Povežite se sa nama

OKO NAS

UGROŽENO BIOGRADSKO JEZERO: Prosipanje u bliskoj budućnosti

Objavljeno prije

na

Ukoliko se što prije ne zaustavi smanjivanje čeone brane (morene) na Biogradskom jezeru, taj dragulj prirode mogao bi biti teško ugrožen, upozorili su stručnjaci još prije skoro deceniju. Stanje je trenutno još alarmantnije. Ta brana, kaže predsjednik Zelenih Crne Gore inženjer Radoslav Nikčević sve je manja, jer je rijeka Jezerštica podriva i dolazi do najekstremnijeg vida erozije.

,,Sticajem ovakvih okolnosti, ovaj ragulj će se prosuti.

Elaborat Zelenih 2005 godine dijagnosticira stanje i daje rješenja iza kojih slijedi samo izrada glavnog projekta, odnosno izvođenje antierozionih radova, jer u protivnom vijek jezera teško može da bude duži od narednih nekoliko godina. Dakle, sve je jasno – i stanje i rješenja. Jedino nije jasno zbog čega odgovorni ne haju na stručna rješenja i upozorenja”, kaže Nikčević.

Prema nekim stručnim procjenama, ubrzo bi se moglo desiti da se brana smanji na svega 30 metara, pa onda neće moći da zadrži vodu.

Da Biogradskom jezeru vrijeme nije saveznik i da je pod hitno trebalo nešto učiniti na sanaciji, tvrdi i nekadašnji direktor NP Biogradska gora Dragiša Dožić. On kaže da je usljed komercijalizacije i prevelike posvećenosti turističkom aspektu nacionalnog parka, zanemareno ulaganje u zaštitu jezera. Prema njegovim riječima, procesi kojima je ugroženo jedno od najljepših jezera na Balkanu, svake godine napreduju.

„Jezero se nalazi na nadmorskoj visini od 1094 metra, a čitavom površinom leži na morenskom nanosu eruptiva i krečnjaka. Postojanost jezera je ugrožena od destruktivnih procesa, prvenstveno od ponora koji se nalaze u njegovom donjem dijelu, na njegovoj sjeveroistočnoj strani, zatim od Biogradske rijeke koja ga formira i nanosi veliku količinu mulja, odnosno otpadnog materijala. Pored toga, Jezerštica odvodi vodu iz jezera i progresivnom erozijom potkopava prirodnu branu i prijeti da otvori protok prema donjem dijelu. Taj proces godišnje uočljivo napreduje i imao bi za posljedicu potpuno oticanje vode i nestanak Biogradskog jezera”, tvrdi Dožić.

„Prosipanje” jezera, kaže on, moglo bi se dogoditi u vrlo skoroj budućnosti. Iako nije precizirao kada bi se moglo desiti to „prosipanje”, rekao je da nema puno vremena.

Alarmantnost stanja je uočena još 1988. godine. Tada su nadležni zbog činjenice da su bila potrebna velika novčana ulaganja, koje nije mogla da obezbijedi ni uprava NP a ni Republika Crna Gora, odlučili da pristupe rješenju u fazama.

„Urađen je projekat „Hidrološka i inženjerijsko-geološka istraživanja za potrebe sanacije jezera”, kaže Dožić. Po tom projektu i dogovoru s Republičkim fondom za geološka istraživanja, koji će zajedno sa Nacionalnim parkom Biogradska gora i Ministarstvom industrije, energetike i rudarstva, finansirati radove, počelo se od injektiranja-zatvaranja ponora, kao jednog od destruktivnih procesa. Terenski radovi počeli su 1988. godine u fazama i prekidima, zbog nedostatka finansijskih sredstava, sjeća se bivši direktor NP.

U okviru terenskih radova, prema Dožićevim riječima, trebalo je uraditi još tri bušotine od 100 metara, hidrološko i inženjerijsko-geološko kartiranje jezera, bušotina, uzrokovanje i izrada laboratorijskih ispitivanja

„Poslije izvedenih radova, predviđenih projektom, kao dopuna, trebalo je uraditi i završni elaborat. S obzirom na to da sam 1997. godine, zbog političkih razloga smijenjen s mjesta direktora, nije mi poznato zbog čega su ti radovi na prijeko potrebnoj sanaciji jezera prekinuti”, kaže on.

Napominjući da je u drugoj polovini minulog vijeka bilo više pokušaja da se istraži problem ugroženosti Biogradskog jezera, šef službe za unapređenje i razvoj JP Nacionalni parkovi Crne Gore Veselin Luburić, kaže da je malo onih koja se odnose na hidrološka istraživanja.

,,Morfologijom dna jezera bavili su se Mladi istraživači sa Šumarskog fakulteta u Beogradu i rezultat toga rada je Plan Biogradskog jezera u razmjeri 1:500 sa brojnim podacima o jezerskom dnu. Šumarski fakultet iz Beograda, Odsjek za zaštitu od erozija i uređenje bujica izradio je dva projekta koji se bave zaštitom Biogradskog jezera 1976. godine. Prvi projekat se bavi rješavanjem problema zasipanja jezera nanosima iz Biogradske rijeke i Lalevog potoka, dok se drugi projekat bavi saniranjem klizišta izazvanog regresivnom erozijom Jezerštice”, kaže Luburić.

Krajem 1990. godine, podsjeća on, obavljeno je preliminarno mjerenje nanosa i parcijalno uzimanje uzoraka u djelovima gdje je nivo vode bio nizak. Te aktivnosti su pokazale da postoji mogućnost vađenja dijela nanosa iz Biogradskog jezera bez posljedica po ekosistem.

Potom su Zeleni uz finansijsku podršku države uradili projekat Biogradsko jezero- idejno rješenje antierozione zaštite, koji je imao za cilj sigurnu sanaciju, erozijom ugrožene, čeone morene koja čini prirodnu branu sjeverozapadne strane.

,,Građevinski fakultet u Podgorici je na zahtjev Uprave Javnog preduzeća 2007. godine izradio studiju za sanaciju. erozijom nastalog, klizišta na desnoj obali Jezerštice. U posljednje dvije studije ponuđena su tehnička rješenja za saniranje erozije na desnoj obali Jezerštice koja obuhvataju tri varijante. U prvoj varijanti predviđa se izrada potpornog zida od krupnih komada kamena s izmještanjem korita Jezerštice. Druga varijanta podrazumijeva izradu potpornog zida bez izmještanja rječice, a treće predviđa izradu pregrade na 20-30 metara najniže tačke ugrožene obale”, objašnjava Luburić.

Međutim, nijedan od tih autora, kako tvrde u upravi JP NPCG, nije poklonio dovoljno značaja ili uopšte nije uzeo u obzir uticaj izvođena radova na osjetljivi prašumski ekosistem. Iz tog preduzeća objašnjavaju da su u Biogradskoj gori zabranjene sve aktivnosti koje mogu ugroziti kontinuitet, izvornost i autohtonost područja. Vrlo je moguće, tvrdi Luburić, i da bi se značajan dio nanosa nastalih izvođenjem konkretnih radova putem Jezerštice našao u Tari, koja je takođe zaštićeno područje. Sve to dodatno i tehnički i finansijski otežava razradu idejnih rješenja.

Svaki zahvat koji može dovesti u pitanje osnovne karakteristike odbacuje se, a ukoliko se želi poboljšanje iz bilo kojih razloga i u bilo kojem obimu onda se stručnim analizama mora dokazati njegova opravdanost. U tom kontekstu programom upravljanja za 2014. godinu planirano je održavanje sjednice Naučnog savjeta, čiji članovi u koordinaciji sa drugim stručnim naučnim institucijama u državi, treba da daju dalje smjernice za rješavanje ovog, s naučnog stanovišta, vrlo kompleksnog problema.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

MUTNE RIJEKE: Tara opet pretvorena u kaljugu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Informacije o novom ekološkom zlodjelu na Tari obišle su region, ekološki aktivisti zahtijevali hitnu reakciju i pisali UNESKO-u, rijetki turisti razočarano odustajali od raftinga… Nadležni su za  sudbinu Tare saznali iz medija

 

Inspekcija za vode utvrdila je da je do najnovijeg  zamućenja rijeke Tare, posljednjeg dana jula,  došlo zbog radova na Bjelojevićkoj rijeci – pritoci Tare, i to na izgradnji regionalnog puta, čiji je investitor Direkcija za saobraćaj, a izvođač kompanija Bemaks. Iz Uprave za inspekcijske poslove su pojasnili i da je rijeka  zamućena od zemljanih radova, koji se izvode na dionici puta Mojkovac – Vragodo.

Kažu i da za te radove nije potrebno sprovoditi postupak procjene na životnu sredinu,  jer se radi o putu dužine od nešto preko jedanaest kilometara. Kako objašnjavaju,  „uredbom o projektima za koje se vrši procjena uticaja na životnu sredinu propisano je da se takva procjena može tražiti jedino za magistralne i regionalne puteve u dužini od preko 20 kilometara“.

Najvećim dijelom toka kroz Crnu Goru, od  Mojkovca do Šćepan Polja, rijeka je u petak 31. jula tekla potpuno mutna, a kako tvrde ekološki aktivisti, sedmicama prije toga  prilično zamućena.

Krajem jula mutna Tara, kažu u turističkim agencijama, obesmislila je  reklame kojima se ljubitelji raftinga pozivaju na tu rijeku.  Rijetki turisti nijesu htjeli da se spuste niz „rijeku koju su zatekli u užasnom stanju“. Na primjer,  grupa  turista iz Belgije, kako je novinarima ispričao predsjednik Udruženja raftera i stanovništva NP Durmitor, Veljko Ostojić, otišli su u ubjeđenju da su prevareni.

„Reklamiramo Taru kao rijeku čija se voda može piti. Takođe, turistima kažemo i da je pod dvostrukom zaštitom – kao svjetska kulturna i prirodna baština UNESCO-a i  pod zaštitom programa Man of biosphere (čovjek i biosfera). Na našim reklamnim fotografijama je plavozelena rijeka… Sreća u nesreći je što ovih dana nemamo najavljene grupe za rafting, inače,  ode i obraz i poslovni ugled. Ovo je užasno“, kazali su Monitoru u jednoj od kolašinskih turističkih agencija.

Ispod mojkovačkog starog mosta, umjesto bistre  vode, i 5. avgusta,  tekla je kaljuga. Nadležni su za  mutnu Taru, priznaju, saznali iz medija.

,,Ministarstvo održivog razvoja i turizma je danas odmah  povodom informacija,  koje smo dobili putem medija,  o zamućenju rijeke Tare na potezu od Mojkovca do Šćepan Polja, poslalo pisani zahtjev Upravi za inspekcijske poslove da u najhitnijem roku uputi nadležne inspekcije na teren, u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja”, sopštili su iz tog ministarstva 31. jula Radiju Slobodna Evropa (RSE).

Iz civilnog sektora su za  ekocid na Tari, prije inspekcijskog nalaza,  optužvali uglavnom  investitore malih hidroelektrana (mHE). Kažu da  izgradnja pristupnih puteva do mHE dovodi do ispiranja hiljada tona šljunka, zemlje i otpada u samo korito Tare.

O najnovijem ubijanju rijeke  nevladina Koalicija za održivi razvoj (KOR)  obavijestila je i  UNESCO.  Fotografije  i video zapisi uništavanja Tare  biće poslati i   Delegaciji Evropske unije u Crnoj Gori.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO ZORAN ĐIKANOVIĆ TESTIRA OZBILJNOST STRANIH INVESTITORA: Reket kao dobrodošlica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đikanović je svjesno pokušao da zloupotrijebi svoju funkciju predsjednika KTK, kako bi stekao nezakonitu imovinsku korist, navodi se u krivičnoj prijavi, a kako bi s druge strane iskoristio i svoju javnu funkciju i pomogao postupak licenciranja Komisiji ili isti odmogao ako se ipak Gedik Yatirim odluči da ne plati traženi novčani iznos

 

Prošle su dvije nedjelje kako je Zoran Đikanović, predsjednik Komisije za tržište kapitala (KTK), saznao da je protiv njega podnijeta krivična prijava zbog pokušaja iznude mita. Ako ne na drugi način, tu je informaciju dobio od medija koji su zatražili da prokomentariše prijavu koju je podnio Mladen Bojanić, ekonomski konsultant i bivši poslanik.

Đikanović je tada, na upit Vijesti, odgovorio kako on ne zna za prijavu  i da prvi put čuje za  tursku kompaniju Gedik Yatirim i priču o navodnom mitu, odnosno reketiranju. Nema naznaka da je predsjednik Komisije za tržište kapitala i potpredsjednik NVO Društvo ekonomista i menadžera Crne Gore, u međuvremenu, osvježio sjećanje. Baš kao što nema ni informacija da su nadležni iz tužilaštva pokušali da Đikanovića podstaknu (čitaj saslušaju) na taj napor. Kako bi saznali i njegovu interpretaciju priče koja, prema navodima iz krivične prijave, počinje u ljeto prošle godine.

Tada je kompanija Gedik Yetirim objelodanila odluku da svoj posao proširi i na Crnu Goru. U pitanju je privredno društvo koje se blizu tri decenije bavi berzanskim poslovima u Turskoj i na međunarodnom tržištu pa je, iz njihove perspektive, bilo prirodno da slične aktivnosti nastave i „u predivnoj Crnoj Gori“. Slijedeći brojne turske firme koje su to već uradile. Planirani posao je podrazumijevao da Gedik Yetrim, ili njena lokalna ćerka firma, dobiju neophodne licence Komisije u čijoj je nadležnosti „izdavanje i oduzima dozvola, odobrenja, licenci i saglasnosti“ za rad na tržištu kapitala, osnivanje i upravljanje investicionim, penzionim i drugim fondovima.

Zato je, u avgustu 2019,  u prostorijama KTK održan sastanak kome su, u ime Komisije, prisustvovali službenica Ilda Šabović i član Komisije Asmir Pepić, dok su tursku kompaniju predstavljali Anil Abbak, direktor za inostrana ulaganja  i advokat Pavle Tripković. Prema navodima iz krivične prijave, na tom sastanku su razmjenjeni kontakti i osnovne informacije oko postupka licenciranja, a Anil Abbak je najavio da će Gedik Yatirim „u skoroj budućnosti“ preko zavisnog društva Beta-Investments uplatiti osnovni novčani kapital u iznosu od 125.000 eura i pokrenuti sve postupke radi dobijanja licence za osnivanje, odnosno dozvole za rad investicionog društva od Komisije.

Potom se u priču uključuje i predsjednik KTK. Đikanović je 3. avgusta 2019. sa mejl adrese, koju koristi kao predavač na Univerzitetu Donja Gorica, Amilu Abaku, na njegovu službenu mejl adresu, poslao prijedlog da kompanija Gedik Yatirim učestvuje na „istaknutom i važnom regionalnom i međunarodnom događaju“ – Miločerskom razvojnom forumu 2019 u organizaciji NVO Društvo ekonomista i menadžera Crne Gore.

„Interes koji ste iskazali ukazuje na Vašu ozbiljnost. To je razlog zbog kojeg želimo da Vam omogućimo da svoju kompaniju predstavite na Miločerskom razvojnom forumu“, piše Đikanović kompaniji za koju, navodno, nikada nije čuo. A čiji zahtjev za izdavanje licence čeka u njegovom radnom stolu. Slijede detalji ponude: „Prema cjenovniku Miločerskog razvojnog foruma, prezentacija kompanije do 10 minuta iznosi 4.000 eura, a do 15 minuta 5.000 eura koja se plaća Društvu ekonomista, organizatoru Foruma“. Đikanović potom potencijalnog učesnika Foruma obavještava da osim prezentacije „ovo“ (misli na uplatu od četiri, odnosno, pet hiljada eura) uključuje niz drugih aktivnosti, među kojima je i „kratak susret“ sa crnogorskim premijerom.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEIZVJESNA SUDBINA NJEGOŠEVOG PARKA I KASARNE MORAČA: Vapaji podgoričkih pluća

Objavljeno prije

na

Objavio:

Njegoševom parku i kasarni Morača prijeti još jedna „valorizacija” planirana iz Glavnog grada. Još jedan betonski blok. Prema zvaničnim podacima GUP-a, Podgorica u periodu od 2012. do 2025. godine ostaje bez više od milion i po kvadrata zelenih površina

 

Zapuštena trava, oronule zgrade, nezaštićeno drveće. Pivske flaše pored polomljenih klupa koje u zoru dočekaju prve prolaznike… Njegošev park i prostor kasarne Morača, epicentar Podgorice, godinama neprimjetno boluju. Od nebrige.

„Skoro svakodnevno obilazim Njegošev park. Pored obale Morače i kod bivše Kasarne šetam pse. To je moj način izražavanja građanskog prkosa, ali i posjeta bolesnom članu porodice“, kaže za Monitor građanski aktivista Dragan Sošić.

Planove nadležnih iz Glavnog grada da valorizuju ovaj dio Podgorice nedavno su osporili iz Savjeta za reviziju planskih dokumenata. Valorizacija podrazumijeva izgradnju novog betonskog bloka u jednoj od posljednjih podgoričkih zelenih oaza.

U analizi nacrta izmijenjenog Prostorno-urbanističkog plana Podgorice (PUP),  Savjet navodi se da nije jasno zbog kog tržišta i za koje potrebe treba valorizovati lokaciju Kasarne. Precizira se: Nedopustivo je prekrajanje jedne od najstarijih zelenih površina u Podgorici. Nacrtom Urbanističkog projekta Kasarna Morača bila je planirana gradnja skoro 150.000 kvadratnih metara na svega osam hektara zemljišta, rušenje svih 15 zgrada nekadašnje Kasarne, izgradnja dvoetažnih podzemnih garaža duž 80 odsto ovog prostora, zboga čega bi moglo doći do sječe većine čempresa i drugog drveća, starog i do pedeset godina, koje krasi ovaj predio.

„Nehumano je i nepatriotski tako se odnositi prema mjestu gdje možemo odvesti one koji sa strane dođu da osjete dušu Podgorice. Jedina ispravna valorizacija bila bi da se sve postojeće sačuva, očisti od otpada, da se naprave pješačke staze, zaštiti drveće, a ruinirane zgrade pretvore u objekte kulture. Sve drugo je zločin”, kaže Sošić.

U Crnoj Gori upravljanje prostorom jedan je od najvećih izazova, ističe za Monitor inženjer građevinstva i REV – Evropski prepoznati procjenitelj Predrag Nikolić. „Svetlana Kana Radević je projektom hotela Podgorica pokazala kako se stapaju priroda i građevinski objekat. Sada je zelena gradnja apsolutni trend, a nas na nju obavezuje i Ustav jer smo ekološka država. Na dijelu kasarne Morača bi mogli da se izgrade objekti na mjestima trenutnih ruševina koje su i ekonomski i funkcionalno beskorisne. Sve to može da se uradi po standardima zelene gradnje, sa uklanjanjem parkinga i ozeljenjavanjem cijele površine. Svako drugo rješenje bi vodilo ka ruženju grada”, objašnjava Nikolić.

Prema njegovim riječima, ništa ne može da opravda bilo kakvu betonizaciju Njegoševog parka i Kasarne. „Zelene površine pripadaju svim građanima Podgorice i u njima jedino mogu da budu sadržaji od javnog interesa. Dva kiklopa od objekata kod mosta Milenijum, koji arhitektonski vrište koliko se ne uklapaju, primjeri su kako ne treba graditi”, kaže Nikolić.

Andrea JELIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinrnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo