Povežite se sa nama

MONITORING

SLUČAJ RADOJA ŽUGIĆA, GUVERNERA POVRATNIKA: Svuda pođi – Acu dođi

Objavljeno prije

na

Na nekom drugom mjestu‚ čak i u Crnoj Gori – ali u neko drugo vrijeme, tekst na ovu temu mogao bi imati svega dvije rečenice.

Otprilike: Samo je Filip Vujanović, u svom trećem predsjedničkom mandatu, mogao predložiti Radoja Žugića za novog guvernera Centralne banke. I samo u zemlji pod apsolutnom kontrolom Đukanovićevog DPS-a taj prijedlog može biti ozbiljno shvaćen i (vjerovatno) prihvaćen. Po onoj „veži – đe ti gazda kaže”.

U makar deset evropskih zemalja koje su prošle kroz period tzv. tranzicije (proces koji je u Crnoj Gori poprimio oblik hronične društvene bolesti), navedeno bi se moglo obrazložiti kratko: čovjek koji je prije nepune četiri godine, na pola mandata, podnio ostavku na funkciju guvernera CBCG da bi postao ministar finansija nema kredibilitet neophodan da se vrati na čelo Centralne banke. Čak i ako zanemarimo to što činjenice pokazuju da je bio najgori ministara finsansija u svih sedam vlada Mila Đukanovića od 1991. do danas.

Ako on 2012. nije shvatao da je pozicija guvernera CBCG jedna od pet najodgovornijih funkcija u zemlji – uz predsjednike države, Vlade, Skupštine i Ustavnog suda – nema razloga da povjerujemo kako mu je to jasno danas. Zato i Žugićevo junačenje: „Ako me izaberu na demokratski način, apsolutno ću prihvatiti posao”, treba shvatati kao obično samohvalisanje. U krugu partije. Doskorašnji ministar finansija zna da ga ne mogu izabrati na demokratski način pošto Vujanovićev prijedlog čak ni formalno nije ispravan.

Predloženi kandidat za guvernera CBCG mora biti osoba bez partijske knjižice. Radoje Žugić to nije. Istina, ne bi bio prvi koji će po završenom glasanju u parlamentu potpisati unaprijed pripremljeni obrazac i formalno napustiti voljenu Partiju. Žugić bi, međutim, mogao biti prvi koji će to – i to istim povodom – uraditi dva puta.

Žugića je Vujanović prvi put predložio za prvog čovjeka Centralne banke 2010. godine. I tada su svi oni što misle da se zakon mora poštovati i onda kada vam to ne ide u prilog, ukazivali na činjenicu da je predloženi kandidat dokazani član (vladajuće) partije. Nije pomoglo.

Voljom vladajuće većine Radoje Žugić je izabran za guvernera pa je, moguće na istom papiru i o istom trošku, nakon toga podnio ostavke na: članstvo u DPS-u, poslaničku funkciju, mjesto direktora Fonda PIO, članstvo u Komisiji za sistem Fonda PIO, članstvo u makar jednom skupštinskom odboru, Savjetu za privatizaciju i Socijalnom savjetu.

Potom se vratio u Vladu i ponovo postao član. Ne samo partije nego i njenog Glavnog odbora. Sad će, opet, podnijeti ostavku. I hajde neka neko posumnja u njegovu profesionalnost i političku nepristrasnost.

Da se ne šalimo.

„Predsjednik je za guvernera predložio bivšeg guvernera Centralne banke i ministra finansija u Vladi, a sadašnjeg savjetnika predsjednika Vlade”, stoji u zahtjevu koji je Vujanovića uputio parlamentu. Mogao je, jednako, dodati još ponešto iz zvanične biografije predloženog kandidata. Radoje Žugić je, piše tamo, radio „ i u odborima dvije komercijalne banke – Podgoričke banke prije privatizacije i Prve banke Crne Gore. Predsjedavao je odborima direktora Servisimporta, Centralne depozitarne agencije, Lovćen osiguranja.” Dvije od pomenutih kompanija od propasti je spasila privatizacija, dvije država, a pete više nema. Da li je to mana ili preporuka bivšem i budućem guverneru?

Takva dilema ne postoji kada je u pitanju afera Prva banka i njegova uloga u toj priči. Skupština akcionara Prve banke kojom su tada, kao većinski vlasnici gazdovali braća Đukanović – uz malu pomoć Svetozara Marovića, Srđana Kovačevića, Radmile Vojvodić, Gorana Sita Rakočevića, braće Šarić, kompanije Stadion doo (vidi boks), EPCG… izabrala je Žugića za člana odbora direktora početkom oktobra 2008. godine. Svi u Crnoj Gori, i mnogi van nje, već tada su znali da se Prva suočava sa ozbiljnim problemima likvidnosti i solventnosti. I da zbog toga velike nevolje imaju njeni deponenti kojima je banka, bukvalno, otimala novac sa računa (oko 30 miliona eura, prema izvještaju koji je tadašnji ministar finasija Igor Lukšić naknadno uputio Evropskoj komisiji).

Žugić se ipak prihvatio ponuđenog posla i uskoro postao i predsjednik upravnog odbora Prve. Zato je sredinom oktobra 2008. saopštio da je „zbog novog profesionalnog angažmana” podnio ostavku na mjesto direktora Fonda PIO. Početkom novembra CBCG mu je dala neophodnu saglasnost za imenovanje na mjesto predsjednika UO Prve banke. Konačno, Radoje Žugić je 18. decembra 2008. godine, kao predsjednik Odbora direktora Prve, potpisao sa Igorom Lukšićem ugovor o vladinoj pozajmici 44 miliona eura ,,isključivo za obezbjeđenje likvidnosti” (Lukšić kasnije Evropskoj komisiji objašnjava kako ta sredstva nijesu iskorišćena po utvrđenim pravilima, dok u kući brani Šefa tvrdnjom da „ne vidi nijedan razlog da se priča o tome”).

Nepunih mjesec dana kasnije, 12. januara 2009. godine, Pobjeda objavljuje razgovor sa Radojem Žugićem, ,,direktorom Fonda PIO”. ,,Globalna ekonomska kriza može dotaći i Crnu Goru”, mudro zbori čovjek u čijoj zvaničnoj biografiji 2010. godine, na sajtu Fonda PIO, piše da je za direktora Fonda PIO ,,ponovo izabrana 12. januara 2009. godine”.

Gdje je bivši i budući guverner radio između 18. decembra ‘08. i 12. januara ‘09. godine? Odgovor na to pitanje – prema različitim procjenama – vrijedi od 44 do 300 miliona eura. Ne Radoju Žugiću. Nego nama i braći Đukanović.

Radoje Žugić je pažljivo čuvao tu tajnu. Na drugoj strani, nije krio pristrasnost prema Prvoj i njenim vlasnicima.

Kada se u ljeto 2009. godine, u Skupštini Crne Gore razgovaralo o tome kojim je bankama i po kom kriterijumu otišla državna pomoć (pozajmice, prijevremeni otkup kredita…) poslanik Žugić je insistirao da to pitanje ne treba postavljati ,,jer su sve banke imale isti problem”. Mislite da budući guverner tada nije znao da samo jedna banka u Crnoj Gori nije blagovremeno izvršavala naloge svojih klijenata prisvajajući tako 30 miliona eura? I da su samo vlasnici jedne (Prve) banke svoj akcijski kapital sačuvali tako što im je država doturila novac koji su trebali da joj vrate?

A u ljeto 2012, nakon što su se u medijima pojavili do detalja argumentovani tekstovi o modelima na kojima su akcionari Prve, kršeći propise, izvlačili tuđi novac iz svoje banke, guverner Žugić je zaprijetio da će uzeti stvar u svoje ruke i „naložiti istragu o tome kako su povjerljivi izvještaji CBCG dospjeli u javnost”!? To je vještina da se prepozna problem.

Potom je postao ministar finansija u sedmoj Vladi Mila Đukanovića. Tu je dozvolio da poreski dug poraste na više od pola milijarde eura (ima ih koji pominju 650). Da država plati više od 200 miliona tuđih kredita – bez centa naknade. Nije uspio izračunati koliko će poreske obveznike koštati tzv. zakon o majkama (licitira se iznosom od 25 do 60 miliona godišnje), poslanicima je potom prećutao istinu da će Zakon o zaradama u javnom sektoru odnijeti dodatnih 50 miliona eura iz državne i opštinskih kasa. Godišnje…

Filip Vujanović insistira da se Radoje Žugić imenuje prije izbora, na vanrednoj sjednici parlamenta. U suprotnom bi, kaže, „CBCG ostala bez svog rukovodioca”. A Šef DPS bez dobro pozicioniranog i krajnje lojalnog saradnika. Ne zna se šta bi bilo veća šteta.

Od braće braći

Godinu dana nakon što su Lukšić i Žugić izveli operaciju Prva banka, Đukanovićeva Vlada donosi odluku da se namjena zemljišta na morskoj obali u Krašićima promijeni iz pašnjaka u građevinsko zemljište za izgradnju turističkih objekata. Igrom slučaja, 18 mjeseci ranije, na tom su mjestu – na samoj obali -plac od 220 kvadrata kupili pola/popola Radoje Žugić i Stadion doo, firma u vlasništvu Vojina Žugića. ,,Ovo je urađeno uprkos činjenici da na kompletnoj parceli i dalje postoji teret morsko dobro te činjenice da je Crna Gora potpisnica Barselonske deklaracije koja, između ostalog, propisuju posebni režim zaštite obale od gradnje i to u pojasu od 100 metara od obale. Sada već sagrađeni objekat se nalazi na svega par metara od obale”, objelodanili su iz NVO MANS. Uz dodatnu informaciju da je Stadion vlasnik akcija Prve banke i korisnik njenog kredita vrijednog više od pola miliona. Istovremeno, ustvrdili su kako Radoje Žugić iz zvaničnih dokumenata ne može dokazati odakle mu novac za kupovinu polovine placa plaćenog 70 hiljada eura. Možda mogu Milo i Aco.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

JAVNE TAJNE POLICIJSKE TORTURE: Kriminalci sa značkom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nasilje i pokušaji da se ono zataška, prepoznatljiv su obrazac postupanja crnogorske policije duže od 30 godina. A možda i danas. Novitet su dokazi o sveprožimajućoj saradnji sa narkoklanovima

 

Crnogorska stvarnost. Dio visokorangiranih policajaca sarađivao je, a neki možda i dalje sarađuju, sa kriminalnim klanovima čiji se pipci protežu od Južne Amerike do Australije. Drugi su mučili ljude, snimali svoje iživljavanje nad uhapšenim/otetim i dijelili snimke na mrežama za koje su, nekada, računali da će ostati van vidnog polja kolega iz policije i konkurentskih organizovanih kriminalnih grupa.

Upućeni pretpostavljaju da su tim snimcima svojim šefovima dokazivali uspješno obavljen zadatak. Analitičari ukazuju kako je među kompromitovanim policajcima bilo i onih koji su pripadali i jednoj i drugoj grupi – korumpiranih i sadistički nastrojenih.

Od sredine marta, zbog navodne saradnje sa kavačkim narkoklanom,  uhapšeno je više bivših i sadašnjih pripadnika crnogorske policije. Počev od pomoćnika direktora Uprave policije zaduženog za borbu protiv organizovanog kriminala Dejana Kneževića, pa do službenika kriminalističko obavještajne analitike iz Bijelog Polja Dragana Kojovića koji je uhapšen u srijedu, dok je pokušavao da napusti Crnu Goru.

Prema dostupnim informacijama, prvi je sarađivao sa kavčanima  a drugi sa kriminalnom grupom specijalizovanom za šverc marihuane. Ta grupa nije koristila Skaj aplikaciju već Anom, konkurentski program koji je u međunarodni svijet kriminala podmetnula FBI, kako bi nadzirala njihove komunikacije i operacije. Otud su dešifrovani podaci stigli u Crnu Goru. Skupa sa onima koje je, vezano za Skaj aplikaciju, dostavio Europol.

Problem je što se u Podgorici ti podaci sporo čitaju a lako gube.

Tek zahvaljujući portalu libertaspress.me, saznali smo da postoje prepiska i fotografije koje pokazuju kako su pripadnici nekadašnjeg Odsjeka za posebnu operativnu podršku Uprave policije, pod komandom Mirka Banovića, tokom 2020. hapsili, otimali i zlostavljali ljude. I o tome izvještavali Radoja Zvicera, vođu kavačkog klana.  

Ovaj Odsjek je rasformiran 2021., nakon promjena u izvršnoj vlasti. Treba dodati kako je u to vrijeme (2020.) šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, bio Zoran Lazović jedan od najkontroverznijih pripadnika crnogorske državne i javne bezbjednosti (ANB i UP). On je, takođe,  smijenjen u martu 2021.

Ispostavilo se da je, dobrim dijelom, riječ o već prijavljenim slučajevima policijske torture. Neki su i procesuirani od strane suda. Ali, većina osumnjičenih i optuženih policajaca i dalje radi u UP-u.

,,Početkom ovog mjeseca je jedan od okrivljenih inspektora, Nemanja Vujošević, koji je morao biti suspendovan još u martu prošle godine kada je optužen, čak dva puta nastupio na televizijama kao predstavnik Uprave policije, pa se tako i saznalo da do suspenzije nije došlo, uprkos zahtjevu za njegovu suspenziju koju je Uprava policije ministru dostavila u julu prošle godine”, navodi se u današnjem (četvrtak) saopštenju Akcije za ljudska prava (HRA) u kome se odnos izvršne sudske vlasti prema policajcima optuženim za policijsku torturu opisuje i skorašnjim primjerom iz sudnice.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IMA LI DOVOLJNO PILOTA U SUSRET SEZONI POŽARA: Prekomandovani u kancelarije

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Službi zaštite i spasavanja Herceg Novi strahuju da tokom ove godine neće imati valjanu podršku iz vazduha koja je neophodna da bi se uspješno borili sa vatrenom stihijom. Podsjećaju na „zabranu“ letenja iskusnim pilotima u Vojsci Crne Gore

 

Dolaskom toplijih dana svake godine slična priča – državne službe su nespremne za borbu protiv vatrenih stihija. A požara je iz godine u godinu sve više, pa je ta nespremnost vidljivija i opasnija.

„Blizu je ulazak u novu požarnu seozonu a nema poboljšanja od strane države“, kaže za Monitor Zlatko Ćirović, komandir Službe zaštite i spašavanja Herceg Novi. Vatrogasci u ovoj bokeljskoj opštini su se protekle godine mjesecima borili sa požarima, a mnoge ne bi uspjeli da ugase da nije bilo pomoći iz vazduha.

Ćirović, koji je inženjer zaštite od požara sa dvodecenijskim stažom u Službi zaštite i spasavanja, uoči početka požarne sezone upozorava: „Imamo hendikep, dva pilota su dobili premještaj iz pilotske jedinice Vojske Crne Gore u pješadiju, a imamo i prelazak iz te jedinice u Direktorat za zaštitu i spasavanje. Znamo da je Vojska bila ključni nosilac za gašenje iz vazduha, a ovu sezonu dočekujemo sa manjkom od četiri pilota“.

On ističe da im je neophodna podrška iz vazduha i podsjeća na iskustvo iz 2017. kada je gorjela Luštica, i kada su vatrogasci bili potpuno nemoćni da nije bilo podrške iz vazduha. „Prepoznali smo da ima nade kada smo vidjeli pilote VCG, dali su se bezrezrevno i bili su heroji. Međutim, od septembra počinje hajka na te ljude i profesionalce. Ne mogu da shvatim da ulažemo u pilote, da bi ih se tako lako odrekli“, naglašava Ćirović.

Smjene o kojima govori Ćirović su se desile 22. avgusta prošle godine, prvog radnog dana nakon što je u Skupštini Crne Gore izglasano nepovjerenje Vladi. Tadašnji ministar odbrane Raško Konjević smijenio je potpukovnika Jovana Radetu sa dužnosti komandanta Vazduhoplovstva VCG, a nakon nekoliko dana smijenjen je i dotadašnji komandir jedine letačke jedinice u VCG – Mješovite eskadrile, major Radovan Perović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MONITOROVA ANKETA: Stari teret i novi strahovi 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: Koliko su vazni izbori u nedelju i kako ih vidite?

 

ZARIJA PEJOVIĆ
Hoće to s padom DPS-a

„U nedjelju se završava najduži januar u istoriji“.  Jezgrovitom dosjetkom, moj prijatelj je pretkazao vjerovatan ishod drugog kruga predsjedničkih izbora. Promjena koja će se desiti u nedjelju, nije izraz kadrovskog razvoja unutar sistema, jer Đukanovićeva autokratija nije tolerisala formiranje snažnih političkih figura, kako unutar DPS-a tako i vani…

PAULA PETRIČEVIĆ
Valja obrađivati svoj vrt

Uprkos preovlađujućoj ,,ili-ili” atmosferi nisam ubijeđena u to da su ovi izbori ,,istorijski”, niti da je na sceni nekakava presudna gigantomahija, iako bih zbilja voljela da je tako. Ne slažem se sa tezom da izbor nikad nije bio lakši, meni lično nikada nije bilo teže nego na ovim izborima jer čak ni poražavajuća logika izbora ,,manjeg zla” ovaj put, makar za mene, nije bila primjenjiva. ,,Stisni zube, začepi nos i zaokruži” – to nije izbor na koji pristajem. Dovoljno sam se puta prevarila da bih se sada namjerno pravila neznavenom…

ĐURO RADOSAVOVIĆ, PISAC
Đukanovićev odlazak, prostor za nove ljude i pokrete

Ovi izbori su prekretnica, jer nije mala stvar živjeti pod režimom Mila Đukanovića još pet godina. Ukoliko se konačno skloni sa scene ,biće to prostor za nove ljude, nove pokrete i mogućnost da već jednom zaživi demokratija i smjenjivost političara…

VESKO RADULOVIĆ, ADVOKAT
Poruke i retorika kao 1997.

Predsjednički izbori u nedjelju možda su najneizvjesniji još od predsjedničkih izbora 1997. godine, na kojima je takođe učestvovao jedan od kandidata na ovim izborima, aktuelni predsjednik g-din Đukanović. Nažalost, to nijesu jedine sličnosti sa izborima koji su se desili prije više od 25 godina jer su poruke i retorika kandidata gotovo identični kao i na tim izborima…

STEFAN ĐUKIĆ, ANALITIČAR
Rezultat određuje sudbine DPS-a i PES-a

Nalazimo se u prilično paradoksalnoj situaciji za crnogorsko društvo. Pred nama su izbori koji su sa društvene strane veoma važni, jer će determinisati politička kretanja u narednih par godina (možda i duže) a situacija je sasvim mirna. Kada uporedimo ovo sa izborima 2020. godine, kada smo posljednji put imali izbore u svim opštinama kao da je prošlo 30, a ne 3 godine. Ta opuštenija atmosfera je proizvod toga da promjene nisu strašne, da treba mijenjati i da se treba mijenjati…

 

MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CEGAS
Kontinuitet ili ne

Ulazimo u još jedne izbore  u nizu onih koji su se odvili u nesređenom izbornom zakonodavstvu uz veliki proj neusklađenosti i pravnih praznina. Tu su: nesređen registar prebivališta i boraviśta, uz loša rješenja Zakona o prebivalištu i boravištu, kao i nemogućnost utvrđivanja nezakonite dodjele drugog državljanstva, pored crnogorskog, i stalne zavisnosti od podataka zemalja iz regiona. Osujećenost povrđivanja kandidata za predsjednika i politizaciju Državne izborne komisije, koja mora pretrpjeti izmjene i uspostavljanje profesionalizovanog tijela, čije odluke u kontinutetu neće  potpadati pod sumnju u pravnu ispravnost. Nesređen birački spisak, bez mogućnosti provjere matičnih registara iz kojih se izvodi, čini jedan od osnovnih razloga nepovjerenja u cjelokupan izborni proces…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo