Povežite se sa nama

OKO NAS

POTONULI BRODOVI U ULCINJSKOM PODMORJU: Raj za lopove

Objavljeno prije

na

Ulcinj-2

Nedavna istraživanja američkih eksperata potvrdila su pretpostavku da je morsko dno južnog Jadrana bogato vrlo vrijednim istorijskim tragovima. I to je logično: upravo je istočna obala Jadrana bila ključni pomorski put koji je vodio od Venecije, Rijeke, Splita, Dubrovnika ili Kotora prema Albaniji, Grčkoj i dalje na Mediteran.

Isto tako je poznato da je ta baština praktično neistražena, pa niko ne može ni približno tačno da odredi koliko je brodova nastradalo na ovom prostoru što od prirodnih nepogoda, napada gusara ili u ratnim okršajima. Na primjer, samo u razdoblju od 17 godina (1592-1609.) bilo je na Jadranu oko 400 brodoloma. Većina tih brodova leži duboko zakopana na morskom dnu, a tek nešto više se zna o brodovima koji su uglavnom potonuli tokom Prvog i Drugog svjetskog rata.

Zato se procjenjuje da u crnogorskom podmorju leži pedesetak olupina. U knjizi Podmorje Crne Gore Dragan Gačević je prikazao 30 brodskih olupina (od kojih četiri u podmorju Ulcinja), a koje su ,,podvodni istorijski lokaliteti, koji ne predstavljaju samo obilježje jednog vremena, već i eksponate jednog velikog podvodnog muzeja”.

O tom blagu ulcinjskog podmorja gotovo da nema spomena ni tragova u lokalnim muzejima. Praktično nijedan eksponat u gradu koji je tokom čitave svoje istorije izlazio na široka jadranska vrata, a pomorci raširili njegovu slavu i spomen po čitavom Sredozemlju. Starine pod morem niko nikada nije čuvao, pa su dobro opremljenim i sposobnim roniocima bile lako dostupne. Zato je postalo pravilo da se amfore i druga grnčarija s potonulih brodova mogu vidjeti kod privatnih kolekcionara, ili su se u zavisnosti od starosti i oznake porijekla, komadi istorije s ovog područja prodavali po bagatelnim cijenama od 500 do dvije hiljade eura.

Tako su, na primjer, potonuli brodovi Karola i Goricia temeljno opljačkani.

Karola je najatraktivnija brodska olupina u ulcinjskom podmorju za sve kategorije ronilaca. Nalazi se u akvatoriju rta Đerane, udaljena oko dvije nautičke milje od Ulcinja i oko pet nautičkih milja od ušća rijeke Bojane, na dubini od dvadesetak metara. Taj austro-ugarski parobrod potonuo je u noći, 22. jula 1916. godine, zbog loše vidljivosti i sudara s brodom Matyas Kiraly.

Bio je dug 65,88 metara, a do početka Prvog svjetskog rata korišćen je kao kruzer, koji je krstario Mediteranom.

Tršćanski parobrod Goricia, potonuo je kod grebena Đerani, koji se često naziva ,,grobljem brodova”, a ulcinjskim gusarima služio je kao skrovište za napade na brodove koji su se kretali na tom prostoru.

Taj brod, koji predstavlja i najveću olupinu koja leži u crnogorskom priobalju bio je dugačak 104, a širok 14 metara. Imao je ogromnu nosivost od čak 3.104 bruto registarske tone i mogao je postići brzinu od 12,5 čvorova.

Ovaj parobrod, u vlasništvu austrougarskog Lojda, proizveden je 1903. godine. Tokom Prvog svjetskog rata služio je za vojne potrebe skladištenja municije na potezu duž albanske obale. Prateći pomorski konvoj u povratku iz Drača, u noći 19. avgusta 1918. godine naletio je na minu i, poslije strahovite eksplozije koja je otkinula pramac broda zapalio se, a potom i potonuo.

Brod leži na dubini od svega 12,5 metara, oko 1,5 kilometar istočno od hridi Đerane, orijentisan u smjeru zapad-istok.

Jedna od najinteresantnijih olupina u ulcinjskom podmorju za ronioce istraživače i ronilački turizam svakako je potopljeni putnički parobrod Bojana. On leži na pjeskovitom dnu, na dubini od 50 metara, devet kilometara od Ulcinja i gotovo isto toliko od ušća Bojane, i služi kao stanište raznih morskih riba.

Dužina broda je 37, a širina 6,3 metra. Izgrađen je 1904. godine na Malom Lošinju, pod prvim imenom Skodra, a potonuo 40 godina kasnije. S obzirom na dubinu, još uvijek nije opustošen.

Prema riječima predsjednika Ronilačkog kluba Dolcinium Ibrahima Mile, možda je najinteresantniji Sulejmanov brod, koji je potopljen 1944. godine, nedaleko od Starog grada. Nalazi se na dubini od 16 metara i leži na boku. ,,I danas se na njemu nalaze razne vrste municije, neeksplodiranih granata i oružje, pa predstavlja stalnu opasnost za ronioce, posebno one koji ne znaju kakav je teret prevozio u trenutku kada je potonuo”, navodi Mila.

Još manje se to može znati za brodove koji se nalaze na pjeskovitom dnu, na ušću rijeke Bojane u more. Tu se misli i na brod Merito, vlasništvo Antuna Alegretija iz Trogira, kojim je upravljao kapetan Naporeli, a koji je potonuo 1858. godine. Upravo je taj događaj, uz probijanje rukavca Drima u Bojanu, doveo kasnije do stvaranja prekrasnog ostrva Ade.

Još je, zbog odnosa aktuelne vlasti prema ovoj problematici, interesantniji primjer Valdanosa. Savjet za privatizaciju crnogorske Vlade je, naime, u Javnom pozivu za izdavanje u dugoročni zakup te rajske uvale prije nekoliko godina naveo je da ona ,,predstavlja i evidentirani podvodni arheološki lokalitet gdje se mogu očekivati značajna podvodna nalazišta još iz vremena antike”. Dakle, nesuđeni zakupac, za koga se od onda više ama baš ništa ne zna (famozni Cubus lux iz Velike Britanije), mogao je, velikodušnošću Vlade Crne Gore, za jeftine novce, da ima u svom ataru i – antičko nalazište. Ali, srećom, trgovci baštinom na ovom su slučaju doživjeli težak poraz.

Ronilački turizam, posebno ronjenje na olupinama potonulih brodova (wreckdiving), sve je cjenjeniji segment turističke ponude. Uz podatak da je Centar za obuku ronilaca i razminiranje iz Bijele nedavno ovlastio dva inspektora iz Dolciniuma za kontrolu pod vodom, na pomolu je nada da će početi kvalitativno drugačiji odnos prema potonulom podvodnom blagu i ne samo u Ulcinju.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

MUTNE RIJEKE: Tara opet pretvorena u kaljugu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Informacije o novom ekološkom zlodjelu na Tari obišle su region, ekološki aktivisti zahtijevali hitnu reakciju i pisali UNESKO-u, rijetki turisti razočarano odustajali od raftinga… Nadležni su za  sudbinu Tare saznali iz medija

 

Inspekcija za vode utvrdila je da je do najnovijeg  zamućenja rijeke Tare, posljednjeg dana jula,  došlo zbog radova na Bjelojevićkoj rijeci – pritoci Tare, i to na izgradnji regionalnog puta, čiji je investitor Direkcija za saobraćaj, a izvođač kompanija Bemaks. Iz Uprave za inspekcijske poslove su pojasnili i da je rijeka  zamućena od zemljanih radova, koji se izvode na dionici puta Mojkovac – Vragodo.

Kažu i da za te radove nije potrebno sprovoditi postupak procjene na životnu sredinu,  jer se radi o putu dužine od nešto preko jedanaest kilometara. Kako objašnjavaju,  „uredbom o projektima za koje se vrši procjena uticaja na životnu sredinu propisano je da se takva procjena može tražiti jedino za magistralne i regionalne puteve u dužini od preko 20 kilometara“.

Najvećim dijelom toka kroz Crnu Goru, od  Mojkovca do Šćepan Polja, rijeka je u petak 31. jula tekla potpuno mutna, a kako tvrde ekološki aktivisti, sedmicama prije toga  prilično zamućena.

Krajem jula mutna Tara, kažu u turističkim agencijama, obesmislila je  reklame kojima se ljubitelji raftinga pozivaju na tu rijeku.  Rijetki turisti nijesu htjeli da se spuste niz „rijeku koju su zatekli u užasnom stanju“. Na primjer,  grupa  turista iz Belgije, kako je novinarima ispričao predsjednik Udruženja raftera i stanovništva NP Durmitor, Veljko Ostojić, otišli su u ubjeđenju da su prevareni.

„Reklamiramo Taru kao rijeku čija se voda može piti. Takođe, turistima kažemo i da je pod dvostrukom zaštitom – kao svjetska kulturna i prirodna baština UNESCO-a i  pod zaštitom programa Man of biosphere (čovjek i biosfera). Na našim reklamnim fotografijama je plavozelena rijeka… Sreća u nesreći je što ovih dana nemamo najavljene grupe za rafting, inače,  ode i obraz i poslovni ugled. Ovo je užasno“, kazali su Monitoru u jednoj od kolašinskih turističkih agencija.

Ispod mojkovačkog starog mosta, umjesto bistre  vode, i 5. avgusta,  tekla je kaljuga. Nadležni su za  mutnu Taru, priznaju, saznali iz medija.

,,Ministarstvo održivog razvoja i turizma je danas odmah  povodom informacija,  koje smo dobili putem medija,  o zamućenju rijeke Tare na potezu od Mojkovca do Šćepan Polja, poslalo pisani zahtjev Upravi za inspekcijske poslove da u najhitnijem roku uputi nadležne inspekcije na teren, u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja”, sopštili su iz tog ministarstva 31. jula Radiju Slobodna Evropa (RSE).

Iz civilnog sektora su za  ekocid na Tari, prije inspekcijskog nalaza,  optužvali uglavnom  investitore malih hidroelektrana (mHE). Kažu da  izgradnja pristupnih puteva do mHE dovodi do ispiranja hiljada tona šljunka, zemlje i otpada u samo korito Tare.

O najnovijem ubijanju rijeke  nevladina Koalicija za održivi razvoj (KOR)  obavijestila je i  UNESCO.  Fotografije  i video zapisi uništavanja Tare  biće poslati i   Delegaciji Evropske unije u Crnoj Gori.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO ZORAN ĐIKANOVIĆ TESTIRA OZBILJNOST STRANIH INVESTITORA: Reket kao dobrodošlica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đikanović je svjesno pokušao da zloupotrijebi svoju funkciju predsjednika KTK, kako bi stekao nezakonitu imovinsku korist, navodi se u krivičnoj prijavi, a kako bi s druge strane iskoristio i svoju javnu funkciju i pomogao postupak licenciranja Komisiji ili isti odmogao ako se ipak Gedik Yatirim odluči da ne plati traženi novčani iznos

 

Prošle su dvije nedjelje kako je Zoran Đikanović, predsjednik Komisije za tržište kapitala (KTK), saznao da je protiv njega podnijeta krivična prijava zbog pokušaja iznude mita. Ako ne na drugi način, tu je informaciju dobio od medija koji su zatražili da prokomentariše prijavu koju je podnio Mladen Bojanić, ekonomski konsultant i bivši poslanik.

Đikanović je tada, na upit Vijesti, odgovorio kako on ne zna za prijavu  i da prvi put čuje za  tursku kompaniju Gedik Yatirim i priču o navodnom mitu, odnosno reketiranju. Nema naznaka da je predsjednik Komisije za tržište kapitala i potpredsjednik NVO Društvo ekonomista i menadžera Crne Gore, u međuvremenu, osvježio sjećanje. Baš kao što nema ni informacija da su nadležni iz tužilaštva pokušali da Đikanovića podstaknu (čitaj saslušaju) na taj napor. Kako bi saznali i njegovu interpretaciju priče koja, prema navodima iz krivične prijave, počinje u ljeto prošle godine.

Tada je kompanija Gedik Yetirim objelodanila odluku da svoj posao proširi i na Crnu Goru. U pitanju je privredno društvo koje se blizu tri decenije bavi berzanskim poslovima u Turskoj i na međunarodnom tržištu pa je, iz njihove perspektive, bilo prirodno da slične aktivnosti nastave i „u predivnoj Crnoj Gori“. Slijedeći brojne turske firme koje su to već uradile. Planirani posao je podrazumijevao da Gedik Yetrim, ili njena lokalna ćerka firma, dobiju neophodne licence Komisije u čijoj je nadležnosti „izdavanje i oduzima dozvola, odobrenja, licenci i saglasnosti“ za rad na tržištu kapitala, osnivanje i upravljanje investicionim, penzionim i drugim fondovima.

Zato je, u avgustu 2019,  u prostorijama KTK održan sastanak kome su, u ime Komisije, prisustvovali službenica Ilda Šabović i član Komisije Asmir Pepić, dok su tursku kompaniju predstavljali Anil Abbak, direktor za inostrana ulaganja  i advokat Pavle Tripković. Prema navodima iz krivične prijave, na tom sastanku su razmjenjeni kontakti i osnovne informacije oko postupka licenciranja, a Anil Abbak je najavio da će Gedik Yatirim „u skoroj budućnosti“ preko zavisnog društva Beta-Investments uplatiti osnovni novčani kapital u iznosu od 125.000 eura i pokrenuti sve postupke radi dobijanja licence za osnivanje, odnosno dozvole za rad investicionog društva od Komisije.

Potom se u priču uključuje i predsjednik KTK. Đikanović je 3. avgusta 2019. sa mejl adrese, koju koristi kao predavač na Univerzitetu Donja Gorica, Amilu Abaku, na njegovu službenu mejl adresu, poslao prijedlog da kompanija Gedik Yatirim učestvuje na „istaknutom i važnom regionalnom i međunarodnom događaju“ – Miločerskom razvojnom forumu 2019 u organizaciji NVO Društvo ekonomista i menadžera Crne Gore.

„Interes koji ste iskazali ukazuje na Vašu ozbiljnost. To je razlog zbog kojeg želimo da Vam omogućimo da svoju kompaniju predstavite na Miločerskom razvojnom forumu“, piše Đikanović kompaniji za koju, navodno, nikada nije čuo. A čiji zahtjev za izdavanje licence čeka u njegovom radnom stolu. Slijede detalji ponude: „Prema cjenovniku Miločerskog razvojnog foruma, prezentacija kompanije do 10 minuta iznosi 4.000 eura, a do 15 minuta 5.000 eura koja se plaća Društvu ekonomista, organizatoru Foruma“. Đikanović potom potencijalnog učesnika Foruma obavještava da osim prezentacije „ovo“ (misli na uplatu od četiri, odnosno, pet hiljada eura) uključuje niz drugih aktivnosti, među kojima je i „kratak susret“ sa crnogorskim premijerom.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEIZVJESNA SUDBINA NJEGOŠEVOG PARKA I KASARNE MORAČA: Vapaji podgoričkih pluća

Objavljeno prije

na

Objavio:

Njegoševom parku i kasarni Morača prijeti još jedna „valorizacija” planirana iz Glavnog grada. Još jedan betonski blok. Prema zvaničnim podacima GUP-a, Podgorica u periodu od 2012. do 2025. godine ostaje bez više od milion i po kvadrata zelenih površina

 

Zapuštena trava, oronule zgrade, nezaštićeno drveće. Pivske flaše pored polomljenih klupa koje u zoru dočekaju prve prolaznike… Njegošev park i prostor kasarne Morača, epicentar Podgorice, godinama neprimjetno boluju. Od nebrige.

„Skoro svakodnevno obilazim Njegošev park. Pored obale Morače i kod bivše Kasarne šetam pse. To je moj način izražavanja građanskog prkosa, ali i posjeta bolesnom članu porodice“, kaže za Monitor građanski aktivista Dragan Sošić.

Planove nadležnih iz Glavnog grada da valorizuju ovaj dio Podgorice nedavno su osporili iz Savjeta za reviziju planskih dokumenata. Valorizacija podrazumijeva izgradnju novog betonskog bloka u jednoj od posljednjih podgoričkih zelenih oaza.

U analizi nacrta izmijenjenog Prostorno-urbanističkog plana Podgorice (PUP),  Savjet navodi se da nije jasno zbog kog tržišta i za koje potrebe treba valorizovati lokaciju Kasarne. Precizira se: Nedopustivo je prekrajanje jedne od najstarijih zelenih površina u Podgorici. Nacrtom Urbanističkog projekta Kasarna Morača bila je planirana gradnja skoro 150.000 kvadratnih metara na svega osam hektara zemljišta, rušenje svih 15 zgrada nekadašnje Kasarne, izgradnja dvoetažnih podzemnih garaža duž 80 odsto ovog prostora, zboga čega bi moglo doći do sječe većine čempresa i drugog drveća, starog i do pedeset godina, koje krasi ovaj predio.

„Nehumano je i nepatriotski tako se odnositi prema mjestu gdje možemo odvesti one koji sa strane dođu da osjete dušu Podgorice. Jedina ispravna valorizacija bila bi da se sve postojeće sačuva, očisti od otpada, da se naprave pješačke staze, zaštiti drveće, a ruinirane zgrade pretvore u objekte kulture. Sve drugo je zločin”, kaže Sošić.

U Crnoj Gori upravljanje prostorom jedan je od najvećih izazova, ističe za Monitor inženjer građevinstva i REV – Evropski prepoznati procjenitelj Predrag Nikolić. „Svetlana Kana Radević je projektom hotela Podgorica pokazala kako se stapaju priroda i građevinski objekat. Sada je zelena gradnja apsolutni trend, a nas na nju obavezuje i Ustav jer smo ekološka država. Na dijelu kasarne Morača bi mogli da se izgrade objekti na mjestima trenutnih ruševina koje su i ekonomski i funkcionalno beskorisne. Sve to može da se uradi po standardima zelene gradnje, sa uklanjanjem parkinga i ozeljenjavanjem cijele površine. Svako drugo rješenje bi vodilo ka ruženju grada”, objašnjava Nikolić.

Prema njegovim riječima, ništa ne može da opravda bilo kakvu betonizaciju Njegoševog parka i Kasarne. „Zelene površine pripadaju svim građanima Podgorice i u njima jedino mogu da budu sadržaji od javnog interesa. Dva kiklopa od objekata kod mosta Milenijum, koji arhitektonski vrište koliko se ne uklapaju, primjeri su kako ne treba graditi”, kaže Nikolić.

Andrea JELIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinrnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo