Povežite se sa nama

MONITORING

ŠTA VREBA IZ TANJIRA: Zviždači zvižde, uvoznici uvoze, nadležni se raduju

Objavljeno prije

na

Dvije aktuelne priče, obje iz Ministarstva poljoprivrede, kazuju kako se stanovnici Crne Gore odnose prema vlastitoj budućnosti. I budućnosti svoje djece i unučadi. Najava, trač ili probni balon DPS-a, prema kome bi predsjednički kandidat vladajuće partije mogao biti bivši i sadašnji ministar poljoprivrede Milutin Simović, zavrijedio je da se o njemu govori i u Skupštini Crne Gore. Može li Milutin poslije Filipa, nameće se kao pitanje svih pitanja. Ovdašnja verzija Šekspirovog biti il’ ne biti.

Na drugoj strani, bezmalo pa u potpunoj tišini, veterinarska inspektorka i specijalista za bezbjednost hrane životinjskog porijekla Mirjana Drašković vodi još jednu bitku za očuvanje zdravlja ovdašnjeg stanovništva. Da li unaprijed izgubljenu? Ona pred Ustavnim sudom pokušava osporiti odredbe Zakona o bezbjednosti hrane kojima je predviđeno da se za „lako kvarljive proizvode” ne mora obezbijediti dovoljan broj uzoraka za dodatne analize, odnosno „stručno mišljenje”. Ministarstvo poljoprivrede protivi se tom prijedlogu pokušavajući svim silama da zadrži postojeće stanje.

O čemu se radi? Postojeće stanje, uz neophodne laičke aproksimacije, znači otprilike: ispravnost lako kvarljivih proizvoda – mlijeko i mliječni proizvodi koji nijesu termički obrađeni, svježe meso, mljeveno meso, svježa riba, rakovi, školjke, jaja, pečurke… – koji se zbog kratkog roka trajanja stavljaju u promet neposredno po proizvodnji/uvozu kontroliše se samo u jednom uzetom uzorku. Rezultati analize, po pravilu, stižu kada je kontrolisana roba već rasprodata a, najčešće, i pojedena. Što znači da se roba u promet stavlja „na riječ”, odnosno na osnovu pređašnjeg iskustva sa proizvođačem i inspekcijskim službama zemlje iz koje ta hrana dolazi. I zato, kada se desi da su, recimo, analizirana svježa piletina ili jaja zaražena salmonelom – a dešava se – priča se nastavlja po principu „pojeo vuk magarca”.

Uvoznici/proizvođači/distributeri robe koja je, prema prvoj analizi, bila neispravna i opasna po zdravlje ljudi koji su je konzumirali traže – a Zakon im to pravo daje – da se ispravnost njihove hrane provjeri drugom analizom. Potvrdi li ona prve rezultate oni bi bili kažnjeni, a stručnost i dobronamjernost onih koji su im dali dozvole na neviđeno dovedena u pitanje, dok bi potrošači koji su imali zdravstvene tegobe zbog konzumacije neispravnih proizvoda imali pravo na odštetu. Ako se rezultati prve i druge analize razlikuju, a i to se dešava, radi se treća analiza. Sve to u Crnoj Gori ne važi kada je u pitanju lako kvarljiva hrana. Ona koja je najizloženija rizicima.

Uzroke i poljedice takvog stanja Mirjana Drašković objašnjava u Inicijativi koju je krajem novembra prošle godine podnijela Ustavnom sudu. „Često se u Crnoj Gori, posebno u posljednje vrijeme, dešava da uvoznici dobiju nalaz da je nađena salmonela u piletini, a sva hrana je već prodata. Još je čudnije kada uvoznik traži da se nalaz provjeri, a odgovorni iz Uprave za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove (UBHVFP) ih savjetuju da ćute i ne talasaju, pošto je sve prodato (!). Vjerovatno zbog toga što ipak samo oni odlučuju odakle će se, i pod kojim uslovima, hrana uvoziti”.

Drašković piše kako izostanak dodatnih analiza treba da čudi tim prije što bi utvrđivanje pravog stanja trebalo da je od velike važnosti za sve učesnike u lancu ishrane: od uvoznika, preko UBHVFP, do potrošača. Bez potvrđenog nalaza o neispravnoj (zaraženoj) hrani, odnosno superanalize koja to potvrđuje, ne mogu se preduzeti odgovarajuće mjere prema uvozniku, onome ko je stavio neispravnu hranu u promet, nadležnom organu koji je procijenio da ona „ne predstavlja rizik po zdravlje ljudi”, a takođe i prema izvozniku, odnosno zemlji izvoznici, koja je garantovala da je hrana bezbjedna za izvoz. Tada se stiče mogućnost da se od njih traži naknada štete. Kao što i oštećeni potrošači, koji su imali zdravstvenih problema, imaju mogućnost za naknadu štete. Drašković dodatno ukazuje da su naši zakonodavci, ona smatra namjerno, iz EU propisa i pravilnika koje su prepisali izostavili dio koji kaže da „stranka ima pravo na uzorak za dodatno mišljenje” i kad je u pitanju lako kvarljiva hrana. I tu tvrdnju dokazuje na primjeru Hrvatske, gdje je ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić, prije godinu i po, zatražio smjenu svog pomoćnika i čelnika Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane, nakon što se ispostavilo da je isti od ministra i javnosti tajio da su se na policama trgovačkih lanaca našli meso i jaja zaraženi salmonelom. „Suludo je da o takvim stvarima ne obavještavamo javnost i to je ono što ćemo u budućnosti pokušati spriječiti, te ćemo objavljivati i one stvari koje nismo dužni”, naveo je aktuelni hrvatski ministar poljoprivrede (nema najava da bi on mogao postati predsjednički kandidat). „Zdrav razum nalaže da se o tome mora obavijestiti javnost, jer dio proizvoda je možda ostao u vašim hladnjacima (frižiderima)”.

Crnogorsko Ministarstvo poljoprivrede ne dijeli stavove hrvatskih kolega. Ni kada je u pitanju lanac odgovornosti, ni javnost rada. Zato iz Simovićevog resora tvrde kako „u slučaju lako kvarljive hrane nije moguće obezbijediti potrebnu pravnu i analitičku valjanost za dodatno stručno mišljenje, jer sam naziv lako kvarljiva hrana upućuje na specifična svojstva namirnica koja uslovljavaju način uzorkovanja, transporta i ispitivanja uzoraka”. I Ustavnom sudu predlažu da odbije inicijativu Mirjane Drašković. Sve pozivajući se na Ustav i odredbe da „država štiti potrošače i da su zabranjene radnje kojim se narušava zdravlje, bezbjednost i privatnost potrošača…”.

U odgovoru Mirjane Drašković stoji: „Naši eksperti iz oblasti bezbjednosti hrane su opasni za društvo i naučeni da se, kada najviše griješe, pozivaju na EU standarde ne računajući da ih bilo ko drugi čita i prati. Zato i pišu propise kako kome odgovara”. Potom (više puta) bivša glavna veterinarska inspektorka sudijama Ustavnog suda pokušava objasniti zbog čega Vlada CG „bezočno se pozivajući na Ustavne norme i EU standarde” daje mišljenje zasnovano na pogrešnim tvrdnjama: „Treba skriti činjenicu da se u Crnu Goru uvozi nebezbjedna hrana po rješenju nadležnog organa – Uprave za bezbjednost hrane. Granični veterinarski inspektor je samo statista, ima ulogu saobraćajca na graničnom prelazu, jer dozvoljava uvoz i stavlja u promet pošiljke za koje neko drugi da dozvolu… A to nije EU standard i to je našim ekspertima ukazano ima i 10 godina. Ali ovi čuju i primjenjuju samo ono što im je lični, direktni interes”. Drašković insistira: „Nadležni organ koji daje rješenje o uvozu morao bi da ima provjerene i precizne podatke i da ih sam provjeri kod uvoznika, posebno za hranu koja je lako kvarljiva i koja se praktično sa granice stavlja u promet”.

Dosljednost se, jednako, mora priznati i ministru Simoviću i njegovom Ministarstvu. Makar kada je u pitanju pokušaj da se Mirjana Drašković skloni i ušutka. Kako ne bi remetila postojeću idilu. Ta borba traje evo petnaestak godina. Bez pobjednika. Drašković upozorava, Ministarstvo i uvoznici pod njihovom zaštitom ne haju. Zauzvrat, političari Mirjanu kažnjavaju, pravnici joj oduzeto vraćaju… Tako je i lani, čim je Vetrinarska inspekcija vraćena u nadležnost Ministarstva poljoprivrede (odnosno UBHVFP) Mirjana Drašković je sklonjena sa dužnosti glavnog veterinarskog inspektora. Kako ne bi sa položaja podsjećala na, recimo, uvoz mesa iz Brazila. „Uvoz je zvanično započeo 2003. godine rješenjem o dozvoli uvoza koje je potpisao tadašnji, a i sadašnji, ministar poljoprivrede. Pomoćnik ministra za sektor veterine Dejan Laušević nije htio da potpiše takvo rješenje u oktobru 2003. pa je to uradio ministar Simović. Certifikati za uvoz iz Brazila usaglašeni su tek 2017. godine. Do tada su ovi koji su potpisivali rješenja lagali, a iz Brazila se uvozilo šta se uvozilo…” .

Citiran je dio dopune Inicijative upućene Ustavnom sudu. Sad ostaje da čekamo njihovu odluku. Ili salmonelu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

OZBILJNA DOJAVA DA JE KRIMINALNA GRUPA SPREMALA UBISTVO MILA ĐUKANOVIĆA: Šta je motiv?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitoru je iz dva zapadna diplomatska izvora potvrđeno da je  vijest o prijetnji istinita i potencijalno opasna. Jedan izvor, koji je htio ostati anoniman, je rekao da postoje indicije da se  navodno radi o ranijim neraščišćenim ilegalnim poslovima prethodne crnogorske vlasti sa ljudima iz bivšeg mafijaško-političkog establišmenta u Albaniji i na Kosovu. Za tu tvrdnju  nisu ponuđeni konkretni dokazi

 

 

Prošle subote je osvanula vijest da je bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović obavijestio nadležne institucije da je u posjedu informacija koje je dobio “od određenih međunarodnih zvaničnika iz obavještajne zajednice” da se na njega sprema atentat. Vijesti su dobile potvrdu informacije iz ureda bivšeg predsjednika dok im je noć prije odgovorila Uprava policije (UP) da “ne raspolažu podacima koji bi ukazivali na planirane aktivnosti” koje bi ugrožavale sigurnost bivšeg šefa države. Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) nije odgovorila na upite. Vijestima je izvor blizak Đukanoviću rekao je da ga je “visoki strani vojni zvaničnik sa Kosova obavijestio da organizovana kriminalna grupa iz jedne susjedne zemlje navodno planira da izvrši atentat, u sprezi sa bezbjednosnim službama jedne druge susjedne zemlje”.

Đukanoviću bliska Televizija je bila malo konkretnija. Ona je javila da je “američki vojni funkcioner koji radi na Kosovu, preko zapadnih obavještajnih kanala” alarmiran da je “jedna kriminalna grupa iz susjedstva, iz grada udaljenog stotinjak kilometara od Podgorice”, dobila ,,ugovor“ za likvidaciju. Za razliku od izvora Vijesti koji govori o sprezi sa bezbjedonosnim službama jedne druge susjedne zemlje, Televizija E je izvijestila o “moćnoj paradržavnoj ekipi iz zemlje sa kojom se Crna Gora graniči” kao naručiocu takvog “ugovora”. Taj zvaničnik je, preko posrednika sa Kosova, informacije navodno direktno saopštio Đukanoviću, a on onda državnim organima.

Đukanovićev ured je takođe medijima rekao da crnogorske sigurnosne službe nisu pozvale na razgovor ni Đukanovića, ni koordinatora njegovog obezbjeđenja, kako bi ukazali na potencijalnu opasnost. Štaviše, umjesto da mu obezbjeđenje kao štićenoj ličnosti bude pojačano, iz ureda je rečeno da je čak smanjeno tako “što je ukinuto obezbjedjenje na mjestu stanovanja bivšeg predsjednika u dnevnoj smjeni”. Na ove informacije su se opet nadovezali mediji bliski Đukanoviću da mu je i kod putovanja u inostranstvo pratnja svedena sa dva na jednog pripadnika obezbjeđenja koji uglavnom i nije u neposrednoj blizini osobe koju štiti.

U nedjelju 14. jula opet se oglasila Uprava policije saopštenjem u kojem stoji da je  “nakon medijske objave, u subotu 13. jula 2024. godine u popodnevnim časovima, UP  dobila odgovarajuću informaciju od strane Agencije”. U saopštenju se napominje  da se “vjerodostojnost informacije i dalje provjerava od strane ANB”. Policija je odmah, kako kaže “po prijemu informacije” pojačala obezbjeđenje Đukanoviću i obavijestila tužilaštvo koje je formiralo predmet.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U PREDMETU DRŽAVNI UDAR: U krug

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon najnovije oslobađajuće presude u predmetu državni udar, istina o tom slučaju nije ništa bliže. Različite verzije sudskih instanci i tužilaštva o tome šta se dogodilo u jesen 2016., dodatno pojačavaju utisak  da su istina i institucije i dalje u službi političkih interesa

 

 

Lideri Za budućnost Crne Gore (ZBCG) Andrija MandićMilan Knežević oslobođeni su krajem prethodne sedmice  optužbi u predmetu poznatom kao “državni udar”, navodnom pokušaju terorizma na dan parlamentarnih izbora 2016. godine.

Presudu je izreklo Vijeće Višeg suda u Podgorici na čijem je čelu Zoran Radović, koji je nedavno zamijenio Borisa Savića na poziciji predsjednika tog suda.

“Da bi se neko oglasio krivim za neko krivično djelo mora postojati izvjesnost u pogledu činjenica koje čine obilježja krivičnog djela…Ovakve izvjesnosti u konkretnom slučaju nema te je sud donio presudu da se optuženi oslobađaju od optužbe jer nije dokazano da su učinili krivična djela za koje ih tereti specijalno tužilaštvo”, obrazložio je svoju odluku Radović. Takođe,konstatovao je i i da su sve radnje  navedene u optužnici  “pripremne radnje za terorizam”, te da nije dokazano da je započela radnja izvršenja “jer od svog tog silnog oružja i opreme jedino što je unijeto u Crnu Goru su dva telefona ‘lenovo'”.

Radović je ocijenio i da je “put ovom sudu  bio olakšan do utvrđivanja pravednog i potpunog činjeničnog stanja rješenjem Apelacionog suda kojim je ukinuta prva presuda i koji sadrži precizne upute kako se treba postupti u ponovnom postupku”.

Oslobađajuća presuda Višeg suda donijeta je u ponovljenom postupku. Prvom presudom svi osumnjičeni, među kojima Mandić i Knežević, osuđeni su na ukupno 70 godina zatvora. Tu presudu donijela je sutkinja Suzana Mugoša, a ukinuo ju je Apelacioni sud u februaru 2021. godine. Sutkinja Mugoša tvrdila je da “vjeruje da je presuda Apelacionog  kupljena”. Zbog te tvrdnje Mugoši je izrečena disciplinska kazna- 30 odsto na platu  tri mjeseca  i zabrana napredovanja dvije godine. Protiv nje je disciplinski postupak podnio tadašnji predsjednik Višeg suda Boris Savić.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TUŽILAČKI  IZVJEŠTAJI U PARLAMENTU: Tužioci na političkom sudu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko je kome šta obećao i ko je s kim jeo svinjetinu, ostala su otvorena pitanja nakon ovonedjeljne poslaničke rasprave o izvještajima pravosuđa.  Brojne optužbe i prozivke na račun tužilaca, međutim, pokazale su  jedno –   ni  nova vlast  živa se  ne odriče pokušaja kontrole tužilaštva i sudstva

 

 

„Mi ne pričamo istim jezikom“. To  je poručio poslanicima tokom ovonedjeljne  skupštinske rasprave o izvještajima Tužilačkog i Sudskog savjeta za prošlu godinu, vrhovni državni tužilac Milorad Marković, koji ih je u Skupštini predstavljao.

“Veoma je teško danas govoriti sa vama. Posebno zbog toga što umjesto o izvještaju, govorimo o konkretnim slučajevima. Ovo nije tužilaštvo, ni sudnica”,  podsjetio je Marković dio poslanika koji su upućivali brojne kritike tužilaštvu, uglavnom pominjući predmete koji se tiču njihovih političkih oponenata, ali i one koji se odnose na funkcionere njihovih partija. U suštini, kritika tužilaštva, u kojoj su prednjačili poslanici Demokratske partije socijalista ( DPS)  i Za budućnost Crne Gore (ZBCG) svela se na negodovanje zbog procesa protiv svojih, i zahtjeva da se procesuiraju oni njihovi.

Kako god, ovo je prvi put nakon decenija, da tužilački izvještaji i tužilaštvo  izazivaju buru u crnogorskoj Skupštini, kako od opozicionih, tako i od strane partija vlasti.

Predstavnici opozicionog DPS, čiji je bivši vrh decenijama imao punu kontrolu nad tužilaštvom i pravosuđem, insistirali su i ove sedmice na tome da je tužilaštvo pod Miloradom Markovićem, te specijalnim tužiocem Vladimirom Novovićem – “selektivno”  i instrumentalizovano.  Glavni argument DPS-a je da  novo rukovodstvo ne pokreće slučajeve koji su vremenski smješteni u period  nakon avgusta 2020., odnosno  poraza DPS  na izborima.

“Da li se za ovo tužilaštvo dogodilo neko krivično djelo nakon 30. avgusta 2020. godine ili su nišanske sprave tužilaštva podešene tako  da se kriminalizuje bivša vlast DPS-a?”,  ponovio je tezu DPS-a i ove sedmice u parlamentu, poslanik te partije Andrija Nikolić.  “Sve ukazuje na to da se radi o združenoj akciji koju pripremaju poltika i mediji, a kasnije razrađuje SDT u svojim akcijama. Pokušaj kriminalizacije DPS-a i lijepljenje etiketa kako je DPS političko krilo mafije i kako ovi ljudi ovdje rade za neku mafiju”, kazao je Nikolić. Zaboravljajući da su predmeti SDT protiv visokih funkcionera tokom prethodne vlasti građeni mahom na skaj prepiskama, te podacima EUROPOL-a. Koji, prateći Nikolićevu logiku, izgleda imaju nešto protiv DPS-a.

Nikolić se u jednom trenutku ipak sjetio skaj dokaza.  “Da li se u tim transkriptima pojavljuju funkcioneri iz sastava nove vlasti nakon 2020. godine? Spominju. Da li to može nešto da znači? Ne znam. Nećemo ništa da tvrdimo, ali vidimo selektivnost u postupanju tužilaštva, kao i u čitanju skaj transkripata”, ocijenio je.

S druge strane, ZBCG ne vidi selektivnost već politiku u tužilaštvu, koja hapsi njihove funkcionere radi balansiranosti. Lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević ocijenio je da je metod rada glavnog specijalnog tužioca i vrhovnog državnog tužioca preslikan od njihovih prethodnika Milivoja Katnića i Ivice Stankovića. “Oni redovno prave balanse nakon svake medijske kritike i političkog saopštenja želeći da pošalju poruku kako su im svi jednaki”, saopštio je Knežević, dodajući da  ono što radi SDT prethodnih nedjelja “predstavlja obrazac ponašanja Katnića iz njegovog zlatnog perioda zato što prave ravnotežu između poslanika koalicije ZBCG i onih koji su mljeli ljude”.

U centru medijskog izvještavanja o ovonedeljnoj parlamentarnoj raspravi o izvještajima pravosuđa, tokom koje se najmanje pričalo upravo o tim dokumentima, našla se Kneževićeva optužba da su mu, kako je kazao, “dolazili da ga ubijede” da glasa za Markovića. Pa da se skupa sa njim, dok je bio kandidat za vrhovnog državnog tužioca, našao na sastanku u kabinetu premijera Milojka Spajića, koji je organizovao aktuelni ministar poravde Andrej Milović.

“Da li se sjećate tog sastanka? Da li smo razgovarali u kabinetu premijera Spajića? I da li sam tad rekao da vas neću podržati zato što mi je puna glava više kumova, pobratima, posestrima u Specijalnom državnom tužilaštvu i u sudovima? Jeste li mi tada rekli da se vi ne odričete vaših kumova? Jesam li saopštio da neću da glasam više, neko je nekome kum, čija sestra je posestrima sa nekim u tužilaštvu, neko je nekome kidao pupak, neko je nekome išao na povojnicu”, kazao je  Knežević.

Marković je odgovorio da je njegovo postupanje „uvijek u skladu sa Ustavom i zakonom“ i da nikad nije prisustvovao bilo kojem sastanku gdje se pregovoralo o tome hoće li on biti VDT.

“Nikad nisam nikome ništa obećao da bih bio VDT. Nikad nisam imao takve komunikacije i nikad nisam posalo bilo koga da utiče na bilo koga da budem izabran. Nisam imao komunikaciju ni sa jednim političarem od kada sam izabran, osim sa ministrima sa kojima sarađujem“, saopštio je.   “Ako je postojao stav da se glasanjem za mene može vršiti politički uticaj na tužilaštvo, to neće biti slučaj” , kazao je.

Lider DPS-a Danijel Živković ocijenio je da neko ne govori istinu:  “Iili Marković danas, ili Milan Knežević juče.”.

Nijesu to jedini detalji koje je Knežević odlučio nakon podužeg vremena da podijeli sa javnošću. On je saopštio i da je sa jednim od aktulenih tužilaca u predmetu “državni udar”, Zoranom Vukčevićem, svojevremeno “jeo svinjetinu” i  razgovarao o tom predmetu, koji se vodi protiv njega i  Andrije Mandića, aktuelnog predsjednika parlamenta.

“Gospodin Vučinić je na Božić prisustvovao jednom ručku koji sam ja organizovao u kući jednog mog prijatelja. Došao čovjek i svašta rekao za ‘državni udar’ – da je to sramota, da je kriminal što rade Katnić i Čađenović i čak me molio da iskoristim svoj uticaj da on bude šef tužilačke organizacije u Podgorici. I umjesto da se čovjek izuzme, jer je jeo svinjetinu sa mnom, on traži da budem osuđen pet godina… Brat ovog drugog, Siniše Milića, dolazi u DNP da traži člansku kartu kako bi ostao savjetnik u jednom državnom preduzeću”, kazao je lider DNP u Parlamentu.

Dio javnosti ukazuje da je Kneževićevo naprasno “otvaranje” u parlamentu uslijedilo nekoliko dana pred presudu u slučaju državni udar.  Izricanje nove presude u tom slučaju očekuje se krajem sedmice, kada ovaj broj Monitora bude u prodaji.

Radi se o  ponovljenom postupku, nakon što su prvom presudom svi osumnjičeni, među kojima su i lideri ZBCG , osuđeni na ukupno 70 godina zatvora. Ta je presuda poništena prije tri godine u Apelacionom sudu. Novo suđenje počelo je u junu prošle godine, a  završno ročište okončano je prošlog mjeseca.

Specijalno državno tužilaštvo nije promijenilo optužnicu protiv Kneževića i ostalih koju je 2017. godine podiglo SDT na čijem je čelu bio danas pritvoreni bivši Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, a zastupao je takođe pritvoreni tužilac Saša Čađenović. Optužnicu sada zastupaju specijalni tužioci Zoran Vučinić i Siniša Milić.

Na kraju,  gotovo bez riječi o onome što je prezentovano u izvještajima o pravosuđu, te razgovora o suštinskoj reformi tužilaštva, jačanju njegovih kapaciteta i organizacionim problemima,  u parlamentu je završena rasprava. Poslanici će se o izvještajima izjasniti naknadno.

Ko je s kime gdje razgovarao, ko je kome šta obećao i ko je s kim jeo svinjetinu, ostala su otvorena pitanja. Jedno je, ipak, sasvim sigurno. Brojne optužbe i prozivke na račun tužilaca, sa sigurnošću pokazuju  da se ni  nova vlast  živa ne odriču pokušaja kontrole nad pravosuđem.

Poslanici su nastavili raspravu o radu Tužilačkog savjeta i Državnog tužilaštva za 2023. godinu

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo