Povežite se sa nama

OKO NAS

POTONULI BRODOVI U ULCINJSKOM PODMORJU: Raj za lopove

Objavljeno prije

na

Nedavna istraživanja američkih eksperata potvrdila su pretpostavku da je morsko dno južnog Jadrana bogato vrlo vrijednim istorijskim tragovima. I to je logično: upravo je istočna obala Jadrana bila ključni pomorski put koji je vodio od Venecije, Rijeke, Splita, Dubrovnika ili Kotora prema Albaniji, Grčkoj i dalje na Mediteran.

Isto tako je poznato da je ta baština praktično neistražena, pa niko ne može ni približno tačno da odredi koliko je brodova nastradalo na ovom prostoru što od prirodnih nepogoda, napada gusara ili u ratnim okršajima. Na primjer, samo u razdoblju od 17 godina (1592-1609.) bilo je na Jadranu oko 400 brodoloma. Većina tih brodova leži duboko zakopana na morskom dnu, a tek nešto više se zna o brodovima koji su uglavnom potonuli tokom Prvog i Drugog svjetskog rata.

Zato se procjenjuje da u crnogorskom podmorju leži pedesetak olupina. U knjizi Podmorje Crne Gore Dragan Gačević je prikazao 30 brodskih olupina (od kojih četiri u podmorju Ulcinja), a koje su ,,podvodni istorijski lokaliteti, koji ne predstavljaju samo obilježje jednog vremena, već i eksponate jednog velikog podvodnog muzeja”.

O tom blagu ulcinjskog podmorja gotovo da nema spomena ni tragova u lokalnim muzejima. Praktično nijedan eksponat u gradu koji je tokom čitave svoje istorije izlazio na široka jadranska vrata, a pomorci raširili njegovu slavu i spomen po čitavom Sredozemlju. Starine pod morem niko nikada nije čuvao, pa su dobro opremljenim i sposobnim roniocima bile lako dostupne. Zato je postalo pravilo da se amfore i druga grnčarija s potonulih brodova mogu vidjeti kod privatnih kolekcionara, ili su se u zavisnosti od starosti i oznake porijekla, komadi istorije s ovog područja prodavali po bagatelnim cijenama od 500 do dvije hiljade eura.

Tako su, na primjer, potonuli brodovi Karola i Goricia temeljno opljačkani.

Karola je najatraktivnija brodska olupina u ulcinjskom podmorju za sve kategorije ronilaca. Nalazi se u akvatoriju rta Đerane, udaljena oko dvije nautičke milje od Ulcinja i oko pet nautičkih milja od ušća rijeke Bojane, na dubini od dvadesetak metara. Taj austro-ugarski parobrod potonuo je u noći, 22. jula 1916. godine, zbog loše vidljivosti i sudara s brodom Matyas Kiraly.

Bio je dug 65,88 metara, a do početka Prvog svjetskog rata korišćen je kao kruzer, koji je krstario Mediteranom.

Tršćanski parobrod Goricia, potonuo je kod grebena Đerani, koji se često naziva ,,grobljem brodova”, a ulcinjskim gusarima služio je kao skrovište za napade na brodove koji su se kretali na tom prostoru.

Taj brod, koji predstavlja i najveću olupinu koja leži u crnogorskom priobalju bio je dugačak 104, a širok 14 metara. Imao je ogromnu nosivost od čak 3.104 bruto registarske tone i mogao je postići brzinu od 12,5 čvorova.

Ovaj parobrod, u vlasništvu austrougarskog Lojda, proizveden je 1903. godine. Tokom Prvog svjetskog rata služio je za vojne potrebe skladištenja municije na potezu duž albanske obale. Prateći pomorski konvoj u povratku iz Drača, u noći 19. avgusta 1918. godine naletio je na minu i, poslije strahovite eksplozije koja je otkinula pramac broda zapalio se, a potom i potonuo.

Brod leži na dubini od svega 12,5 metara, oko 1,5 kilometar istočno od hridi Đerane, orijentisan u smjeru zapad-istok.

Jedna od najinteresantnijih olupina u ulcinjskom podmorju za ronioce istraživače i ronilački turizam svakako je potopljeni putnički parobrod Bojana. On leži na pjeskovitom dnu, na dubini od 50 metara, devet kilometara od Ulcinja i gotovo isto toliko od ušća Bojane, i služi kao stanište raznih morskih riba.

Dužina broda je 37, a širina 6,3 metra. Izgrađen je 1904. godine na Malom Lošinju, pod prvim imenom Skodra, a potonuo 40 godina kasnije. S obzirom na dubinu, još uvijek nije opustošen.

Prema riječima predsjednika Ronilačkog kluba Dolcinium Ibrahima Mile, možda je najinteresantniji Sulejmanov brod, koji je potopljen 1944. godine, nedaleko od Starog grada. Nalazi se na dubini od 16 metara i leži na boku. ,,I danas se na njemu nalaze razne vrste municije, neeksplodiranih granata i oružje, pa predstavlja stalnu opasnost za ronioce, posebno one koji ne znaju kakav je teret prevozio u trenutku kada je potonuo”, navodi Mila.

Još manje se to može znati za brodove koji se nalaze na pjeskovitom dnu, na ušću rijeke Bojane u more. Tu se misli i na brod Merito, vlasništvo Antuna Alegretija iz Trogira, kojim je upravljao kapetan Naporeli, a koji je potonuo 1858. godine. Upravo je taj događaj, uz probijanje rukavca Drima u Bojanu, doveo kasnije do stvaranja prekrasnog ostrva Ade.

Još je, zbog odnosa aktuelne vlasti prema ovoj problematici, interesantniji primjer Valdanosa. Savjet za privatizaciju crnogorske Vlade je, naime, u Javnom pozivu za izdavanje u dugoročni zakup te rajske uvale prije nekoliko godina naveo je da ona ,,predstavlja i evidentirani podvodni arheološki lokalitet gdje se mogu očekivati značajna podvodna nalazišta još iz vremena antike”. Dakle, nesuđeni zakupac, za koga se od onda više ama baš ništa ne zna (famozni Cubus lux iz Velike Britanije), mogao je, velikodušnošću Vlade Crne Gore, za jeftine novce, da ima u svom ataru i – antičko nalazište. Ali, srećom, trgovci baštinom na ovom su slučaju doživjeli težak poraz.

Ronilački turizam, posebno ronjenje na olupinama potonulih brodova (wreckdiving), sve je cjenjeniji segment turističke ponude. Uz podatak da je Centar za obuku ronilaca i razminiranje iz Bijele nedavno ovlastio dva inspektora iz Dolciniuma za kontrolu pod vodom, na pomolu je nada da će početi kvalitativno drugačiji odnos prema potonulom podvodnom blagu i ne samo u Ulcinju.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo