Povežite se sa nama

OKO NAS

DOBROČINSTVA NADE RADIMIR: Pomoći drugom

Objavljeno prije

na

Najveće i najvrjednije donacije Kotoru i Crnoj Gori u posljednje dvije decenije došle su iz Australije dobročinstvom Nade Radimir, 84-godišnja Dobroćanke. Ona je zbog značajnih donacija Pomorskom muzeju u Kotoru prošle godine dobila nagradu za filantropiju Iskra, za individualni doprinos.

,,Ponosna sam da sam u društvu dobitnika nagrada u kojem sam se našla i milo mi je da sam mogla nastaviti filantropsku tradiciju mojih predaka iz Dobrote i Perasta”, napisala je u zahvalnici prilikom uručivanja nagrade Iskra.

Nada je nastavila tradiciju davanja za opšte dobro porodice Radimir koja od sredine 15. vijeka aktivno učestvuje u trgovačkoj, kulturnoj, vjerskoj i ratnoj istoriji Boke kotorske. Po majci Angeli Radimir rođenoj Radoničić, Nada ima rođačke veze sa starim bokeljskim porodicama Smecchia iz Perasta, i Vicković, Brajković, Bujović… Ona podsjeća da je jedan Smecchia sa svojim brodom otvorio za Veneciju put za Baltik, a jedan je komandirao flotu Petra Velikog i izvojevao njegovu pobjedu nad Šveđanima i time ruskom caru obezbijedio premoć na Baltičkom moru.

O porodičnoj tradiciji a i njenom burnom životu protkanom brigom za drugoga, Nada za Monitor kaže: ,,Osnovno su me naučili roditelji da sve treba dijeliti sa drugima – od komada kruha do veselja. No žalosno je da u svijetu ima sve manje darovatelja. Svi zaboravljaju da zadnja košulja nema džepa”.

Dobročinstva je sve manje i u Crnoj Gori, a život Nade Radimir, proveden od Njujorka do Australije, svjedoči koliko je ono neophodno.

Nada je rođena 1930. u Sarajevu gdje je njen otac Dragutin radio kao šumarski inženjer. Zapisano je da je njegovom zaslugom pošumljeno dosta goleti po Hrvatskoj, Srbiji, BiH. Zaslužan je i što je Pančićeva omorika prenešena u zagrebačke parkove i druge krajeve bivše Jugoslavije. Nekoliko sekvoja koje rastu diljem Hrvatske i Crnogorskog primorja su takođe posađene njegovom zaslugom.

Prije Drugog svjetskog rata porodica Radomir se seli u Zagreb. ,,U toku rata sam radila kao kurir ilegalac – između ostalih i za Ivu Lola Ribar (sekretara Komunističke omladine Jugoslavije ), koji je često zalazio u kuću mojih roditelja koja se smatrala sigurnom kućom”, sjeća se Nada. Hapšena je od strane Ustaške nadzorne službe.

Poslije rata diplomira na novinarskoj i diplomatskoj školi u Beogradu, magistrira engleski i njemački jezik u Zagrebu i Beogradu i doktorira u Njemačkoj. Radi u turizmu a početkom 60-ih seli se u Njujork, od 1973. živi u Ženevi, da bi se 2000. odselila u Australiju.

Veza sa domovinom Nadi je bila sestra Vjera, udata za Vladimira Popovića Španca, Baranina, narodnog heroja, generala JNA, diplomate.

,,Nakon što sam dobila australijsku penzionersku vizu, u maju 1993. godine sam došla u Beograd da se oprostim od sestre. Ona je bila profesor francuskog, talijanskog i latinskog jezika. Ostala je udovica 1972. godine kad je Vladimir umro u Londonu. Tokom posjete, mojoj sestri su na VMA ustanovili da ima rak jetre kao posljedicu hepatitis C kojeg je preboljela u Jasenovcu”, priča Nada.

Nada odlaže odlazak za Australiju i ponovo se zapošljava u Ženevi kako bi mogla da je opskrbljuje ljekovima koje VMA tada nije imala.

,,U toku 1993. i 1994. osam puta sam putovala iz Ženeve za Beograd preko Budimpešte. U Beogradu sam kupila ukradena kola renault 4, kako bih mogla nabavljati hranu, nositi prijateljima. Neizmjerno mi je pomagala porodica Vladovog prijatelja, narodnog heroja i generala Voje Kovačevića, njegova supruga Mina i kćerka Planinka Kovačević”.

Živeći na relaciji Ženeva-Beograd, Nadi se u Švajcarskoj za pomoć obraćaju porodice iz Zagreba i Beograda. ,,U Ženevu je došlo nekoliko mladića iz Beograda i Zagreba koji su pobjegli iz Jugoslavije da ne služe vojsku. Kako Švajcarska nije dozvoljavala da se izbjeglice zadržavaju u njihovoj zemlji trebalo ih je sve što prije otpremiti i naći načina da negdje odu. Sve sam ih smjestila, osim jednoga koji je ostao dvije godine u mom stanu i upisao se kao student na Univerzitet u Ženevi dok nije spremio diferencijalne ispite iz medicine za SAD”.

Nadina sestra Vjera umire u martu 1994. Njena urna je prenesena u porodičnu grobnicu na groblje Sv. Matije u Dobroti.

Tih ratnih godina, Nadi se za pomoć obraća rodbina, ali i poznati i nepoznati iz opkoljenog Sarajeva. ,,Iz Sarajeva sam preko veza sa Jevrejskom općinom – gospodinom Jakicom Fincijem, gospodinom Leonom Davicom, gospođom Danielle Mailefer, Švajcarkom, mojom prijateljicom koja je radila za UNICEF i bila stacionirana u Sarajevu, iz okruženog Sarajeva izvukla 20 osoba, među njima i suprugu i dva unuka prote Bjelajca”.

Nakon kraja ratova na Balkanu, Nada se 2000. seli u Australiju. Kaže da je u Sidneju provela 13 divnih godina. No kako je Australija postala jedna od 10 najskupljih zemalja na svijetu, prošle godine se seli u Beograd.

Iako je provela vijek izvan Crne Gore, čuvala je veze sa domovinom. O tome svjedoči i poklanjanje porodičnog nasljedstva Muzeju u Kotoru. ,,Nažalost ja o Crnoj Gori ne znam mnogo. Prvi Crnogorac koji je ušao u moju porodicu je bio suprug moje sestre Vladimir Popović Španac. Kad su mi pred par godina predložili da pišem knjigu o njemu, nisam mogla jer o Crnoj Gori ne znam mnogo”.

,,Imam veliko poštovanje prema Crnoj Gori iz mnogo razloga. Prvo jer je taj hrabri narod uspio da održi svoju slobodu od Turaka. Drugo Vladika Rade je u mojoj porodici uživao veliko poštovanje i kad je silazio u Boku odsjedao je u našim porodičnim kućama, ako se ne varam i danas su spomen ploče u Boki na nekima i znam da su članovi naših porodica pomagali materijalno otpor Turcima”.

Kaže da su joj uspomene na Dobrotu i Boku vezane za par posjeta tokom djetinjstva. ,,Boravila sam u palati moje majke, posjećivala djeda i baku, i igrala se na obali. Posjećivali smo iz Dobrote porodicu u Perastu i Prčanju. U kuću u Dobroti je iz jednog sela sa Lovćena dolazila baba Jana, donosila svježi sir i na početku ljetovanja dovodila kozu da bih ja imala mlijeko. No babu Janu ja nisam razumjela, govorila je meni stranim jezikom”.

Pomoć drugima je za Nadu Radimir postao univerzalni jezik.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

PODRŠKA ŽENSKOM PREDUZETNIŠTVU NA SJEVERU: Mrvice iz opštinskih kasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina opština ispoštovala je formalnu obavezu, pa su i ove godine opredijelili sredstva za podršku sugrađankama koje bi da pokrenu ili unaprijede svoje biznise. Međutim, prema broju i vrsti projekata kojima su konkurisale, jasno je da se žene na sjeveru još sa strahom upuštaju u preduzetništvo

 

Prema ocjeni Privredne komore Crne Gore (PKCG) žensko preduzetništvo je najbrže rastuća kategorija u preduzetničkom svijetu. Podrška s lokalnog nivoa tom vidu ženskih poslovnih incijativa, ipak, na sjeveru, stagnira već tri godine. U većini opština, bez obzira na visnu budžeta, sredstva koja se godišnje izdvaju da osnaže žene preduzetnice ne prelazi 10.000 eura. Tako je, na primjer, u Brenama, čija je opštinska kasa ove godine „teška“ više od devet miliona eura, ali i u Kolašinu i Mojkovcu čiji su dvanaestomjesečni prihodi polovinu tog iznosa.

Odluku da pomažu sugrađankama, koje bi da se oprobaju ili unaprijede svoje biznise, opštine u Crnoj Gori nijesu donijele same. Ženska politička mreža (ŽPM) uspjela je 2018. godine da se izbori da se u lokalnim budžetima opredijele posebna sredstva namijena podsticaju razvoja ženskog preduzetništva. Naredne godine, oko 15 opština uvelo je posebnu budžetsku liniju za podršku preduzetništvu  svojih sugrađanki.

No, od tada do danas, sredstva koja se izdvaju za tu namjenu ostaju ista, s izuzetkom rijetkih opština koje su ih povećale. Na primjer, nakon što je dvije godine zaredom u budžetu Opštine Bijelo Polje za žensko preduzetništvo izdvajano po 10.000 eura, ove godine su taj iznos udvostručili. Očekivano, s obzirom na to da su bjelopljski prihodi i rashodi planirani na skoro 12,5 milona eura.

Berane ne slijedi taj primjer. Iz budžeta će ove, kao i prethodne dvije  godine,  izdvojiti  samo 10.000 eura za sufinasiranje biznis planova žena u tom gradu.

Iz Opštine su najavili da će podržati projekte koji podstiču ekonomski razvoj opštine, predviđaju otvaranje novih radnih mjesta, podstiču razvoj poljoprivrede i ruralnog područja… Prednost će imati i projekti koji podstiču razvoj organske poljoprivredne proizvodnje, turizam, doprinose afirmaciji i valorizaciji kulturnog potencijala…

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BOGATSVO LJEKOVITOG I AROMATIČNOG BILJA U CRNOJ GORI: OD KANTARIONA DO BRĐANKE: Zaboravljeni rasadnik mogućnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je, sa svojih četiri hiljade vrsta biljaka koje žive na njenoj teritoriji, u odnosu na svoju veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Šanse za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima

 

Sakupljanje ljekovitog i aromatičnog bilja može biti veoma isplativa  djelatnost u Crnoj Gori. Oko četiri hiljade vrsta bilja živi na njenoj teritoriji. Od toga, preko 700 vrsta ljekovitog bilja je u upotrebi. Flora Evrope broji oko 11 hiljada različitih biljaka, a Balkansko poluostrvo oko devet.  Crna Gora je, u odnosu na veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Mogućnosti za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima.

,,Prepoznavanje i poznavanje biljaka je velika vještina koja se stiče godinama”, objašnjava za Monitor biološkinja Dragana Saveljić. Pravilno sakupljanje ljekovitog bilja podrazumijeva posjedovanje osnovnog botaničkog znanja – sposobnost poznavanja vrste i njene biologije i ekologije, gdje raste, kako se razmnožava, u kojoj fazi je najbolje brati i slično. ,,Iako naizgled veoma slične, biljke se među sobom veoma razlikuju po sastavu i kvalitetu biljne droge. Ako se sakupi biljka koja nema upotrebnu vrijednost, sve mora da se baci, trud propada. Još je gore da  ljekovitu biljku zamijenite sa potencijalno ili stvarno otrovnom, odnosno štetnom vrstom.  Bilo je trovanja ljudi, i sa fatalnim ishodom, zbog nepoznavanja ljekovite flore”, kaže Saveljićeva.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠUME I POHARE: Ima li kraja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore upozoravaju da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta.  Ovih su dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem kako bi se hitno zaustavila  nezakonita eksploatacija državnih šuma od privilegovanih koncesionara, tajkuna

 

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore poručili su da se hitno mora zaustaviti dalja nezakonita eksploatacija državnih šuma od, kako kažu, privilegovanih koncesionara. Preciznije – tajkuna.

Oni su se ovih dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem i njegovim saradnicima. Cilj je definisanje daljih koraka oko gazdovanja državnim šumama.

Koliko štete trpe drvoprerađivači, građani, lokalne samouprave i država od gazdovanja neki od njih su stavili i na papir.

Plavljanin Edin Šarkinović kaže da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta. Prema njegovim riječima, koncesionari dobijaju drvnu masu po cijeni sedamnaest eura za kubik.

„Bilo koji od njih, koji se mogu na prste ruke prebrojati, za neku za njih smiješnu količinu od 5.000 kubika dobije za 85.000 eura, a PDV na tu sumu iznosi 17.500 eura. Ako bi tu količinu sirovine izrezali, osušili i uglačili na standardnu debljinu, dobili bi vrijednost od 1.550.000 eura, a PDV bi bio 325.000 eura” – kaže Šarkinović.

On napominje da bi složenije obrade, poput izrade vrata, dostizale trostruko veće iznose. „Ovo dovoljno govori koliko se gubi što nema finalne obrade i što se izvozi oblovina” – objašnjava Šarkinović. Da ovakav način gazdovanja šumama nije pošten i ne donosi nikakvu dodatnu vrijednost Crnoj Gori, prošle sedmice saopštio je i premijer Krivokapić. On je najavio suzbijanje mnogih problema koji su, kako je rekao, prerasli  čak i u organizovani kriminal. „Došlo je vrijeme da se stane na put svima koji bjesomučno koriste šume, uništavaju puteve, a ne daju nikakve dodatne vrijednosti Crnoj Gori” – izjavio je premijer prilikom posjete Beranama.

Ta izjava premijera Krivokapića je ohrabrila drvoprerađivače da se okupe u Plavu. Saglasili su se da se samo zajedničkim djelovanjem svih drvoprerađivača i nevladinih organizacija koje se bave zaštitom prirodnih i drugih vrijednosti, može zaustaviti pohara i uništavanje državnih šuma.

„Ovaj skup su podržale 62 nevladine organizacije iz čitave Crne Gore. Konačno se mora stati na kraj nezakonitim radnjama. Zadatak radnog tijela kojeg smo formirali biće da se u razgovoru sa premijerom Kivokapićem i njegovim saradnicima iznađe najbolji model za upravljanje državnim šumama. Tu se, prije svega, moraju zaštititi interesi lokalnog stanovništva i dati šansa drvoprerađivačima da, baveći se finalnom preradom drveta, lako dolaze do sirovine, što do sada nije bio slučaj” – kaže Esko Barjaktarović, drvoprerađivač iz Plava. Sa tog skupa je poručeno da se više ne smije dozvoliti da koncesionari sa strane raubuju državne šume, a da pritom lokalno stanovnioštvo ne može da obzbijedi ni ogrjevno drvo.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo