P.J., petnaestomjesečni dječak, preminuo je početkom ove nedjelje u Kliničkom centru u Podgorici. Pod sumnjom da ga je na smrt pretukao uhapšen je Nermin Šišić, nevjenčani partner dječakove majke Jelene Jovović, koja je takođe uhapšena.

Za ubistvo dječaka Šišiću prijeti kazna do 40 godina, dok majka može biti osuđena do osam godina robije, zbog krivičnog djela ,,kršenje porodičnih obaveza”

Mediji su se potrudili da obavijeste javnost o detaljima. Od nezvaničnih izvora iz policije, tužilaštva ili bolnice, do javnosti je tako doprlo da su ,osim podliva po licu i tijelu, dječaku navodno „izbijeni prednji zubi”. Otkriveno je i da Šišić koji je u Podgoricu došao iz Tuzle ima kriminalni dosije, a da ,,osumnjičena Jovović ima još dva braka iza sebe i djecu koja ne žive sa njom”. ,,Prema dosadašnjim saznanjima istražitelja, dječaka je i ranije zlostavljao Šišić. To je pred inspektorima potvrdila dječakova majka, koja je saopštila da je njen partner mjesecima tukao njenog sina, kad god bi mu zasmetao bebin plač”, objavili su mediji. Ovu priču potvrdile su i komšije Jovovićeve, koje su kazale da se iz tog stana često čula svađa i dječji plač. Svjedoče da policija nikada nije intervenisala.

,,Teško je živjela, mi smo joj davali preko ograde, ja sam joj davala krompir i jaja da mu da, jogurt. Čak smo zvali Banku hrane da joj pomogne. Ona to kad je ovaj došao valjda nije ni tražila”, svjedoči jedna komšinica.

Iz Banke hrane su za Monitor potvrdili da su ih komšije upoznale sa nemaštinom u kojoj je živjela ova porodica. ,,Rekli su nam da nju i bebu komšiluk hrani. Komšije su govorile da nije sama tražila hranu, bila je skromna, ubrala bi voćke iz dvorišta. Jedan komšija nam je govorio da nije mogao sjesti sa porodicom da ruča kada je preko puta njih majka koja je gladna kao i njena beba. Pomagali smo koliko smo mogli. Upućivali smo i humane ljude ka njoj, koji su takođe nosili pomoć u hrani i garderobi za bebu. Komšije su čak nosile dokumentaciju kako bi ona ostvarila naknadu od 60-ak eura po osnovu rođenja djeteta ”, kazali su za naš list iz Banke hrane, uz objašnjenje da je majka bila evidentirana na Birou rada.

I dok je pomoć stizala iz jedne nevladine organizacije, Centar za socijalni rad nije imao nikakvih informacija o ovoj porodici. Iz podgoričkog Centra za socijalni rad obavijestili su medije da se ,,Porodica J.J. nije nalazila na evidenciji Centra za socijalni rad po osnovu prijave porodičnog ili bilo kog drugog oblika nasilja. Takođe, nijesu bili korisnici materijalnog obezbjeđenja, te shodno tome stručna služba centra nije imala obavezu praćenja porodice, niti vršenje uvida u porodične prilike”.

Predsjednica NVO Centar za ženska prava Maja Raičević kazala je da je ovom udruženju stigla anonimna prijava da je preminuli dječak i ranije bio priman u Klinički centar sa povredama, za koje je bilo očigledno da su posljedica nasilja.

,,Informisani smo da je 6. januara 2018. godine, očuh Nermin Šišić, u pratnji komšije, petnaestomjesečnog P. J. doveo u Dječju bolnicu u Podgorici, sa povredama u predjelu ispod očiju, te da je u periodu između 21.00 – 22.00 časa iz Dječje bolnice upućen na snimanje u Urgentni centar. Prema dobijenim informacijama, na pitanje ljekara što se desilo, očuh je odgovorio da je dijete par dana ranije palo iz kreveta”, navodi se u pismu koje je ova organizacija uputila direktorici KCCG Zorici Kovačević. „Ako se pokaže da je to tačno, tražićemo da se utvrdi odgovornost”, istakla je Raičević.

Direktorica KCCG pozvala je nadležen da se uključe i sprovedu istragu o tome. Oglasilo se i Ministarstvo zdravlja tražeći od KCCG ,,hitnu informaciju o svim detaljima vezanim za ovaj slučaj”. Ministarstvo je navelo i da u taj resor nije stigla prijava u vezi sa mogućim povređivanjem djeteta u januaru.

Direktorica Centra za ženska prava kazala je da ne želi nikoga da optužuje, prije nego što se utvrdi o čemu se radi: ,,Apelujem na zdravstvene radnike da počnu da koriste svoju zakonsku obavezu i da prijavljuju nasilje onda kada za njega saznaju u vršenju zdravstvene dužnosti. Pokazalo se u mnogo slučajeva nasilja da nije uslijedila adekvatna prijava od zdravstvenih radnika. Tu mora da se mijenja svijest jer je to jedini način da se nečiji život sačuva”, naglasila je Raičevićeva.

Stravični zločin je izazvao opštu osudu javnosti. Zgroženost je ubrzo prerasla u poziv na linč: ,,vratiti smrtnu kaznu”, ,,volio bih da mu ja sudim”, ,, narod da im sudi” ,,majka je kriva, trebalo bi je pustiti bijesnim psima da je rastrgnu”, ,,treba ih strijeljati”, ,,bolje je mučiti ih da polako umiru”… Izmaštavanje nasilja je otišlo toliko daleko da se na društvenim mrežama apeluje na one kojima je neko u ZIKS-u da ubicama dječaka pripreme adekvatan doček.

Opštoj atmosferi linča podlegli su i profesionalci. Nekolko advokata odbilo je da, po službenoj dužnosti, brani Nermina Šišića i Jelenu Jovović. Predsednik Advokatske komore Zdravko Begović je saopštio da su njegove kolege šokirane gnusnim zločinom, ali veruje da će se pojaviti neko ko će shodno kodeksu na častan način pružiti pravnu zaštitu osumnjičenima: ,,Makar se ja javio, advokati će raditi svoj posao bez obzira na težinu posledice koja je nastala u konkretnom događaju”.

Više državno tužilaštvo odredilo je, sredinom ove nedjelje, advokaticu B.J. i advokata B.J. koji će, po službenoj dužnosti, braniti Šišića i Jovovićevu. Zbog specifičnosti slučaja, Tužilaštvo nije objavilo imena i prezimena advokata.

Minutom ćutanja počeo je, sredinom ove nedjelje, u centru Podgorice protest pod nazivom Sačuvaj život, reaguj na nasilje. Jedna od glavnih poruka skupa bila je da se na nasilje mora reagovati, ali ne nasiljem.

Pred nekoliko stotina okupljenih Žarko Stanišić iz Mreže NVO za zaštitu djece od nasilja je zatražio sistem koji će zaštititi žrtve nasilja.

,,Svi zajedno apsolutno moramo reći jednom zauvijek, dosta, i da nećemo dozvoliti da ćutimo pred nasiljem i da kada znamo da se nasilje dešava da okrećemo glavu na drugu stranu”, kazala je izvršna direktorica Udruženja Roditelji Kristina Mihailović.

Aida Petrović, Crnogorski ženski lobi, kazala je da ćutanje o nasilju jeste zločin i saučesništvo u istom tom zločinu: ,,Nasilje ne može biti društveno prihvatljiva kategorija, za nasilje nema opravdanja, protiv nasilja se moramo svi zajedno boriti i institucije i društvo i organizacije i međunarodne organizacije”.

Ona je upozorila da su zakonske norme vrlo blage prema nasilnicima, te da često djeluju podsticajno: ,,Nekad se nasilnici u nedostatku dokaza oslobođaju krivice, i nisu osuđeni za počinjeni zločin. To djeluju podsticajno za buduće nasilnike, jer – nasilnici se ne rađaju, oni se stvaraju”.

Nacionalnoj SOS liniji za žrtve nasilja zlostavljanje uglavnom prijavljuju same žrtve, a građani u svega pet odsto slučajeva. Iz centara za socijalni rad tvrde da građani češće prijavljuju glasnu muziku nego porodično nasilje.

Iz Ministarstva za ljudska i manjinska prava apelovali su na građane da u slučaju bilo kakvog saznanja o potencijalnom zanemarivanju ili nasilju nad djetetom informišu nadležne institucije. ,,U podgoričkom Centru za socijalni rad nemaju, međutim, okvirno podatke koliko je nasilnika ili djece izmješteno iz porodica u kojima je nasilje registrovano. Jedan od problema je i to što su procedure zaštite komplikovane i dugo traju”, poručili su iz kabineta Mehmeta Zenke.

A da je nasilje poprimilo oblik epidemije govore podaci iz UNDP-vog istraživanja – Nasilje u porodici i nasilje nad ženama, prezentovanog krajem prošle godine

Istraživanje je pokazalo da se nasilje samo u 17 odsto slučajeva prijavi nadležnima, dok 73 odsto ostane neprijavljeno. Poražavajući je podatak u istraživanju koji govori o tome da žene nasilje uglavnom ne prijavljuju ili, ako se osmjele, povjere prijateljima ili porodici. Obraćanje formalnim institucijama još uvijek je na veoma niskom nivou.

Zabrinjavajuće je i da samo 49% građana smatra da je važno svaki slučaj nasilja prijaviti nadležnim institucijama, dok 48% njih ima stav da nije nužno prijavljivanje svakog oblika nasilja.

Društvo oguglalo na nasilje.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari