Povežite se sa nama

MONITORING

ANKETA: Diktatura i nad ekologijom

Objavljeno prije

na

Crna Gora je proglašena ekološkom državom 20. septembra 1991. godine. Koliko je Crna Gora zaista blizu ili daleko idealu ekološke države

 

NATAŠA KOVAČEVIĆ, izvršni direktor NVO Green Home
Eksploatacija nafre završni udarac

-Čini se da Crna Gora nikad nije bila dalja idealu ostvarenja ekološke države i u situaciji u kojoj država i privilegovani pojedinci koriste nemilice prirodne resurse. 70% obalnih pejzaža je uništeno lošim planiranjem, rijeke stihijski pregrađene, prenamijenjena poljoprivredna zemljišta, dok se pitanja rješavanja otpadnih voda i gradskih smetlišta ne rješavaju već tri decenije. Infrastuktura za upravljanje otpadom kao i svijest o potrebi primarne selekcije otpada i zaštite životne sredine je davno trebala biti dio stvarnosti jedne ustavno deklarisane ekološke države. Strateška i planska dokumenta su u sukobu ne samo u primjeni nego i na papiru, dok su kapaciteti kontrole, inspekcijskog i upravljačkog nadzora na nedopustivo niskom nivou. Kada govorimo o pritiscima na riječne ekosisteme, svega 67% stanovnika povezano je na kanalizacionu mrežu, dok skoro 90% prikupljenih otpadnih voda završava u prirodni recipijent sa nedovoljnim stepenom pročišćavanja. Osim pritisaka koji dolaze od nedovoljno prečiščenih otpadnih voda, našim rijekama prijeti trajna devastacija usljed velikog broja planiranih hidroelektrana, kako velikih tako i malih.

Posljednji od udaraca ekologiji naše zemlje predstavlja plan ekspolatacije nafte i gasa iz podmorja, gdje država otvoreno pretenduje da uništi teritorijalno more kao jedan od najdragocenijih prirodnih resursa Crne Gore. Opšte je poznato da je nafta zagađivač broj jedan na listi svjetskih zagađivača i umjesto da brinemo o razvoju turizma, ribarstva, morskog biodiverziteta i zdravlja građana, nadležne institucije nam obećavaju novi sunovrat kroz iskopavanje fosilnih goriva i nova zagađenja.

DARKO SAVELJIĆ, ORNITOLOG
Tajkunsko pustošenje

-Radeći kao ornitolog po terenu, prošavši Crnu Goru uzduž i poprijeko, upoređujući stanje faune ptica Crne Gore sa ostalim evropskim zemljama, odgovorno tvrdim da naša država i dalje ima ogromni potencijal, djevičanske krajolike i biodiverzitetom bogate ekosisteme. Sa aspekta ptičje faune i njihovih staništa, Crna Gora se i dalje kotira kao „ekološka”.

Na žalost, nedostatak vizije upravljanja prostorom, intenzivna ilegalna i legalna gradnja, drastično tajkunsko pustošenje prirodnih resursa zasjenjuje sve prirodne vrijednosti i značajno utiče na održivost epiteta „ekološka”.

ALEKSANDAR PEROVIĆ, direktor Ekološkog pokreta Ozon
Ekologija najbolji razvojni pravac

-Suština priče kada je u pitanju ustavna odrednica ekološke države je da ova najhumanija ideja nažalost nikada nije doživljavana kao jedinstvena razvojna šansa od strane donosilaca odluka na najvećem nivou, kao ni ubjedljive većine stanovništva Crne Gore.

Što se više bavim potencijalima valorizacije ekološke države, ubijeđen sam da je taj put bio ne samo jedinstvena, već i realno održiva razvojna šansa, koju je jedan mali sistem mogao iskoristiti u interesu svojih građana.

Nažalost, u prethodnih četvrt vijeka rađeno je sve što je bilo potrebno da privatni interesi prevagnu nad javnim, a posljedice pogrešnih odluka i nekontrolisane eksploatacije prirodnih resursa ne samo da su lako uočljive, već se osjećaju u svakodnevnom životu.

Mnogo puta sam ponavljao u javnosti da je ustavna odrednica ekološke države najviše rabljena u svrhu marketinške i turističke promocije. Tek u posljednje vrijeme prepoznajem koliko su takve politike uzrokovale negativan odnos prvenstveno stranih turista koji su očekivali uređen sistem, a ono što su vidjeli i ponijeli kao impresiju nije nam niti za reklamu ni za ponos.

Ipak, budući da idemo u susret otvaranju pregovaračkog poglavlja 27 – Životna sredina i klimatske promjene, koje će biti najkompleksnije i finansijski najzahtjevnije kada je proces Evropskih integracija u pitanju, čvrsto vjerujem da je moguće brendirati ekološku državu Crnu Goru kao najbolji razvojni pravac.

Naravno, da bi se to desilo, potrebno je iskorijeniti mnogo loših politika, bahat odnos prema prostoru i ekosistemima, kao najvažnijim resursima, uraditi sve što je potrebno da zakonski okvir isprati viziju ekološke države i zaštiti javni interes. Drugim riječima, potrebna je bezuslovna sistemska podrška i prostor za one koji znaju i žele se posvetiti dugotrajnom procesu, kako bi se kvalitet životne sredine i života građana značajno popravio.

Poseban akcenat treba staviti na obrazovanje, i to na svim nivoima i koristiti sve mogućnosti kako u zvaničnom obrazovnom sistemu tako i kroz vaninstitucionalno obrazovanje, koje ima sve važniju ulogu u razvijenim zemljama.

U Crnoj Gori postoje ljudi sa znanjem i vizijom, kao i programi akreditovani od strane Nacionalnog savjeta za obrazovanje, koji se bave nekom od tema iz oblasti životne sredine. Ono što izostaje jeste sistemska podrška za realizaciju, odnosno kontinuirano ulaganje i investicije u znanje i kulturu življenja.

VELIBOR IVANOVIĆ, NVO Za vode Podgorice
Upropaštena razvojna šansa

-Ekološka država kao projekt je bio, bez dileme, razvojna šansa Crne Gore ali se realno nije desio. Start-up faza je poslužila više kao marketinški mehanizam kojim su se okoristili prije svega vlastodršci, ali i kojekakvi strani ,,eksperti” i dio NVO sektora. Svi zajedno snosimo odgovornost zašto je jedna takva ideja realno potrošena. Ponovno potenciranje te priče u ovom momentu vidim isključivo kao pokušaj poentiranja u predizbornom kontekstu. Imajući u vidu u kakvom su nam stanju ekološki-sistemi u vodama, šumama i živi svijet u njima, kao i nekvalitet vazduha, nemam dilemu da smo kao društvo u cjelini pali na ispitu. Sve je to pečat višedecenijskog vladanja polupismenih i veoma halapljivih pojedinaca.

Naša država još uvijek nema planove upravljanja najznačajnijim prirodnim resursima. Ne postoji niti jasna vizija oko smjernica ekonomskog razvoja. Ono što nam, dileme nemam, slijedi ukoliko DPS nastavi da vlada, je konačan udarac od kojeg neće više da bude moguće da se priroda oporavi. Do svih nas je da damo doprinos da se to ne desi.

MIODRAG MITROVIĆ, izvršni direktor NVO Breznica Pljevlja
Bez razloga za slavlje

– Godišnjica proglašenja Crne Gore ekološkom državom nema nijedan razlog da se slavi, a još manje da se tim jubilejom ponosimo, iz razloga što ta svakako dobra ideja kod nas nije zaživjela na pravi način. Krilatica Crna Gora – ekološka država danas služi turistima i posjetiocima Crne Gore za pričanje viceva i zbijanje šale na tu temu.

Turizam koji razvijamo ne vodi elitnom turizmu već se stvara ambijent za masovni turizam i dolazak najsiromašnijih turista iz okruženja. Kada su u pitanju zaštićena područja reći ću da samo kanjon Tare na dnevnom nivou posjećuje ogroman broj ljudi koji se mjere na samo jednom lokalitetu od 1000-1500 posjetilaca. Naime, priroda, kanjon i rijeka Tara izdržavaju ogromnu posjetu raftera i turista, ali mi moramo izbjeći masovni turizam, jer je to područje koje zaslužuje da bude destinacija za elitni, a ne masovni turizam.

Istina je da je Crna Gora ispunila početno mjerilo za otvaranje poglavlja 27, da smo usvojili brojne zakonske propise ali većina od tih dokumenata se ne poštuju.

I dalje imamo ogromne probleme, koje donosioci odluka nazivaju izazovima, a to su očigledno postojanje ili drvne mafije, potpuno i besomučno izlovljavanje i ubijanje zaštićenih životinjskih vrsta koje su po svim zakonima zaštićene.

Poseban problem predstavljaju šumski požari koji su svi izreda podmetnuti, od kojih kao za posljedicu imamo uništene čitave šumske komplekse. Samo u tim požarima izgorjelo je 8% ukupne teritorije Crne Gore. Kada je u pitanju kvalitet vazduha, pogotovo u Pljevljima, znamo da zagađivači rade van svake kontrole i da je država potpuno pasivna i nezainteresovana za rješavanje ovog problema. Pljevlja su 2014. godine od strane Svjetske Alijanse za zdravlje i životnu sredinu proglašena najzagađenijim gradom Evrope.

Politika je velika igra, to svi već odavno znamo, ali zbog čega država nas Pljevljake tretira kao građane drugog ili trećeg reda? Zbog čega se prema jednom čitavom području odnosi kao da je to kolonija koja služi za crpljenje i iskorištavanje prirodnih bogatstava na način kako se to nekada radilo u najnerazvijenijim zemljama Latinske Amerike. Uredno plaćamo poreze, zdravstveno osiguranje i druge obaveze državi, dok se naše prirodno bogatstvo odnosi iz Pljevalja, a zauzvrat ne dobijamo ništa.

DARKO STIJEPOVIĆ, direktor NVO Centar za razvoj Durmitora:
Velika blamaža

– Ekološka država Crna Gora je jedna od najvećih blamaža koje je eko koncept i Crna Gora doživjela. Ekološka država Crna Gora je neprijatna prevara, neozbiljna priča i tužna realnost naša danas, 25 godina poslije. Prevarni dio ove zamisli o konceptu eko države je bio prisutan i prilikom usvajanja koncepta ekološke države CG jer je ista država poslije par dana jurnula na Dubrovnik. Ekološki koncept je bio uvaljen u prevare tadašnjih političkih elita kojima su se htjele predstaviti kao dio civilizacije i najprogresivnijih duhovnih stremljenja, a ne kao dio ratnohuškačke armade. U sklopu „rata za mir” promovisana je i ideja ekološke države.

Koncept ekološke održivosti je nasljeđe SFR Jugoslavije koja je htjela da prednjači u svijetu sa svojim pozitivnim i naprednim stremljenjima pa je i ekološki koncept prihvaćen i široko promovisan. Nesumnjivo je taj koncept bio prihvaćen i u najširoj javnosti. Plod toga su UNESCO-ova mjesta svjetske baštine i čitav sistem zaštite prirode u Jugoslaviji i Crnoj Gori, Svjetska nagrada UNESCO-a 1986. godine za NP Durmitor i sveobuhvatan sistem zaštite prirode. Zato je ekološka država lako i iskreno prihvaćena u Crnoj Gori na nivou najšireg javnog mišljenja.

Danas je ekološka država izrugivanje ekološkim konceptima i zdravom razumu. Ekološka država nije u Crnoj Gori drugo do cinizam i ironija. Najdrastičnije uništenje životnih i eko vrijednosti je u ratu, i to smo imali, a zatim je nastavljena destrukcija prirodnih resursa neodrživom eksploatacijom. Apokaliptično stanje u NP Durmitor, jedinom mjestu UNESCO-ove Svjetske prirodne baštine u Crnoj Gori, (postojala su samo dva u SFRJ) pokazuje da kod domaćih turbo-folk političkih elita nije nikada ni postojala misao o ekološkoj državi već da je to bilo samo pokriće za pohlepu, sirovu pljačku, duhovnu prazninu i civilizacijski sunovrat.

Pretvoriti simbol ekološke države, ledničko jezero, Crno jezero u kanalizacioni kolektor, a istovremeno koristiti ga kao rezervoar vode za piće je skaredno. To je prije za psihijatriju nego za ekološku raspravu. To nije ekološka država već diktatura nad ekologijom. Eko država je postala predmet podsmijeha i ironije svakog iole obrazovanog čovjeka.

Pripremila: Bojana DRAGAŠ

Komentari

Izdvojeno

PEJOVIĆ OPET ŠALJE RADNIKE KUĆI: Ekologija i struja zatvaraju KAP

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ove nedjelje uprava KAP-a najavila je radnicima da se pripreme za postepeno gašenje ćelija i potpuni prestanak proizvodnje aluminijuma od 15. decembra zbog visokih cijena struje od 1. januara. Istovremeno, drama oko KAP-a, koja traje decenijama, mogla bi da dobije svoj epilog i zbog ekologije

 

„Šta si mi ovo poslao, se*em ti se u titulu? Je..ću ti majku, vidjećeš ti, pokazaću ti ja“, zaprijetio je vlasnik Kombinata aluminijuma Podgorica Veselin Pejović direktoru Agencije za zaštitu životne sredine Milanu Gazdiću. Razlog: Agencija je Pejoviću ispostavila rješenje o naplati eko naknade od 800.000 eura u roku od 15 dana, pod prijetnjom prinudne naplate.

Gazdić je prijavio prijetnje policiji. Pejović je uhapšen. Nakon saslušanja tužilaštvo je ocjenilo da u radnjama Pejovića nema elementa krivičnog djela koje se goni po službenoj dužnosti. Ovog puta je sve ostalo na prijetnjama za razliku od incidenta iz 2015. kada je na beogradskom aerodromu Pejović nasrnuo na Nebojšu Medojevića. Kasnije je ponovio da će pljuvati i šamarati Medojevića gdje god ga vidi, da bi se nakon reakcija javnosti pravdao da su njegove riječi izvučene iz konteksta. Napad nije.

Prije nego što je izgubio takt i počeo sa uvredama i psovkama, Pejović je zaprijetio Gazdiću da će ga prijaviti Specijalnom državnom tužiocu. Izgleda da ga je dodatno razjarilo to što je Gazdić odgovorio da to slobodno učini.

SDT inače ni nakon osam godina nije utvrdilo da li, i ko treba da odgovara zbog nepravilnosti u vezi 137 miliona eura državnih garancija datih KAP-u. Državna revizorska institucija utvrdila je nepravilnosti u reviziji državnih garancija za 2010. i 2011. Potpise na sporne ugovore o državnim garancijama, bez procjene opravdanosti te pomoći i kontragarancija, stavili su u ime Vlade tadašnji ministri finansija i ekonomije Igor Lukšić i Branko Vujović, premijer u tom periodu bilo je Milo Đukanović, aktuelni predsjednik države. A KAP-om je upravljao ruski oligarh Oleg Deripaska.

I pored neažurnosti SDT-a, Pejović je Miliovju Katniću podnio krivičnu prijavu protiv premijera Zdravka Krivokapća, potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića, ministra ekologije, prostornog planiranja i turizma Ratka Mitrovića i direktora Agencije za zaštitu životne sredine Milana Gazdića. Prijavu je podnesena zbog udruženog kriminalnog djelovanja i zloupotrebe funkcija koje obavljaju a sve na štetu Pejovićeve kompanije Uniprom, koja gazduje KAP-om.

Izu Uniproma tvrde da je jasno da su ekološki otpad, povodom kojeg je došlo do incidenta sa Agencijom, ostavili Rusi, tačnije CEAC, jer je Uniprom preuzeo KAP u stečaju tek 2015. godine. „U nemogućnosti da naknadu naplati od CEAC-a a ni od KAP AD u stečaju, nakon pet godina ona mijenja dispozitiv rješenja dana 22. 11. 2021. godine. U dispozitivu mijenja subjekta koji je obavezan na plaćanje naknade, tako što sada tu obavezu ustanovljava na privredno društvo Uniprom d.o.o. Nikšić za iznos od 348.000 eura, a zatim i rješenja za sljedeće godine, stvarajući obavezu za Uniprom u iznosu većem od 700.000 eura“, naveo je Pejović.
Iz Agencije tvrde da su u posljednja dva mjeseca uspjeli da od Pejovićeve kompanije naplate 137.000 eura zaostalih eko naknada i naknada zbog zagađenja životne sredine. Te takse i kazne nijesu plaćene od 2016. godine. Direktor Agencije Gazdić je 1. oktobra donio rješenje kojim su preinačena sva prethodna, koja KAP nije platio, a kojima je Pejoviću bilo naloženo da ih plaća sukcesivno, svakog mjeseca do kraja godine. Sva rješenja ispostavljena su Unipromu, koji je preuzeo organizaciju proizvodnje tokom stečajnog postupka prodaje imovine KAP-a. Uz obrazloženje da je upravo Uniprom korisnik postrojenja, pa samim tim i obveznik plaćanja eko naknade u skladu sa propisima.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ARAPI GASE DUVANSKI KOMBINAT: Glavni grad pohitao da proda svoje akcije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema saopštenju arapske kompanije, najviše ih je zaboljela odluka Vlade da zabrani skladištenje cigareta u takozvanoj „slobodnoj zoni“ Luke Bar. Vlada je krajem jula donijela takvu odluku, a zaključkom je, između ostalog, zatražila i uvođenje pojačanog nadzora u Slobodnoj zoni Novi duvanski kombinat

 

Duvanski kombinat se gasi. Tako su prije nekoliko dana saopštili predstavnici većinskog vlasnika Novog duvanskog kombinata, kompanije iz Ujedinjenih Arapskih Emirata –  Grand lnternational FZ-LLC. Menadžer kompanije Grand International FZ-LLC Ahmad Ibrahim Hamdan kaže da je kompanija sada u procesu prestanka obavljanja svoje djelatnosti.

Tako će, prema najavama,  prestati proizvodnja duvana, koja u Podgorici postoji od 1903. godine, kada je kralj Nikola osnovao fabriku Monopol duvana. Kasnije je to privredno društvo promijenilo mnogo oblika organizovanja i imena, a posljednje je Novi duvanski kombinat Podgorica (NDKP), pod kojim posluje i danas. Njega su osnovali Vlada Crne Gore i Glavni grad Podgorica, nakon što je u stečaj otišao stari Duvanski kombinat.  Njegova imovina prodata je građevinskom preduzeću Zetagradnja. Danas na mjestu, gdje je nekada bila fabrika, niče novi stambeni kvart.

Arapska kompanija preuzela je duvanski kombinat 2016.  Jedina se prijavila na tenderu za dokapitalizaciju NDKP-a. Ponudila je ulaganje od 20 miliona eura i zapošljavanje 75 radnika. Zaposlili  su šezdesetak radnika. Krajem maja 2018. godine počeli su sa probnom proizvodnjom, dok krajem septembra 2019. godine na dvije proizvodne linije počinju sa proizvodnjom cigareta. Kompanija Grand International FZ-LLC u julu ove godine kupila je i dio akcija u duvanskom kombunatu od Glavnog grada za nešto više do dva miliona eura. Vlada Crne Gore vlasnik je 1,16 odsto akcija. Međutim, firma je cijelo vrijeme poslovala sa gubitkom, a 2020. godinu završili su sa gubitkom od 3,4 miliona eura.

Interesantno, Glavni grad je  prodao svoje akcije u Duvanskom kombinatu dan nakon što je potpredsjednik Vlade Dritan Abazović saopštio da su inspektori počeli kontrolu tog preduzeća, po nalogu bivšeg rukovodioca Uprave prihoda i carina Aleksandra Damjanovića. Odluku o prodaji akcija su obrazložili lošim poslovanjem tog preduzeća u prošloj godini. Novac od prodaje će, kako je tada saopšteno, iskoristiti za razvojne projekte.

Prema saopštenju arapske kompanije, najviše ih je zaboljela odluka Vlade da zabrani skladištenje cigareta u takozvanoj „slobodnoj zoni“ Luke Bar. Vlada je krajem jula donijela takvu odluku, a zaključkom je, između ostalog, zatražila i uvođenje pojačanog nadzora u Slobodnoj zoni Novi duvanski kombinat. Iz preduzeća su saopštili da su više puta bili predmet kontrole carinskih organa i Poreske uprave.

,,Nakon čega nijesu utvrđene bilo kakve nepravilnosti, niti date primjedbe. Takođe, bili smo i predmet kontrole međunarodne organizacije koja se bavi borbom protiv krijumčarenja cigareta – OLAF, koja je dala pozitivno mišljenje na naše poslovanje. Nažalost, Grand International FZ-LLC i mendžment Novog duvanskog kombinata nije naišao na razumijevanje i podršku od strane Vlade Crne Gore. Obraćajući se u više navrata zvaničnim dopisima i propratnom dokumentacijom, a u vezi sa našim budućim investicijama i zainteresovanošću za otkup vlasničkog udjela države u Novom duvanskom kombinatu, unapređenjem i razvojem proizvodnje duvana, rješavanjem pitanja otpada, kao i nekih pitanja vezano za funkcionisanje Slobodne zone u skladu sa međunarodnim standardima, nijesmo dobili nijednu povratnu informaciju, kao ni odgovor na bilo koje zvanično obraćanje”, navodi Hamdan u pismu premijeru Zdravku Krivokapiću.

U Vladi, prema informacijama Monitora, sumnjaju da se i u Novom duvanskom kombinatu odvijaju nelegalne aktivnosti povezane sa švercom cigareta. Ali još nema zvaničnih saopštenja šta su pokazale brojne kontrole poslovanja NDKP-a. Zbog toga su, na predlog Damjanovića, naložili pojačan nadzor ovog preduzeća. To je ranije javno rekao i Abazović.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRAĐA ŠLJUNKA IZ CRNOGORSKIH RIJEKA: Medijski rat vlasti s građevinskom mafijom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz Vlade su konačno obećali da će zaustaviti apokaliptične razmjere uništavanja rijeka od strane građevinskog lobija. Objavili su im rat. Za sada samo preko medija

 

Za deceniju i po Morača je usljed krađe šljunka i pijeska toliko uništena da će za oporavak ove rijeke biti potrebno 100 godina, govore stručne analize. Vijek, ukoliko država uspije da dobije objavljeni rat građevinskoj mafiji i spriječi dalju poharu riječnih korita.

O razmjerama ovog ekocida na kom su povlašćeni stekli milione konačno je progovorio i neko iz institucija pa je ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović  konstatovao da su rijeke uništavane na zvjerski način: ,,Ako se koriste neka dobra, ta dobra moraju pripadati svim građanima… A ne pod plaštom regulacije korita, a onda nema korita. Morača više ne liči na prirodnu rijeku, Cijevna, kao da je više nema”, kazao je Stijović. Tara, Lim, Grnčar, Gračanica, Ibar i druge napadnute rijeke mogle bi se slično opisati.

Nakon decenijskog nedjelovanja institucija i upornog ukazivanja na ovaj problem od strane medija, protekle nedjelje su uhapšeni vlasnik firme Cijevna Comerc Danilo Petrović, vlasnik firme Per Mar Predrag Maraš, i još par osoba. Privedena je i direktorka Montenegro petrola Andreja Šuškavčević – Novović. Svi su pušteni da se brane sa slobode. A kamioni Cijevne Comerc su i pored zabrane i hapšenja snimljeni kako nesmetano odnose šljunak. Uprkos najavama i ministrovom ponavljanju da od kraja 2020. godine nijedan kamion šljunka nije legalno izvađen.

Hapšenja su ipak uzbunila javnost pa je uništavanje rijeka, prije svega Morače, postala udarna vijest. Slike koje se plasiraju preko medija ne mogu vjerno da opišu apokaliptičke slike razvaljene rijeke u toku kod Botuna i KAP-a, predio slikan šljunom i bagerima. Nivo korita Morače je spušten za deset metara, a nivi vode u bunarima u blizini rijeke je opao za preko pet metara. Jedna od posljedica divljanja na Morači je i ugrožavanje vodosnadbijevanja primorja, jer je zbog iskopavanja šljunka iz Morače kapacitet vodoizvorišta Bolje sestre za deset godina smanjen za 80 odsto.

Pored uništene rijeke i ekosistema, Centar za zaštitu i proučavanje ptica je iznio računicu da je do sada samo iz Morače izvučeno 138 miliona eura. Ministar Stijović smatra da je ta procjena niska, te da je šteta daleko veća. Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede iz  crnogorskih rijeka Morače, Lima, Gračanice, Tare, Ibra, Cijevne i drugih, od 2010. do kraja 2020. izvađeno je 362.335 kubika šljunka, od čega je državi plaćeno samo 1,2 miliona eura.  Koncesionari su u prosjeku državi za kubik riječnog materijala plaćali oko tri eura, dok je na tržištu kubik prodavan za najmanje deset eura. I dok je građevinski lobi zarađivao milione uništavajući Moraču, za rubriku vjerovali ili ne je informacija iz 2016. da je Opština Podgorica na osnovu naknade za korišćenje šljunka imala prihod od 3,91 eura.

Eksploatacija ovog prirodnog resursa omogućena je privilegovanima tokom 90-ih, a zamah, uz potporu vlasti, dobila je nakon referenduma. Stanje je bilo katastrofalno, pa je čak i bivša Vlada 2017. uvela moratorijum na eksploataciju rječnih nanosa. Tadašnji ministar poljoprivrede Milutin Simović je konstatovao „rijeke su uništene, krećemo sa rigoroznim kontrolama“, te upozorio da će onaj ko prkosi državi dobiti odgovor. Odgovor države je bio da se izabranima omogući dalje bogaćenje kroz formu takozvane regulacije vodotoka. Kako su ih regulisali vidimo danas.

Za regulaciju Morače prije tri godine bili su odabrani Cijevna Comerc, Beton Montenegro i Bemax. Oni su navodni višak materijala (šljunak) otkupljivali po cijeni od ispod tri eura. Tokom moratorijuma Vlada je kineskoj firmi China Road and Bridge Corporation (CRBC) izdala saglasnost da gotovo na samom izvorištu Tare vadi šljunak, pod izgovorom regulacije. Nedavno je Osnovni sud u Podgorici presudio da CRBC treba da plati 200.000 eura zbog uništavanja riba i drugog živog svijeta u rijeci Tari tokom izgradnje auto-puta Bar-Boljare. Iz kompanije su najavili žalbu.

Na inicijativu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede izvršna vlast se prenula pa je na sjednici 28. oktobra usvojila zaključke kojim se zadužuje Nacionalni koordinacioni savjet za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije da preduzme aktivnosti u cilju sprječavanja dalje devastacije prirodnih resursa Crne Gore.

Predsjednik Odbora direktora Regionalnog vodovoda Zoran Lakušić ocijenio je da je devastacija u donjem toku Morače, kao i okolnog područja koja je urađena posljednjih decenija, i te kako bila poznata činjenica prethodnoj vlasti, koja nije preduzimala adekvatne mjere. Lakušić je upozorio da sve indicije govore da je jedan dio te vlasti bio u direktnoj sprezi sa građevinskom mafijom radi ostvarivanja enormnog profita od eksploatacije šljunka.

Nedavno je potpredsjednik Vlade Dritan Abazović izjavio da je ,,Vlada  odlučna da se obračuna sa građevinskom mafijom. Raditi ovo godinama, na ovakav način, katastrofa je i mi smo odlučni da tome stanemo na kraj”.

Ministar Stijović je targetirao kompanije koje će biti pod lupom Bemax, Beton Montenegro, Milonjić i ortaci, Cijevna Comerc, Čelebić, Avio petrol, Fidija i Glavni grad Podgorica koji je poslovao preko firme Čelebić.
Poručio je i da će sva ta preduzeća morati da pokažu ulazne fakture za šljunak i izlazne za beton, kako bi inspektori utvrdili da li se podaci podudaraju. ,,Postoje i male kompanije koje su eksploatisale šljunak za potrebe većih kompanija. Te podatke smo proslijedili
policiji i ne možemo ih sada otkrivati”, rekao je on.

Direktor Uprave za inspekcijske poslove Ilir Harasani izjavio je da ,,dostina tih firmi proizvodi beton, postoje izlazne fakture gdje su prodali na hiljade kubika betona, međutim ulazne fakture svjedoče da nije kupljeno ni deset odsto šljunka”.

U borbu sa mafijom se ulazi sa malim iskustvom i nikakvom praksom. Nakon što su uhapšeni zbog nelegalne eksploatacije šljunka  pušteni su da se brane sa slobode, zamjenik rukovodioca ODT Podgorica, državni tužilac Nikola Boričić, rekao je da je taj predmet u njihovoj, a ne nadležnosti Specijalnog državnog tužilaštva i da bi se oglasili nenadležnim da je bilo elemenata organizovanog kriminala. S druge strane ministar Stijović tvrdi da je riječ o organizovanom kriminalu: ,,Imate veliki broj kompanija koje nijesu povezane, ali su imale veze sa državnim institucijama, vlastima Glavnog grada. Svi ti ljudi su nalazili način da im se ćuti i da lako prolaze kroz to”. Kazao je i da su u igri ozbiljne kompanije koje se bave ovim poslom i da postoji strah državnih institutucija da se sukobe sa tim.

Na strah i opstrukciju upozorio je i premijer Zdravko Krivokapić. On je ocijenio da policija ne radi svoj posao i da sa reagovanjem kasne po dva sata, namjerno, da bi kamioni prošli. ,,Zašto se neko od nekoga plaši? Plašite se od lopova? Kada je to bilo u Crnoj Gori?”, pita se Krivokapić.

I u NVO CZIP se pitaju da li se zaista sa par hiljada eura novčane ili par godina zatvorske kazne može nadoknaditi pričinjena šteta koja se mjeri vjekovima i milionima. ,,Još uvijek postoji bojazan da ni ovaj slučaj neće otići dalje od pompezne medijski ispraćene akcije privođenja, ali bez realne kaznene politike prema počiniocima”, izjavila je Ksenija  Medenica iz CZIP-a.

Privedenim osobama se na teret stavlja djelo protivpravnog zauzimanja državnog zemljišta za koje je članom 254 Krivičnog zakonika propisana novčana kazna ili kazna zatvora do jedne godine. Iz CZIP-a smatraju da se u konkretnom slučaju, osim navedenog, radi i o oštećenju životne sredine koje je propisano kao krivično djelo članom 307 za koje je propisana maksimalna zatvorska kazna do osam godina. ,,Konkretno, ključni problem je u tome što za moguće kazne za počinioce i pričinjena šteta nisu srazmjerne. Izgubili smo mnogo više od neke ‘novčane kazne ili nekoliko godina zatvora’. Bez adekvatne kaznene politike, možemo da očekujemo da će se nedjela prema prirodi nastaviti i da akcija nadležnih neće biti ozbiljno shvaćena”, ocjenila je  Medenica.

Da će se ,,mafija” zastrašiti novčanim kaznama ili prijetnjom zatvorom do godinu dana male su šanse. Toga su svjesni i pojedini u državnim institucijama. Predsjednik Odbora direktora Regionalnog vodovoda Lakušić izjavio je da je zabrinjavajuće ,,što pravosudni sistem u ovakvim situacijama nema adekvatne sankcije za počinioce ovih djela”.

I dok se institucije i dalje ne snalaze najbolje, mediji su jedini koji su na ovaj problem ukazivali godinama. Posljednjih mjeseci o nelegalnoj eksploataciju šljunka uporno je pisao novinar Vuk Vujisić i za to dobio brojne prijetnje. On za Monitor kaže da ,,institucije moraju nastaviti sa akcijama kako bi se procesuirali svi oni koji godinama kradu državno dobro i koji su doveli u pitanje vodosnadbijevanje primorja. Jasno je da se radi o pljački zajedničkih resursa, prirodnog dobra i ekocidu nevjerovatnih razmjera. Apsurdno je da neko može da krade naše zajedničko dobro, zarađujući na 100 hiljada eura, a pojedine firme i milione i da još zastrašuju građanske aktiviste i novinare koji pokušavaju da to prijave.  Devastirano je i možemo reći ukradeno preko 1.500.000 m2 državnog zemljišta, a da nemamo nijednu konfiskovanu mašinu, a ni počinioca u Spužu”.

Ove nedjelje su mještani Botuna, Mitrovića i Ljajkovića protestovali zbog zabrane vađenja šljunka iz Morače. Oni su poručili predstavnicima Vlade da nijesu građevinska mafija, već da od tog posla izdržavaju porodice. Traže da im se omogući nastavak vađenja šljunka ili će radikalizovati proteste.

,,Država mora pokazati snagu. U suprotnom šalje se poruka da svi možemo da krademo državna dobra i da ne odgovaramo, a pri tom da stičemo veliku imovinsku korist. Svako ko sabotira akcije, istragu i procesuiranje preduzeća i počinioca je saučesnik u ovom ekocidu i pljački i treba da odgovara. Država ima sve mehanizme da to učini”, kaže Vujisić.

Država ima mehanizme, ali ih za sada koristi samo za medijsku promociju.

Predrag NIKOLIĆ 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo