u njenom priobalnom dijelu, kao i sve radove na regulaciji korita rijeke Morače…

U kontekstu toga sud je zabranio Montenegro petrolu da preduzima sve radnje na uzurpiranom državnom zemljištu. Privremena mjera je određena na teret i rizik države.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEZAŠTIĆENO PRAVOSUĐE: Bomba koja je eksplodirala

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sudovi i tužilaštva godinama traže sredstva za formiranje vlastite službe bezbjednosti, ali nijedna Vlada nije odobrila sredstva da se nešto učini u vezi sa  bezbjednošću zaposlenih u pravosuđu

 

Bilo je skoro podne, minulog petka, kada je tridesetdevetogodišnji Podgoričanin Mladen Bulatović ušao u zgradu Osnovnog suda u Podgorici. Otvorio je prva staklena vrata suda, ali ne i druga koja vode do hola gdje se nalaze šalteri i sto za kojim obično sjede službenici Uprave policije. Bio je sam u hodniku između dva ulaza kada je aktivirao ručnu bombu. Od ekspolozije bombe Mladen Bulatović je poginuo. Još pet osoba, koje su se u tom trenutku nalazile u blizini je povrijeđeno.

Od svih lažnih dojava u posljednje vrijeme ova bomba je eksplodirala. Bez najave, i bez prijetnje. Usred bijela dana. Ovaj slučaj je ponovo pokrenuo pitanje bezbjednosti zaposlenih u sudovima i tužilaštvima, kroz čije prostorije mjesečno prođe stotine osoba osumnjičenih za najteža krivična djela. Sličan događaj ovom dogodio se prije više od dvije godine u zgradi Osnovnog tužilaštva na Cetinju, kada je stanovnik prijestonice takođe izvršio samoubistvo ručnom bombom. Niko drugi nije stradao u ovom slučaju.

U sudovima i tužilaštvima zabilježena su i ubistva. U novembru 2002. godine u hodniku Suda za prekršaje u Podgorici Rajko Stajović je usmrtio Miomira Ćetkovića iz Podgorice i teško ranio Smiljanu Jovićević. Tri godine kasnije u barskom Osnovnom sudu ubijena je sutkinja Milorija Pejović. Nju je usmrtio Baranin Batrić Đuković, a nakon toga je ranio advokata Đorđa Jankovića. Poslije ubistva Đuković je otrčao do kancelarije sudije Željka Šupljeglava, pištolj nije opalio, pa ga je izudarao po glavi.

Od 2015. godine zakon predviđa plan formiranja Službi obezbjeđenja sudova i tužilaštava, ali te službe unutar pravosuđa nikada nijesu zaživjele. Većinu sjedišta sudova i tužilaštava obezbjeđuju službenici Uprave policije, ali je to decenijama rađeno na neadekvatan način i bez dovoljno kadra i tehničkih sredstava – detektora metala, na loše uređenim pozicijama unutar sudova i tužilaštava. Uprava policije je još 2013. godine namjeravala da povuče policiju iz zgrada sudova i tužilaštava kada je došlo do izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima, jer im to više nije bila izričita zakonska obaveza, nakon čega je Ministarstvo pravde imalo plan da angažuje privatne agencije za obezbjeđenje.

Do povlačenja policije iz pravosudnih institucija nikada nije došlo zbog prećutnih dogovora između tadašnjih čelnika policije i pravosuđa. Formiranje službi obezbjeđenja kočile su brojne vlade koje tokom određivanja novca za te budžetske jedinice nijesu od 2015. godine odobravale ništa za formiranje sudskih i tužilačkih straža. Inače, vladina Uredba o određivanju ličnosti, objekata i prostora koje obezbjeđuje UP, predviđa da policija treba da obezbjeđuje samo objekte u kojima privatno ili službeno borave štićene ličnosti.

Sudski savjet kasnije i Tužilački savjet gotovo su svake godine, kako se vidi u izvještajima o radu, dostavljali predlog da im se odobri novac za formiranje službi za obazbjeđenje, ali to nijedna vlada nije učinila. Uprava policije, na osnovu vladine uredbe, godinama adekvatno prema planu obezbjeđenja, štiti samo sjedišta Vrhovnog, Višeg i Apelacionog suda u Podgorici, i zgradu u centru Podgorice u kojoj su smještene kancelarije Višeg državnog tužilaštva, SDT-a i vrhovnog državnog tužilaštva. U tim institucijama službenici UP koriste detektore i  legitimišu svaku stranku.

Direktor UP Zoran Brđanin objašnjava da bi policajci pretresli Bulatovića koji je aktivirao bombu da je stigao do njih. Kaže da je u ovom slučaju upitno da li bi bilo dovoljno i da je postojala služba obezbjeđenja sa svim sredstvima i opremom, jer se sve desilo na samom ulazu, prije dolaska do mjesta kontrole na kojem se nalaze službenici policije.

Ministar pravde Marko Kovač kaže da je pojačano prisustvo policije u Osnovnom sudu u Podgorici, a i na ostalim mjestima „gdje je neophodno“. Ocjenjuje da je o prevenciji slučaja koji se dogodio prošle sedmice u Podgorici teško govoriti sa aspekta bezbjednosti koliko god da je bilo prisutno obezbjeđenje i kakve god mjere da su bile. Tvrdi da ova osoba tehnički nije ni ušla u zgradu da bi mogla biti kontrolisana.

Ministar Kovač je najavio da će Palata pravde biti građena u podgoričkom naselju Stari aerodrom. Rekao je da je predviđeno da ta zgrada bude izgrađena u naredne četiri godine.

„Plan je da se u roku od 30 dana urade određene procjene i da se obezbijedi adekvatan broj ljudi za tužilaštva i sudove kako bi se pokrile sve neuralgične tačke“, kaže Kovač

Predsjednica podgoričkog Osnovnog suda Željka Jovović smatra da je ono što se desilo ispred Osnovnog suda „poražavajuće za državu, društvo i sistem“. Kazala je da redovno sa predstavnicima vlasti razgovaraju o bezbjednosti sudija i zaposlenih u sudovima.

„Više puta smo tražili rendgen na vratima, povećanje prostornih kapaciteta, pisala sam zahtjeve i ja i moji prethodnici, imala sam mnogo sastanaka sa predstavnicima Uprave za imovinu i Glavnog grada. I uvijek je bio problem novčanih sredstava“, objašnjava Jovović.

Rukovoditeljka Višeg državnog tužilaštva u Podgorici Lepa Medenica tvrdi da u zgradi koju koristi Specijalno državno tužilaštvo, Više i Vrhovno državno tužilaštvo četiri godine ne radi rendgen aparat. Kaže da se aparat ne može popraviti, jer je riječ o starom dotrajalom modelu. Pojašnjava da policijsko obezbjeđenje kontroliše osobe koje ulaze u tu zgradu. Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju i još sedam tužilaštva, imaju bar po jednog policijskog službenika koji obezbjeđuje zgrade.

„Tužilaštva u Kotoru, Nikšiću, Kolašinu, Plavu i Pljevljima nemaju ni tog jednog policajca. Nema kontrole i bezbjednosti. Sa tim je upoznato Vrhovno državno tužilaštvo, Tužilački savjet…“, rekla je Medenica.

Vijeće za nacionalnu bezbjednost donijelo je na posljednjoj sjednici odluku da zaduži Upravu policije (UP) i Agenciju za nacionalnu bezbjednost (ANB) da u saradnji sa pravosudnim institucijama i radnom grupom za implementaciju zakona o sudovima i državnom tužilaštvu, nastave sa aktivnostima obezbjeđivanja pravosudnih institucija. To će, kako je saopšteno, sprovoditi uz „moguće izmjene radnih procesa, prilagođavanja načina rada i obima angažovanja policijskih službenika, u periodu preduzimanja srednjoročnih i dugoročnih aktivnosti i potpune implementacije odredbi koje se odnose na bezbjednost pravosudnih institucija“.

Direktor Uprave policije Zoran Brđanin posebno naglašva da je policija dovedena u situaciju da nekoliko godina obezbjeđuje uslove za bezbjedan rad u sudnicama, iako za to ne postoje zakonski uslovi.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo