Povežite se sa nama

MONITORING

PREDIZBORNI BIZNIS U SJENCI ZASTAVA: Veliki poslovi skrivenih partnera

Objavljeno prije

na

Milo_Djukanovic_23_sept_2012_23

Na predizbornim konvencijama krupne riječi: država, budućnost, mir, sklad… A u sjenci crvenih zastava i patetičnih podsjećanja na 21. maj 2006. – pripremaju se i sklapaju krupni poslovi.

DPS je ovu predizbornu kampanju započeo, praktično, još početkom jula. Tada je Milo Đukanović, predsjednik te partije i premijer u svom sedmom mandatu, tokom radne posjete Pljevljima obećao kako će „u septembru početi izgradnja drugog bloka TE”. Naravno da se to nije desilo. Uostalom, u Đukanovićeva ekonomska obećanja danas vjeruju samo njegovi školski drugovi, prijatelji sa basketa i članovi porodice. Oni znaju zašto.

Bila je to, međutim, precizna najava onoga što nas je zadesilo već ove jeseni kada je odlazeća vlada krenula da na juriš pozavršava sve kontroverzne poslove sa svojim, manje ili više skrivenim, partnerima.

U najkraćem: sredinom septembra Vlada je „nakon sedam godina priprema” potpisala koncesioni ugovor koji otvara vrata za istraživanje nafte i gasa u ovom dijelu Jadrana. Uzaludni su ostali protesti ekologa iz manje-više svih zemalja Mediterana (ogromni ekološki rizici), domaćih ekonomista (nedefinisana prava i obaveze učesnika u ovom poslu) i turističkih radnika (naftne platforme na horizontu ne privlače platežne goste).

Vladin partner u ovom poslu je italijansko –ruski konzorcijum Eni Nivatek. U prisustvu premijera, ugovor su potpisali ministar ekonomije Vladimir Kavarić i predstavnici konzorcijuma Karlo Ruso i Andrej Popov. Naši su onda požurili na sljedeću predizbornu tribinu, da sa bine pljuju po opoziciji koja „ruskim parama ruši Crnu Goru”.

Samo petnaestak dana kasnije, ovog puta „nakon dvije godine intenzivnih pregovora” potpisan je ugovor o izgradnji II bloka TE u Pljevljima, između Elektroprivrede CG i češke kompanije Škoda Praha. Podrazumijeva se, pod nadzorom izvršne vlasti. I ovaj posao krase brojne nepoznanice – od ukupnih troškova gradnje i načina na koji će oni biti finansirani, do izbora opreme koja će biti ugrađena u novu TE i pitanja šta će njen rad donijeti a šta odnijeti stanovnicima Pljevalja. Od novca do zdravlja.

Još su polemike bile u punom jeku kada je iz Vlade stigla stidljiva naznaka novog posla stoljeća. Firma imena Vitals Global Healthcare, navodno sa Malte, ponudila je Vladi da na 30 godina preuzme upravljanje našim zdravstvenim ustanovama – od KBC Podgorica i postojećih domova zdravlja do novih bolnica koje bi, obećavaju, oni izgradili. Taj bi ih posao, kažu, koštao 375 miliona eura. Na drugoj strani, Vladina obaveza bila bi samo da zaključi ugovor o koncesiji, obezbijedi potrebno građevinsko zemljište, pomogne kod pribavljanja licenci i u budžetu opredijeli za sada nedefinisan iznos za zdravstvenu zaštitu kojim bi se plaćale usluge VGH. Šta bi radila država ako bi brigu o zdravlju svojih građana, sa ili bez tendera za izdavanje koncesije, povjerila nekoj privatnoj kompaniji pitali su se dobronamjerni? Kao da nisu u pitanju ljudi nego, ne bilo primijenjeno, listopadne i četinarske šume sa sjevera države.

Umjesto odgovora, ministar zdravlja Budimir Šegrt kaže kako „sada radimo na osnovu njihove inicijative pripremu za raspisivanje tendera”. Na informacije da sa Malte na račun VGH stižu optužbe o upletenosti u korupcionaške afere, Šegrt odgovara: „Biće javna rasprava prije toga (tendera) i onda će sve biti transparentno, tako da mene to ne brine”.

I zašto bi. Ministar je na ovu poziciju došao kao dokazano nesposoban menadžer – iz privatizovane pa upropaštene bolnice Meljine. A njegovo objašnjenje da izvršna vlast „radi na osnovu njihove inicijative (potencijalnog koncesionara/kupca crnogorskog zdravstva)” pokazuje svu promišljenost i dalekovidost sa kojim odlazeća vlada upravlja državom. Opet, ministar priznaje kako VGH nije „jedina sa kojom smo do sada razgovarali”, što bi moglo da znači da ideja o mogućoj trgovini zdravljem građana Crne Gore nije nova. „Bilo je velikih medicinskih lanaca i institucija iz Kanade, Azerbejdžana, Turske, Italije”, pohvalio se Šegrt.

Konačno, i samo nedjelju dana pred predstojeće izbore, Đukanovićeva vlada pokušala je da utopi Buljaricu. Vlada je, ponovo na zahtjev potencijalnog investitora – raspisala tender kojim svoje i tuđe zemljište, obalu i more nudi u 90-godišnji zakup. Bez jasnih naznaka šta bi taj posao mogao donijeti Crnoj Gori, mještanima i stvarnim vlasnicima zemlje na koju je neko bacio oko. Treba li pominjati – i ovdje su u igri krajnje sumnjivi investitori. Pošto se pokazalo da Vladin partner, unaprijed poznat samo Đukanovićima i njihovim najbližim saradnicima (Radoje Žugić, Branimir Gvozdenović, Vujica Lazović…) ne dolazi iz Emirata već sa Kajmanskih ostrva. I da ih u Crnoj Gori, kao direktorka filijale, predstavlja bivša službenica Ministarstva turizma i održivog razvoja.

Otud informacija da je Žugić, doskorašnji Đukanovićev savjetnik i predsjednik Tenderske komisije, odobrio ovaj posao istog dana kada je podnio ostavku na te funkcije (i članstvo u DPS) da bi potom bio izabran za guvernera CBCG, predstavlja samo pikanteriju i detalj u biografiji čovjeka koji je, na vrlo sličan način, već poslovao u okvirima privatno-javnog partnerstva (Prva banka i njena pozajmica iz državnog budžeta).

Tako smo došli u situaciju da Vlada, na kraju mandata, pokušava realizovati poslove u koje nije smjela da se upusti u redovnoj proceduri.

„Treba da pažljivo analiziramo svaki od privatizacionih aranžmana i kritički provjerimo odgovornost partnera prema ugovorenim obavezama”, najavljivao je Đukanović uoči svog sedmog premijerskog mandata. Danas to obećanje vrijedi taman koliko i ono iz 2008. ,,Potreban nam je autoput prema sjeveru, a ne dokumentacija o njemu”. Osam godina kasnije ni puta ni dokumenata. Samo je pitanje o sudbini 100 miliona eura od prodaje Telekoma koje su, navodno, namijenjene za gradnju ovog puta svrstano u red onih zbog kojih se sudi za veleizdaju. A Đukanović se dosjetio – u pećini koja bi trebalo da simbolizuje budući tunel dug više od tri kilometra – on, umjesto o kašnjenju aktuelnih radova priča o novim planovima. Kinezi bi, veli, htjeli da rade i sledeću dionicu autoputa (Mateševo –Andrijevica). Šta je tu vijest? Ili vi znate neku građevinsku firmu koja ne bi željela da gradi autoput po cijeni većoj od 15 miliona po kilometru?

Ali nećemo o neispunjenim obećanjima već o stvarnim – i uglavnom faličnim -poslovima koje je DPS odradio u sjenci predizborne kampanje.

Počelo je još 1996. kada je, dok su Slavko Perović i Novak Kilibarda formirali Narodnu slogu, Crna Gora dobila prvog operatera mobilne telefonije. Ugovor o koncesiji koji su Vlada CG i ET potpisali 25. januara 1996. godine predviđao je da „Republika neće izdati neku drugu koncesiju za zemaljsku, mobilnu, javnu, dupleks bežičnu komunikacionu mrežu za cjelokupni period od 20 godina od datima stupanja na snagu ove koncesije”. Tako je premijer Đukanović, suprotno Ustavu koji je zabranjivao omogućavanje i podsticanje monopola, tadašnjem Promonteu obećao dvije decenije monopola. Ugovor je potpisan nepuna 24 sata prije nego su na snagu stupile Direktive EU o ukidanju specijalnih i ekskluzivnih prava u sferi mobilne telefonije. Do danas ne znamo koliko smo i čime platili da ovo tržište ne bude monopolizovano do početka ove godine.

Sledeći „posao stoljeća” obavljen je, bukvalno, uzmeđu dva kruga predsjedničkih izbora 1997. godine. Privatizacija Trebjese preokrenula je raspoloženje u Nikšiću pa je Đukanović nadoknadio manjak od pet hiljada glasova u odnosu na Momira Bulatovića i postao predsjednik Crne Gore. Novac od te privatizacije (25 miliona maraka) nestao je bez traga, u Trebjesi danas radi pet puta manje radnika nego prije 20 godina, a rekonstrukcija pruge Nikšić-Podgorica plaćena je, umjesto tim novcem, kreditom od blizu 100 miliona eura. I ta je odluka donijeta uoči izbora.

Predizborna kampanja 1999. poslužila je za prodaju Jugopetrola (ugovorena dokapitalizacija od 65 miliona ostala je samo obećanje). Ugovor o prodaju hotela As potpisan je 2002. godine. Njega je od Budvanske rivijere kupila navodno ruska Nega turs (skoro smo saznali da je njen aktuelni vlasnik Podgoričanin Neđeljko Gardašević) za 2,2 miliona eura uz obavezu da investira deset miliona i hotel otvori do kraja 2003. Hotel još nije otvoren.

I prvi izbori u nezavisnoj Crnoj Gori iskorišćeni su za pokušaj prodaje Termoelektrane i Rudnika uglja u Pljevljima Olegu Deripaski. Tek poređenja radi – vlast je tada tvrdila da Deripaska drugi blok TE može napraviti sa obećanih 190 miliona. Sad, kada mi plaćamo, isti posao vrijedi skoro dva puta više. Godinu dana je Vlada tražila model po kome bi od Deripaske u Pljevljima kupovala skuplju struju da bi je potom, u Podgorici (KAP), po nižoj cijeni prodavala – Deripaski. Kada se pojavila opasnost da DPS ostane u manjini zbog ovog posla vlast je digla ruke od njega. A Đukanović se ponovo vratio u premijersku fotelu.

Iz nje, sa istim (privatizacionim) ambicijama čeka i nove izbore.

Predreferendumska posla

Što važnije glasanje to više posla. U predreferendumskoj kampanji, koja je trajala od potpisivanja Beogradskog sporazuma, prodati su Telekom, KAP, Boksiti, ali i Prva (tada Nikšićka) banka. Svaki od ovih poslova izrodio je makar po jednu aferu. Prije četiri godine potpredsjednik Lazović tumači: ,,Najveći izazov nove vlade biće dalja sudbina podgoričkog Kombinata aluminijuma”. Samo šest mjeseci kasnije, Vlada je pokrenula stečaj u KAP-u. Taj posao nas je, ukupno, koštao više od 500 miliona eura. I premijerov brat Aco Đukanović kupio je prvi paket od 14 odsto akcija bivše Nikšićke banke 2005. godine. Godinu kasnije njegova Monte Nova od Vlade kupuje još 42 odsto akcija banke. Tako je Aco postao većinski vlasnik Prve, kojom je bez neophodne saglasnosti CBCG upravljao sve do pred kraj 2008. godine. Potrebno odobrenje pribavio je tek pošto je sunovratio banku, da bi ispunio formalni uslov za dobijanje državne pozajmice od 44 miliona eura. Ugovor je u ime banke potpisao aktuelni guverner CBCG Radoje Žugić. O načinu na koji je vraćena ova pozajmica pisaće se knjige.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

,,Bez obzira što se može desiti da neki predlog ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića ne dobije podršku ni naše stranke, u ime UCG, ipak, saopštavam da svi kandidati nisu isti i da ni po koju cijenu, pa ni javnog sporenja sa kolegama, ne pristajem da se paušalno svi kandidati svrstaju u isti koš i uz to još označe kao kandidati bivšeg režima”, saopštio je Danilović.

U svakom slučaju, nastavak priča o tome da li su sadašnji vršilac dužnosti direktora Uprave policije i njegovi protivkandidati na bilo koji način povezani sa bivšim režimom, neće povratiti sigurnost i osjećaj bezbjednosti građanima Crne Gore. A Brađaninu to mora biti jedan od najvažnijih zadataka.

Prednost Brđanina je, smatraju njegovi promoteri, to što se odmah može uhvatiti u koštac sa organizovanim kriminalnim grupama, budući da je kao dojučerašnji analitičar morao imati pristup tajnim podacima. Zato vjeruju da on ima priprenljen plan djelovanja. I dok novoimenovani v.d. direktora bude spremao taktiku za očekivani obračun sa kriminalom, koji mora prvo sprovesti u redovima UP-a, javnost čeka da vidi koga će imenovati za svoje najbliže saradnike.

Oponenti mu, sa druge strane, već sada zamjeraju da, osim to što je završio FBI akademiju, nijesmo mogli čuti još neku ozbiljniju pohvalu za njegov rad prethodnih godina. Makar kada je riječ o postignutim rezultatima. Abazović ima objašnjenje za to: ,,Mnogi ljudi koji su bili u policiji nisu mogli da dođu do rezultata jer je struktura u samom vrhu bila postavljena potpuno pogrešno i određivanje prioriteta UP-a je bilo potpuno pogrešno“. Potpredsjednik Vlade naglašava da su pripadnici policije protekla dva mjeseca ostvarili „značajne rezultate“ ali navodi kako „može to još bolje“.

Abazović zaključuje da je za efikasnu borbu protiv organizovanog kriminala neophodno dovesti nove ljude na ključna mjesta u policiji. ,,Ne znam šta su njegovi (misli na Z. Brđanina) planovi ali znam šta su planovi Vlade CG, znam šta su planovi potpredsjednika zaduženog za bezbjednost, znam šta su planovi ministra unutrašnjih poslova: ljudi koji su bili na najvišim pozicijama u UP-u moraju da budu razriješeni, penzionisani, postavljeni na neka druga mjesta, a u svakom slučaju ne mogu više da obavljaju te dužnosti. Dakle, novi ljudi, novi menadžment, novi pomoćnici. Trebaju nam drugi ljudi, treba nam svježa energija, drugi koncept, drugi prioriteti i to je to. Ko je spreman na to – nek izvoli. Svi su dobrodošli koji mogu da rade profesionalno, a nekima koji su imali tu šansu a nisu radili na taj način treba se zahvaliti”, pojasnio je potpredsjednik Vlade.

Kako god, Brđanin će jedno vrijeme biti v.d. direktora Uprave policije. Sve dalje ostaje neizvjesno. Možda njegovo imenovanje u „pravog“ direktora ne zavisi od mišljenja skupštinskog Odbora za bezbjednost (računica pokazuje da, bez DF-a, Vladin prijedlog neće dobiti podršku), ali će svakako zavisti od odluke ostalih kandidata da li će se žaliti Upravnom sudu. Tačnije, da li će pokušati da ospore i ponište tek okončani konkurs.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Predsjednik Opštine Tuzi Nik Đeljošaj nove je mjere nazvao diskriminatorskim  i najavio da će ugostiteljski objekti, po odluci rukovodstva Opštine Tuzi, ostati otvoreni. „Svim našim prijateljima ugodna kafa, a neprijatelji ako nas budu ometali, imaćemo iznenađenje i za njih”, poručio je Đeljošaj u srijedu veče, nakon sastanka sa ugostiteljima iz Tuzi.

Iz Vlade, izgleda, te najave nijesu uzeli za ozbiljno pa su ih u četvrtak otvoreni kafići u Tuzima zatekli nespremne. Na to su premijer Zdravko Krivokapić i potpredsjednik Vlade nadležan za pitanja bezbjednosti Dritan Abazović reagovali kao da su na vlasti trideset godina, a ne nepuna tri mjeseca. Srdito. Poslali su policajce u Tuzi da zatvore lokale i privedu neposlušne. Ali, pred njih su izašli građani najmlađe opštine u Crnoj Gori, blokirajući međunarodni put Podgorica – Skadar.

Đeljošaj je dodatno podigao temperaturu. ,,Ova odluka je lična, kao osveta za postavljanje zastava Albanije i Kosova na zgradu Opštine“, prenijeli su elektronski mediji izjavu u kojoj tvrdi da mu se Krivokapić i Abazović svete zbog prethodnih političkih razmirica. Potom je najavio da će premijer doći na razgovore. „Konačno me nazvao predsjednik Vlade g. Krivokapić i dogovorili smo sastanak u 14:00 u zgradi Opštine Tuzi“, objavio je Đeljošaj na društvenim mrežama. „Tražio je od mene da održimo sastanak u Vladi, međutim kao predstavnik naroda, a znajući da će za mnom doći i okupljeni građani, konačno smo došli do dogovora, da se sastanak održi u Tuzima“.

Do najavljenog sastanka, koji će biti održan nakon završetka ovog teksta, ostalo je još nekoliko sati, a na društvenim mrežama već je krenuo obračun onih koji računaju da je jučerašnjom odlukom o zatvaranju lokala u Tuzima Vlada diskriminisala Albance (Danilovgrad i Bar ne potkrjepljuju tu tezu) sa onima koji smatraju da se Đeljošaj, odbijajući da se povinuje mjerama Ministarstva zdravlja, stavio na čelo svojevrsne pobune. Sve je to, naravno, začinjeno nacionalnim prepucavanjima i prebrojavanjima na prijatelje i neprijatelje. I imenovanjem navodno glavnog krivca – potpredsjednika Vlade. Jedni mu spočitavaju da je izdao svoje, drugi da je prema njima bio suviše mek a treći, oni koji ga već mjesecima vrijeđaju na ljudskoj i nacionalnoj osnovi, i jedno i drugo.

Za glasove razuma sve je manje mjesta. A u najavi je još jedna vruća tema.

,,Veliki broj građana koji godinama žive u Crnoj Gori, a nisu dobili državljanstvo naše zemlje zaslužili su da se to pitanje konačno riješi. Vlada Crne Gore u narednom periodu pristupiće rješavanju ovog problema”, tvitnuo je Krivokapić početkom nedjelje. I ostao nedorečen.

Da li Vlada namjerava da mijenja Zakon o državljanstvu ili  će samo primijeniti odredbe postojećeg, prema kome se crnogorsko državljanstvo može dobiti preko roditelja, mjestom rođenja, brakom i(li) boravkom u Crnoj Gori?

U prvom slučaju, Crna Gora bi brzo mogla udvostručiti, pa i utrostručiti broj svojih državljana, upisom svih stanovnika susjednih zemalja, a prije svega državljana Srbije, koji imaju neke porodične ili imovinske kopče sa Crnom Gorom. Tim pitanjem Krivokapić  se bavio još jesenas. Tada je, u razgovoru za Minu, rekao da brojni građani Srbije čekaju dvojno državljanstvo i da to „ne treba nikome braniti“. Budući premijer je, ipak, istovremeno i upozorio kako „Crna Gora ima mali broj stanovnika i svaka promjena u tome bi mogla da poremeti odnos snaga“. Da li je zadržao taj oprez – tek ćemo vidjeti. Uglavnom Krivokapić je tada promovisao logiku zapadnih država, da „tamo gdje neko plaća porez tu treba i da glasa“.

Pravo glasa je, ipak, samo dio problema na koji bi mogla uticati promjena politike dodjele državljanstva. Jasno je da bi tako došlo do neminovne promjene nacionalne, vjerske i jezičke strukture među državljanima Crne Gore. Toga je svjesna i većina malih evropskih država koje su prilično restriktivne po pitanju prijema u državljanstvo.

Nešto drugačije stvari stoje kada je u pitanju mogućnost dodjele državljanstva onima (izbjegla i raseljena lica) koji decenijama žive i rade u Crnoj Gori. Nezvanično, broj tih osoba koje ispunjavaju uslov za dobijanje crnogorskog državljanstva, što podrazumijeva istovremeno odricanja od državljanstva zemlje iz koje su došli, mjeri se stotinama. Poseban problem među njima imaju oni rođeni u Crnoj Gori. Oni, trenutno, nemaju nijedno državljanstvo, pa ni mogućnost da dobiju putne isprave. Pravnici smatraju da bi se većini od njih moglo izaći u susret prema odredbama postojećeg Zakona. Dovoljna bi, kažu, bila samo dobra volja. Koju bivše vlasti nijesu imale, kalkulišući njihovim političkim opredjeljenjem.

Premijer se pitanjem državljanstva pozabavio i u svom ekspozeu. ,,Želimo da i postojeći program ekonomskog državljanstva promijenimo u program državljanstva za visokokvalifikovani kadar”, najavio je, bez detalja.

Dodatna objašnjenja tek očekujemo. Mada, Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom će već biti jasnije šta je kome činjeti.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Obrazloženje odluke o davanju saglasnosti na gradnju dvospratnog restorana, ogromnog parkinga i drugih sadržaja u zaštićenoj zoni Turskog rta, od strane direktorice Miranović, karakteriše površnost, nestručnost i stavljanje Uprave za zaštitu u službu pojedinačnih i partijskih interesa koji su bili važniji od poštovanja UNESCO standarda. Anastazija Miranović ocijenila je kako će kafe-restoran na Verigama oplemeniti taj zapušteni prostor, na kome su se nalazile tezge za prodaju šarenih džempera i raznih drangulija, te da se iz kafea može uživati u pogledu na zaliv.

Da društvo Hefesta dobije dozvolu za gradnju restorana na Turskom rtu, upregle su se mnoge državne institucije. Prije svih Ministarstvo održivog razvoja i turizma i tadašnji ministar Branimir Gvozdenović lično. On je zaslužan za donošenje izmjena i dopuna Plana privremenih objekata u zoni morskog dobra za period 2013 –2015,  kojim je, umjesto predviđenog turističkog info-punkta površine 4 kvadrata, odobrio da se na platou vidikovca na Turskom rtu ucrta ugostiteljski objekat armirano-betonske konstrukcije, površine 190 m2 u osnovi, sa prostranim parkingom, koji ni po čemu ne pripada kategoriji privremenosti.

Idejni projekat „privremenog” kafe-restorana Verige 65 izradio je arhitekta Goran Radović, nekadašnji dekan Arhitektonskog fakulteta. On nije imao problem sa lokacijom i položajem tog objekta u odnosu na okruženje, koji su prema navodima eksperata ICOMOS-a presudni za njegovo uklanjanje.

„Odluka da se dozvoli ova gradnja ukazuje na hitnu potrebu da se razvije definicija privremenog karaktera za potrebe Plana. Privremeni objekti treba da budu takvi da se lako mogu demontirati, ostavljajući malo tragova svog ograničenog prisustva. Treba staviti vremenski limit na sve što je dozvoljeno ovim zakonodavstvom, a i dalje postoji”, zaključuje se u Izvještaju.

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici „da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebala da bude ključna karakteristika”.

Za sprovođenje ove preporuke određuju se Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, Opština Kotor i opštinski Savjet za baštinu.

Ugovor koji je društvo Hefesta zaključilo sa JP Morsko dobro o korišćenju lokacije Turski rt, ističe već krajem 2021. godine sa pravom produžetka do 2023.  Na osnovu Programa privremenih objekata u zoni morskog dobra za period 2019–2023. zaključen je posljednji ugovor sa Hefestom za korišćenje morskog dobra, koji je Aneksom III u novembru prošle godine produžen do kraja 2021.

Ocjena da jedan ugostiteljski objekat ugrožava Izuzetnu univerzalnu vrijednost prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora predstavlja svojevrsni „crveni karton” institucijama i pojednicima koji su omogućili devastaciju Turskog rta. Da li će pojedinačni privatni interesi prevagnuti u odnosu na interes društva da područje Kotora ni u kom slučaju ne izgubi mjesto na Listi svjetske baštine, pokazaće se najkasnije za dvije godine.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo