Povežite se sa nama

BALKAN MONITOR

Prava pravda

Objavljeno prije

na

Prva osuda političkog i vojnog vrha OVK za sustavne ratne zločine ruši dominantne srpske i kosovarske narative i donosi pravdu kojom opet niko neće biti zadovoljan

 

 

PRESUDA: Specijalizirana vijeća u Haagu izrekla su prvostupanjsku presudu bivšem predsjedniku Kosova i nekadašnjem političkom komandantu Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) Hashimu Thaçiju, osudivši ga na 25 godina zatvora za ratne zločine počinjene tijekom sukoba 1998. i 1999. godine. Krivima su proglašeni i njegovi najbliži ratni suradnici i čelnici Glavnog štaba OVK: bivši glasnogovornik Jakup Krasniqi osuđen je također na 25 godina, nekadašnji šef obavještajne službe Kadri Veseli na 18, a bivši šef zastupničke grupe i operativac Rexhep Selimi na 13 godina zatvora. Sudsko vijeće utvrdilo je izvan razumne sumnje da su četvorica optuženih odgovorni za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu. Krivi su za ratne zločine koji obuhvaćaju proizvoljno lišenje slobode najmanje 385 osoba, okrutno postupanje nad 49 osoba, mučenje 303 privedena civila i ubojstvo najmanje 96 žrtava u pritvorskim centrima pod kontrolom OVK na Kosovu i sjeveru Albanije. Oslobođeni su optužbi za zločine protiv čovječnosti.

DOKAZI: Tijekom dokaznog postupka Tužiteljstvo je izvelo više od 3.000 materijalnih dokaza i saslušalo 125 svjedoka, rasvijetlivši funkcioniranje više od 40 improviziranih pritvorskih centara OVK na Kosovu i u Albaniji, poput Likoča, Lapušnika te logora u Kukësu i Cahanu. U obrazloženju presude vijeće pod predsjedavanjem suca Charlesa Smitha opisalo je brutalne uvjete zatočenja: privedeni civili – među njima Srbi, Romi i kosovski Albanci proglašeni „izdajnicima” – držani su u podrumima, štalama i metalnim kontejnerima bez hrane i medicinske pomoći. Svjedočanstva i dokazi potvrdili su da su zatočenici redovito premlaćivani metalnim šipkama, električnim kablovima i kundacima, dok su pojedini visili vezani za noge ili podlegli povredama. Ovi nehumani uvjeti bili su temelj za utvrđivanje individualne odgovornosti čelnika Glavnog štaba OVK.

PRESEDAN: Ukoliko bude potvrđena u drugostupanjskom postupku, presuda će označiti historijski presedan, jer će po prvi put političkom i vojnom vrhu OVK biti izrečena izravna krivična odgovornost za sistemske ratne zločine. Za razliku od ranijih procesa, koji su se uglavnom bavili pojedinačnim slučajevima i nižim zapovjednicima, odlukom u Haagu obuhvaćena je sama jezgra Glavnog štaba OVK. Time je pred međunarodnim pravosuđem dokazano postojanje udruženog zločinačkog pothvata u kojem su najviši čelnici organizacije sudjelovali u planiranju, poticanju i provođenju sistematskih zločina nad civilima i političkim protivnicima. Presuda narušava dominantni politički narativ u Prištini o OVK kao isključivo oslobodilačkom pokretu čije je djelovanje bilo bez mrlje i otvara novu fazu suočavanja s prošlošću.

KONSTRUKCIJA: Sudsko vijeće odbacilo je optužbe za zločine protiv čovječnosti, utvrdivši da tužiteljstvo nije dokazalo postojanje široko rasprostranjenog i sistematskog napada na civilno stanovništvo. Krivična odgovornost tako je zadržana u okvirima ratnih zločina unutar oružanog sukoba. Sud je također odredio vremensko i prostorno ograničenje, zaključivši da se incidenti nakon 20. lipnja 1999. ne mogu kvalificirati kao ratni zločini u ovom predmetu, pa su poslijeratna ubojstva i progoni nakon ulaska KFOR-a isključeni iz postupka. Predsjedavajući sudac Smith naglasio je da se proces bavi isključivo individualnom krivicom optuženih, a ne legitimnošću OVK ili borbom za nezavisnost Kosova. Ipak, razdvajanje pojedinačne odgovornosti od same organizacije u političkom životu teško je održati.

PRESLAGIVANJE: Na unutarnjem planu presuda donosi duboke potrese. Najveći udarac pretrpjet će Demokratska partija Kosova (PDK), stranka koju je osnovao Thaçi i čiji je dugogodišnji lider bio Veseli. Prvostupanjska osuda njezina osnivačkog i ratnog jezgra dodatno narušava identitetske temelje i izborni narativ stranke, prisiljavajući je na transformaciju i traženje novog profila izvan sjene rata. Za vladajući Pokret Samoopredjeljenje (Vetëvendosje) i premijera Albina Kurtija presuda je kompleksan izazov. Iako politički profitira od slabljenja tradicionalnog „ratnog krila”, vlast mora sačuvati državnu stabilnost i upravljati nezadovoljstvom javnosti zbog osude ratnih komandanata, uz spremnost za suradnju s međunarodnim pravosuđem.

ODJECI: Regionalni odjek presude najsnažnije će se osjetiti u kontekstu blokiranog dijaloga Beograda i Prištine. Za zvanični Beograd potvrda odgovornosti najvišeg vrha OVK predstavlja snažan pravni i politički argument u međunarodnoj areni i potvrdu dugogodišnjih tvrdnji o sistemskom karakteru zločina nad nealbanskim stanovništvom i političkim rivalima. U Prištini bi presuda mogla proizvesti dodatno zaoštravanje retorike prema međunarodnim posrednicima i suziti prostor za kompromise i nastavak pregovora. Odluka također stavlja pod znak pitanja odnose Kosova sa Zapadom, prvenstveno Europskom unijom i Sjedinjenim Američkim Državama, na čije insistiranje je Specijalizirano vijeće osnovano.

OBRAZAC: Presuda pred srpsku političku i pravnu javnost stavlja neočekivan bilans. Zvanični Beograd je unaprijed pripremao narativ o oslobađajućoj presudi – predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je danima ranije tvrdio da ima „saznanja” da će Thaçi biti oslobođen, uklapajući to u tezu o zapadnoj inscenaciji uperenoj protiv Srbije. Osuda na 25 godina tu prognozu demantira i neutralizira narativ pripreman za suprotan ishod. I ranije je MKSJ pokušavao procesuirati vrh OVK – suđenje Ramušu Haradinaju završilo je oslobađanjem, dijelom zbog dokazane intimidacije svjedoka. KSC je tako prva, ne jedina moguća, instanca koja je taj pokušaj privela osuđujućoj presudi. Ali domet ostaje ograničen: sud je odbacio zločine protiv čovječnosti i sve što se dogodilo nakon 20. lipnja 1999. Presuda Beogradu daje dio pravde koji je dugo tražio, a Prištini dio istine koju je ustrajno poricala. Obje strane i dalje ostaju vjerne starom obrascu – spremne osuditi tuđe zločine, nespremne suočiti se s vlastitima.

Eldin HADŽOVIĆ

Komentari

BALKAN MONITOR

Čisti baksuz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se u Srbiji razotkriva finansijska mreža povezana s političkim vrhom, promjena vlasti u Budimpešti i izborni poraz Trampovih republikanaca otkrivaju koliko su krhka Dodikova međunarodna savezništva

 

 

ALTA: Srbiju trese nezapamćeni finansijsko-politički potres nakon što je Javno tužilaštvo za organizovani kriminal (JTOK), u saradnji sa specijalnim policijskim jedinicama UKP i SBPOK, uhapsilo rukovodstvo Alta banke zbog sumnje da je iz ove institucije izvučeno frapantnih 45,5 milijardi dinara (oko 382 miliona eura). Glavna meta policijske akcije je vlasnik Alta grupe i predsjednik Upravnog odbora banke, Davor Macura, biznismen čiji se nagli poslovni uspon godinama unazad javno povezivao s bliskošću s dosadašnjim režimom Srpske napredne stranke (SNS). Uz njega su uhapšeni i direktor Odjeljenja trezora, kao i saradnik za trezorsko poslovanje, koji se terete da su Macuri omogućavali neovlašteni ulazak i neometano pustošenje trezora pomoću službenih pristupnih kartica.

ČIŠĆENJE: Narodna banka Srbije (NBS) hitno je oduzela dozvolu za rad Alta banci i pokrenula stečajni postupak, navodeći drastično urušavanje likvidnosti. Prema dokumentima iz istrage u koje je uvid imao KRIK, čak 370 miliona eura fiktivno je prikazivano kao pazar menjačnica  Alta Pay, dok je novac zapravo završavao direktno u Macurinim rukama. Skandal dobija obrise masovnog čišćenja sistema. Pod lupom istražnih organa našla se i guvernerka NBS-a Jorgovanka Tabaković, koja je već stavljena na spisak svjedoka tužilaštva, dok se traži njena odgovornost zbog sumnji da je neproceduralno odobrila hitnu konverziju dinara u eure i pokušaj transfera 50 miliona eura u inostranstvo neposredno prije gašenja banke. Slučaj ima i ozbiljne regionalne implikacije, s obzirom na to da je Alta banka služila kao važan kreditor Milorada Dodika i Vlade Republike Srpske, ali i kao jedna od rijetkih regionalnih adresa preko koje su ruski državljani slobodno prebacivali stotine miliona eura na Balkan nakon invazije na Ukrajinu.

BAKSUZ: Lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorad Dodik je u Mar-a-Lagu ponovo zaigrao na sve ili ništa, ali najnoviji izborni šok iz SAD-a mogao bi njegovo višemilionsko lobiranje (plaćeno parama poreskih obveznika) pretvoriti u još jedan promašaj. Lider SNSD-a stigao je na Floridu kako bi na desničarskom derneku proslavio ukidanje sankcija, odlazak visokog predstavnika Schmidta i kapitalizirao „promijenjeni međunarodni kontekst“ za unutrašnje pritiske u BiH. Međutim, republikanci su na tek završenim američkim izborima pretrpjeli ubjedljiv poraz. Time je potvrđen bizaran Dodikov status kao političkog „baksuza“, čiji politički saveznici padaju kao muhe u novembru. Viktor Orban je nakon 16 godina izgubio vlast od Tisa pokreta, Aleksandar Vučić je u Srbiji poražen od Studentske liste, Benjamin Netanyahu je u Izraelu ostao bez parlamentarne većine, a evo se ni Trumpovi Republikanci ne osjećaju baš najbolje.

KLACKALICA: Odluka Vlade Mađarske da naprasno obustavi program subvencija vrijedan 100 miliona eura za poljoprivrednike u Republici Srpskoj zapravo je najbolji dokaz da je „strateško partnerstvo“ bivšeg mađarskog premijera Viktora Orbana i bivšeg predsjednika RS-a Milorada Dodika zavisilo samo od njihovih osobnih veza. Od obećanih silnih miliona realizirano je tek 28, dok su stotine farmera ostale zatečene, prevarene i sa zarobljenim sopstvenim novcem, uviđajući da se iza paravana „bratske i ekonomske pomoći“ krio klasični merkantilistički projekat. Poljoprivrednici iz RS-a novac nisu dobijali na ruke, već su njime mogli kupovati isključivo mađarsku mehanizaciju, uz sopstveno učešće i plaćanje PDV-a. Budimpešta je tako, pod krinkom razvojne pomoći, zapravo subvencionisala sopstveni izvoz i domaću industriju, a Dodik je lokalnim seljacima prodavao priču o partnerstvu s Mađarskom. Kada se politička klackalica u Mađarskoj pomjerila, ceh su platili domaći poljoprivrednici koji su ušli u kredite i investicije vjerujući praznim obećanjima.

DIJALOG: Politički dijalog između Kosova i Srbije već više od tri godine nalazi se u potpunom zastoju, što je izazvalo oštre kritike Evropske komisije u najnovijim izvještajima o napretku. Posljednji sastanak na visokom nivou održan je u septembru 2023. godine, a proces je sveden na neuspješno upravljanje krizama. Dok Priština povratak pregovorima uslovljava izručenjem Milana Radoičića zbog napada u Banjskoj, Beograd čvrsto insistira na formiranju Zajednice opština sa srpskom većinom. Stručnjaci upozoravaju da Evropska unija gubi poluge uticaja zbog unutrašnjih neslaganja, prvenstvenstveno zato što pet država članica i dalje ne priznaje nezavisnost Kosova, držeći njegov zahtjev za članstvo „u ladici“ od 2022. godine. Iako Brisel raspolaže finansijskim i političkim instrumentima, poput Plana rasta za Zapadni Balkan, analitičari smatraju da same finansijske stimulacije nisu dovoljne bez jasnih političkih integracijskih ustupaka. Nedavne dramatične političke promjene u regiji – stabilizacija Kurtijeve vlade na Kosovu i pad četrnaestogodišnje vladavine Aleksandra Vučića u Srbiji, unose novu dinamiku, ali ne garantiraju brz preokret. S obzirom na to da i nova vlast u Beogradu smatra Kosovo dijelom Srbije, nastavak dijaloga ostaje pod velikim znakom pitanja.

Eldin HADŽOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

BALKAN MONITOR

Poslije trijumfa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nova većina odmah ne slomi kičmu bezbjednosnom podzemlju i propagandnoj mašineriji, rizikuje da je te strukture progutaju.

 

 

TRIJUMF: Spektakularni trijumf studentske liste „Studenti pobeđuju” na parlamentarnim izborima u Srbiji, kojim je nakon četrnaest godina okončana autokratska vladavina Aleksandra Vučića i njegove partije, tektonski je poremećaj i buđenje generacije koja je odbila živjeti u apatiji i medijskom mraku. Mobilizacijom mladih, kreativnom i beskompromisnom kampanjom na društvenim mrežama, te jasnim antikorupcijskim porukama, studenti su uspjeli animirati apstinentne birače i srušiti naizgled nepobjedivi režimski aparat. Dok Beograd i drugi gradovi slave dolazak nove političke ere, pred mladim liderima sada leži mukotrpan zadatak demontaže duboko ukorijenjenog sistema, ekonomske stabilizacije i deblokade institucija. Ovaj trijumf mladosti poslao je snažnu poruku cijeloj regiji, dokazavši da su korjenite promjene na Balkanu itekako moguće kada se apatija zamijeni hrabrošću.

OPOZICIJA: Povratak Aleksandra Vučića u parlamentarne opozicione klupe vjerovatno donosi reaktivaciju njegovih izvornih, radikalskih postavki, jer populistički „catch-all“ mehanizam Srpske napredne stranke gubi svrhu izvan poluga državne vlasti. Lišen državnih resursa, medijskog monopola i aparata prinude, Vučić će se taktički vratiti retorici i metodama iz vremena kada je bio generalni sekretar Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja. Njegov opozicioni nastup neće biti zasnovan na konstruktivnoj parlamentarnoj debati, već na agresivnom populizmu, viktimizaciji, targetiranju političkih protivnika i podizanju nacionalnih tenzija – što je politički zanat koji je najbolje ispekao u devedesetima. Bez kontrole nad budžetom i klijentelističkom mrežom koja je održavala SNS, njegova stranka će se brzo ogoliti i transformisati nazad u tvrdu, desničarsku i radikalsku bazu koja parališe institucije i destabilizuje novu, ideološki heterogenu parlamentarnu većinu iz skupštinskih klupa.

KRAH: Pad Vučićevog režima nesumnjivo je centralni i istorijski najznačajniji događaj ovih parlamentarnih izbora, dok su potpuni krah njegovih satelita i brisanje onog dijela opozicije koji je odbio da studentima pruži bezuslovnu podršku prateći tektonski poremećaji. Tačka na kojoj je stara politička paradigma definitivno pukla jeste sudbina Socijalističke partije Srbije (SPS), tradicionalnog i najvjernijeg Vučićevog satelita vlasti, koji je sveden na istorijski minimum. Time je vječiti parazit vladajućih struktura, koji je još od Slobodana Miloševića bio sinonim za mrak i patnju na ovim prostorima, prvi put ostao ispod cenzusa i potpuno van parlamenta.

POTOP: Uporedo sa radikalima i SPS-om, glasači su brutalno počistili i salonsku elitu sa oba politička pola. Konačni potop Novog DSS-a istovremeno je i krah Miloša Jovanovića, koji se nakon izbornog šamara povukao sa javne scene, pošto je njegova strategija da sorbonski doktorat upregne u kočije rigidnog izolacionizma, sterilne homofobije i otpora istopolnim brakovima pala na gluve uši. Podrška akademika Matije Bećkovića pod patetičnim sloganom „Odvažno, srpski!“ samo je cementirala jad i estetiku tog političkog leša, razotkrivajući svu ispraznost te reakcionarne ekipe. Sa druge strane, ova politička katarza zbrisala je i dio tradicionalne proevropske opozicije okupljene oko „Evropske Srbije“, koja je odbila da studentima da bezuslovnu podršku. Građani su žestoko kaznili njihovu političku kratkovidost, samodovoljnost i inertnost salonske kaste koja je godinama bila potpuno lišena sluha za stvarnost na terenu, ostavljajući ih izvan novog političkog poretka.

MANJINE: Ovu pobjedu dodatno specifičnom čini i činjenica da su manjinske zajednice u Srbiji odigrale ključnu ulogu u rušenju autokratije, svjesno plaćajući političku cijenu. Savez vojvođanskih Mađara sveden je sa šest na tri mandata, a u Novom Pazaru Studentska lista osvojila je više glasova nego sve bošnjačke stranke zajedno. SPP je praktično nestao sa političke scene, dok je i sam njegov lider sugerisao da je većina njegovih birača glasala za studente. Birači su odlučili da glasaju referendumski i građanski, stavljajući rušenje režima ispred partikularnih etničkih interesa. Takav rasplet pred pobjedničku listu postavlja maksimalnu i moralnu odgovornost da se ovim zajednicama pošteno oduži i garantuje njihova prava, što je, uostalom, obaveza svake demokratske vlasti.

TERET: Na toj raščišćenoj sceni, studenti sada imaju široko odriješene ruke. Ali ta istorijska praznina donosi i zastrašujući teret, jer više nema starih izgovora niti dežurnih krivaca. Prvi i najhitniji ispit biće radikalna demontaža duboke države i oslobađanje zarobljenih medija. Korak u sprečavanju kontrarevolucije bivšeg režima mora biti hitno provjetravanje bezbjednosnog aparata – policijskih, vojnih i obavještajnih struktura koje su godinama služile kao Vučićeva pretorijanska garda. Paralelno sa smjenom kompromitovanih kadrova i otvaranjem dosijea, nova vlast mora izvršiti hirurški precizan zahvat na medijskoj sceni, počevši od hitnog vraćanja nezavisnosti Javnog servisa (RTS) koji je decenijama bio fabrika jednoumlja. Slobodni mediji i profesionalne institucije jedini su trajni štit protiv autokratskih i nedemokratskih praksi.

ŠANSA: Srbija tako ulazi u najneizvjesniji parlamentarni eksperiment u svojoj modernoj istoriji. Građani su glasali iz čistog revolta, delegirajući istorijsku šansu politički neiskusnoj i ideološki heterogenoj generaciji koja sada na kormilu države mora da se suoči sa surovim realizmom vladanja. Njihov najveći test biće preživljavanje u skupštinskim klupama naspram ranjenog Vučića i njegovih opstrukcija. U toj areni, bez državnog budžeta, on će koristiti svaku sekundu za sabotažu, opstrukciju i uličnu agresiju. Ako nova većina odmah ne slomi kičmu bezbjednosnom podzemlju i propagandnoj mašineriji, rizikuje da je te strukture progutaju. Istinska borba za Srbiju zato ne završava ovim izborima – ona tek počinje.

Eldin HADŽOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

BALKAN MONITOR

Ekstremni mir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se vlasti služe strahom, novcem i kontrolom informacija da bi očuvale moć, sjećanje na žrtve podsjeća da je svaki poredak koji zahtijeva šutnju već objavio rat istini

 

 

LOBISTI: Skandal oko plaćenih lobista iz najbližeg okruženja američkog predsjednika Donalda Trumpa još nema epilog. Završni predizborni skup SNSD-a u banjalučkoj dvorani Borik, održan dva dana uoči Općih izbora u Bosni i Hercegovini 4. oktobra, okupio je stranački vrh Republike Srpske i bliske Trumpove saradnike. Istraživački portal Detektor na osnovu fotografija i videosnimaka potvrdio je prisustvo najmanje trojice Trumpovih saradnika: Jamesa Blaira, političkog stratega i nekadašnjeg zamjenika šefa kabineta Bijele kuće, advokata Andrewa H. Smitha i Alexa Garcije, partnera lobističke firme Continental Strategy, angažovane i plaćene iz budžeta Republike Srpske. Na snimcima se pojavljuje i osoba koja liči na Chrisa LaCivitu, jednog od vodećih ljudi Trumpove predsjedničke kampanje 2024. godine, ali Detektor nije mogao nezavisno potvrditi da je riječ o njemu. Njegovo putovanje u Republiku Srpsku ranije su povezivali s tim angažmanom i američki mediji, uključujući The New York Times.

MILIONI: Blair i LaCivita angažovani su preko advokatske kancelarije Boies Schiller Flexner, koja zastupa Republiku Srpsku, a prema američkim medijima za svoje su usluge dobili po nekoliko stotina hiljada dolara. Na skupu su bili i predstavnici američke lobističke i PR firme DCI Group, s kojom je Vlada RS-a u februaru zaključila ugovor vrijedan 750.000 dolara. Time se otvara pitanje gdje prestaje lobiranje za institucije, a počinje politički angažman u korist stranke koja njima upravlja. Prisustvo američkih konsultanata na skupu SNSD-a osjetljivo je i zbog pravila koja zabranjuju finansiranje političkih stranaka u BiH iz inostranstva, uključujući besplatno pružanje usluga, kao i zloupotrebu javnih sredstava u izbornoj kampanji. Samo prisustvo stranaca na skupu ne predstavlja automatski kršenje zakona, upozorava Ivana Korajlić, direktorica Transparency Internationala u BiH. Međutim, ako su konsultanti plaćeni javnim novcem istovremeno savjetovali SNSD, takav angažman mogao bi otvoriti i pitanje krivične odgovornosti. Prema ranijim izvještajima američkih medija, Vlada Republike Srpske je od početka 2025. lobističkim i konsultantskim firmama bliskim Trumpu i republikancima isplatila više od četiri miliona dolara. U septembru je Ustavni sud BiH zabranio određene isplate povezane s lobističkim ugovorima, uključujući aktivnosti čiji su ciljevi suprotni Ustavu BiH i odlukama državnih institucija.

POZIRANJE: Kontroverzu dodatno produbljuje slučaj Katie Wiles, kćerke Trumpove šefice osoblja Susie Wiles, koja je tokom posjete Republici Srpskoj objavila fotografiju s ministrom unutrašnjih poslova Željkom Budimirom na strelištu u Laktašima. Njena firma povezana je s lobiranjem za RS, dok je njena majka ranije razgovarala sa Željkom Cvijanović u Bijeloj kući, na sastanku koji je, prema pisanju The New York Timesa, dogovorio Garcia. Trump je izjavio da Blair i LaCivita rade nezavisno od njega i da bi ih otpustio ako bi utvrdio sukob interesa, ali je potom rekao da sukoba nema.

POROBLJAVANJE: Srbija ulazi u završnu fazu „porobljavanja medija“, uz sve manje prostora za kritičko novinarstvo i sve izraženiju dominaciju sadržaja koji podržavaju vlast. To je ocjena Pavola Szalaja, predstavnika organizacije Reporteri bez granica (RSF), izrečena za Agence France-Presse uoči parlamentarnih izbora 25. oktobra. Prema podacima posmatračke organizacije CRTA, predizborni skup Srpske napredne stranke nedavno je direktno prenosilo 46 televizijskih stanica, dok su studentski protesti dobili detaljnije izvještavanje na svega tri televizije. Szalai upozorava i na promjene u redakcijama neposredno pred izbore, posebno nakon što je portugalska investiciona grupa Alpac Capital preuzela Adria News Network, u čijem su sastavu televizije Nova i N1.

PROTEST: Novinari su protestovali zbog promjena, dok je uprava obećala očuvanje profesionalnih standarda. Među najpoznatijim primjerima suženog prostora za kritičke glasove je voditelj Zoran Kesić, čija emisija više nije na Novoj, a političke komentare sada objavljuje na YouTubeu. Agence France-Presse navodi i slučaj vojnog analitičara Aleksandra Radića, koji je u junu napustio Srbiju nakon policijskog ispitivanja, pretresa stana i kancelarije te optužbe za pripremanje napada na ustavno uređenje. Radić tvrdi da je strahovao od zatvora zbog svog rada, dok vlasti negiraju upotrebu zvučnog oružja na protestu u martu 2025. Prema indeksu RSF-a za 2026, Srbija je na 104. mjestu među 180 zemalja, posljednja među 40 država EU i Balkana.

IMENA: Međunarodna komemorativna manifestacija „Povratak imena“, posvećena žrtvama političkih represija u Sovjetskom Savezu, biće održana 29. oktobra u Beogradu i prvi put u Novom Sadu. Učesnici će naglas čitati imena ljudi koje je ubio sovjetski režim. U Beogradu će se okupljanje održati od 18 do 21 čas ispod Brankovog mosta, kod Malog stepeništa u Karađorđevoj ulici 43, a u Novom Sadu počinje u 18.30 na skveru kod Srpskog narodnog pozorišta. Akcija je pokrenuta 2007. godine u Moskvi, a u Beogradu se organizuje od 2022. Među žrtvama staljinističkog Velikog terora bili su i ljudi porijeklom sa Zapadnog Balkana, uključujući Srbe, Hrvate i Bošnjake, zbog čega su organizatori pripremili dvojezične kartice s njihovim imenima i biografskim podacima. Ovogodišnje okupljanje odvija se u kontekstu ruske invazije na Ukrajinu, koju organizatori povezuju s odbranom slobode, ljudskih prava i demokratskih vrijednosti. Manifestacija je nastala u organizaciji ruskog društva „Memorial“, dobitnika Nobelove nagrade za mir 2022. godine, koje je ruski Vrhovni sud ove godine proglasio ekstremističkom organizacijom. Jer nema goreg neprijatelja rata od ekstremnog mira.

Eldin HADŽOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo