Povežite se sa nama

MONITORING

SLUČAJ VESELINA VELJOVIĆA: Karijera od afera

Objavljeno prije

7 godina

na

veljovic

Premijer Duško Marković još jednom je pokazao da u svog kuma dr Veselina Veljovića ima bezrezrervno povjerenje. Vlada je formirala prošlog utorka Komisiju za izradu Predloga strategije nacionalne bezbjednosti i za njenog predsjednika postavila Veljovića, dosadašnjeg sekretara Vijeća za nacionalnu bezbjednost. U martu prošle godine Marković je u svoj kabinet doveo Veljovića nakon što je Vlada usvojila uredbu kojom se u sastav premijerovog kabineta prvi put uvodi i sekretar Vijeća za nacionalnu bezbjednost.

Što se tiče formalnog obrazovanja Veljović ima reference da komanduje timom za izradu pomenute strategije, ali njegova biografija okićena je i raznim aferama.

Veljović je završio Vojnu akademiju kopnene vojske i doktorirao na Fakultetu bezbjednosti u Beogradu. Vojnu karijeru započeo je kao oficir Jugoslovenske narodne armije, a od 1992. je u crnogorskoj policiji. Od decembra 1995. do oktobra 2005. bio je komandant Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ), a do kraja 2011. direktor Uprave policije.

Uprava policije je, dok joj je direktor bio Veljović, detaljno popisala kriminalne grupe u zemlji i u inostranstvu. Na spisku se našlo 700 kriminalaca. Plava knjiga crnogorske mafije odštampana je u jednom primjerku i čuvala se u sefu Veljovićevog kabineta. U Crnoj Gori, prema podacima direktora Veljovića, tada je djelovalo osam organizovanih kriminalnih klanova.

Koliki su u međuvremenu bili efekti tog inventara i onih Veljovićevih obećanja o efikasnom suzbijanju kriminala i korupcije besmisleno je objašnjavati. Svi se u to svakodnevno uvjeravamo.

Provladini mediji su ljetos Veljovića proglasili kao kandidata za novog načelnika Generalštaba Vojske Crne Gore. Omanuli su u prognozi.

Veljovićeva doktorska teza bila je Kapaciteti Crne Gore u odgovoru na regionalne bezbjednosne prijetnje. Magistrirao je na Pravnom fakultetu u Podgorici. Vijesti su objavile da mu je komisija magistarski rad ocijenila najvećom ocjenom, iako je iz knjige mentora – profesora Milenka Kreće prepisao gotovo 40 stranica.

Veljović je početkom devedesetih bio starješina u Centru bezbjednosti Pljevlja. Kada se raspravljalo o vrelom ljetu 1992. godine u Pljevljima, čiji su akteri bili paravojne formacije vojvode Milike-Čeka Dačevića, pominjan je i Veljović, a čuvena DPS-ova poslanica Ljubica-Beba Džaković ovako ga je opisala: ,,Veselin Veljović je bio najhrabriji čovjek kojeg sam u životu vidjela. Tada je bio praktično dječak, ali se ni automata ni ničega nije plašio”.

Seif Osmanagić, jedan od progonjenih iz tog vremena, u ispovijesti koju je u publikaciji Bukovica objavio Fond za humanitarno pravo, Veljovića je optužio da je bio jedan od policijskih mučitelja bukovičkih Bošnjaka. Svjedok Osmanagić je tvrdio da se Veljović posebno isticao u maltretiranju ljudi: „Često smo izvođeni na ispitivanje. Pri tom, policajci su nas tukli čime su stigli: nogama, rukama, palicama, dok se u maltretiranju posebno istakao Veselin Veljović, komandir Specijalne jedinice policije”. Veljović je to demantovao.

U martu 2011. MANS je pozvao premijera Igora Lukšića da razriješi dužnosti direktora policije Veljovića jer je lično odgovoran za trogodišnji nezakonit rad policije i kršenje Ustavom garantovanih prava na privatnost građana Crne Gore. Agencija za zaštitu ličnih podataka potvrdila je sumnje MANS-a da je policija godinama nezakonito pristupala podacima u posjedu telekomunikacionih operatera, uz puno znanje i uključenost direktora policije, a da su sporazumi zaključeni sa M-telom i Telekomom suprotni Ustavu i zakonu.

Dok je bio šef policije, Veljovićevo ime se vezivalo za aferu Limenka koja je koštala građane 10,5 miliona eura. Krivična prijava protiv Veljovića odbačena je zbog zastare, iako je tužilaštvo konstatovalo da direktor Uprave policije nije preduzeo nijednu radnju da bi se ispunio ugovor sa Acom Đukanovićem, bratom Mila Đukanovića. Ugovor sa Đukanovićem potpisao je Veljović.

Veljović je bio i jedan od aktera čuvene afere Listing, kada su u medijima objavljeni ,,falsifikovani telefonski listinzi” odbjeglog narkobosa Darka Šarića, prema kojima su sa njim razgovarali tadašnji premijer Igor Lukšić i ministar vanjskih poslova Milan Roćen. Veljović je iz Uprave policije prekomandovan u kabinet Filipa Vujanovića na dužnost savjetnika za oblast odbrane i bezbjednosti. Dok je obavljao tu funkciju Veljović je bio akter i afere – Zlatica. On je uoči lokalnih izbora u Mojkovcu 2014. u kampu SAJ-a na Zlatici okupio kompletan sastav mojkovačke policije i, kako je više izvora Vijesti potvrdilo, tražio da što veći broj birača nagovore da u tom gradu podrže DPS. Veljović je tvrdio da je u kampu organizovao predavanje o – NATO integracijama.

Kao direktor Uprave policije prozivan je i da je 2013. godine sklopio štetan ugovor o kupovini kamp-hotela Zlatica, kada je državni budžet oštećen za višemilionski iznos.

Dok je bio na čelu SAJ-a Veljovićevo ime je povezivano sa aferom Crne trojke. Bivši pripadnik SAJ-a Brajuško Brajušković je 2013. optužio Veljovića da je bio organizator takozvanih crnih trojki koje su, prema njegovim riječima, prebijale nepodobne novinare i opozicionare. Veljović je negirao i te optužnice.

Kada je prije četiri godine tadašnji potpredsjednik Vlade i ministar pravde Duško Marković najavio osnivanje Specijalnog tužilaštva za borbu protiv organizovanog kriminala po uzoru na hrvatski USKOK (Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta), Veljović je figurirao kao najozbiljniji kandidat za prvog čovjeka crnogorskog USKOKA. USKOK nije formiran, ali Veljović je ostao upamćen po odgovoru TV Vijesti na pitanje da li bi skinuo policijsku značku ili uhapsio Mila Đukanovića ukoliko bi na to bio prinuđen: ,,Ja apsolutno ne vjerujem da se može takva situacija desiti i da može do takvog stanja doći”.

Demokratski front je optužio Veljovića da je u oktobru 2015. godine navodno stajao iza kriminalnih grupa i ljudi sa fantomkama koji su izazvali nerede i pravili druga krivična djela na protestu u Podgorici u organizaciji tog političkog saveza. Veljović je to energično negirao.

Veljovićeva karijera je nakon optužbi i krivičnih prijava tekla uzlaznom linijom.

Prošle godine Nebojša Medojević je izjavio da je Veljović dobio posebnu ulogu da koordinira specijalni rat protiv Demokratskog fronta i ovako prošetao kroz njegovu biografiju:

,,Ponovno odmrzavanje vojnika mafijaškog režima Veselina Veljovića, čovjeka zaduženog za tzv. crne operacije, kao što su zastrašivanje, prebijanje i likvidacije novinara, aktivisita NVO, opozicije, logistiku šverca cigareta, droge, oružja, razbijanja demonstaracija, za zaštitu režimskih mafijaških klanova, krađu na izborima, prikrivanje izvršilaca teških krivičnih djela, zataškavanje kompromitujućih afera za režim itd. itd. je jasna najava Duška Markovića i DPS-a militarizacije i eskalacije nasilja sa političkom pozadinom”.

Imajući njegovo svestrano iskustvo kao savjesnog čuvara vlasti možda je Veljović pravo rješenje za čelnika Komisije za izradu Predloga strategije nacionalne bezbjednosti. Opis svakog njegovog radnog mjesta, kako se iz priloženog vidi, bio je da prvenstveno sačuva vlast od opozicije i ostalih njenih neistomiljenika, da ne kažemo neprijatelja.

Brajovićev profesionalac

Odbor za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore je, 18. decembra 2009. godine, većinom glasova podržao predlog tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova i javne uprave Ivana Brajovića da se za direktora Uprave policije Crne Gore ponovo imenuje Veljović. Brajović je rekao da je Veljović u dotadašnjem radu pokazao ,,profesionalizam, stručnost i radne sposobnosti koje ga preporučuju za ponovno imenovanje na funkciju direktora Uprave policije”. Veljović se, u obraćanju članovima Odbora, pohvalio da je bezbjednosna situacija u Crnoj Gori stabilna, „zbog čega se naša država u međunarodnim okvirima tretira kao veoma bezbjedna destinacija”. Najavio je da će jedan od strateških prioriteta policije biti ,,suzbijanje, dokumentovanje i procesuiranje krivičnih djela organizovanog kriminala i korupcije”.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

33 GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Sram prećutanog zločina

Objavljeno prije

3 dana

na

4 Oktobra, 2024

Objavio:

A šta tebe čeka, Gospodine Grade,
u ovoj noći bratske krvomutnje,
dok krvnici mirno svoj posao rade?…
Ne daj, Bože, da se steknu moje slutnje!

Vitomir Vito Nikolić (decembar 1991. godine)

 

Prećutali smo, društvo i država, još jednu godišnjicu Rata za mir. Tako su, prema ideji Svetozara Marovića, tadašnje DPS vlasti, njihovi politički saveznici iz Podgorice i Beograda i njima lojalni ratnohuškački mediji tepali  rušilačkom  pohudu na Konavle i Dubrovnik koji je započeo 1. oktobra 1991.

U agresiji na  jug Hrvatske učestvovalo je oko sedam hiljada crnogorskih rezervista, pripadnika MUP-a i dobrovoljačkih paravojnih formacija. Operacija oslobađanja Dubrovnika trajala je do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.

Tokom napada na Konavle i Dubrovnik poginula su 92 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. U logore, od kojih je jedan bio u Morinju, odvedene su 423 osobe, a bilo je više od 33.000 prognanih i izbjeglih. U napadima su uništeni brojni spomenici kulture u gradu koji je dio svjetske baštine UNESCO-a zbog čega je, uz ostalo, od sedamdesetih godina prošlog vijeka bio demilitarizovan (otvoreni grad). Pride, smatralo se da vojnicima i vojsci nije mjesto u jednom, svjetski poznatom turističkom centru.

Pod granatama tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) razoreno je devet srednjovjekovnih palata unutar istorijskog jezgra Dubrovnika, dok je na području od Stona do Konavala spaljeno 2.127 kuća. Bez krova nad glavom ostalo je 7.771 stanovnik dubrovačkog područja. Šta nije spaljeno, to je opljačkano. U privatnom ili državnom aranžmanu.

Tokom agresije, poginulo je i 166 građana Crne Gore, pripadnika vojnih, policijskih i dobrovoljačkih (paravojnih) formacija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKUPOĆA NE JENJAVA: Čekajući Lidl

Objavljeno prije

3 dana

na

4 Oktobra, 2024

Objavio:

Dok građani  i političari koji nijesu spremni da ruše monopole čekaju Lidl kao spas od skupoće, rast cijena koristi se za političke obračune. Ozbiljnih mjera protiv skupoće – ni na vidiku

 

Sindikalna potrošačka korpa (SKP) za treći kvartal (jul-avgust-septembar) 2024. godine iznosi 2.000 eura.

,,U poređenju sa prethodnim kvartalom, odnosno drugim kvartalom 2024. godine, sindikalna potrošačka korpa bilježi rast u iznosu od 130 eura, odnosno 6,95 odsto”, saopštila je Unija slobodnih sindikata Crne Gore.

Od ukupno deset kategorija troškova zabilježen je rast u čak pet kategorija, i to trošak prehrambenih proizvoda 3,42 odsto; troškovi imputirane rente 11,43 odsto; troškovi stanovanja i komunalija 6,67 odsto; troškovi obrazovanja i kulture 30 odsto i troškovi ljetovanja 25 odsto.

Navode da je više relevantnih institucija i udruženja sprovodilo istraživanja u Crnoj Gori koja su pokazala da se renta povećala i do 60 odsto u posljednje 2-3 godine.

Kako su istakli, prikupljanjem novih cijena iz tri najveća trgovinska lanca u Crnoj Gori za 135 namirnica utvrđeno je da izdatak za prehrambene proizvode u trećem kvartalu iznosi 605 eura. ,,Iznos ove kategorije troškova u porastu je za 20 eura u odnosu na drugi kvartal kada su isti iznosili 585 eura, čime bilježimo rast od 3,42 odsto”, ističe USSCG.

Povećali su se i izdaci za kulturu, ali zbog povećanja cijene udžbenika za srednje škole. Zabilježen je i rast troškova za ljetovanje, za one koji imaju mogućnosti da ga priušte, pa je izračunato da četvoročlanu porodicu sedam dana na moru košta 1.500 eura. I to  polupansion u hotelu od dvije ili tri zvjezdice.

No, kako još nijesmo dostigli taj nivo da ne možemo bez kulture i ljetovanja, sve oči su uprte u stalni skok cijena hrane. Akcija Limitirane cijene koja je u Crnoj Gori počela 6. septembra podrazumijeva ograničavanje marži na proizvode od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi i sadrži listu od 71 proizvoda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CANU NAJAVIO PRVU ENCIKLOPEDIJU CRNE GORE DO KRAJA 2028.: Pola vijeka čekanja

Objavljeno prije

1 sedmica

na

27 Septembra, 2024

Objavio:

I 54 godine od početka rada na enciklopediji, političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i konstatacija da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani

 

Crnogorska akademija nauka i umjetnosti (CANU) spremna je za finalizaciju najznačajnijeg projekta u novijoj istoriji crnogorske kulture. Prvu enciklopediju Crne Gore dobićemo do kraja 2028. godine, najavio je za RTCG potpredsjednik crnogorske akademije nauka i umjetnosti Žarko Mirković.

,,Posao je krenuo od početka. U CANU je formirana radna grupa koja je radila punu godinu dana na poslovima pripreme za izradu enciklopedije, pripreme u pravnom, organizacijom i svakom drugom smislu”, kazao je Mirković. Objasnio je da je nedavno održana prva sljednica redakcije enciklopedije Crne Gore koja broji 18 članova i čiji je glavni odgovorni urednik predsjednik CANU Dragan Vukčević.

U junu ove godine Vlada je uslovno odobrila da se iz budžetske rezerve za CANU obezbijedi dodatnih 195.000 eura za nastavak realizacije programa Enciklopedija Crne Gore.

CANU je od Vlade zahtijevala dodatna sredstva, objašnjavajući da sredstva koja su im opredijeljena budžetom za 2024. godinu nijesu dovoljna za sprovođenje planiranih aktivnosti na tom programu. ,,Naime, u 2024. godini planirano je formiranje organa programa Enciklopedije Crne Gore: Redakcija, koja će brojiti oko 20 članova, kolegijum, novi Savjet Leksikografskog centra CANU… Prema planiranoj strukturi i organizacionoj strukturi Enciklopedije Crne Gore, u skladu sa predviđenim aktivnostima, povećan obim posla podrazumijeva mjesečne honorare za: glavnog i odgovornog urednika, sekretara redakcije, tri urednika oblasti, 13 urednika tema, urednike struka, članove organa Enciklopedije Crne Gore”, navodi se u zahtjevu CANU.

Navode još i da je potrebno angažovanje stručnih konsultanata iz pojedinih tematskih oblasti i struka, razvoj softverskog programa za rad na Enciklopediji, organizovanje stručnih skupova i edukativnih radionica u oblasti enciklopedistike,organizovanje službenih posjeta srodnim institucijama u regionu i šire…

Budžetom za 2024. godinu Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti je opredijeljeno 2,87 miliona eura, a od toga je 1,6 miliona predviđeno za podršku naučnom i umjetničkom stvaralaštvu, gotovo milion za primanja, a oko 600.000 za usluge. CANU ima 66 članova i članica redovnih, vanrednih i inostranih u četiri odjeljenja.

Izrada ,,knjige znanja” Crne Gore nikako da se privede kraju. U proteklih 50 godina brojni crnogorski intelektualci okupljeni oko nekadašnjeg Leksikografskog zavoda Crne Gore, CANU i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (DANU) radili su na enciklopediji. Nakon referenduma 2006. potencirano je da nema države bez enciklopedije, ali i pored mnogo uloženog truda i novca Enciklopedija Crne Gore nije štampana.

Ideja o pisanju Enciklopedije datira još od 1969. godine sa glavnim motivom da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u tadašnjim enciklopedijama, istorijama i udžbenicima bili nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani. Prema zamisli Incijativnog odbora Enciklopedija je trebalo da bude napisana bez romantičarskih predrasuda i na temelju savremene naučne misli. Odbor je procijenio da bi Enicklopedija mogla da se završi za šest godina.

Rok je i tada probijen, pa je početak njene izrade CANU najavio tek 1978. Sljedeće godine, Predsjedništvo Crne Gore, inicira osnivanje Leksikografskog zavoda Crne Gore s ciljem da on uradi Enciklopediju. Zavod je počeo rad 1982. godine. Direktor mu je bio Ratko Đurović. Redakcija Enciklopedije od 22 člana formirana je krajem 1983. godine. Đurović tada odlazi u penziju, a za direktora Leksikografskog zavoda imenovan je književnik Sreten Perović.

Orijentaciono je predviđeno da Enciklopedija ima sedam tomova i oko hiljadu autorskih tabaka, da jezik bude srpsko-hrvatski ijekavskog izgovora, pismo ćirilica i latinica, a tiraž oko 20.000 primjeraka. Do kraja 1987. na Enciklopediji su obavljeni uglavnom pripremni radovi. Najavljeno je tada da će prvi tom biti publikovan 1992. a posljednji 1999. godine.

Krajem 1988. godine predloženo je da se Leksikografski zavod pripoji CANU. Planove je poremetila smjena crnogorske vlasti u januaru 1989. godine.

Tokom 1989. i 1990. godine književnici Ilija Lakušić, Gojko Čelebić, Novak Kilibarda, Miodrag Ćupić, Želidrag Nikčević i Radomir Uljarević u nekoliko medijskih nastupa označili su Leksikografski zavod kao bastion stare vlasti i separatizma i tražili smjenu Sretena Perovića. Dopisnik beogradske Politike iz Crne Gore Goran Sito Rakočević pozivao je tih godina na ukidanje Leksikografskog zavoda. I bi tako. U junu 1991. ugašen je Leksikografski zavod, a prikupljena građa i alfgabetar enciklopedije predati su CANU.

Rad na enciklopediji su nakon 2000-ih nastavili CANU i DANU. Vlada je 2012. formirala komisiju da ispita dokle se došlo i šta se desilo sa materijalom za Enciklopediju koji su pripremale dvije Akademije. Što su utvrdili nije poznato.

Finansiranje Enciklopedije Vlada je obustavila 2005. godine. Iz CANU su tada tvrdili da je prvi tom bio u završnoj fazi i da je malo falilo da ga štampaju. Umjesto toga objavljena je knjiga Priređivanje enciklopedije Crne Gore.

Krajem 2014. tadašnji predsjednik CANU Momir Đurović kazao je da Vlada neće da opredijeli sredstva za izradu nacionalne enciklopedije, iako je zakonom iz 2012. godine obavezala tu instituciju da završi taj projekat. ,,Enciklopedija Crne Gore se radila 13 i po godina, od toga 10 godina u Leksikografskom zavodu, a oko tri godine u CANU. Akademija je bila odgovorna da to radi, okupila je preko 400 domaćih stvaralaca, ali nijesmo imali sredstava za nastavak. Bili smo blizu završetka prvog toma, a onda se desio politički pritisak i razni napadi protiv dalje izrade enciklopedije i Akademije, zbog čega je prekinuto finansiranje. Tadašnja vlada je obustavila sve. Mi smo uložili 60 odsto novca i stali na urađenom“,  istakao je Đurović. On je tada napomenuo da zakon predviđa da CANU enciklopediju mora da završi, iako im opet ne daju sredstva.

CANU je ponovo najavila realizaciju starog-novog projekta. A i nakon 54 godine od početka rada na enciklopediji političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i glavni motiv da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima, kako u Crnoj Gori tako i u regionu, nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani.

 

Iskustvo Rječnika

Početkom aprila 2016, CANU je objavila prvu knjigu Rječnika crnogorskog narodnog i književnog jezika, kao poklon narodu uoči deset godina nezavisnosti. Rječnik sadrži više od 12.000 riječi koje počinju slovima A, B i V, zajedno sa informacijama o njihovom izgovoru, značenju i primjerima upotrebe u narodnom i književnom jeziku.

Iz CANU je najavljeno da će Rječnik u cjelosti biti objavljen za deset godina, tako što će se svake druge godine objavljivati po tom. Uz napomenu da se radi o „kapitalanom projektu koji, osim naučnog, ima veliki kulturni i identitetski značaj“.

Uslijedila je oštra reakcija javnosti na prvi tom Rječnika. U otvorenom pismu više od 100 intelektualaca zahtijevalo je od CANU da se izvini građanima Crne Gore, posebno nacionalnim Bošnjacima, Albancima i pripadnicima islamske vjeroispovijesti, i povuče cijeli tiraž Rječnika.

Poslanik Albanske alternative Nik Đeljošaj je zbog Rječnika bojkotovao rad Skupštine i najavio da će podnijeti krivičnu prijavu protiv autora. Funkcioner BS Suljo Mustafić kazao je da se radi o nasrtaju na tradiciju manjinskih naroda u Crnoj Gori. Budimir Aleksić, predsjednik Političkog savjeta Nove, zaključio je da je CANU pokrao srpsko intelektualno i istorijsko nasljeđe. Crnogorski pokret ocijenio je da je Rječnik necrnogorski: ,,i lingvistički, i etički, i činjenično”….

Iz CANU su poručili da nije bilo zlih namjera prema bilo kome, a posebno prema bilo kojoj nacionalnoj manjini. Umjesto ispravljanja tada evidentiranih grešaka od ovog kapitalnog posla se odustalo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo