Povežite se sa nama

OKO NAS

BERANE: ŠETAJUĆA FABRIKA: Sirara na točkovima

Objavljeno prije

na

Mještani beranskog sela Šekular zatražili su da se pronađu i vrate mašine iz sirare koje su u nepoznatom pravcu odnesene neposredno prije lokalnih izbora u ovoj opštini. Oni zahtijevaju da se mašine ponovo instaliraju u njihovom selu ili negdje na području Berana, jer smatraju da su kao donacija bile njima namijenjene i da im se ne može mijenjati vlasnik.

Mašine i kompletna oprema iz fabrike sira Planinka u selu Šekular kod Berana odneseni su prije izvjesnog vremena, ali čelni ljudi zemljoradničke zadruge, u čijem sastavu je sirara radila, o tome nijesu željeli da pričaju. Fabrika sira u Šekularu otvorena je prije četiri godine, i za tu priliku je formirana nova zemljoradnička zadruga pod nazivom Planinka, jer stara zadruga Javorak i ljudi koji su na njenom čelu nijesu bili „politički podobni”.

„Negdje prije lokalnih izbora 2010. godine, kada su gradili ovu malu fabriku u našem selu, shvatili su da postojeća zadruga, na čijem sam ja bio čelu, nije bila za Demokratsku partiju socijalista. Kada već nijesu mogli mene da smijene i da postave njihove ljude, odlučili su da osnuju još jednu, paralelnu zadrugu, koju će voditi ljudi lojalni DPS-u, i u čijem će okviru raditi sirara”, prisjeća se direktor Zemljoradničke zadruge Javorak, Branimir Brakočević.

Sirara u Šekularu je sagrađena sredstvima koja su bila međunarodna donacija zemljoradničkog saveza i njemačkog ministarstva poljoprivrede, a koštala je, kako je zvanično saopštavano, oko 150 hiljada eura. Fabrika je trebalo da utiče na povećanje stočnog fonda i zaustavljanje migracije stanovništva. To se nije desilo. Otvarana je i zatvarana od izbora do izbora.

„Devet šekularskih sela koja su nekada imala četiri hiljade stanovnika, sada imaju jedva pet stotina. Svake godine po nekoliko porodica ode odavde u potrazi za boljim životom”, kaže Brakočević.

Otvaranje i zatvaranje fabrike sira je tragikomična priča. Neko je ranije izbrojao da je šest veselja o državnom trošku organizovano od početka do završetka gradnje fabrike sira Planinka u Šekularu. Jednom je bilo toliko veselo da se završilo i masovnom tučom podnapitih gorštaka, koja je kasnije imala epilog na sudu. Letjele su pivske flaše, a „neznatno” je oštećena i oprema.

Sirara je ranije najmanje dva puta zvanično otvorena, a prvi put to je bilo prije lokalnih izbora 2010. godine. Drugi put poslije izbora. Dva puta je i zatvorena, da bi ponovo počela da radi pred posljednje parlamentarne izbore.

„Prvi sir je zabrkao bivši ministar poljoprivrede Milutin Simović” – prisjeća se direktor „nepodobne” ZZ Javorak, i u to vrijeme predsjednik ove mjesne zajednice.

Predsjednik mjesne zajednice nije ni pozvan na proslavu otvaranja.

„Pola sela, oni koji nijesu bili za DPS, niti su pozvani, niti su znali da se fabrika otvara. To je bila DPS proslava, tempirana pred tadašnje lokalne izbore koje je ta partija u Beranama dobila”, kaže Brakočević.

Sve bi se to nekako preguralo da je fabrika nastavila da radi i proizvodi sir. Tadašnji ministar, međutim, vjerovatno nije bio ni stigao do Podgorice, a fabrika je – zatvorena. Brakočević objašnjava da fabrika sira u ovom selu nije ni mogla rentabilno da radi kada je projektovana za dnevnu proizvodnju 50 kilograma, odnosno preko hiljadu litara mlijeka kao osnovne sirovine.

„U čitavom Šekularu nema dovoljno sirovine. Nije rijedak slučaj da i seljani za lične potrebe kupuju tetrapak u gradu. I za fabriku su za taj kratki period koliko je radila, donosili mlijeko iz mljekare Zora, koja je još radila i vozili ga terenskim vozilom skoro trideset kilometara do sirare”, podsjeća Brakočević.

Sada se postavlja pitanje šta je sa opremom jedine fabrike u čitavom tom kraju? Mještani traže da se uključi državni tužilac i da se ispita pod kakvim okolnostima su odnesene mašine.

„Prema mojim saznanjima mašine su odnesene, i fabrika, sva je prilika, ovdje više neće biti otvarana. To je urađeno u tajnosti nekoliko dana prije Nove godine. Kamioni su stigli noću. Kada je jedan od komšija vidio šta se radi, zgrabio je vilu i jurnuo da brani opremu. Nekolicina ljudi sa strane su ga smirili i rekli mu da samo rade šta im je naređeno. Gdje su mašine odnesene, to ne znam. Pitajte one koji bi trebalo da znaju. Ako ni oni ne znaju, treba slučaj prijaviti policiji”, kaže Brakočević.

Vaso Deletić, aktuelni predsjednik Mjesne zajednice Šekular, koji je istovremeno i predsjednik mjesnog odbora Demokratske partije socijalista, izjavio je da ne zna šta je sa mašinama iz fabrike.

„Fabrika je privatno vlasništvo zemljoradničke zadruge Planinka. Ja ne znam ništa. Nisam u toku”, rekao je Deletić u korektnom razgovoru.

Korektan, međutim, nije bio i predsjednik Skupštine Zemljoradničke zadruge Planinka Duško Lekić, kada smo u telefonskom razgovoru pokušali da od njega dobijemo odgovor na pitanje gdje su mašine iz fabrike. Prvo je rekao da ga zovemo za nekoliko minuta i da će nam dati „jednog radnika koji je na njima radio i sve zna”. Poslije pet minuta novi telefonski razgovor je započeo pitanjem odakle novinaru njegov broj telefona. „Vi pišete svašta za našu fabriku. Neću da vam dam nikakve podatke. Neću sa vama da razgovaram”, rekao je Lekić.

Monitor je u međuvremenu došao do podatka da ne samo da su odnesene mašine i oprema već je prodato i vozilo „lada niva” koje je korišteno za donošenje sirovine, i to budzašto.

„To auto se sada vozi po šekularskim putevima. Podsjeća nas na fabriku koju smo imali. Red bi bio da se mašine pronađu i vrate ovamo. To je bila strana donacija i kako može da se poslije toliko godina odnese u neki drugi grad. Ne bismo imali ništa protiv da je samo dislocirana negdje bliže Beranama, ali da nam se praktično otme, to je kriminal”, pričaju mještani Šekulara.

Oni smatraju da je ova investicija predstavljala klasično preturanje donatorskog novca. Sirari u Šekularu, kao klasičnom primjeru izmuzavanja međunarodnih donatora, prethodila je izgradnja fabrike sira u selu Konjuhe kod Andrijevice. Ni ta fabrika ne radi. Sirara je prije šest godina napravljena i u Brezojevicama kod Plava, ali ni ta nije proradila.

Ipak se nije odustajalo. Najavljivana je izgradnja još dvije sirare na području Bijelog Polja od kojih za sada nije bilo ništa. Evo se najavljuje otvaranje fabrike sira i u mladoj opštini – Petnjici. Možda se računalo da se tamo preseli neka od ove tri što ne rade u Šekularu, Andrijevici i Plavu. Odnekuda je stigla i priča da su mašine za šekularsku siraru donesene sa Žabljaka, gdje je fabrika neko vrijeme radila i potom zatvorena.

Vjeruje se da su ovog puta mašine iz Šekulara preseljene u jedno selo u okolini Bijelog Polja. Slijede lokalni izbori u više opština na sjeveru. Brzo će se vidjeti gdje će ovoga puta DPS presjeći crvenu vrpcu za fabriku sira. Tako će se sa sigurnošću saznati gdje su mašine i oprema Planinke iz Šekulara.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVOSTEPENA PRESUDA ZA UBISTVO ŠEJLE BAKIJE: 40 godina zatvora za femicid

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije

 

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije (19), 30. septembra 2021. godine, na Karabuškom polju u Tuzima.

Sudija Veljko Radovanović izrekao je Đokaju jedinstvenu kaznu zatvora za teško ubistvo, ubistvo u pokušaju – ranio je Šejlinog oca, i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Djelo je, kako je kazao sudija Radovanović, izvršeno sa umišljajem i iz niskih pobuda.

Sudija je rekao da je sud nesumnjivo, na osnovu provedenih dokaza, odbrane okrivljenih, izjava svjedoka i materijalnih dokaza, utvrdio da je okrivljeni sa umišljajem, iz niskih pobuda i osjećaja sebičnosti, ubio Šejlu,koja je odbijala da obnovi ljubavnu vezu s njim.

Odlučujući o visini kazne, sud je cijenio da nije bilo olakšavajućih okolnosti, dok je od otežavajućih okolnosti imao u vidu raniju osuđivanost optuženog, kao i činjenicu da je ubistvo izvršeno ispred kuće oštećene u prisustvu njene porodice, kazao je sudija Radovanović u obrazloženju presude. Sudija je podsjetio da optuženi nije priznao izvršenje krivičnog djela, pa mu sud tu činjenicu nije mogao uzeti kao olakšavajuću okolnost.

Advokat Srđan Lješković, branilac okrivljenog Ilira Đokaja, izjavio je novinarima nakon što je sud izrekao presudu, da je ta presuda donijeta pod pritiskom javnosti, te da sudovi olako donose ovakve presude od 40 godina zatvora. ,,Naravno da će odbrana izjaviti žalbu, posebno što je svaki naš zahtjev za izvođenje dokaza odbijen. Smatram da dokaze koje smo predložili, da smo ih izveli, sigurno je da bi presuda bila sasvim drugačija”, zaključio je advokat Lješković, ističući da se možda radi o ubistvu ili nehata ili na mah, a da je siguran da nije ubistvo iz niskih pobuda.

,,S obzirom na to da je odluka prvostepena, očekujem da će odbrana uložiti žalbu Apelacionom sudu Crne Gore, ali vjerujem da je ovakva presuda u ovom trenutku kakva-takva satisfakcija porodici”, izjavila je advokatica oštećene porodice Tijana Živković.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

POČELA SEZONA POŽARA NA SJEVERU: Nespremni, tradicionalno

Objavljeno prije

na

Objavio:

I na početku ovogodišnje sezone požara, država ima samo jedan avion koji može biti podrška vatrogascima u gašenju požara. Ne uvijek.  Sa vatrenom stihijom bore se samo pripadnici Službe zaštite i spašavanja  uz pomoć neobučenih i neopremljenih mještana

 

 

Požar u dijelu Nacionalnog parka (NP) Durmitor i dijelu Prošćenskih planina, u vrijeme pisanja ovog teksta, bio je, prema informacijama iz mojkovačke Službe zaštite i spašavanja (SZS), pod kontrolom. Dok poslednje informacije pred štampanje ovog broja Monitora govore da je ugašen. Da obuzdaju vatrenu stihiju, nakon nekoliko dana,  vatrogasci, zaposleni u NP Durmitor i mještani uspjeli su tek u srijedu poslije podne. Izgorjelo je, prema prvim nezvaničnim procjenama, više od pet hektara stare i mlađe borove šume u NP.

Na telefonske pozive Monitora  direktor NP Durmitor Pero Popović nije  odgovarao, a mojkovački vatrogasci,  kako kažu, ne znaju da procijene kolika je šteta napravljena flori i fauni zaštićenog područja.

Zvanična saopštenja iz Javnog preduzeća za Nacionalne parkove Crne Gore (JPNPCG), tokom trajanja požara,  bila su, na momente,  dramatična. U više  navrata tražili su pomoć Direktorata za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP)  i Vojske. “Naši zaposleni su danima na terenu sa minimalnim sredstvima za gašenje požara, pa samim tim rizikuju svoje zdravlje i život. Direktorat za vanredne situacije MUP-a je reagovao u nedjelju i poslao kanader, međutim ovdje je potrebna duža i temeljnija intervencija iz vazduha,  jer je teren nepristupačan i vatra se brzo širi. Ugrožen je biljni i životinjski svijet NP. Apelujem i pozivam državne organe i službe da nam pomognu jer je riječ o požaru koji prijeti da će progutati ogromna prostranstva u parku i van njega”, poručio je utorak, 9. aprila,  direktor Popović.

Podrška u obuzdavanju vatrene stihije stigla je kratkotrajno samo dva puta, u nedjelju, 7. aprila, kada je požar primijećen, i u srijedu,  kada je u dva navrata avionom Direktorata gašen požar. Mojkovački vatrogasci pretpostavljaju da je požar zahvatio dio NP, odnosno, dio Prošćenskih planina još u petak, dva dana nakon što je primijećen.  Kasnije, kako kaže komandir SZS Marinko Medojević za Monitor, vatru je bilo teško kontrolisati, jer je vjetar raznosio na  prostor od 10 do 16 hektara šuma i pašnjaka.  On izbjegava da komentariše koliko bi štete i posla za vatrogasce bilo manje da se učestalije i sa više kanadera intervenisalo iz vazduha.

„Teško je to reći, jer je vjetar činio svoje, a vatra se spustila duboko u kanjon Tare.  Naš zadatak je bio da odbranimo 10-ak stambenih obejekata u mjestu Stup, do kojih se požar primakao.  Naše  ekipe bile   su danima na toj lokaciji. Avion je došao u nedjelju, ali vjetar je bio jak, pa je bilo malo koristi od  gašenja iz vazduha. Međutim, u srijedu, tokom dva naleta,  mnogo više je učinjeno, pa je u poslijepodnevnim satima, zajedničkim snagama, požar konačno lokalizovan“, ispričao nam je Medojević.

Ovogodišnju sezonu požara država ponovo dočekuje sa samo jednim ispravnim protivpožarnim avionom. Kako je, početkom marta,  agenciji MINA kazao vršilac dužnosti (vd) generalnog direktora Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović, flotu Direkcije aviohelikopterske jedinice čine dva dvomotorna srednja višenamjenska helikoptera i tri jednomotorna turboelisna protivpožarna aviona. „Trenutno je ispravan jedan protivpožarni avion, a kada je u pitanju predstojeća požarna sezona radimo na tome da se letjelice u fazi popravke i servisiranja stave u funkciju i očekujemo da će jedan dio njih biti spreman“, rekao je tada  Bešović. On je objasnio i da  budžetom za ovu godinu nije planirana nabavka novih vazduhoplova, ali  da će pokušati da „u skladu sa mogućnostima,  kroz međunarodne grantove bude nabavljen  jedan protivpožarni  avion“.

Dok izostaje značajnija  podrška „iz vazduha“, i pored poboljšanja opreme minulih godina, vatrogasci u sjevernim opštinama  i dalje se žale da nijesu dovoljno opremljeni i spremni da se uhvate u koštac sa učestalim požarima. U Crnoj Gori je  660 vatrogasaca-spasilaca i 177 specijalizovanih vatrogasnih vozila. Ekološki aktivisti godinama unazad  tvrde da su nedostatak opreme i ljudstva, nepostojanje adekvatnog sistema civilne zaštite i značajnijeg broja obučenih volontera, najslabije tačke sistema zaštite i spašavanja u Crnoj Gori.

„Nijesmo adekvatno uključili nove tehnologije, poput dronova za gašenje i praćenje požara, nemamo dovoljno modernih vozila, naši avioni za borbu protiv požara su konstantno prizemljeni ili oštećeni. Godinama nijesmo obnovili tu flotu, a bez podrške iz vazduha borba protiv požara u periodu suša je skoro nemoguća“,  izjavio je nedavno ekološki i građanski aktivista Aleksandar  Dragićević.

Sistem zaštite i spašavanja u Crnoj Gori uspostavljen je nakon obnove nazavisnosti 2006. godine, u skladu sa evropskim principom decentralizacije vlasti. Trebalo bi da ga čine  građani, preduzetnici, organi i službe lokalnih samouprava i državni organi.  Nekad vrlo efikasan sistem, nažalost, nikad nije uspješno obnovljen, a sa zvaničnih adresa su objašnjavali da je razlog za to manjak novca.

U svakoj lokalnoj samoupravi,  jednom godišnje,  predsjednici  opština donose naredbe o preventivnim mjerama zaštite od požara.  Tim aktima  daju  su uputstva i rok njihove realizacije za građane, preduzeća i lokalne službe. Naredbama je, između ostalog, zabranjeno loženje vatre na otvorenom prostoru u periodu kad su vremenski uslovi povoljni za izbijanje požara, trijebljenje imanja paljenjem bez prethodnog dogovora sa SZS, naređuje se kontinuirano održavanje i uređivanje okućnica, formiranje protivpožarnog pojasa oko objekata… Upravu za šume predsjednici opština obavezuju na “čišćenje i uklanjanje posječenog drveća i otpadnih grana u kompleksima šuma” i da operativne karte za svaki šumski kompleks i upotrebljivi šumski put na području opštine i dostave SZS.

Svaki novi požar pokaže da niti ima masovnije pomoći vatrogascima niti se veći dio preventivnih mjera poštuje. Sudeći po tome što neme sankcija za one koji se ne pridržavaju mjera, jasno je i da se ne sprovodi ni kontrola poštovanja izdatih naredbi. Nekoliko desetina požara koji su bili aktivni od početka aprila na sjeveru države, prema procjeni vatrogasaca, izazvani su ljudskim faktorom, uglavnom nepažljivim paljenjem vatre pri čišćenju imanja.  Sve su lokalizovali pripadnici SZS,  tek ponegdje uz pomoć mještana.

Tokom 10-ak minulih dana  vatrogasci su gasili požare u  mjestu   Bjelogrivac na Bjelasici, a gorjelo je i u Lepencu i Slatini. U istom periodu i bjelopoljski vatrogasci su imali mnogo posla, a najintenzivniji je bio požar na  Obrovu.  Tokom minulog vikenda SZS u tom gradu  intervenisala je  na 14 lokacija. Ugroženi su bili stambeni i pomoćni objekti, u Goduši škola i borova šuma, na Slijepač mostu trafostanica, na Mjatovom  kolu  trafostanica i  u  Panjskoj  luki i Obrovu stubovi dalekovoda  i repetitor.

Krajem marta, u velikom požaru u pljevaljskom selu Pandurica, udaljenom od grada 40-ak km izgorjela je kuća i pomoćni objekat. Iz pljevaljske SZS su objasnili da je u tom požaru gorjela trava, nisko rastinje, ali i značajan dio smrčeve šume. Istovremno aktivni su bili požari i u  Čavanju i Pušonjskom dolu  u Mjesnoj zajednici  (MZ) Kosanica i selu Mataruge, gdje je vatra došla na stotinjak metara od kuća. Prije nekoliko dana izgorio je hektar šume i na području kolašinske opštine, na prostoru Bukovičkog potoka i Sušca. Šta je sljedeće?

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo