Povežite se sa nama

MONITORING

ANKETA: Diktatura i nad ekologijom

Objavljeno prije

na

Natasa-kovacevic

Crna Gora je proglašena ekološkom državom 20. septembra 1991. godine. Koliko je Crna Gora zaista blizu ili daleko idealu ekološke države

 

NATAŠA KOVAČEVIĆ, izvršni direktor NVO Green Home
Eksploatacija nafre završni udarac

-Čini se da Crna Gora nikad nije bila dalja idealu ostvarenja ekološke države i u situaciji u kojoj država i privilegovani pojedinci koriste nemilice prirodne resurse. 70% obalnih pejzaža je uništeno lošim planiranjem, rijeke stihijski pregrađene, prenamijenjena poljoprivredna zemljišta, dok se pitanja rješavanja otpadnih voda i gradskih smetlišta ne rješavaju već tri decenije. Infrastuktura za upravljanje otpadom kao i svijest o potrebi primarne selekcije otpada i zaštite životne sredine je davno trebala biti dio stvarnosti jedne ustavno deklarisane ekološke države. Strateška i planska dokumenta su u sukobu ne samo u primjeni nego i na papiru, dok su kapaciteti kontrole, inspekcijskog i upravljačkog nadzora na nedopustivo niskom nivou. Kada govorimo o pritiscima na riječne ekosisteme, svega 67% stanovnika povezano je na kanalizacionu mrežu, dok skoro 90% prikupljenih otpadnih voda završava u prirodni recipijent sa nedovoljnim stepenom pročišćavanja. Osim pritisaka koji dolaze od nedovoljno prečiščenih otpadnih voda, našim rijekama prijeti trajna devastacija usljed velikog broja planiranih hidroelektrana, kako velikih tako i malih.

Posljednji od udaraca ekologiji naše zemlje predstavlja plan ekspolatacije nafte i gasa iz podmorja, gdje država otvoreno pretenduje da uništi teritorijalno more kao jedan od najdragocenijih prirodnih resursa Crne Gore. Opšte je poznato da je nafta zagađivač broj jedan na listi svjetskih zagađivača i umjesto da brinemo o razvoju turizma, ribarstva, morskog biodiverziteta i zdravlja građana, nadležne institucije nam obećavaju novi sunovrat kroz iskopavanje fosilnih goriva i nova zagađenja.

DARKO SAVELJIĆ, ORNITOLOG
Tajkunsko pustošenje

-Radeći kao ornitolog po terenu, prošavši Crnu Goru uzduž i poprijeko, upoređujući stanje faune ptica Crne Gore sa ostalim evropskim zemljama, odgovorno tvrdim da naša država i dalje ima ogromni potencijal, djevičanske krajolike i biodiverzitetom bogate ekosisteme. Sa aspekta ptičje faune i njihovih staništa, Crna Gora se i dalje kotira kao „ekološka”.

Na žalost, nedostatak vizije upravljanja prostorom, intenzivna ilegalna i legalna gradnja, drastično tajkunsko pustošenje prirodnih resursa zasjenjuje sve prirodne vrijednosti i značajno utiče na održivost epiteta „ekološka”.

ALEKSANDAR PEROVIĆ, direktor Ekološkog pokreta Ozon
Ekologija najbolji razvojni pravac

-Suština priče kada je u pitanju ustavna odrednica ekološke države je da ova najhumanija ideja nažalost nikada nije doživljavana kao jedinstvena razvojna šansa od strane donosilaca odluka na najvećem nivou, kao ni ubjedljive većine stanovništva Crne Gore.

Što se više bavim potencijalima valorizacije ekološke države, ubijeđen sam da je taj put bio ne samo jedinstvena, već i realno održiva razvojna šansa, koju je jedan mali sistem mogao iskoristiti u interesu svojih građana.

Nažalost, u prethodnih četvrt vijeka rađeno je sve što je bilo potrebno da privatni interesi prevagnu nad javnim, a posljedice pogrešnih odluka i nekontrolisane eksploatacije prirodnih resursa ne samo da su lako uočljive, već se osjećaju u svakodnevnom životu.

Mnogo puta sam ponavljao u javnosti da je ustavna odrednica ekološke države najviše rabljena u svrhu marketinške i turističke promocije. Tek u posljednje vrijeme prepoznajem koliko su takve politike uzrokovale negativan odnos prvenstveno stranih turista koji su očekivali uređen sistem, a ono što su vidjeli i ponijeli kao impresiju nije nam niti za reklamu ni za ponos.

Ipak, budući da idemo u susret otvaranju pregovaračkog poglavlja 27 – Životna sredina i klimatske promjene, koje će biti najkompleksnije i finansijski najzahtjevnije kada je proces Evropskih integracija u pitanju, čvrsto vjerujem da je moguće brendirati ekološku državu Crnu Goru kao najbolji razvojni pravac.

Naravno, da bi se to desilo, potrebno je iskorijeniti mnogo loših politika, bahat odnos prema prostoru i ekosistemima, kao najvažnijim resursima, uraditi sve što je potrebno da zakonski okvir isprati viziju ekološke države i zaštiti javni interes. Drugim riječima, potrebna je bezuslovna sistemska podrška i prostor za one koji znaju i žele se posvetiti dugotrajnom procesu, kako bi se kvalitet životne sredine i života građana značajno popravio.

Poseban akcenat treba staviti na obrazovanje, i to na svim nivoima i koristiti sve mogućnosti kako u zvaničnom obrazovnom sistemu tako i kroz vaninstitucionalno obrazovanje, koje ima sve važniju ulogu u razvijenim zemljama.

U Crnoj Gori postoje ljudi sa znanjem i vizijom, kao i programi akreditovani od strane Nacionalnog savjeta za obrazovanje, koji se bave nekom od tema iz oblasti životne sredine. Ono što izostaje jeste sistemska podrška za realizaciju, odnosno kontinuirano ulaganje i investicije u znanje i kulturu življenja.

VELIBOR IVANOVIĆ, NVO Za vode Podgorice
Upropaštena razvojna šansa

-Ekološka država kao projekt je bio, bez dileme, razvojna šansa Crne Gore ali se realno nije desio. Start-up faza je poslužila više kao marketinški mehanizam kojim su se okoristili prije svega vlastodršci, ali i kojekakvi strani ,,eksperti” i dio NVO sektora. Svi zajedno snosimo odgovornost zašto je jedna takva ideja realno potrošena. Ponovno potenciranje te priče u ovom momentu vidim isključivo kao pokušaj poentiranja u predizbornom kontekstu. Imajući u vidu u kakvom su nam stanju ekološki-sistemi u vodama, šumama i živi svijet u njima, kao i nekvalitet vazduha, nemam dilemu da smo kao društvo u cjelini pali na ispitu. Sve je to pečat višedecenijskog vladanja polupismenih i veoma halapljivih pojedinaca.

Naša država još uvijek nema planove upravljanja najznačajnijim prirodnim resursima. Ne postoji niti jasna vizija oko smjernica ekonomskog razvoja. Ono što nam, dileme nemam, slijedi ukoliko DPS nastavi da vlada, je konačan udarac od kojeg neće više da bude moguće da se priroda oporavi. Do svih nas je da damo doprinos da se to ne desi.

MIODRAG MITROVIĆ, izvršni direktor NVO Breznica Pljevlja
Bez razloga za slavlje

– Godišnjica proglašenja Crne Gore ekološkom državom nema nijedan razlog da se slavi, a još manje da se tim jubilejom ponosimo, iz razloga što ta svakako dobra ideja kod nas nije zaživjela na pravi način. Krilatica Crna Gora – ekološka država danas služi turistima i posjetiocima Crne Gore za pričanje viceva i zbijanje šale na tu temu.

Turizam koji razvijamo ne vodi elitnom turizmu već se stvara ambijent za masovni turizam i dolazak najsiromašnijih turista iz okruženja. Kada su u pitanju zaštićena područja reći ću da samo kanjon Tare na dnevnom nivou posjećuje ogroman broj ljudi koji se mjere na samo jednom lokalitetu od 1000-1500 posjetilaca. Naime, priroda, kanjon i rijeka Tara izdržavaju ogromnu posjetu raftera i turista, ali mi moramo izbjeći masovni turizam, jer je to područje koje zaslužuje da bude destinacija za elitni, a ne masovni turizam.

Istina je da je Crna Gora ispunila početno mjerilo za otvaranje poglavlja 27, da smo usvojili brojne zakonske propise ali većina od tih dokumenata se ne poštuju.

I dalje imamo ogromne probleme, koje donosioci odluka nazivaju izazovima, a to su očigledno postojanje ili drvne mafije, potpuno i besomučno izlovljavanje i ubijanje zaštićenih životinjskih vrsta koje su po svim zakonima zaštićene.

Poseban problem predstavljaju šumski požari koji su svi izreda podmetnuti, od kojih kao za posljedicu imamo uništene čitave šumske komplekse. Samo u tim požarima izgorjelo je 8% ukupne teritorije Crne Gore. Kada je u pitanju kvalitet vazduha, pogotovo u Pljevljima, znamo da zagađivači rade van svake kontrole i da je država potpuno pasivna i nezainteresovana za rješavanje ovog problema. Pljevlja su 2014. godine od strane Svjetske Alijanse za zdravlje i životnu sredinu proglašena najzagađenijim gradom Evrope.

Politika je velika igra, to svi već odavno znamo, ali zbog čega država nas Pljevljake tretira kao građane drugog ili trećeg reda? Zbog čega se prema jednom čitavom području odnosi kao da je to kolonija koja služi za crpljenje i iskorištavanje prirodnih bogatstava na način kako se to nekada radilo u najnerazvijenijim zemljama Latinske Amerike. Uredno plaćamo poreze, zdravstveno osiguranje i druge obaveze državi, dok se naše prirodno bogatstvo odnosi iz Pljevalja, a zauzvrat ne dobijamo ništa.

DARKO STIJEPOVIĆ, direktor NVO Centar za razvoj Durmitora:
Velika blamaža

– Ekološka država Crna Gora je jedna od najvećih blamaža koje je eko koncept i Crna Gora doživjela. Ekološka država Crna Gora je neprijatna prevara, neozbiljna priča i tužna realnost naša danas, 25 godina poslije. Prevarni dio ove zamisli o konceptu eko države je bio prisutan i prilikom usvajanja koncepta ekološke države CG jer je ista država poslije par dana jurnula na Dubrovnik. Ekološki koncept je bio uvaljen u prevare tadašnjih političkih elita kojima su se htjele predstaviti kao dio civilizacije i najprogresivnijih duhovnih stremljenja, a ne kao dio ratnohuškačke armade. U sklopu „rata za mir” promovisana je i ideja ekološke države.

Koncept ekološke održivosti je nasljeđe SFR Jugoslavije koja je htjela da prednjači u svijetu sa svojim pozitivnim i naprednim stremljenjima pa je i ekološki koncept prihvaćen i široko promovisan. Nesumnjivo je taj koncept bio prihvaćen i u najširoj javnosti. Plod toga su UNESCO-ova mjesta svjetske baštine i čitav sistem zaštite prirode u Jugoslaviji i Crnoj Gori, Svjetska nagrada UNESCO-a 1986. godine za NP Durmitor i sveobuhvatan sistem zaštite prirode. Zato je ekološka država lako i iskreno prihvaćena u Crnoj Gori na nivou najšireg javnog mišljenja.

Danas je ekološka država izrugivanje ekološkim konceptima i zdravom razumu. Ekološka država nije u Crnoj Gori drugo do cinizam i ironija. Najdrastičnije uništenje životnih i eko vrijednosti je u ratu, i to smo imali, a zatim je nastavljena destrukcija prirodnih resursa neodrživom eksploatacijom. Apokaliptično stanje u NP Durmitor, jedinom mjestu UNESCO-ove Svjetske prirodne baštine u Crnoj Gori, (postojala su samo dva u SFRJ) pokazuje da kod domaćih turbo-folk političkih elita nije nikada ni postojala misao o ekološkoj državi već da je to bilo samo pokriće za pohlepu, sirovu pljačku, duhovnu prazninu i civilizacijski sunovrat.

Pretvoriti simbol ekološke države, ledničko jezero, Crno jezero u kanalizacioni kolektor, a istovremeno koristiti ga kao rezervoar vode za piće je skaredno. To je prije za psihijatriju nego za ekološku raspravu. To nije ekološka država već diktatura nad ekologijom. Eko država je postala predmet podsmijeha i ironije svakog iole obrazovanog čovjeka.

Pripremila: Bojana DRAGAŠ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo