Povežite se sa nama

OKO NAS

UGROŽENO BIOGRADSKO JEZERO: Prosipanje u bliskoj budućnosti

Objavljeno prije

na

Ukoliko se što prije ne zaustavi smanjivanje čeone brane (morene) na Biogradskom jezeru, taj dragulj prirode mogao bi biti teško ugrožen, upozorili su stručnjaci još prije skoro deceniju. Stanje je trenutno još alarmantnije. Ta brana, kaže predsjednik Zelenih Crne Gore inženjer Radoslav Nikčević sve je manja, jer je rijeka Jezerštica podriva i dolazi do najekstremnijeg vida erozije.

,,Sticajem ovakvih okolnosti, ovaj ragulj će se prosuti.

Elaborat Zelenih 2005 godine dijagnosticira stanje i daje rješenja iza kojih slijedi samo izrada glavnog projekta, odnosno izvođenje antierozionih radova, jer u protivnom vijek jezera teško može da bude duži od narednih nekoliko godina. Dakle, sve je jasno – i stanje i rješenja. Jedino nije jasno zbog čega odgovorni ne haju na stručna rješenja i upozorenja”, kaže Nikčević.

Prema nekim stručnim procjenama, ubrzo bi se moglo desiti da se brana smanji na svega 30 metara, pa onda neće moći da zadrži vodu.

Da Biogradskom jezeru vrijeme nije saveznik i da je pod hitno trebalo nešto učiniti na sanaciji, tvrdi i nekadašnji direktor NP Biogradska gora Dragiša Dožić. On kaže da je usljed komercijalizacije i prevelike posvećenosti turističkom aspektu nacionalnog parka, zanemareno ulaganje u zaštitu jezera. Prema njegovim riječima, procesi kojima je ugroženo jedno od najljepših jezera na Balkanu, svake godine napreduju.

„Jezero se nalazi na nadmorskoj visini od 1094 metra, a čitavom površinom leži na morenskom nanosu eruptiva i krečnjaka. Postojanost jezera je ugrožena od destruktivnih procesa, prvenstveno od ponora koji se nalaze u njegovom donjem dijelu, na njegovoj sjeveroistočnoj strani, zatim od Biogradske rijeke koja ga formira i nanosi veliku količinu mulja, odnosno otpadnog materijala. Pored toga, Jezerštica odvodi vodu iz jezera i progresivnom erozijom potkopava prirodnu branu i prijeti da otvori protok prema donjem dijelu. Taj proces godišnje uočljivo napreduje i imao bi za posljedicu potpuno oticanje vode i nestanak Biogradskog jezera”, tvrdi Dožić.

„Prosipanje” jezera, kaže on, moglo bi se dogoditi u vrlo skoroj budućnosti. Iako nije precizirao kada bi se moglo desiti to „prosipanje”, rekao je da nema puno vremena.

Alarmantnost stanja je uočena još 1988. godine. Tada su nadležni zbog činjenice da su bila potrebna velika novčana ulaganja, koje nije mogla da obezbijedi ni uprava NP a ni Republika Crna Gora, odlučili da pristupe rješenju u fazama.

„Urađen je projekat „Hidrološka i inženjerijsko-geološka istraživanja za potrebe sanacije jezera”, kaže Dožić. Po tom projektu i dogovoru s Republičkim fondom za geološka istraživanja, koji će zajedno sa Nacionalnim parkom Biogradska gora i Ministarstvom industrije, energetike i rudarstva, finansirati radove, počelo se od injektiranja-zatvaranja ponora, kao jednog od destruktivnih procesa. Terenski radovi počeli su 1988. godine u fazama i prekidima, zbog nedostatka finansijskih sredstava, sjeća se bivši direktor NP.

U okviru terenskih radova, prema Dožićevim riječima, trebalo je uraditi još tri bušotine od 100 metara, hidrološko i inženjerijsko-geološko kartiranje jezera, bušotina, uzrokovanje i izrada laboratorijskih ispitivanja

„Poslije izvedenih radova, predviđenih projektom, kao dopuna, trebalo je uraditi i završni elaborat. S obzirom na to da sam 1997. godine, zbog političkih razloga smijenjen s mjesta direktora, nije mi poznato zbog čega su ti radovi na prijeko potrebnoj sanaciji jezera prekinuti”, kaže on.

Napominjući da je u drugoj polovini minulog vijeka bilo više pokušaja da se istraži problem ugroženosti Biogradskog jezera, šef službe za unapređenje i razvoj JP Nacionalni parkovi Crne Gore Veselin Luburić, kaže da je malo onih koja se odnose na hidrološka istraživanja.

,,Morfologijom dna jezera bavili su se Mladi istraživači sa Šumarskog fakulteta u Beogradu i rezultat toga rada je Plan Biogradskog jezera u razmjeri 1:500 sa brojnim podacima o jezerskom dnu. Šumarski fakultet iz Beograda, Odsjek za zaštitu od erozija i uređenje bujica izradio je dva projekta koji se bave zaštitom Biogradskog jezera 1976. godine. Prvi projekat se bavi rješavanjem problema zasipanja jezera nanosima iz Biogradske rijeke i Lalevog potoka, dok se drugi projekat bavi saniranjem klizišta izazvanog regresivnom erozijom Jezerštice”, kaže Luburić.

Krajem 1990. godine, podsjeća on, obavljeno je preliminarno mjerenje nanosa i parcijalno uzimanje uzoraka u djelovima gdje je nivo vode bio nizak. Te aktivnosti su pokazale da postoji mogućnost vađenja dijela nanosa iz Biogradskog jezera bez posljedica po ekosistem.

Potom su Zeleni uz finansijsku podršku države uradili projekat Biogradsko jezero- idejno rješenje antierozione zaštite, koji je imao za cilj sigurnu sanaciju, erozijom ugrožene, čeone morene koja čini prirodnu branu sjeverozapadne strane.

,,Građevinski fakultet u Podgorici je na zahtjev Uprave Javnog preduzeća 2007. godine izradio studiju za sanaciju. erozijom nastalog, klizišta na desnoj obali Jezerštice. U posljednje dvije studije ponuđena su tehnička rješenja za saniranje erozije na desnoj obali Jezerštice koja obuhvataju tri varijante. U prvoj varijanti predviđa se izrada potpornog zida od krupnih komada kamena s izmještanjem korita Jezerštice. Druga varijanta podrazumijeva izradu potpornog zida bez izmještanja rječice, a treće predviđa izradu pregrade na 20-30 metara najniže tačke ugrožene obale”, objašnjava Luburić.

Međutim, nijedan od tih autora, kako tvrde u upravi JP NPCG, nije poklonio dovoljno značaja ili uopšte nije uzeo u obzir uticaj izvođena radova na osjetljivi prašumski ekosistem. Iz tog preduzeća objašnjavaju da su u Biogradskoj gori zabranjene sve aktivnosti koje mogu ugroziti kontinuitet, izvornost i autohtonost područja. Vrlo je moguće, tvrdi Luburić, i da bi se značajan dio nanosa nastalih izvođenjem konkretnih radova putem Jezerštice našao u Tari, koja je takođe zaštićeno područje. Sve to dodatno i tehnički i finansijski otežava razradu idejnih rješenja.

Svaki zahvat koji može dovesti u pitanje osnovne karakteristike odbacuje se, a ukoliko se želi poboljšanje iz bilo kojih razloga i u bilo kojem obimu onda se stručnim analizama mora dokazati njegova opravdanost. U tom kontekstu programom upravljanja za 2014. godinu planirano je održavanje sjednice Naučnog savjeta, čiji članovi u koordinaciji sa drugim stručnim naučnim institucijama u državi, treba da daju dalje smjernice za rješavanje ovog, s naučnog stanovišta, vrlo kompleksnog problema.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo