Povežite se sa nama

MONITORING

PREDATE IZBORNE LISTE: Sva čuda Crne Gore

Objavljeno prije

na

Na izborima 16. oktobra na gasačkim listićima biće imena 17 izbornih lista. Četiri više nego prije četiri godine. Raspad vladajuće koalicije, dijeljenje nekoliko važnih partija, kao i sklapanje novih, koalicija predstojeće izbore čini naizgled neizvjesnima. Sudeći po većini izbornih lista, međutim, u parlamentu bismo lako mogli gledati veliki broj lica koja gledamo godinama. Pitanje je samo u kojoj razmjeri.

Demokratska partija socijalista ide samostalno, osim što je inkorporirala dva predstavnika Liberalne partije. Hvalili su se kako im imaju 60 odsto novih lica, ali su njima uglavnom ukrasili donji dio liste. Prvih deset su: Milo Đukanović, Duško Marković, Milutin Simović, Daliborka Pejović, Mevludin Nuhodžić, Tarzan Milošević, Branimir Gvozdenović, Zorica Kovačević, Miodrag Bobo Radunović, Vladan Vučelić.

Budući da je pojavljivanje sportista na izbornim listama vlasti već uobičajeno, nova poslastica za čaršiju bio je transfer Andrije Nikolića sa mjesta novinara Javnog sevisa RTCG na 17. mjesto poslaničke liste vladajuće partije. Pravo je. Em mu je tu mjesto, em je zaslužio.

Dok je tokom prošlih, pa i pretprošlih izbora, vladajuća partija prilično opušteno priređivala tek po jednu izbornu konvenciju za svaki region Crne Gore – najčešće u Baru, Bijelom Polju i Podgorici – ove godine ponovo su krenuli od grada do grada.

DPS još jednom pokušava da ubijedi građane kako je baš sad ,,odsudna bitka”. Sve nam je nadomak, samo da se ,,još ovaj put” zaokruži pravi broj.

I dok je, normalno, najvidljiviji Milo Đukanović, najglasniji je zamjenik predsjednika DPS-a Duško Marković. Svuda ga ima, glavna mu je meta Demokratski front. Optužuje ih da podrivaju državu, ugrožavaju integracije, izazivaju krizu i podsjeća da su ugrožavali bezbjednost, javni red i mir. Svu tu dramu redovno začini pitanjem – odakle Frontu pare? Nije da ne zna, duge uši ne nestaju tako lako, samo neće da kaže.

Naravno, DPS puca i raznim partijskim saopštenjima, ali to stvarno malo ko više čita. Iako je šteta ne registrovati, recimo, njihovo pitanje liderima Fronta – đe su im Armani trenerke u kojima su logorovali pod šatorima pred Skupštinom i đe s familijama ljetuju.

Na listi Demokratskog fronta nema iznenađenja. Na čelu je Andrija Mandić, drugi je Nebojša Medojević, treći Milan Knežević, slijede: Ljiljana Đurašković, Janko Vučinić, Branko Radulović, Predrag Bulatović, Branka Bošnjak, Strahinja Bulajić, Slaven Radunović, Milutin Đukanović, Vera Bulatović, Koča Pavlović… Zna se da nije bilo lako usaglasiti listu poštujući velike i male konstituente, pa one koji su se pridružili, pa ljude koji su važni u pojedinim opštinama…

I oni obilaze Crnu Goru; za 27. septembar najavili su skup u Podgorici na kom će obilježiti godišnjicu početka prošlogodišnjih protesta. DF ima veoma intenzivnu kampanju – prije svega na internetu, ali imaju i veliki broj spotova i bilborda. Na Facebooku, na primjer, u nastavcima objavljuju primjere Đukanovićevih privatizacija. Mitske razmjere dobija priča da li im kampanju radi neko ko je bio angažovan i za kampanju sestre Taksina Šinavatre. Za kojega ne bismo ni čuli da ga DPS nije učinio građaninom Crne Gore.

Iako lider DPS-a dojučerašnje koalicione partnere iz SDP-a naziva ,,krpeljima”, Front dobija najviše kritika kako vodi ,,negativnu” kampanju. Do sada se nijesu osvrtali. Prema nekim izvorima, međutim, u nastavku će ima kampanja biti nešto umjerenija. Oštre riječi za ostatak opozicije za nijansu su ublažili, ali su i dalje, nakon što Duško Marković pohvali Vladu izbornog povjerenja više nego spremni da to proglase jasnim signalom ,,ko su stranke na koje DPS računa”.

Velika koalicija Ključ – Demos, SNP, URA – Najbolje za Crnu Goru

takođe je predala očekivanu izbornu listu. Prvi na listi Ključa je Miodrag Lekić, drugi Srđan Milić, treći Žarko Rakčević. Iza lidera su Anka Vukićević, Aleksandar Damjanović, Goran Danilović, Danijela Pavićević, Dritan Abazović… Po koalicionom sporazumu, među projektovanih 21 poslanika Demosu će pripasti devet, SNP-u sedam, a partiji URA Žarka Rakčevića pet.

,,Ovdje vidite spoj i sjevera i juga, i Crnogoraca i Srba i Bošnjaka. Sve nas spaja ljubav prema Crnoj Gori. Ovaj program i ovi ljudi su najbolje za Crnu Goru”, kazao je Rakčević. On je rekao da Ključ neće u koaliciju sa DPS-om.

Ni SDP, kaže lider te partije Ranko Krivokapić. Na listi ,,SDP – Ranko Krivokapić – Država svima” iza Krivokapića su: Raško Konjević, Džavid Šabović, Draginja Vuksanović, Almir Rebronja, Mirel Radić-Ljubisavljević, Bojan Zeković, Tufik Bojadžić, Željko Nikolić, Izet Bralić. Dugogodišnji poslanik SDP-a Rifat Rastoder zauzeo je simbolično 81. mjesto.

„Da državu vratimo svima, da prekinemo poharu, i okupimo sve stručno i vrijedno u Crnoj Gori kako bi je obnovili i razvijali”, rekao je Krivokapić nakon predaje izborne liste.

Na listi ,,Mr Aleksa Bečić – Demokrate – Pobjede, a ne podjele”, osim nosioca i druge na listi Zdenke Popović, gotovo da nema javnosti poznatih imena. Politički veterani Velizar Kaluđerović i Neven Gošović su na posljednja dva mjesta. Moguće da su poželjeli penziju, ali parlament će ostati bez dvojice poslanika za koje ste mogli biti sigurni da su pročitali zakone o kojima govore i da barataju preciznim brojkama.

Demokrate se drže obećanja da neće govoriti loše o opozicionim kolegama. Bečić tvrdi da ,,Đukanoviću pomoći nema, ali Crnoj Gori ima.”

Socijaldemokrate Crne Gore – Ivan Brajović – Dosljedno, zovu se

SDP-ovci koje je Krivokapiću lani preuzeo Đukanović. Ivan Brajović, Vujica Lazović, Damir Šehović, Mubera Kurpejović, Mićo Orlandić, Đorđe Suhih…

Brinu da se Crna Gora ne vrati u prošlost. Nepodijeljeno je mišljenje kako, prije svega, treba da brinu o cenzusu.

Više izvora tvrdi da se na ovim izborima očekuje izlaznost od preko 70 odsto, što cenzus penje na, za domaće prilike, ogroman broj od oko 11 hiljada glasova.

Istu muku će, sva je prilika mučiti i ,,Pozitivna Crna Gora – Darko Pajović – Jer volim Crnu Goru”. Na vrhu te liste, su pored Pajovića, Azra Jasavić, Ranko Đonović, Goran Tuponja, Radomir Novaković Cakan. Nadasve je bila glupa ideja da nekadašnje liberale pridobiju predstavljanjem Ranka Đonovića kao čelnika LSCG. Ko god pamti tu partiju, pamti i Đonovićevo mjesto u njoj.

,,Između ruske opozicije, biramo vlastitu zemlju. Između medijskih tajkuna i države, biramo državu. Ako smo zato izdajnici, neka smo! Moramo sačuvati Crnu Goru”, grmi Darko Pajović. Ne snebiva se, kao neki, da junački kaže ko finansira DF: ,,To su ruske pare i njima žele da ruše Crnu Goru. Mi smo goloruki i odbranićemo je”. Zamislite: novi ruski tenk Armata, a pred njim goloruki Darko koji voli Crnu Goru. Za plakati. Od tuge ili od smijeha, zavisi od raspoloženja.

Listu ,,Bošnjačka stranka – Rafet Husović – Naša snaga”, predvodiće Ervin Ibrahimović. Slijede Nedžad Drešević, Rešad Sijarić, Kenan Strujić, Orhan Šahmanović…

Predsjednik BS Rafet Husović je kazao da očekuju bolji rezultat nego 2012. godine. ,,Ako budemo napravili rast od samo pet posto, imaćemo sigurno četvrti mandat”.

Za glasove Bošnjaka boriće se i Bošnjačka demokratska zajednica u Crnoj Gori. Listu predvodi predsjednik Hazbija Kalač, a slijede Almir Muratović, Arben Jakupi, Arnela Franca, Samir Guberinić, Maksud Mahmutović.

Albanska koalicija Sa jednim ciljem naziv je liste sa kojoj će na predstojećim izborima nastupiti Demokratska partija, Građanska inicijativa, Demokratski savez u Crnoj Gori i Građanski pokret Perspektiva. Na čelu ove liste je bivši ministar i gradonačelnik Ulcinja Gzim Hajdinaga, na drugom mjestu je lider DP Fatmir Đeka, dok će se na trećoj poziciji nalaziti Vaselj Siništaj iz GI.

Albanci odlučni FORCA-DUA-AA lista je koju predvodi funkcioner Force Genci Nimanbegu, drugi je lider DUA Mehmed Zenka, dok se na trećoj poziciji nalazi predstavnik AA Nik Đeljošaj.

Listu Albanski demokratski savez formirali su predsjednik Odbora Demokratskog saveza u Malesiji Nikola Camaj i lider Centralne albanske partije za integracije iz Ulcinja dr Isat Jakupi.

Novi nosilac liste Hrvatska građanska inicijativa – HGI od srca je Adrijan Vuksanović.

Dvojica ljekara iz Berana imaju svoje liste: prof. dr Milovan Živković predvodi Srpsku listu, dr Smajo Šabotić je na čelu Stranke penzionera, invalida i socijalne pravde Crne Gore „Za bolji standard penzionera i razvoj sjevera Crne Gore”.

Na izborima će učestvovati i Stranka srpskih radikala – Crnu Goru u sigurne ruke.

Nosilac liste Alternativa Crna Gora biće Vesko Pejak. To je jedina lista kojoj je Državna izborna komisija našla zamjerke; čeka se da ih poprave. Za ostale je DIK rekao da nema kapaciteta za kontrolu.

S vremena na vrijeme vlast prospe priču kako nije istina da ljudi u Crnoj Gori nemaju povjerenja u izborni proces što, je li, dokazuje visoka izlaznost. Ogromna je to laž. Visoka izlaznost, svaki put iznova je poštovanja vrijedan, pokušaj građana Crne Gore da se izbore protiv DPS-ove baze sigurnih glasova. Tako je i uoči ovih izbora, iz dan u dan, sve više onih koji, iako su se zaklinjali da im je od svega muka i da više nikad neće na izbore, razmatraju izborne saveze i liste. Uz malo dobre volje, može se to nazvati nadom.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

100 GODINA ODĆUTANOG ZLOČINA NAD BOŠNJACIMA( MUSLIMANIMA) ŠAHOVIĆA: Može li Crna Gora pogledati sebi u oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucijom koju su u ime  Odbora za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima potpisali Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i  akademik  Šerbo Rastoder, traži se  da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima, navodi se, treba unijeti u obrazovne i nastavne programe Traži se i da se pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih susjeda muslimana

 

Početkom februara Skupštini Crne Gore i svim poslaničkim klubovima je poslat prijedlog rezolucije koji je uputio  Odbor za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima (današnje Tomaševo) 1924. Potpisnici su predsjednik i potpredsjednik Odbora – Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i istoričar i akademik  Šerbo Rastoder. Da bi formalno ušao u skupštinsku proceduru, neophodna su najmanje četiri potpisa poslanika.

U izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE) Rastoder je istakao da je Prijedlog rezolucije o genocidu, kako je zvanično nazvana, „pitanje časti sojske i čojske Crne Gore, njenog građanskog karaktera i multinacionalne politike“.

Rezolucijom se traži da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima treba unijeti u obrazovne i nastavne programe kao “nedopustivu pojavu u civilizovanom društvu”. Traži se i da se posebno pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih komšija muslimana od pogroma razularene mase koja je brojala oko dvije hiljade ljudi došlih uglavnom iz Polja, Mojkovca, ali i iz okolnih mjesta u Vraneškoj dolini.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRED 31. GODIŠNJICU ZLOČINA U ŠTRPCIMA: Otmica istine u produženom trajanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ostala je nepoznanica da li su vlasti u Podgorici bile obaviještene o onome što se sprema na pruzi Beograd – Bar. A mogle su biti. U tadašnjoj saveznoj vladi premijera Milana Panića na poziciji ministra unutrašnjih poslova bio je DPS kadar – Pavle Bulatović

 

Narednog utorka, 27. februara, navršiće se 31 godina kako su iz brzog voza 671 Lovćen na liniji Beograd –Bar, u stanici Štrpci na teritotiji BiH, pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske pod nazivom Osvetnici, oteli 20 putnika. Zarobljene su odveli, opljačkali pa ubili. Njihova tijela bacili su u Drinu. Do danas su, u jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve planirane i, pokazaće se, najavljene otmice dominantno su bili državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad KapetanovićIljaz LičinaFehim BakijuŠećo SoftićRifat HusovićHalil ZupčevićSenad ĐečevićJusuf RastoderIsmet BabačićAdem AlomerovićMuhedin HanićSafet PreljevićDžafer TopuzovićRasim ĆorićFikret MemovićFevzija ZekovićNijazim KajevićZvjezdan Zuličić i jedna neidntifikovana osoba. Među žrtvama je i Tomo Buzov, prenzionisani oficir i Hrvat po nacionalnosti, koji se, jedini, usprotivio odvođenju putnika. Pitao je uniformisane otmičare  “Ljudi šta to radite?”.

Njihova otmica praktično je bila najavljena. Pripadnici Osvetnika četiri mjeseca ranije, na gotovo identičan način, oteli su 16 Bošnjaka (15 muškaraca i jedna žena) iz sela Sjeverin (Srbija) koji su autobusom pošli u Priboj, gdje su pozvani da nakon tri mjeseca prime platu. Autobus je išao uobičajenom (jedinom) trasom i zaustavljen je u selu Mioče (opština Rudo, BiH). Putnici bošnjačke nacionalnosti su izvedeni i kamionom odvezeni u motel Vilina vlas u Višegradu. Tu su, nekoliko dana kasnije, ubijeni, a njihova tijela bačena u Drinu.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

REFORMSKI KURS MANDIĆEVE NOVE: Slavljenje komšijskih praznika i kriminala

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Daria Vraneša, gradonačelnika multietničkih i viševjerskih Pljevalja,  Pljevlja su  „srpska zemlja i rasadnik srpskog naroda kroz vjekove“. Ta srpska zemlja „još uvijek ima mnogo neprijatelja …i nije slučajno što je srce srpskih zemalja odvajkada podijeljeno granicama koje su utvrđivali dušmani… a sa svake strane te tromeđe živi od iskona isti narod.“    Ove misli izrekao je na proslavi Dana državnosti Republike Srbije , koji je organizovala pljevaljska opština

 

 

U srijedu veče je u Pljevljima, u organizaciji Opštine Pljevlja, u sali Centra za kulturu održana Svečana akademija povodom 220 godina od Prvog srpskog ustanka i 189 godina od donošenja Sretenjskog ustava Knjaževine Srbije. Pozivnice za  događaj je potpisao gradonačelnik Dario Vraneš. Skup je počeo intoniranjem srbijanske himne Bože pravde, a onda je mileševski episkop  Atanasije Rakita, u čijoj jurisdikciji su Pljevlja, blagoslovio prisutne. Gradonačelnik Vraneš je podsjetio na značaj ustanka u Srbiji 1804. i da je u četvrtak „i praznik pljevaljskih Srba, nas koje od naše etničke matice dijeli prevoj koji se zove Jabuka (na granici sa Srbijom)“.

Na praznik Sretenja 15. februara Karađorđe Petrović je u Orašcu podigao ustanak protiv otomanske vlasti. Na isti dan je 1835. proglašen ustav tadašnje Srbije a od 2002. godine se slavi i kao Dan državnosti Republike Srbije.

„U čast tog dana i mi smo se ovdje večeras okupili da kažemo i pokažemo da je ovaj praznik zajednički praznik, a himna Bože pravde zajednička himna svih Srba ma gdje živjeli“ istakao je prvi čovjek Pljevalja. Za njega su  multetnička i viševjerska Pljevlja „srpska zemlja i rasadnik srpskog naroda kroz vjekove“. Ta srpska zemlja „još uvijek ima mnogo neprijatelja …i nije slučajno što je srce srpskih zemalja odvajkada podijeljeno granicama koje su utvrđivali dušmani… a sa svake strane te tromeđe živi od iskona isti narod“.

Četiri dana ranije Vraneš je na TV Vijesti rekao da se nada da će se taj srbijanski praznik „u Pljevljima proslavljati vječno“ i da se time ne podriva ustavni poredak Crne Gore. Dan nakon toga Vraneš je odćutao pitanje Vijesti koliko će novca građane koštati proslava srbijanskog državnog praznika. Umjesto toga pitao je novinara „zašto se bruka“ i da treba da „radi neki časni posao“ – očigledno smatrajući  novinarstvo nečasnim zanimanjem kad nije u službi njegovih političkih mentora iz Beograda.

Vraneš je doktor medicine po struci i specijalizirani hirurg opšte prakse, što je plemenito zanimanje.  No istovremeno se opredijelio i za politiku i  služenje  srbijanskoj autokratiji. Izabran je za gradonačelnika Pljevalja krajem aprila 2023. godine na listi Nove srpske demokratije (NSD) čiji predsjednik je Andrija Mandić  aktuelni šef Skupštine Crne Gore. Vranešov izbor je podržao i Pokret Evropa Sad (PES) i Demokrate sa kojima je u koaliciji u lokalnoj skupštini.

Vraneš se nakon izbora brzo bacio na identitetska pitanja. Najavio je podizanje spomenika i pravljenje trga Patrijarhu Varnavi na istoimenoj ulici jer se radi o „jednom od najvećih pravoslavnih duhovnika“ i „najslavnijem Pljevljaku svih vremena“. Patrijarh Varnava Rosić je bio drugi patrijarh Srpske crkve (SPC) od njenog osnivanja 1921. godine i stolovao je od 1930. do 1937.  Umro je pod nerazjašnjenim okolnostima (i optužbama da je otrovan) kao srpski ultranacionalista i oponent Vlade Milana Stojadinovića.  Vlada je nastojala stvoriti političku stabilnost u višenacionalnoj Kraljevini Jugoslaviji tako što bi dala jednaka prava Katoličkoj crkvi kroz potpisivanje posebnog ugovora sa Vatikanom (konkordat). Varnava Rosić je nesporno  (na osnovu njegovih intervjua štampi tog vremena) bio antisemita i vatreni podržavalac Adolfa Hitlera i njegove nacističke stranke.

Vraneš je kasnije položio vijenac na mjesto gdje su partizani strijeljali 25 četnika i nacističkih kolaboracionista 1944.godine rekavši prošlog ljeta da je opština odala poštu i da su se „pomolili Bogu i zapalili svijeću za sve heroje koji su bili u četničkom pokretu i koji su život dali za slobodu“. Četnici su, služeći fašistima, u pljevaljskom kraju tokom rata počinili brojne zločine protiv civilnog stanovništva, pogotovo protiv muslimana.

Vraneš je pokušao promijeniti i Dan opštine sa 20.novembra (kada je 1944. oslobođen od nacista) na vjerski praznik Svete Petke (27. oktobar) kada je u 1918. u grad ušla srbijanska vojska. Na dan srbijanskih (vrlo vjerovatno pokradenih) izbora 17. decembra „brat Dario Vraneš, predsednik opštine Pljevlja, (je) dao snažnu podršku listi Aleksandar Vučić-Prijepolje ne sme da stane“ stoji u objavi Opštinskog odbora Srpske napredne stranke (SNS) u Prijepolju uz objavljene fotografije. Njegov partijski šef Andrija Mandić je  skoknuo do Beograda da lično čestita izbornu „pobedu“ srbijanskom vođi Aleksandru Vučiću.

Mandić je rekao da je pozvan od Vučića i za Dan državnosti i da će se „naravno odazvati“ pozivu ne odgovorivši da li tamo ide u državnom ili partijskom svojstvu. I Mandićev koalicioni partner, predsjednik Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević je najavio prisustvo nakon poziva Vučića. DNP je u saopštenju objavila da je „savremena Srbija dostojna svojih slavnih predaka (i) nastavlja slobodarsku politiku odbrane nacionalnih interesa i teritorijalnog suvereniteta“.

Na posljednje izlive srpstva Vraneša pljevaljska podružnica PES-a je odgovorila da „opština Pljevlja nema nadležnosti da slavi praznike drugih država pa ni naše komšijske i drage Srbije“ te da Vraneš „kao gradonačelnik Pljevalja, ima obavezu da se fokusira na rješavanje nagomilanih lokalnih problema u našem gradu, i prestane da stvara nepotrebne krize i tenzije, sa svrhom da sitno politički poentira“.

I PES i Demokrate su rekle da ih niko nije konsultirao oko proslave srbijanskog  praznika. Demokrate su naglasile da „obilježavanje datuma iz istorije i kulturnog nasljeđa svih naroda koji žive u opštini mora biti isključivo uz poštovanje Ustava Crne Gore“, uz obazrivo „trošenju javnog novca u dijelu kulturnih događaja“. Premijer Milojko Spajić, koji je rodom iz ovog grada, se do sada nije oglasio, kao ni Mandić kao predsjednik parlamenta.

Pljevlja grcaju u nevoljama. Enormno zagađenje vazduha – među najvećim u Evropi, raseljavanje osiromašenog stanovništva i njegovo korištenje  kao regrutni centar za narko kartele čiji neki od glavnih operativaca su iz ovog grada  predstavljaju ogromni izazov kojim se Mandićeva stranka ne bavi, makar na vidljiv način.

Posebno je zabrinjavajući i indikativan  njihov odnos prema prirodi režima u Srbiji. Vučićeva vlast je istog (i sada vjerovatno goreg) karaktera nego doskorašnja vlast njegovog prijatelja i saveznika – Mila Đukanovića. Đukanovićev režim je  proganjao NSD i Demokratski front (DF) nekad uz Vučićevu  pomoć. Montirana afera Državni udar protiv Mandića i Kneževića je dobila na legitimitetu nakon što su policijski doušnici i saradnici vlasti u Srbiji svjedočili protiv njih, a u korist režima Đukanovića. Prvi sporazumi o „priznanju krivice“ su sklopljeni sa srbijanskim molerima, nadničarima, i šoferima koji su dovučeni iz Srbije, da navodno zauzmu Skupštinu.  Priznanja su uslijedila nakon što je srpska ambasada pritisnula svoje građane u pritvoru da potpišu lažna priznanja krivice kao jedini način izlaska na slobodu. Rukovodstvo bivšeg DF-a dobro zna da su stradali upravo etnički Srbi čije osude su dogovorile i sredile vlasti „dva oka u glavi“.

Slučaj osuđenog vođe kriminalne organizacije i ranijeg vladara Budve Svetozara Marovića je svima poznat. Ni Mandić niti bilo ko iz prosrpskog bloka se nisu nikada usudili uputiti poziv Vučiču da prestane štititi kriminalca i da ga pošalje na izdržavanje zatvorske kazne. Nedavna objava prepiske sa SKY aplikacije koje je Crnoj Gori poslao Europol o poslovima Andreja Vučića, brata srbijanskog predsjednika, i narko bosa Zvonka Veselinovića (po procurjelim izvještajima same srpske policije) i proslava njihove prve zarađene milijarde je izazvala osude Milana Kneževića i ad hominem napade na Vijesti jer su se usudili tako nešto objaviti.

Odlasci DF-ovih političara u Beograd na skupove SNS političara i ministara koji otvoreno sarađuju sa narko bosovima i koji su upleteni u veliki broj korupcionaških afera u najmanju ruku izaziva sumnju da njihova borba protiv kriminalne Đukanovićeve vladavine nije vjerodostojna. Prozivanje Đukanovića za Pandora papire a istovremeno ćutanje na iste takve  kada su u pitanju Vučićevi ljudi je simptomatično.

Ponašanje NSD-a i manjih srpskih partija u slučaju uhapšenog gradonačelnika Budve Mila Božovića zbog članstva u kriminalnoj organizaciji i trgovine narkoticima još više problematizira njihovu deklarativnu borbu za pravnu državu. Poslanik NSD-a Jovan Vučurović je ne nedavnoj sjednici skupštinskog Odbora za odbranu i bezbjednost ponovo probao preseliti slučaj iz sudnice (čiji glavni pretres tek treba početi) u medije i skrenuti pažnju sa gorućih problema. Vučurović je optužio tužilaštvo, koje slučaj bazira na istim prepiskama sa SKY aplikacije kao i protiv osoba bliskih DPS-u, da je hapšenje Božovića „politički motivisano“ i da „iza toga svega stoje strane adrese koje su tu odigrale najvažniju ulogu“. Vučurevićeva „poruka Vladimiru Novoviću je da se prestane sa progonom Mila Božovića, kao da je okorjeli kriminalac“.

Na kraju će mnogi zaključiti  da bivši DF i nema problem sa kriminalom koliko ima problem sa crnogorskim prefiksom. Srpski kriminal i jednopartijska država koja krade izbore, štiti OKG bosove i oslobađa ubice novinara je prihvatljiva alternativa DPS-u.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo