Povežite se sa nama

OKO NAS

BERANE: ŠETAJUĆA FABRIKA: Sirara na točkovima

Objavljeno prije

na

Mještani beranskog sela Šekular zatražili su da se pronađu i vrate mašine iz sirare koje su u nepoznatom pravcu odnesene neposredno prije lokalnih izbora u ovoj opštini. Oni zahtijevaju da se mašine ponovo instaliraju u njihovom selu ili negdje na području Berana, jer smatraju da su kao donacija bile njima namijenjene i da im se ne može mijenjati vlasnik.

Mašine i kompletna oprema iz fabrike sira Planinka u selu Šekular kod Berana odneseni su prije izvjesnog vremena, ali čelni ljudi zemljoradničke zadruge, u čijem sastavu je sirara radila, o tome nijesu željeli da pričaju. Fabrika sira u Šekularu otvorena je prije četiri godine, i za tu priliku je formirana nova zemljoradnička zadruga pod nazivom Planinka, jer stara zadruga Javorak i ljudi koji su na njenom čelu nijesu bili „politički podobni”.

„Negdje prije lokalnih izbora 2010. godine, kada su gradili ovu malu fabriku u našem selu, shvatili su da postojeća zadruga, na čijem sam ja bio čelu, nije bila za Demokratsku partiju socijalista. Kada već nijesu mogli mene da smijene i da postave njihove ljude, odlučili su da osnuju još jednu, paralelnu zadrugu, koju će voditi ljudi lojalni DPS-u, i u čijem će okviru raditi sirara”, prisjeća se direktor Zemljoradničke zadruge Javorak, Branimir Brakočević.

Sirara u Šekularu je sagrađena sredstvima koja su bila međunarodna donacija zemljoradničkog saveza i njemačkog ministarstva poljoprivrede, a koštala je, kako je zvanično saopštavano, oko 150 hiljada eura. Fabrika je trebalo da utiče na povećanje stočnog fonda i zaustavljanje migracije stanovništva. To se nije desilo. Otvarana je i zatvarana od izbora do izbora.

„Devet šekularskih sela koja su nekada imala četiri hiljade stanovnika, sada imaju jedva pet stotina. Svake godine po nekoliko porodica ode odavde u potrazi za boljim životom”, kaže Brakočević.

Otvaranje i zatvaranje fabrike sira je tragikomična priča. Neko je ranije izbrojao da je šest veselja o državnom trošku organizovano od početka do završetka gradnje fabrike sira Planinka u Šekularu. Jednom je bilo toliko veselo da se završilo i masovnom tučom podnapitih gorštaka, koja je kasnije imala epilog na sudu. Letjele su pivske flaše, a „neznatno” je oštećena i oprema.

Sirara je ranije najmanje dva puta zvanično otvorena, a prvi put to je bilo prije lokalnih izbora 2010. godine. Drugi put poslije izbora. Dva puta je i zatvorena, da bi ponovo počela da radi pred posljednje parlamentarne izbore.

„Prvi sir je zabrkao bivši ministar poljoprivrede Milutin Simović” – prisjeća se direktor „nepodobne” ZZ Javorak, i u to vrijeme predsjednik ove mjesne zajednice.

Predsjednik mjesne zajednice nije ni pozvan na proslavu otvaranja.

„Pola sela, oni koji nijesu bili za DPS, niti su pozvani, niti su znali da se fabrika otvara. To je bila DPS proslava, tempirana pred tadašnje lokalne izbore koje je ta partija u Beranama dobila”, kaže Brakočević.

Sve bi se to nekako preguralo da je fabrika nastavila da radi i proizvodi sir. Tadašnji ministar, međutim, vjerovatno nije bio ni stigao do Podgorice, a fabrika je – zatvorena. Brakočević objašnjava da fabrika sira u ovom selu nije ni mogla rentabilno da radi kada je projektovana za dnevnu proizvodnju 50 kilograma, odnosno preko hiljadu litara mlijeka kao osnovne sirovine.

„U čitavom Šekularu nema dovoljno sirovine. Nije rijedak slučaj da i seljani za lične potrebe kupuju tetrapak u gradu. I za fabriku su za taj kratki period koliko je radila, donosili mlijeko iz mljekare Zora, koja je još radila i vozili ga terenskim vozilom skoro trideset kilometara do sirare”, podsjeća Brakočević.

Sada se postavlja pitanje šta je sa opremom jedine fabrike u čitavom tom kraju? Mještani traže da se uključi državni tužilac i da se ispita pod kakvim okolnostima su odnesene mašine.

„Prema mojim saznanjima mašine su odnesene, i fabrika, sva je prilika, ovdje više neće biti otvarana. To je urađeno u tajnosti nekoliko dana prije Nove godine. Kamioni su stigli noću. Kada je jedan od komšija vidio šta se radi, zgrabio je vilu i jurnuo da brani opremu. Nekolicina ljudi sa strane su ga smirili i rekli mu da samo rade šta im je naređeno. Gdje su mašine odnesene, to ne znam. Pitajte one koji bi trebalo da znaju. Ako ni oni ne znaju, treba slučaj prijaviti policiji”, kaže Brakočević.

Vaso Deletić, aktuelni predsjednik Mjesne zajednice Šekular, koji je istovremeno i predsjednik mjesnog odbora Demokratske partije socijalista, izjavio je da ne zna šta je sa mašinama iz fabrike.

„Fabrika je privatno vlasništvo zemljoradničke zadruge Planinka. Ja ne znam ništa. Nisam u toku”, rekao je Deletić u korektnom razgovoru.

Korektan, međutim, nije bio i predsjednik Skupštine Zemljoradničke zadruge Planinka Duško Lekić, kada smo u telefonskom razgovoru pokušali da od njega dobijemo odgovor na pitanje gdje su mašine iz fabrike. Prvo je rekao da ga zovemo za nekoliko minuta i da će nam dati „jednog radnika koji je na njima radio i sve zna”. Poslije pet minuta novi telefonski razgovor je započeo pitanjem odakle novinaru njegov broj telefona. „Vi pišete svašta za našu fabriku. Neću da vam dam nikakve podatke. Neću sa vama da razgovaram”, rekao je Lekić.

Monitor je u međuvremenu došao do podatka da ne samo da su odnesene mašine i oprema već je prodato i vozilo „lada niva” koje je korišteno za donošenje sirovine, i to budzašto.

„To auto se sada vozi po šekularskim putevima. Podsjeća nas na fabriku koju smo imali. Red bi bio da se mašine pronađu i vrate ovamo. To je bila strana donacija i kako može da se poslije toliko godina odnese u neki drugi grad. Ne bismo imali ništa protiv da je samo dislocirana negdje bliže Beranama, ali da nam se praktično otme, to je kriminal”, pričaju mještani Šekulara.

Oni smatraju da je ova investicija predstavljala klasično preturanje donatorskog novca. Sirari u Šekularu, kao klasičnom primjeru izmuzavanja međunarodnih donatora, prethodila je izgradnja fabrike sira u selu Konjuhe kod Andrijevice. Ni ta fabrika ne radi. Sirara je prije šest godina napravljena i u Brezojevicama kod Plava, ali ni ta nije proradila.

Ipak se nije odustajalo. Najavljivana je izgradnja još dvije sirare na području Bijelog Polja od kojih za sada nije bilo ništa. Evo se najavljuje otvaranje fabrike sira i u mladoj opštini – Petnjici. Možda se računalo da se tamo preseli neka od ove tri što ne rade u Šekularu, Andrijevici i Plavu. Odnekuda je stigla i priča da su mašine za šekularsku siraru donesene sa Žabljaka, gdje je fabrika neko vrijeme radila i potom zatvorena.

Vjeruje se da su ovog puta mašine iz Šekulara preseljene u jedno selo u okolini Bijelog Polja. Slijede lokalni izbori u više opština na sjeveru. Brzo će se vidjeti gdje će ovoga puta DPS presjeći crvenu vrpcu za fabriku sira. Tako će se sa sigurnošću saznati gdje su mašine i oprema Planinke iz Šekulara.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA, POSLANICI I DRUŠTVO ZNANJA: Knjige su štetne

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucija Evropskog parlamenta o budućnosti Evropskog sektora knjiga poziva na nultu stopu PDV-a za knjige u državama članicama, kako bi se podržala ekonomija utemeljena na znanju, te podstaknulo čitanje i promovisale njegove cjeloživotne koristi. Svoj ,,podsticaj” ovoj težnji protekle sedmice dali su i poslanici vladajuće većine izglasavši povećanje PDV-a na knjige, sa sedam na 15 odsto

 

Poslanici vladajuće većine u Skupštine Crne Gore su, protekle sedmice, izglasali povećanje PDV-a na knjige, sa sedam na 15 odsto. Povećanje je došlo u sklopu seta ekonomskih zakona koji su potrebni za primjenu Programa Evropa sad 2.

Da je ovo povećanje simbolički važno, upozorio je poslanik URA-e Miloš Konatar parlamentarnu većinu.

Osim simboličnog, građani, oni koji još uvijek kupuju knjige, će osjetiti i praktični dio ove odluke jer će cijene knjiga biti povećane za oko osam odsto.

U većini država EU izdavanje knjiga i štampanih medija se smatra javnim interesom zbog obrazovnog i kulturnog razvoja nacije i informisanja građana, pa postoji više mjera podsticaja od kojih su i najniže ili nulte stope PDV-a.

Udruženja izdavača i knjižara, kao i štampanih medija, proteklih godina su više puta kod raznih Vlada pokretali incijative o uvođenju nulte stope PDV-a na knjige i štampu, uz obrazloženje da je prodaja knjiga i novina u padu.

U nacrtu medijske strategije, koja je predstavljena 2022. godine, bilo je predviđeno smanjenje stope PDV-a na štampu na nula odsto u 2023. godini. Međutim, krajem prošle godine Vlada je usvojila Medijsku strategiju u kojoj ta mjera nije predviđena, uz obrazloženje da se tim dokumentom ne mogu utvrđivati poreske stope već da će to biti regulisano finansijskim strategijama. Sada se umjesto smanjenja predviđa povećanje poreza na ove proizvode.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULCINJ DOBIJA NOVI PORTO: Uz “Porto Milenu” i “Porto Rai”

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Ulcinju je ovog vikenda predstavljen projekat luksuzno hotelsko-rezidencijalnog kompleksa “Porta Rai”. Uz ostale objekte na početku Velike plaže, ovaj dio Ulcinja će dobiti sasvim nove obrise

 

Gradnja ovog objekta kreće u novembru ove godine, a prvi objekti biće gotovi do maja 2026. godine. Ova investicija će potpuno transformisati Veliku plažu i pretvoriti je u jednu od najznačajnijih destinacija, slično kao što je to bilo sa Porto Montenegrom, Porto Novim ili Lušticom”, kaže direktor Karisma Hotels & Resorts za Evropu i Bliski istok Nemanja Kostić.

On smatra da je riječ o objektu koji će ispuniti najviše standarde kvaliteta i predstavljati novu adresu luksuza na jednoj od najljepših lokacija na Jadranu, na prostoru od gotovo 100 hiljada kvadratnih metara gdje  se nekada nalazio hotel “Lido”. “Kompleks će biti okrenut porodici, ispunjen zelenilom, parkovima, brojnim sadržajima za djecu, jer želimo da stvorimo ambijent po mjeri čoveka”, ističe Kostić.

Izgradnja jednog od najznačajnijih turističkih projekata u posljednjoj deceniji u ovom dijelu Evrope počeće u novembru, a procijenjena vrijednost investicije iza koje stoje hotelska grupacija Karisma Hotels & Resorts i međunarodna kompanija Dobrov & Family Group iznosi 170 miliona eura.

Dobrov group je u oktobru 2006. godine na međunarodnom tenderu kupio hotel Lido za 10,8 miliona eura. Objekat je srušen nakon kupovine, a firma je početkom 2012. godine, uprkos upozorenjima iz Vlade i imperativnim odredbama iz ugovora, konačno odustala od gradnje novog hotela na Velikoj plaži pod izgovorom da država nije ispunila obavezu čišćenja obližnjeg kanala Port Milene. Pošto je za rješenje tog problema bilo neophodno nekoliko godina, Capital estate je planirana sredstva preusmjerio u Budvu gdje je u Bečićima sagradio hotel sa pet zvjezdica.

Prema riječima direktorke prodaje Porta Rai Jovane Purić, izgradnja ovog objekta pružiće jedinstveno iskustvo života u hotelsko rezidencijalnom kompleksu sa svim pratećim sadržajima. “Biće ovo kompleks po mjeri čovjeka i po mjeri porodice”, kaže ona dodajući da “Porta Rai Beachfront Hotel & Residences kombinuje najbolje svjetske i lokalne prakse, stvarajući kompleks kakav do sada nije postojao u Crnoj Gori.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POTKORNJAK I DRUGE PRIČE: Proizvodnja neprijatelja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako šira zajednica pokušava beskompromisne borce za očuvanje prirode- građanskog  aktivistu Rašita Markovića, šumarskog inspektora Hakiju JasavićaNedžada Cecunjanina, da predstavi neprijateljima Plava zbog iznošenja nezgodnih stavova i optuživanja institucija da ne rade svoj posao

 

 

Nakon što su Drvoprerađivači Plav iznijeli tvrdnju da se štete u plavskim šumama zbog epidemije potkornjaka u ekološkom smislu mjere svakodnevnim manjkom stotina miliona kubika kiseonika, građanski aktivista Rašit Marković napisao je na svom Fejsbuku da ne bi bio čovjek kada ne bi stajao iza svojih riječi i stavova koje dijeli sa šumarskim inspektorom Hakijom Jasavićem i kolegom iz tog udruženja građana Nedžadom Cecunjaninom.

On je propoznao tendenciju da šira zajednica pokušava da njih trojicu, kao beskompromisne borce za očuvanje prirode, proglase neprijateljima Plava zbog iznošenja nezgodnih stavova i optuživanja isntitucija da ne rade svoj posao.

„Ako smo nas trojica neprijatelji, grad Plav i država Crna Gora nemaju prijatelja. Dva usko povezana ekocida u Nacionalnom parku Prokletije i ćutanje nadležnih, i svih konstituenata i lokalne i državne vlasti. I nedavno su saopštili kako su feromonskim klopkama spasili tolika stabla. Iduće godine će da se vidi, nažalost, ali kasno kako su spasili šumu. I sve ovo se dešava u u ekološkoj državi i u Nacionalnom parku“ – napisao je Marković.

Priča oko bolesti potkornjaka u šumama Nacionalnog parka Prokletije prvi put je pokrenuta u ljeto 2022. godine, a zatim je dobila na težini u novembru mjesecu prošle godine, kada je šumarski inspektor iz Plava Hakija Jasavić podnio Osnovnom državnom tužilaštvu u Plavu krivičnu prijavu protiv menadžmenta Nacionalnih parkova Crne Gore, koji nisu postupili po nalogu iz aprila te godine da izvrše sanitarnu sječu.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo