Povežite se sa nama

OKO NAS

ULCINJ: STARI GRAD 35 GODINA NAKON ZEMLJOTRESA: Živ dokaz sila destrukcije

Objavljeno prije

na

Istraživače i turiste kao magnet decenijama su privlačili gradovi na južnom Jadranu. Kako i ne bi: gradovi kao što su Ulcinj i Budva čuvaju urbani kontinuitet 25 vjekova; po crnogorskim zakonima dobili su status spomenika kulture prvog reda. ,,Ove činjenice od kapitalnog su značaja, ali ih više izgleda nema ko iskoristiti, a sve je manje i onih koji uopšte razumiju vrijednost tih izuzetno važnih urbanističkih aglomeracija kako za turizam tako i za domicilno stanovništvo”, kaže predsjednik Udruženja Kaljaja – Stari grad u Ulcinju Ismet Karamanaga.

I zaista: nema stranog turiste koji dođe u Ulcinj a da ne posjeti njegov Stari grad, oduševi se zidinama, arhitektonskim rješenjima i slojevima istorije, a istovremeno ne osjeti nelagodu zbog njegove zapuštenosti.

Posljedice katastrofalnog zemljotresa iz 1979. godine ovdje su još uvijek veoma vidljive. Gotovo polovina objekata u toj nekada zanosnoj urbanoj cjelini nije obnovljena. To je i razumljivo ukoliko se zna da su tadašnji gradski čelnici predlagali da se – svi Starograđani isele iz svojih porušenih domova. Tvrdili su da se ,,u tvrđavi ne mogu više stvoriti uslovi za moderan život”.

Ali, malo Starograđana ih je poslušalo, iako ih već tri decenije zaista najviše zabrinjavaju uslovi života. Postalo je pravilo da s prvom kišom ili nevremenom, 45 familija s oko 170 stanovnika ima problema sa strujom, slabim telefonskim i internet vezama, s neosvijetljenim ulicama, smećem, nekvalitetnom kaldrmom u većem dijelu tvrđave…

,,Nešto je urađeno nakon zemljotresa, ali već 30 godina gotovo ništa. Možda je najveći krivac za to Zavod za zaštitu kulturno-istorijskih spomenika sa Cetinja, u čijoj smo nadležnosti. Oni rijetko navraćaju, a ministar kulture još rjeđe”, kaže Karamanaga.

Da to čine, svakako bi osjetili nelagodu zbog betonskog čudovišta koje je prije šest godina izniklo na južnom dijelu Starog grada i koje je degradiralo čitav ovaj jedinstveni prostor. Jedan poznati crnogorski arheolog nije mogao da se načudi kako su Ulcinjani a posebno Starograđani dozvolili tako nešto. ,,Već tri dana imam mučninu. Ovo se nije smjelo desiti”, rekao mi je vidno utučen kada je 2010. godine prošetao Starim gradom. Od tada, više nije tamo zalazio. A navedeni objekat i dalje stoji, a formalno se ni ne zna kome pripada. Najčešće se, šapatom, spominju imena kontroverznih biznismena čija su se lica potonjih godina redovno pojavljivala na naslovnim stranicama Monitora.

Ministarstvo kulture tek je saopštilo da taj objekat nije „niti na mjestu niti u veličini” onaj za koji je izdata građevinska dozvola 2007. godine. Istovremeno, ministar održivog razvoja i turizma u Vladi Crne Gore Branimir Gvozdenović pokušava loptu prebaciti lokalnoj upravi. ,,Od odluka Skupštine opštine Ulcinj zavisi da li će se taj objekat ukloniti. To zavisi od planskog dokumenta, Prostorno-urbanističkog plana opštine, čija je izrada u završnoj fazi”, rekao je on, odgovarajući na poslaničko pitanje Genci Nimanbegua iz Nove demokratske snage – Forca.

Nimanbegu, koji inače živi u Starom gradu, ocijenio je da gradnja tog objekta predstavlja „atak na spomenik kulture” i upitao da li to zaslužuje ovakvu inertnost državnih organa. Prema njegovim riječima, i opština Ulcinj snosi dio odgovornosti za ovo stanje, dodajući da se, ipak, radi o objektu koji je nelegalno sagrađen u prostoru kulturne baštine prve kategorije. „Ovo je problem koji svima nama udara šamare u lice, ali mislim da je vrijeme da se to uvede u zakonske okvire bilo ko da je investitor, te da on mora poštovati zakone koje donosi bilo lokalna samouprava bilo država”, ističe Nimanbegu.

U Opštinskom odboru Pozitivne Crne Gore smatraju da se mora uspostaviti tijelo na nivou lokalne samouprave koje će brinuti o Starom gradu. „Da bi jedna lokalna zajednica živjela cjelovito, neophodno je, pored ostalog, da ima što više razvijenih funkcija i osnovne društvene ustanove i organizacije koje obezbjeđuju različite aktivnosti. Naš Stari grad nije sjedište političkih institucija, u njemu se odvija malo privrednih aktivnosti, a ono što posebno zabrinjava, veoma je malo kulturnih dešavanja. Treba nam više muzeja, uključujući i pomorski, galerija, mogli bi tamo premjestiti kancelariju Državnog arhiva, Turističke organizacije, Gradske biblioteke takođe, kao i svih ostalih kulturnih institucija, bile one opštinskog ili republičkog značaja”, kaže potpredsjednik opštine Ulcinj Safet Beci.

On navodi da bez ovih sadržaja Stari grad nije grad, tačnije nije grad u punom značenju te riječi. „Stari grad kao jedinstvena i skladna urbanističko-arhitektonska cjelina, trebalo bi, valjda, da postane cjelina i u društvenom, ekonomskom i kulturnom smislu. Bez ovih ustanova, njegovi posjetioci naprosto neće znati gdje su zašli”, smatra on i dodaje da će lokalna samouprava ove godine izdvojiti iz budžeta 40 hiljada eura za revitalizaciju infrastrukture u tvrđavi.

,,Ukoliko se nešto brzo ne uradi, sigurno je da će se još snažnije nastaviti proces urušavanja, degradacije i banalizacije našeg grada”, kaže Karamanaga. On poručuje da je bivajući 25 vjekova na vjetrometini Stari grad prošao i veće nedaće, te da će preživjeti i ovo vrijeme i nemar ljudi. Parafrazirajući američkog pjesnika R.Emersona, Karamanaga zaključuje: ,,Najprije su ljudi gradili i obnavljali Stari grad, a sad je došlo je vrijeme da Stari grad gradi ljude”.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo