Povežite se sa nama

MONITORING

SLUČAJ RADOJA ŽUGIĆA, GUVERNERA POVRATNIKA: Svuda pođi – Acu dođi

Objavljeno prije

na

radoje-zugic-filip-vujanovi

Na nekom drugom mjestu‚ čak i u Crnoj Gori – ali u neko drugo vrijeme, tekst na ovu temu mogao bi imati svega dvije rečenice.

Otprilike: Samo je Filip Vujanović, u svom trećem predsjedničkom mandatu, mogao predložiti Radoja Žugića za novog guvernera Centralne banke. I samo u zemlji pod apsolutnom kontrolom Đukanovićevog DPS-a taj prijedlog može biti ozbiljno shvaćen i (vjerovatno) prihvaćen. Po onoj „veži – đe ti gazda kaže”.

U makar deset evropskih zemalja koje su prošle kroz period tzv. tranzicije (proces koji je u Crnoj Gori poprimio oblik hronične društvene bolesti), navedeno bi se moglo obrazložiti kratko: čovjek koji je prije nepune četiri godine, na pola mandata, podnio ostavku na funkciju guvernera CBCG da bi postao ministar finansija nema kredibilitet neophodan da se vrati na čelo Centralne banke. Čak i ako zanemarimo to što činjenice pokazuju da je bio najgori ministara finsansija u svih sedam vlada Mila Đukanovića od 1991. do danas.

Ako on 2012. nije shvatao da je pozicija guvernera CBCG jedna od pet najodgovornijih funkcija u zemlji – uz predsjednike države, Vlade, Skupštine i Ustavnog suda – nema razloga da povjerujemo kako mu je to jasno danas. Zato i Žugićevo junačenje: „Ako me izaberu na demokratski način, apsolutno ću prihvatiti posao”, treba shvatati kao obično samohvalisanje. U krugu partije. Doskorašnji ministar finansija zna da ga ne mogu izabrati na demokratski način pošto Vujanovićev prijedlog čak ni formalno nije ispravan.

Predloženi kandidat za guvernera CBCG mora biti osoba bez partijske knjižice. Radoje Žugić to nije. Istina, ne bi bio prvi koji će po završenom glasanju u parlamentu potpisati unaprijed pripremljeni obrazac i formalno napustiti voljenu Partiju. Žugić bi, međutim, mogao biti prvi koji će to – i to istim povodom – uraditi dva puta.

Žugića je Vujanović prvi put predložio za prvog čovjeka Centralne banke 2010. godine. I tada su svi oni što misle da se zakon mora poštovati i onda kada vam to ne ide u prilog, ukazivali na činjenicu da je predloženi kandidat dokazani član (vladajuće) partije. Nije pomoglo.

Voljom vladajuće većine Radoje Žugić je izabran za guvernera pa je, moguće na istom papiru i o istom trošku, nakon toga podnio ostavke na: članstvo u DPS-u, poslaničku funkciju, mjesto direktora Fonda PIO, članstvo u Komisiji za sistem Fonda PIO, članstvo u makar jednom skupštinskom odboru, Savjetu za privatizaciju i Socijalnom savjetu.

Potom se vratio u Vladu i ponovo postao član. Ne samo partije nego i njenog Glavnog odbora. Sad će, opet, podnijeti ostavku. I hajde neka neko posumnja u njegovu profesionalnost i političku nepristrasnost.

Da se ne šalimo.

„Predsjednik je za guvernera predložio bivšeg guvernera Centralne banke i ministra finansija u Vladi, a sadašnjeg savjetnika predsjednika Vlade”, stoji u zahtjevu koji je Vujanovića uputio parlamentu. Mogao je, jednako, dodati još ponešto iz zvanične biografije predloženog kandidata. Radoje Žugić je, piše tamo, radio „ i u odborima dvije komercijalne banke – Podgoričke banke prije privatizacije i Prve banke Crne Gore. Predsjedavao je odborima direktora Servisimporta, Centralne depozitarne agencije, Lovćen osiguranja.” Dvije od pomenutih kompanija od propasti je spasila privatizacija, dvije država, a pete više nema. Da li je to mana ili preporuka bivšem i budućem guverneru?

Takva dilema ne postoji kada je u pitanju afera Prva banka i njegova uloga u toj priči. Skupština akcionara Prve banke kojom su tada, kao većinski vlasnici gazdovali braća Đukanović – uz malu pomoć Svetozara Marovića, Srđana Kovačevića, Radmile Vojvodić, Gorana Sita Rakočevića, braće Šarić, kompanije Stadion doo (vidi boks), EPCG… izabrala je Žugića za člana odbora direktora početkom oktobra 2008. godine. Svi u Crnoj Gori, i mnogi van nje, već tada su znali da se Prva suočava sa ozbiljnim problemima likvidnosti i solventnosti. I da zbog toga velike nevolje imaju njeni deponenti kojima je banka, bukvalno, otimala novac sa računa (oko 30 miliona eura, prema izvještaju koji je tadašnji ministar finasija Igor Lukšić naknadno uputio Evropskoj komisiji).

Žugić se ipak prihvatio ponuđenog posla i uskoro postao i predsjednik upravnog odbora Prve. Zato je sredinom oktobra 2008. saopštio da je „zbog novog profesionalnog angažmana” podnio ostavku na mjesto direktora Fonda PIO. Početkom novembra CBCG mu je dala neophodnu saglasnost za imenovanje na mjesto predsjednika UO Prve banke. Konačno, Radoje Žugić je 18. decembra 2008. godine, kao predsjednik Odbora direktora Prve, potpisao sa Igorom Lukšićem ugovor o vladinoj pozajmici 44 miliona eura ,,isključivo za obezbjeđenje likvidnosti” (Lukšić kasnije Evropskoj komisiji objašnjava kako ta sredstva nijesu iskorišćena po utvrđenim pravilima, dok u kući brani Šefa tvrdnjom da „ne vidi nijedan razlog da se priča o tome”).

Nepunih mjesec dana kasnije, 12. januara 2009. godine, Pobjeda objavljuje razgovor sa Radojem Žugićem, ,,direktorom Fonda PIO”. ,,Globalna ekonomska kriza može dotaći i Crnu Goru”, mudro zbori čovjek u čijoj zvaničnoj biografiji 2010. godine, na sajtu Fonda PIO, piše da je za direktora Fonda PIO ,,ponovo izabrana 12. januara 2009. godine”.

Gdje je bivši i budući guverner radio između 18. decembra ‘08. i 12. januara ‘09. godine? Odgovor na to pitanje – prema različitim procjenama – vrijedi od 44 do 300 miliona eura. Ne Radoju Žugiću. Nego nama i braći Đukanović.

Radoje Žugić je pažljivo čuvao tu tajnu. Na drugoj strani, nije krio pristrasnost prema Prvoj i njenim vlasnicima.

Kada se u ljeto 2009. godine, u Skupštini Crne Gore razgovaralo o tome kojim je bankama i po kom kriterijumu otišla državna pomoć (pozajmice, prijevremeni otkup kredita…) poslanik Žugić je insistirao da to pitanje ne treba postavljati ,,jer su sve banke imale isti problem”. Mislite da budući guverner tada nije znao da samo jedna banka u Crnoj Gori nije blagovremeno izvršavala naloge svojih klijenata prisvajajući tako 30 miliona eura? I da su samo vlasnici jedne (Prve) banke svoj akcijski kapital sačuvali tako što im je država doturila novac koji su trebali da joj vrate?

A u ljeto 2012, nakon što su se u medijima pojavili do detalja argumentovani tekstovi o modelima na kojima su akcionari Prve, kršeći propise, izvlačili tuđi novac iz svoje banke, guverner Žugić je zaprijetio da će uzeti stvar u svoje ruke i „naložiti istragu o tome kako su povjerljivi izvještaji CBCG dospjeli u javnost”!? To je vještina da se prepozna problem.

Potom je postao ministar finansija u sedmoj Vladi Mila Đukanovića. Tu je dozvolio da poreski dug poraste na više od pola milijarde eura (ima ih koji pominju 650). Da država plati više od 200 miliona tuđih kredita – bez centa naknade. Nije uspio izračunati koliko će poreske obveznike koštati tzv. zakon o majkama (licitira se iznosom od 25 do 60 miliona godišnje), poslanicima je potom prećutao istinu da će Zakon o zaradama u javnom sektoru odnijeti dodatnih 50 miliona eura iz državne i opštinskih kasa. Godišnje…

Filip Vujanović insistira da se Radoje Žugić imenuje prije izbora, na vanrednoj sjednici parlamenta. U suprotnom bi, kaže, „CBCG ostala bez svog rukovodioca”. A Šef DPS bez dobro pozicioniranog i krajnje lojalnog saradnika. Ne zna se šta bi bilo veća šteta.

Od braće braći

Godinu dana nakon što su Lukšić i Žugić izveli operaciju Prva banka, Đukanovićeva Vlada donosi odluku da se namjena zemljišta na morskoj obali u Krašićima promijeni iz pašnjaka u građevinsko zemljište za izgradnju turističkih objekata. Igrom slučaja, 18 mjeseci ranije, na tom su mjestu – na samoj obali -plac od 220 kvadrata kupili pola/popola Radoje Žugić i Stadion doo, firma u vlasništvu Vojina Žugića. ,,Ovo je urađeno uprkos činjenici da na kompletnoj parceli i dalje postoji teret morsko dobro te činjenice da je Crna Gora potpisnica Barselonske deklaracije koja, između ostalog, propisuju posebni režim zaštite obale od gradnje i to u pojasu od 100 metara od obale. Sada već sagrađeni objekat se nalazi na svega par metara od obale”, objelodanili su iz NVO MANS. Uz dodatnu informaciju da je Stadion vlasnik akcija Prve banke i korisnik njenog kredita vrijednog više od pola miliona. Istovremeno, ustvrdili su kako Radoje Žugić iz zvaničnih dokumenata ne može dokazati odakle mu novac za kupovinu polovine placa plaćenog 70 hiljada eura. Možda mogu Milo i Aco.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo