Povežite se sa nama

OKO NAS

BERANE: ŠETAJUĆA FABRIKA: Sirara na točkovima

Objavljeno prije

na

Mještani beranskog sela Šekular zatražili su da se pronađu i vrate mašine iz sirare koje su u nepoznatom pravcu odnesene neposredno prije lokalnih izbora u ovoj opštini. Oni zahtijevaju da se mašine ponovo instaliraju u njihovom selu ili negdje na području Berana, jer smatraju da su kao donacija bile njima namijenjene i da im se ne može mijenjati vlasnik.

Mašine i kompletna oprema iz fabrike sira Planinka u selu Šekular kod Berana odneseni su prije izvjesnog vremena, ali čelni ljudi zemljoradničke zadruge, u čijem sastavu je sirara radila, o tome nijesu željeli da pričaju. Fabrika sira u Šekularu otvorena je prije četiri godine, i za tu priliku je formirana nova zemljoradnička zadruga pod nazivom Planinka, jer stara zadruga Javorak i ljudi koji su na njenom čelu nijesu bili „politički podobni”.

„Negdje prije lokalnih izbora 2010. godine, kada su gradili ovu malu fabriku u našem selu, shvatili su da postojeća zadruga, na čijem sam ja bio čelu, nije bila za Demokratsku partiju socijalista. Kada već nijesu mogli mene da smijene i da postave njihove ljude, odlučili su da osnuju još jednu, paralelnu zadrugu, koju će voditi ljudi lojalni DPS-u, i u čijem će okviru raditi sirara”, prisjeća se direktor Zemljoradničke zadruge Javorak, Branimir Brakočević.

Sirara u Šekularu je sagrađena sredstvima koja su bila međunarodna donacija zemljoradničkog saveza i njemačkog ministarstva poljoprivrede, a koštala je, kako je zvanično saopštavano, oko 150 hiljada eura. Fabrika je trebalo da utiče na povećanje stočnog fonda i zaustavljanje migracije stanovništva. To se nije desilo. Otvarana je i zatvarana od izbora do izbora.

„Devet šekularskih sela koja su nekada imala četiri hiljade stanovnika, sada imaju jedva pet stotina. Svake godine po nekoliko porodica ode odavde u potrazi za boljim životom”, kaže Brakočević.

Otvaranje i zatvaranje fabrike sira je tragikomična priča. Neko je ranije izbrojao da je šest veselja o državnom trošku organizovano od početka do završetka gradnje fabrike sira Planinka u Šekularu. Jednom je bilo toliko veselo da se završilo i masovnom tučom podnapitih gorštaka, koja je kasnije imala epilog na sudu. Letjele su pivske flaše, a „neznatno” je oštećena i oprema.

Sirara je ranije najmanje dva puta zvanično otvorena, a prvi put to je bilo prije lokalnih izbora 2010. godine. Drugi put poslije izbora. Dva puta je i zatvorena, da bi ponovo počela da radi pred posljednje parlamentarne izbore.

„Prvi sir je zabrkao bivši ministar poljoprivrede Milutin Simović” – prisjeća se direktor „nepodobne” ZZ Javorak, i u to vrijeme predsjednik ove mjesne zajednice.

Predsjednik mjesne zajednice nije ni pozvan na proslavu otvaranja.

„Pola sela, oni koji nijesu bili za DPS, niti su pozvani, niti su znali da se fabrika otvara. To je bila DPS proslava, tempirana pred tadašnje lokalne izbore koje je ta partija u Beranama dobila”, kaže Brakočević.

Sve bi se to nekako preguralo da je fabrika nastavila da radi i proizvodi sir. Tadašnji ministar, međutim, vjerovatno nije bio ni stigao do Podgorice, a fabrika je – zatvorena. Brakočević objašnjava da fabrika sira u ovom selu nije ni mogla rentabilno da radi kada je projektovana za dnevnu proizvodnju 50 kilograma, odnosno preko hiljadu litara mlijeka kao osnovne sirovine.

„U čitavom Šekularu nema dovoljno sirovine. Nije rijedak slučaj da i seljani za lične potrebe kupuju tetrapak u gradu. I za fabriku su za taj kratki period koliko je radila, donosili mlijeko iz mljekare Zora, koja je još radila i vozili ga terenskim vozilom skoro trideset kilometara do sirare”, podsjeća Brakočević.

Sada se postavlja pitanje šta je sa opremom jedine fabrike u čitavom tom kraju? Mještani traže da se uključi državni tužilac i da se ispita pod kakvim okolnostima su odnesene mašine.

„Prema mojim saznanjima mašine su odnesene, i fabrika, sva je prilika, ovdje više neće biti otvarana. To je urađeno u tajnosti nekoliko dana prije Nove godine. Kamioni su stigli noću. Kada je jedan od komšija vidio šta se radi, zgrabio je vilu i jurnuo da brani opremu. Nekolicina ljudi sa strane su ga smirili i rekli mu da samo rade šta im je naređeno. Gdje su mašine odnesene, to ne znam. Pitajte one koji bi trebalo da znaju. Ako ni oni ne znaju, treba slučaj prijaviti policiji”, kaže Brakočević.

Vaso Deletić, aktuelni predsjednik Mjesne zajednice Šekular, koji je istovremeno i predsjednik mjesnog odbora Demokratske partije socijalista, izjavio je da ne zna šta je sa mašinama iz fabrike.

„Fabrika je privatno vlasništvo zemljoradničke zadruge Planinka. Ja ne znam ništa. Nisam u toku”, rekao je Deletić u korektnom razgovoru.

Korektan, međutim, nije bio i predsjednik Skupštine Zemljoradničke zadruge Planinka Duško Lekić, kada smo u telefonskom razgovoru pokušali da od njega dobijemo odgovor na pitanje gdje su mašine iz fabrike. Prvo je rekao da ga zovemo za nekoliko minuta i da će nam dati „jednog radnika koji je na njima radio i sve zna”. Poslije pet minuta novi telefonski razgovor je započeo pitanjem odakle novinaru njegov broj telefona. „Vi pišete svašta za našu fabriku. Neću da vam dam nikakve podatke. Neću sa vama da razgovaram”, rekao je Lekić.

Monitor je u međuvremenu došao do podatka da ne samo da su odnesene mašine i oprema već je prodato i vozilo „lada niva” koje je korišteno za donošenje sirovine, i to budzašto.

„To auto se sada vozi po šekularskim putevima. Podsjeća nas na fabriku koju smo imali. Red bi bio da se mašine pronađu i vrate ovamo. To je bila strana donacija i kako može da se poslije toliko godina odnese u neki drugi grad. Ne bismo imali ništa protiv da je samo dislocirana negdje bliže Beranama, ali da nam se praktično otme, to je kriminal”, pričaju mještani Šekulara.

Oni smatraju da je ova investicija predstavljala klasično preturanje donatorskog novca. Sirari u Šekularu, kao klasičnom primjeru izmuzavanja međunarodnih donatora, prethodila je izgradnja fabrike sira u selu Konjuhe kod Andrijevice. Ni ta fabrika ne radi. Sirara je prije šest godina napravljena i u Brezojevicama kod Plava, ali ni ta nije proradila.

Ipak se nije odustajalo. Najavljivana je izgradnja još dvije sirare na području Bijelog Polja od kojih za sada nije bilo ništa. Evo se najavljuje otvaranje fabrike sira i u mladoj opštini – Petnjici. Možda se računalo da se tamo preseli neka od ove tri što ne rade u Šekularu, Andrijevici i Plavu. Odnekuda je stigla i priča da su mašine za šekularsku siraru donesene sa Žabljaka, gdje je fabrika neko vrijeme radila i potom zatvorena.

Vjeruje se da su ovog puta mašine iz Šekulara preseljene u jedno selo u okolini Bijelog Polja. Slijede lokalni izbori u više opština na sjeveru. Brzo će se vidjeti gdje će ovoga puta DPS presjeći crvenu vrpcu za fabriku sira. Tako će se sa sigurnošću saznati gdje su mašine i oprema Planinke iz Šekulara.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

POTVRĐENA OPTUŽNICA PROTIV VESELINA VELJOVIĆA: Skaj prepiska u centru pažnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon potvrđivanja optužnice, oglasilo se SDT stavom da je vijeće Višeg suda potvrdilo da sadržina dekriptovane komunikacije preko SKY ECC aplikacije predstavlja zakonit dokaz. Veljovićev advokat tvrdi suprotno

 

Viši sud u Podgorici potvrdio je optužnicu protiv bivšeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića. Optužnicom je obuhvaćeno 15 osoba koje se terete za stvaranje kriminalne organizacije, krijumčarenje, pranje novca i zloupotreba službenog položaja. Podsjećamo, Veljović se tereti da je 2020. godine postao pripadnik kriminalne organizacije koju je 2018. godine formirao Aleksandar Mrkić radi šverca cigareta i pranja para. Konkretno, tereti se da je 25. decembra 2020. godine Mrkiću dojavio da će policija pretresti prostorije koje koristi pripadnik njegove kriminalne organizacije Mujo Nikočević.

Nakon potvrđivanja optužnice, oglasilo se i Specijalno državno tužilaštvo koje se saopštilo da je vijeće suda potvrdilo pravno stanovište SDT-a da sadržina dekriptovane komunikacije preko SKY ECC aplikacije, pribavljena u postupku međunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima, predstavlja zakonit dokaz. „Nema razloga da se dovodi u sumnju zakonitost procedure pred nadležnim inostranim pravosudnim organom koji je taj dokaz prikupio, te da se svakako međunarodna saradnja zasniva na međusobnom povjerenju, odnosno pretpostavci da je dokaz u drugoj državi pribavljen na zakonit način“, piše u saopštenju koje potpisuje specijalni tužilac Vukas Radonjić.

Veljovićev advokat Mihailo Volkov u razgovoru za Monitor kaže da ga odluka Višeg suda kojom se potvrđuje optužnica protiv njegovog klijenta nije iznenadila. Naprotiv, tvrdi, to je i očekivao. „Nijesam vjerovao da će vanraspravno vijeće Višeg suda imati dovoljno pravne kuraži da obustavi postupak, posebno pri činjenici da se u dijelu Veselina Veljovića kompletna osnovana sumnja bazira samo na navodnoj skaj prepisci koja, uzgred, ni sama po sebi nije krivično opterećujuća. Svako onaj ko je bio u Višem sudu na tim ročištima zna kvalitet takvih rješenja i značaj samog instituta potvrđivanja optužnice koji će vrlo brzo da nestane iz zakonske procedure. Tako da s tim u vezi nijesam iznenađen“, kazao je Volkov.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE INSTITUTA ALTERNATIVA: Preko 5.000 službenih automobila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrijednost prevoznih sredstava u državnom vlasništvu je blizu 20 miliona eura. Ogromni vozni park institucijama nije dovoljan, pa je za ovu godinu najavljena kupovina još automobila u vrijednosti od najmanje četiri miliona eura

 

Prema podacima MUP-a iz februara 2024. godine, u Crnoj Gori je registrovano 4.658 vozila u državnoj svojini, što je za 377 više u odnosu na 2022. podaci su iz istraživanja koje je uradio Institut Alternativa.

Podaci MUP-a pokazuju da 4.658 vozila koristi 460 institucija. Najviše vozila ima MUP – 550. Potom slijedi Pošta Crne Gore – 345, Uprava policije – 181, Glavni grad Podgorica – 169, ANB – 119. Više desetina registrovanih vozila imaju i Uprava za inspekcijske poslove – 90, Uprava prihoda i carina – 77, Monteput – 72, Zavod za hitnu medicinsku pomoć – 54, Uprava za katastar i državnu imovinu – 44, Uprava za šume i Radio-televizija Crne Gore – po 43, Uprava za izvršenje krivičnih sankcija – 42, Putevi – 40, Aerodromi – 39, Uprava za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove – 38.

Ovi podaci nijesu  cjelovit pokazatelj broja vozila koja se koriste za potrebe državnih i lokalnih organa i institucija, te troškova koji nastaju njihovim korišćenjem. U ovaj broj ne ulaze vozila koja državne institucije uzimaju na lizing, s obavezom povraćaja vozila nakon isteka ugovorenog perioda, kao što su u prethodnom periodu radile Uprava za inspekcijske poslove i Uprava policije. Iako po državni budžet nastaju troškovi za ta vozila (višegodišnji zakup, troškovi goriva…) i koja neminovno čine vozni park državne institucije, ta vozila registruju davaoci lizinga, pa se ne prikazuju u broju vozila registovanih na državni organ.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RAZVOJ KOLAŠINA ZAOBILAZI KOLAŠINCE: Više gradilišta, veća stopa nezaposlenosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

To što Kolašin, kako predstavnici vlasti vole da kažu,  doživljava ekspanzivan razvoj , nije uticalo značajnije na  rast broja zaposlenih koji žive u tom gradu.  Na  kolašinskim gradilištima rade , mahom, strani državljani

 

Iako je u Kolašinu   između 15 i 20 aktivnih gradilišta, tokom minule godine prijavljeno je svega sedam slobodnih radnih mjesta iz oblasti građevinarstava. Investicioni bum, za sada, onima koji traže posao nije donio skoro nikavu korist, pa je stopa nezaposlenosti u toj opštini  više nego duplo veća od državnog prosjeka i iznosi čak 33,8 odsto. Na evidenciji  Biroa rada je 795 Kolašinca ili 10 više, nego, recimo, 2018. godine,  kada je stopa nezaposlenosti bila oko 25 odsto.

Broj nezaposlenih lani, u odnosu na  2022. godinu,  smanjen je za 8,7 odsto. U  kvalifikacionoj strukturi  dominaniraju oni sa III, IV i V nivoom kvalifikacija obrazovanja (52,7 odsto). Među Kolašinkama i Kolašincima koji traže posao oko 10 odsto je visokoškolaca. Prema Informaciji, koju su nedavno iz Zavoda  za zapošljavanje (ZZZ) dostavili lokalnom parlamentu, na posao je u decembru prošle  godine čekalo 76 osoba sa invaliditetom, što je za pet manje u odnosu na isti period prethodne godine.

“U 2023. godini Birou rada poslodavci su prijavili 284 slobodna radna mjesta, što u odnosu na isti period prethodne godine, predstavlja smanjenje od 16,2 odsto. U istom tom periodu broj prijavljenih slobodnih mjesta u Crnoj Gori porastao je za 5,5 odsto”, piše u dokumentu dostavljenom Skupštini opštine (SO). Kolašinski poslodavci lani  su iskazali najveću potrebu za srednjoškolskim zanimanjima (114 prijavljenih slobodnih radnih mjesta), zatim za visokoškolcima (95), dok je bilo 75 slobodnih radnih mjesta za zanimanja I i II nivoa obrazovanja. Najviše slobodnih radnih mjesta prijavljeno je u djelatnosti obrazovanja, usluge smještaja i ishrane, te administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo