Povežite se sa nama

OKO NAS

DOBROČINSTVA NADE RADIMIR: Pomoći drugom

Objavljeno prije

na

Najveće i najvrjednije donacije Kotoru i Crnoj Gori u posljednje dvije decenije došle su iz Australije dobročinstvom Nade Radimir, 84-godišnja Dobroćanke. Ona je zbog značajnih donacija Pomorskom muzeju u Kotoru prošle godine dobila nagradu za filantropiju Iskra, za individualni doprinos.

,,Ponosna sam da sam u društvu dobitnika nagrada u kojem sam se našla i milo mi je da sam mogla nastaviti filantropsku tradiciju mojih predaka iz Dobrote i Perasta”, napisala je u zahvalnici prilikom uručivanja nagrade Iskra.

Nada je nastavila tradiciju davanja za opšte dobro porodice Radimir koja od sredine 15. vijeka aktivno učestvuje u trgovačkoj, kulturnoj, vjerskoj i ratnoj istoriji Boke kotorske. Po majci Angeli Radimir rođenoj Radoničić, Nada ima rođačke veze sa starim bokeljskim porodicama Smecchia iz Perasta, i Vicković, Brajković, Bujović… Ona podsjeća da je jedan Smecchia sa svojim brodom otvorio za Veneciju put za Baltik, a jedan je komandirao flotu Petra Velikog i izvojevao njegovu pobjedu nad Šveđanima i time ruskom caru obezbijedio premoć na Baltičkom moru.

O porodičnoj tradiciji a i njenom burnom životu protkanom brigom za drugoga, Nada za Monitor kaže: ,,Osnovno su me naučili roditelji da sve treba dijeliti sa drugima – od komada kruha do veselja. No žalosno je da u svijetu ima sve manje darovatelja. Svi zaboravljaju da zadnja košulja nema džepa”.

Dobročinstva je sve manje i u Crnoj Gori, a život Nade Radimir, proveden od Njujorka do Australije, svjedoči koliko je ono neophodno.

Nada je rođena 1930. u Sarajevu gdje je njen otac Dragutin radio kao šumarski inženjer. Zapisano je da je njegovom zaslugom pošumljeno dosta goleti po Hrvatskoj, Srbiji, BiH. Zaslužan je i što je Pančićeva omorika prenešena u zagrebačke parkove i druge krajeve bivše Jugoslavije. Nekoliko sekvoja koje rastu diljem Hrvatske i Crnogorskog primorja su takođe posađene njegovom zaslugom.

Prije Drugog svjetskog rata porodica Radomir se seli u Zagreb. ,,U toku rata sam radila kao kurir ilegalac – između ostalih i za Ivu Lola Ribar (sekretara Komunističke omladine Jugoslavije ), koji je često zalazio u kuću mojih roditelja koja se smatrala sigurnom kućom”, sjeća se Nada. Hapšena je od strane Ustaške nadzorne službe.

Poslije rata diplomira na novinarskoj i diplomatskoj školi u Beogradu, magistrira engleski i njemački jezik u Zagrebu i Beogradu i doktorira u Njemačkoj. Radi u turizmu a početkom 60-ih seli se u Njujork, od 1973. živi u Ženevi, da bi se 2000. odselila u Australiju.

Veza sa domovinom Nadi je bila sestra Vjera, udata za Vladimira Popovića Španca, Baranina, narodnog heroja, generala JNA, diplomate.

,,Nakon što sam dobila australijsku penzionersku vizu, u maju 1993. godine sam došla u Beograd da se oprostim od sestre. Ona je bila profesor francuskog, talijanskog i latinskog jezika. Ostala je udovica 1972. godine kad je Vladimir umro u Londonu. Tokom posjete, mojoj sestri su na VMA ustanovili da ima rak jetre kao posljedicu hepatitis C kojeg je preboljela u Jasenovcu”, priča Nada.

Nada odlaže odlazak za Australiju i ponovo se zapošljava u Ženevi kako bi mogla da je opskrbljuje ljekovima koje VMA tada nije imala.

,,U toku 1993. i 1994. osam puta sam putovala iz Ženeve za Beograd preko Budimpešte. U Beogradu sam kupila ukradena kola renault 4, kako bih mogla nabavljati hranu, nositi prijateljima. Neizmjerno mi je pomagala porodica Vladovog prijatelja, narodnog heroja i generala Voje Kovačevića, njegova supruga Mina i kćerka Planinka Kovačević”.

Živeći na relaciji Ženeva-Beograd, Nadi se u Švajcarskoj za pomoć obraćaju porodice iz Zagreba i Beograda. ,,U Ženevu je došlo nekoliko mladića iz Beograda i Zagreba koji su pobjegli iz Jugoslavije da ne služe vojsku. Kako Švajcarska nije dozvoljavala da se izbjeglice zadržavaju u njihovoj zemlji trebalo ih je sve što prije otpremiti i naći načina da negdje odu. Sve sam ih smjestila, osim jednoga koji je ostao dvije godine u mom stanu i upisao se kao student na Univerzitet u Ženevi dok nije spremio diferencijalne ispite iz medicine za SAD”.

Nadina sestra Vjera umire u martu 1994. Njena urna je prenesena u porodičnu grobnicu na groblje Sv. Matije u Dobroti.

Tih ratnih godina, Nadi se za pomoć obraća rodbina, ali i poznati i nepoznati iz opkoljenog Sarajeva. ,,Iz Sarajeva sam preko veza sa Jevrejskom općinom – gospodinom Jakicom Fincijem, gospodinom Leonom Davicom, gospođom Danielle Mailefer, Švajcarkom, mojom prijateljicom koja je radila za UNICEF i bila stacionirana u Sarajevu, iz okruženog Sarajeva izvukla 20 osoba, među njima i suprugu i dva unuka prote Bjelajca”.

Nakon kraja ratova na Balkanu, Nada se 2000. seli u Australiju. Kaže da je u Sidneju provela 13 divnih godina. No kako je Australija postala jedna od 10 najskupljih zemalja na svijetu, prošle godine se seli u Beograd.

Iako je provela vijek izvan Crne Gore, čuvala je veze sa domovinom. O tome svjedoči i poklanjanje porodičnog nasljedstva Muzeju u Kotoru. ,,Nažalost ja o Crnoj Gori ne znam mnogo. Prvi Crnogorac koji je ušao u moju porodicu je bio suprug moje sestre Vladimir Popović Španac. Kad su mi pred par godina predložili da pišem knjigu o njemu, nisam mogla jer o Crnoj Gori ne znam mnogo”.

,,Imam veliko poštovanje prema Crnoj Gori iz mnogo razloga. Prvo jer je taj hrabri narod uspio da održi svoju slobodu od Turaka. Drugo Vladika Rade je u mojoj porodici uživao veliko poštovanje i kad je silazio u Boku odsjedao je u našim porodičnim kućama, ako se ne varam i danas su spomen ploče u Boki na nekima i znam da su članovi naših porodica pomagali materijalno otpor Turcima”.

Kaže da su joj uspomene na Dobrotu i Boku vezane za par posjeta tokom djetinjstva. ,,Boravila sam u palati moje majke, posjećivala djeda i baku, i igrala se na obali. Posjećivali smo iz Dobrote porodicu u Perastu i Prčanju. U kuću u Dobroti je iz jednog sela sa Lovćena dolazila baba Jana, donosila svježi sir i na početku ljetovanja dovodila kozu da bih ja imala mlijeko. No babu Janu ja nisam razumjela, govorila je meni stranim jezikom”.

Pomoć drugima je za Nadu Radimir postao univerzalni jezik.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE:  Potkornjak u šumi i u institucijama       

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Nacionalnom parku Prokletije bolest potkornjaka trenutno se  prostire na oko stotinu hiljada kubika čamove šume, ali i zaštićene vrste molike. Istovremeno Agencija za zaštitu životne sredine zabranjuje sanitarnu sječu do završetka monitoringa

 

 

U Nacionalnom parku Prokletije bolest potkornjaka trenutno se  prostire na oko stotinu hiljada kubika čamove šume, ali i zaštićene vrste molike, dok istovremeno Agencija za zaštitu životne sredine rertroaktivnim aktom zabranjuje sanitarnu sječu do završetka monitoringa.

Šumarski inspektor, inženjer Hakija Jasavić, kaže da nema više nikavu dilemu i da će   sasvim izvjesno ovih dana podnijeti krivične prijave i protiv odgovornih lica u Agenciji za zaštitu životne sredine, i njenog direktora Milana Gazdića koji je potpisao sporni akt.

„Ovo što se radi ja ne znam kako bih opisao osim da je zla namjera. Kakav monitoring, bolest potkornjaka je vidljiva golim okom, i na jesen ćemo imati katastrofalno stanje u šumama Nacionalnog parka“ – kaže Jasavić.

On postavlja pitanje kako je Agencija za zaštitu životne sredine donijela retroaktivno rješenje, kada je 29. aprila dokumentom, koji nam je dostavio, naložila mjere monitoringa za mart i april.

„Ovdje se radi o nekavoj igri i pokrivanju neaktivnosti. Zamislite da donesete rješenje šta treba raditi u martu i aprilu na kraju aprila? Da nije smiješno, bilo bi tragično. Još je tragičnije da oni iz Podgorice nama diktiraju šta treba da radimo, a nama pred očima šume  nestaju“ – ističe Jasavić.

Prema njegovim saznanjima sve što je do sada urađeno od strane Nacionalnih parkova je postavljanje takozvanih feromonskih klopki.

„Postavili su koliko je meni poznato 50 do 70 takozvanih feromonskih klopki. Znate li šta to znači? Ništa. Za 16 hiljada hektara, koliko zahvata površina Nacionalnog parka, potrebno bi bilo pet hiljada feromonskih klopki da je već postavljeno i da može da se djeluje u pravcu sprečavanja bolesti“ – kaže Jasavić.

On kaže da je sa svime što radi upoznao Upravu za inspekcijske poslove, i da je insistirao da nadlažni državni organi proglase epidemiju potkornjaka u NP Prokletije.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BEZ KOMPROMISA ZA NASTAVAK GRADNJE DALEKOVODA ČEVO-PLJEVLJA: Mještani i vlada  još na startnim pozicijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nema pomaka u dogovorima između resornih ministarstava i mještana Đurđevića Tare oko nastavka gradnje dalekovoda kroz to pljevaljsko selo. Iz Vlade poručuju da projektovana trasa može pretrpjeti samo manje izmjene, a mještani i dalje odlučni da takvo rješenje neće dozvoliti

 

 

Trasa dijela dalekovoda Lastva- Čevo- Pljevlja, preko  sela Đurđevića Tara,   jedino je izvodljivo rješenje, čvrst je  u stavu ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Janko Odović.To je poslednje što su mještani tog dijela pljavaljske opštine,  poslije mnogo  razgovora sa predstavnicima Vlade i Crnogorskog elektroprenosnog sistema (CGES), protesta, te zvaničnog zahtjeva  lokalnog parlamenta  da se dio projekta obustavi, čuli minule sedmice.

Zatim je, dan pred praznike , uslijedio još jedan pokušaj dogovora  sa ministrom  energetike Sašom  Mujovićem. Susret nije donio ništa novo,  pa stavovi dvije stane nijesu bliže, nego što su bili sredinom prošle godine, kada su mještani stopirali radove na  dijelu dalekovoda koji prolazi kroz njihovo selo. Ministar je ponovo objašnjavao da projekat  „neće imati negativne implikacije po zdravlje“ i podsjećao na važnost i međunarodne obaveze.  Mještani su opet probelmatizovali uticaj projekta, na kom se radi duže od deceniju,  na ekonomski  potencijal i  turističke  resursa Đurđevića Tare.

Izgradnja dalekovoda Lastva-Pljevlja je trenutno najznačajniji projekat u energetici u Crnoj Gori i dio je evropskog projekta Transbalkanskog energetskog koridora od Rumunije preko Srbije, Crne Gore pa sve do Italije. Od  EU dobio je status PECI (Projekat od interesa za Energetsku zajednicu). Završetkom tog  projekta omogućiće se stvaranje 400 kV prstena našoj zemlji,  što, navodno,  treba značajno da podigne  pouzdanost rada elektroenergetskog sistema. Do sada je završeno 95 odsto projekta koji prolazi kroz osam opština, dva nacionalna parka i preko 30 naselja sa oko 1.400 predmeta eksproprijacije.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POTVRĐENA OPTUŽNICA PROTIV VESELINA VELJOVIĆA: Skaj prepiska u centru pažnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon potvrđivanja optužnice, oglasilo se SDT stavom da je vijeće Višeg suda potvrdilo da sadržina dekriptovane komunikacije preko SKY ECC aplikacije predstavlja zakonit dokaz. Veljovićev advokat tvrdi suprotno

 

Viši sud u Podgorici potvrdio je optužnicu protiv bivšeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića. Optužnicom je obuhvaćeno 15 osoba koje se terete za stvaranje kriminalne organizacije, krijumčarenje, pranje novca i zloupotreba službenog položaja. Podsjećamo, Veljović se tereti da je 2020. godine postao pripadnik kriminalne organizacije koju je 2018. godine formirao Aleksandar Mrkić radi šverca cigareta i pranja para. Konkretno, tereti se da je 25. decembra 2020. godine Mrkiću dojavio da će policija pretresti prostorije koje koristi pripadnik njegove kriminalne organizacije Mujo Nikočević.

Nakon potvrđivanja optužnice, oglasilo se i Specijalno državno tužilaštvo koje se saopštilo da je vijeće suda potvrdilo pravno stanovište SDT-a da sadržina dekriptovane komunikacije preko SKY ECC aplikacije, pribavljena u postupku međunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima, predstavlja zakonit dokaz. „Nema razloga da se dovodi u sumnju zakonitost procedure pred nadležnim inostranim pravosudnim organom koji je taj dokaz prikupio, te da se svakako međunarodna saradnja zasniva na međusobnom povjerenju, odnosno pretpostavci da je dokaz u drugoj državi pribavljen na zakonit način“, piše u saopštenju koje potpisuje specijalni tužilac Vukas Radonjić.

Veljovićev advokat Mihailo Volkov u razgovoru za Monitor kaže da ga odluka Višeg suda kojom se potvrđuje optužnica protiv njegovog klijenta nije iznenadila. Naprotiv, tvrdi, to je i očekivao. „Nijesam vjerovao da će vanraspravno vijeće Višeg suda imati dovoljno pravne kuraži da obustavi postupak, posebno pri činjenici da se u dijelu Veselina Veljovića kompletna osnovana sumnja bazira samo na navodnoj skaj prepisci koja, uzgred, ni sama po sebi nije krivično opterećujuća. Svako onaj ko je bio u Višem sudu na tim ročištima zna kvalitet takvih rješenja i značaj samog instituta potvrđivanja optužnice koji će vrlo brzo da nestane iz zakonske procedure. Tako da s tim u vezi nijesam iznenađen“, kazao je Volkov.

Advokat nekadašnjeg direktora UP i visokopozicioniranog funkcionera u sistemu bezbjednosti tokom vladavine DPS, objašnjava zašto se on i njegov klijent raduju potvrđivanju optužnice. „Konačno izlazimo na sud gdje možemo da ukrstimo argumente sa tužilaštvom i gdje možda možemo da sagledamo mogućnost da Veselin Veljović počne da se brani sa slobode“, rekao nam je Volkov.

Naš sagovornik je komentarisao i saopštenje SDT-a povodom potvrđivanje optužmice. Njega Volkov vidi kao jedan vid pritiska na sud. „Ali vidim ga i kao strah. Iz prostog razloga što vanraspravno vijeće Višeg suda nije odlučivalo o krivici Veselina Veljovića već se odlučivalo o najnižem stepenu osnovane sumnje da li taj postupak da se nastavi ili da se obustavi“, kaže Volkov. „Čisto sumnjam da će sudeće vijeće dozvoliti sebi da zasniva osuđujuću odluku na bazi Skaja kao jedinog dokaza. I ono što treba da imamo u vidu da od momenta kontrole optužnice do današnjeg dana, imamo odluku Evropskog suda za ljudska prava koji je na jasan način izdvojio tri kriterijuma koja moraju da budu ispunjena da bi se Skaj prepiska mogla uzeti kao dokaz. Nijedan od ta tri kriterijuma  nijesu ispunjena u konkretnom slučaju“, istakao je Volkov, objašnjavajući da i u pomenutom saopštenju SDT-a prepoznaje bojazan da će veliki broj predmeta koji se zasnivaju samo na skaj prepisci, „propasti“. Odnosno, da će za ishod imati oslobađajuće presude.

„Nijesam očekivao da će tužilaštvo nakon te odluke da se povuče i da odustane od daljeg gonjenja. To jeste takvo prvo njihovo saopštenje nakon te odluke, jer oni vjerovatno osjećaju pritisak, i advokatske i kompletne pravničke struke, povodom odluke Evropskog suda. Iskoračili su sa tom izjavom kako bi prebacili teret odgovornosti na sud, pa su rekli – vidite da nismo mi jedini koji smatramo da je to dokaz, nego je i sudeće vijeće Borisa Savića našlo da je to dokaz. Probali su u tom saopštenju, tako ja to vidim, da dobiju širi konsenzus, odnosno  širu podršku da je to dokaz. Ali namjerno prenebregavaju činjenicu da vanraspravno vijeće nije vijeće koje će u konačnom odlučivati o krivici. Tako da je loptica sad u dvorište suda i očekujem pravne kuraži od strane sudećih vijeća koji će se u tom postupku postaviti na pravi način“, ocijenio je Veljovićev advokat.

Zbog nedavnog zauzetog pravnog stava Evropskog suda za ljudska prava, Volkov očekuje da će, ne samo njegov klijent koji se u pritvoru nalazi 10 mjeseci, već i veliki dio pritvorenika, biti pušteni da se brane sa slobode.

„Jer otpada osnovana sumnja kao materijalno pravni element samog pritvora i onda ne vidim razlog zbog čega bi se istrajavalo na pritvoru. Želim da vjerujem da će sada sudovi polako da otpuštaju ruku u pravcu pritvora i da prihvataju prijedloge za ukidanje pritvora ili prijedloge za jemstvo. Vjerujem u to, jer bi svako drugo postupanje bilo ne samo nezakonito, nego bi bilo nesvjesno istrajavanje na nezakonitosti“, poručio je advokat Mihailo Volkov.

Suprotno mišljenju advokata, SDT ostaje pri stavu da je dešifrovana skay komunikacija, “kao zakonito pribavljen dokaz od strane francuskih vlasti i dostavljen putem međunarodne pravne pomoći”, zakonit dokaz. Prilično je izvjesno da će se tim pitanjem baviti i Ustavni sud, ali tek nakon donošenja presuda i stavova (različitih ili istih) koje će zauzeti sudska vijeća kada se pred njima nađu predmeti zasnovani (isključivo) na osnovu sadržaja skay komunikacije.

 

Niko ne haje za zdravlje pritvorenika

Volkov se osvrnuo i na zdravstveno stanje njegovog branjenika. Smatra da je u Crnoj Gori stvorena takva klima da nikoga nije briga za zdravstveno stanje pritvorenih lica već da ih, kako kaže, samo treba utamničiti.

„Veselin Veljović je konstantno lošeg zdravstvenog stanja, mi smo to vše puta isticali. Dva puta je bio u Kliničkom centru za vrijeme boravka u ZIKS-u. Nekoliko puta sam pisao, obraćao se tim povodom, čini mi se da niko ne haje za to. Prosto je stvorena neka klima da se pritvorena lica utamniče. U kakvim zdravstvenim stanjima se oni nalaze, mislim da više nikoga nije briga“, ocijenio je Volkov.

Svetlana ĐOKIĆ 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo