Povežite se sa nama

OKO NAS

BERANE: ŠETAJUĆA FABRIKA: Sirara na točkovima

Objavljeno prije

na

Mještani beranskog sela Šekular zatražili su da se pronađu i vrate mašine iz sirare koje su u nepoznatom pravcu odnesene neposredno prije lokalnih izbora u ovoj opštini. Oni zahtijevaju da se mašine ponovo instaliraju u njihovom selu ili negdje na području Berana, jer smatraju da su kao donacija bile njima namijenjene i da im se ne može mijenjati vlasnik.

Mašine i kompletna oprema iz fabrike sira Planinka u selu Šekular kod Berana odneseni su prije izvjesnog vremena, ali čelni ljudi zemljoradničke zadruge, u čijem sastavu je sirara radila, o tome nijesu željeli da pričaju. Fabrika sira u Šekularu otvorena je prije četiri godine, i za tu priliku je formirana nova zemljoradnička zadruga pod nazivom Planinka, jer stara zadruga Javorak i ljudi koji su na njenom čelu nijesu bili „politički podobni”.

„Negdje prije lokalnih izbora 2010. godine, kada su gradili ovu malu fabriku u našem selu, shvatili su da postojeća zadruga, na čijem sam ja bio čelu, nije bila za Demokratsku partiju socijalista. Kada već nijesu mogli mene da smijene i da postave njihove ljude, odlučili su da osnuju još jednu, paralelnu zadrugu, koju će voditi ljudi lojalni DPS-u, i u čijem će okviru raditi sirara”, prisjeća se direktor Zemljoradničke zadruge Javorak, Branimir Brakočević.

Sirara u Šekularu je sagrađena sredstvima koja su bila međunarodna donacija zemljoradničkog saveza i njemačkog ministarstva poljoprivrede, a koštala je, kako je zvanično saopštavano, oko 150 hiljada eura. Fabrika je trebalo da utiče na povećanje stočnog fonda i zaustavljanje migracije stanovništva. To se nije desilo. Otvarana je i zatvarana od izbora do izbora.

„Devet šekularskih sela koja su nekada imala četiri hiljade stanovnika, sada imaju jedva pet stotina. Svake godine po nekoliko porodica ode odavde u potrazi za boljim životom”, kaže Brakočević.

Otvaranje i zatvaranje fabrike sira je tragikomična priča. Neko je ranije izbrojao da je šest veselja o državnom trošku organizovano od početka do završetka gradnje fabrike sira Planinka u Šekularu. Jednom je bilo toliko veselo da se završilo i masovnom tučom podnapitih gorštaka, koja je kasnije imala epilog na sudu. Letjele su pivske flaše, a „neznatno” je oštećena i oprema.

Sirara je ranije najmanje dva puta zvanično otvorena, a prvi put to je bilo prije lokalnih izbora 2010. godine. Drugi put poslije izbora. Dva puta je i zatvorena, da bi ponovo počela da radi pred posljednje parlamentarne izbore.

„Prvi sir je zabrkao bivši ministar poljoprivrede Milutin Simović” – prisjeća se direktor „nepodobne” ZZ Javorak, i u to vrijeme predsjednik ove mjesne zajednice.

Predsjednik mjesne zajednice nije ni pozvan na proslavu otvaranja.

„Pola sela, oni koji nijesu bili za DPS, niti su pozvani, niti su znali da se fabrika otvara. To je bila DPS proslava, tempirana pred tadašnje lokalne izbore koje je ta partija u Beranama dobila”, kaže Brakočević.

Sve bi se to nekako preguralo da je fabrika nastavila da radi i proizvodi sir. Tadašnji ministar, međutim, vjerovatno nije bio ni stigao do Podgorice, a fabrika je – zatvorena. Brakočević objašnjava da fabrika sira u ovom selu nije ni mogla rentabilno da radi kada je projektovana za dnevnu proizvodnju 50 kilograma, odnosno preko hiljadu litara mlijeka kao osnovne sirovine.

„U čitavom Šekularu nema dovoljno sirovine. Nije rijedak slučaj da i seljani za lične potrebe kupuju tetrapak u gradu. I za fabriku su za taj kratki period koliko je radila, donosili mlijeko iz mljekare Zora, koja je još radila i vozili ga terenskim vozilom skoro trideset kilometara do sirare”, podsjeća Brakočević.

Sada se postavlja pitanje šta je sa opremom jedine fabrike u čitavom tom kraju? Mještani traže da se uključi državni tužilac i da se ispita pod kakvim okolnostima su odnesene mašine.

„Prema mojim saznanjima mašine su odnesene, i fabrika, sva je prilika, ovdje više neće biti otvarana. To je urađeno u tajnosti nekoliko dana prije Nove godine. Kamioni su stigli noću. Kada je jedan od komšija vidio šta se radi, zgrabio je vilu i jurnuo da brani opremu. Nekolicina ljudi sa strane su ga smirili i rekli mu da samo rade šta im je naređeno. Gdje su mašine odnesene, to ne znam. Pitajte one koji bi trebalo da znaju. Ako ni oni ne znaju, treba slučaj prijaviti policiji”, kaže Brakočević.

Vaso Deletić, aktuelni predsjednik Mjesne zajednice Šekular, koji je istovremeno i predsjednik mjesnog odbora Demokratske partije socijalista, izjavio je da ne zna šta je sa mašinama iz fabrike.

„Fabrika je privatno vlasništvo zemljoradničke zadruge Planinka. Ja ne znam ništa. Nisam u toku”, rekao je Deletić u korektnom razgovoru.

Korektan, međutim, nije bio i predsjednik Skupštine Zemljoradničke zadruge Planinka Duško Lekić, kada smo u telefonskom razgovoru pokušali da od njega dobijemo odgovor na pitanje gdje su mašine iz fabrike. Prvo je rekao da ga zovemo za nekoliko minuta i da će nam dati „jednog radnika koji je na njima radio i sve zna”. Poslije pet minuta novi telefonski razgovor je započeo pitanjem odakle novinaru njegov broj telefona. „Vi pišete svašta za našu fabriku. Neću da vam dam nikakve podatke. Neću sa vama da razgovaram”, rekao je Lekić.

Monitor je u međuvremenu došao do podatka da ne samo da su odnesene mašine i oprema već je prodato i vozilo „lada niva” koje je korišteno za donošenje sirovine, i to budzašto.

„To auto se sada vozi po šekularskim putevima. Podsjeća nas na fabriku koju smo imali. Red bi bio da se mašine pronađu i vrate ovamo. To je bila strana donacija i kako može da se poslije toliko godina odnese u neki drugi grad. Ne bismo imali ništa protiv da je samo dislocirana negdje bliže Beranama, ali da nam se praktično otme, to je kriminal”, pričaju mještani Šekulara.

Oni smatraju da je ova investicija predstavljala klasično preturanje donatorskog novca. Sirari u Šekularu, kao klasičnom primjeru izmuzavanja međunarodnih donatora, prethodila je izgradnja fabrike sira u selu Konjuhe kod Andrijevice. Ni ta fabrika ne radi. Sirara je prije šest godina napravljena i u Brezojevicama kod Plava, ali ni ta nije proradila.

Ipak se nije odustajalo. Najavljivana je izgradnja još dvije sirare na području Bijelog Polja od kojih za sada nije bilo ništa. Evo se najavljuje otvaranje fabrike sira i u mladoj opštini – Petnjici. Možda se računalo da se tamo preseli neka od ove tri što ne rade u Šekularu, Andrijevici i Plavu. Odnekuda je stigla i priča da su mašine za šekularsku siraru donesene sa Žabljaka, gdje je fabrika neko vrijeme radila i potom zatvorena.

Vjeruje se da su ovog puta mašine iz Šekulara preseljene u jedno selo u okolini Bijelog Polja. Slijede lokalni izbori u više opština na sjeveru. Brzo će se vidjeti gdje će ovoga puta DPS presjeći crvenu vrpcu za fabriku sira. Tako će se sa sigurnošću saznati gdje su mašine i oprema Planinke iz Šekulara.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

PODRŠKA ŽENSKOM PREDUZETNIŠTVU NA SJEVERU: Mrvice iz opštinskih kasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina opština ispoštovala je formalnu obavezu, pa su i ove godine opredijelili sredstva za podršku sugrađankama koje bi da pokrenu ili unaprijede svoje biznise. Međutim, prema broju i vrsti projekata kojima su konkurisale, jasno je da se žene na sjeveru još sa strahom upuštaju u preduzetništvo

 

Prema ocjeni Privredne komore Crne Gore (PKCG) žensko preduzetništvo je najbrže rastuća kategorija u preduzetničkom svijetu. Podrška s lokalnog nivoa tom vidu ženskih poslovnih incijativa, ipak, na sjeveru, stagnira već tri godine. U većini opština, bez obzira na visnu budžeta, sredstva koja se godišnje izdvaju da osnaže žene preduzetnice ne prelazi 10.000 eura. Tako je, na primjer, u Brenama, čija je opštinska kasa ove godine „teška“ više od devet miliona eura, ali i u Kolašinu i Mojkovcu čiji su dvanaestomjesečni prihodi polovinu tog iznosa.

Odluku da pomažu sugrađankama, koje bi da se oprobaju ili unaprijede svoje biznise, opštine u Crnoj Gori nijesu donijele same. Ženska politička mreža (ŽPM) uspjela je 2018. godine da se izbori da se u lokalnim budžetima opredijele posebna sredstva namijena podsticaju razvoja ženskog preduzetništva. Naredne godine, oko 15 opština uvelo je posebnu budžetsku liniju za podršku preduzetništvu  svojih sugrađanki.

No, od tada do danas, sredstva koja se izdvaju za tu namjenu ostaju ista, s izuzetkom rijetkih opština koje su ih povećale. Na primjer, nakon što je dvije godine zaredom u budžetu Opštine Bijelo Polje za žensko preduzetništvo izdvajano po 10.000 eura, ove godine su taj iznos udvostručili. Očekivano, s obzirom na to da su bjelopljski prihodi i rashodi planirani na skoro 12,5 milona eura.

Berane ne slijedi taj primjer. Iz budžeta će ove, kao i prethodne dvije  godine,  izdvojiti  samo 10.000 eura za sufinasiranje biznis planova žena u tom gradu.

Iz Opštine su najavili da će podržati projekte koji podstiču ekonomski razvoj opštine, predviđaju otvaranje novih radnih mjesta, podstiču razvoj poljoprivrede i ruralnog područja… Prednost će imati i projekti koji podstiču razvoj organske poljoprivredne proizvodnje, turizam, doprinose afirmaciji i valorizaciji kulturnog potencijala…

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BOGATSVO LJEKOVITOG I AROMATIČNOG BILJA U CRNOJ GORI: OD KANTARIONA DO BRĐANKE: Zaboravljeni rasadnik mogućnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je, sa svojih četiri hiljade vrsta biljaka koje žive na njenoj teritoriji, u odnosu na svoju veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Šanse za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima

 

Sakupljanje ljekovitog i aromatičnog bilja može biti veoma isplativa  djelatnost u Crnoj Gori. Oko četiri hiljade vrsta bilja živi na njenoj teritoriji. Od toga, preko 700 vrsta ljekovitog bilja je u upotrebi. Flora Evrope broji oko 11 hiljada različitih biljaka, a Balkansko poluostrvo oko devet.  Crna Gora je, u odnosu na veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Mogućnosti za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima.

,,Prepoznavanje i poznavanje biljaka je velika vještina koja se stiče godinama”, objašnjava za Monitor biološkinja Dragana Saveljić. Pravilno sakupljanje ljekovitog bilja podrazumijeva posjedovanje osnovnog botaničkog znanja – sposobnost poznavanja vrste i njene biologije i ekologije, gdje raste, kako se razmnožava, u kojoj fazi je najbolje brati i slično. ,,Iako naizgled veoma slične, biljke se među sobom veoma razlikuju po sastavu i kvalitetu biljne droge. Ako se sakupi biljka koja nema upotrebnu vrijednost, sve mora da se baci, trud propada. Još je gore da  ljekovitu biljku zamijenite sa potencijalno ili stvarno otrovnom, odnosno štetnom vrstom.  Bilo je trovanja ljudi, i sa fatalnim ishodom, zbog nepoznavanja ljekovite flore”, kaže Saveljićeva.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠUME I POHARE: Ima li kraja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore upozoravaju da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta.  Ovih su dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem kako bi se hitno zaustavila  nezakonita eksploatacija državnih šuma od privilegovanih koncesionara, tajkuna

 

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore poručili su da se hitno mora zaustaviti dalja nezakonita eksploatacija državnih šuma od, kako kažu, privilegovanih koncesionara. Preciznije – tajkuna.

Oni su se ovih dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem i njegovim saradnicima. Cilj je definisanje daljih koraka oko gazdovanja državnim šumama.

Koliko štete trpe drvoprerađivači, građani, lokalne samouprave i država od gazdovanja neki od njih su stavili i na papir.

Plavljanin Edin Šarkinović kaže da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta. Prema njegovim riječima, koncesionari dobijaju drvnu masu po cijeni sedamnaest eura za kubik.

„Bilo koji od njih, koji se mogu na prste ruke prebrojati, za neku za njih smiješnu količinu od 5.000 kubika dobije za 85.000 eura, a PDV na tu sumu iznosi 17.500 eura. Ako bi tu količinu sirovine izrezali, osušili i uglačili na standardnu debljinu, dobili bi vrijednost od 1.550.000 eura, a PDV bi bio 325.000 eura” – kaže Šarkinović.

On napominje da bi složenije obrade, poput izrade vrata, dostizale trostruko veće iznose. „Ovo dovoljno govori koliko se gubi što nema finalne obrade i što se izvozi oblovina” – objašnjava Šarkinović. Da ovakav način gazdovanja šumama nije pošten i ne donosi nikakvu dodatnu vrijednost Crnoj Gori, prošle sedmice saopštio je i premijer Krivokapić. On je najavio suzbijanje mnogih problema koji su, kako je rekao, prerasli  čak i u organizovani kriminal. „Došlo je vrijeme da se stane na put svima koji bjesomučno koriste šume, uništavaju puteve, a ne daju nikakve dodatne vrijednosti Crnoj Gori” – izjavio je premijer prilikom posjete Beranama.

Ta izjava premijera Krivokapića je ohrabrila drvoprerađivače da se okupe u Plavu. Saglasili su se da se samo zajedničkim djelovanjem svih drvoprerađivača i nevladinih organizacija koje se bave zaštitom prirodnih i drugih vrijednosti, može zaustaviti pohara i uništavanje državnih šuma.

„Ovaj skup su podržale 62 nevladine organizacije iz čitave Crne Gore. Konačno se mora stati na kraj nezakonitim radnjama. Zadatak radnog tijela kojeg smo formirali biće da se u razgovoru sa premijerom Kivokapićem i njegovim saradnicima iznađe najbolji model za upravljanje državnim šumama. Tu se, prije svega, moraju zaštititi interesi lokalnog stanovništva i dati šansa drvoprerađivačima da, baveći se finalnom preradom drveta, lako dolaze do sirovine, što do sada nije bio slučaj” – kaže Esko Barjaktarović, drvoprerađivač iz Plava. Sa tog skupa je poručeno da se više ne smije dozvoliti da koncesionari sa strane raubuju državne šume, a da pritom lokalno stanovnioštvo ne može da obzbijedi ni ogrjevno drvo.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo