Povežite se sa nama

MONITORING

VLADIN IZVJEŠTAJ O PRIMJENI ZAKONA O ZAŠTITI OD NASILJA U PORODICI: Hvalospjev od magle

Objavljeno prije

na

Vlada je u petak, prethodne sedmice, objavila Izvještaj o primjeni Zakona o zaštiti nasilja u porodici. Zakon koji se analizira donesen je prije šest godina, a generalni stav autora izvještaja je da se taj zakon počeo primjenjivati – uspješno. Čitalac ovog dokumenta ostaće u najmanju ruku iznenađen kada u posljednjim pasusima ovog obimnog dokumenta, a nakon slinih tabela, brojki i ostalih čuda, sazna da Vlada pri pisanju tog hvalospjeva nije imala potrebne statističke podatke.

,,U ovom trenutku, proces prikupljanja podataka u vezi sa Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici je nedovoljan i spor. Većina institucija nema elektronske sisteme za prikupljanje podataka, s izuzetkom policije i Ministarstva rada i socijalnog staranja. Međutim, sistem elektronske baze podataka policije još nije ažuriran kako bi odgovarao Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici u pogledu prikupljanja podataka. A Ministarstvo rada i socijalnog staranja je tek nedavno (2014/2015) počelo da prikuplja sveobuhvatne podatke o socijalnoj zaštiti u vezi sa žrtvama nasilja u porodici, dok sveobuhvatni podaci prije tog vremena ne postoje”, navodi se u Izvještaju.

Podaci se na pravi način ne uzimaju ni u zdravstvenim ustanovama, gdje se, kako se navodi u Izvještaju, oni prikupljaju po osnovu povrede, a ne okolnosti u kojima je ta povreda nastala, što je ključno za slučajeve porodičnog nasilja. Onda slijedi poslastica: ,,Isto važi i za obrazovne ustanove , i organe za prekršaje koji još prikupljaju podatke u pisane registre i kreiraju statistiku ručno”. Moš mislit statistike.

Strategijom zaštite od nasilja u porodici predviđeno je kreiranje integrisanog sistema prikupljanja podataka u okviru projekta „socijalni karton”. Ideja je bila automatska razmjena informacija između socijalnih institucija, kako bi se poboljšala efikasnost tih organa.

,,Međutim, sistem se još ne implementira. Sveobuhvatna evaluacija Zakona o zaštiti od nasilja u porodici nemoguća je zbog nedostatka podataka i jedinstvenog modela prikupljanja podataka iz institucija nadležnih za sprovođenje Zakona”, konstatuje se u Vladinom Izvještaju. I konačno priznaje: ,,Pribavljanje verifikovanih, tačnih statističkih podataka je težak, ako ne i nemoguć zadatak”.

U prevodu: nema dovoljno podataka da bi se zakon evaluirao, ali se on ipak evaluira i zaključuje da se zakon primjenjuje – uspješno. Odlično.

Maja Raičević, iz Centra za ženska prava ukazuje da u dokumentu ne postoje podaci o jednom od glavnih pokazatelja uspješne primjene Zakona.

,,Nema informacije o tome koliko je hitnih zaštitnih mjera izrečeno, ni koliki je broj mjera koje se odnose na djecu.To je važno znati , jer je hitnost u postupanju institucija ključ prevencije nasilja i zaštite žrtava i najbolji pokazatelj (ne)uspješne primjene zakona”, ukazuje ona.

Problem postoji i sa podacima koji su ipak uspjeli biti prikupljeni.

,,Podatak o porastu broja izrečenih mjera za 1.000 odsto od 2010-2015, je irelevantan,s obzirom da je zakon donijet tek 2010, te da prije toga nijesu ni postojale zaštitne mjere”, upozorava Raičevićeva.

Ona napominje da je iz podataka koji je Vlada u Izvješaju objavila očito da je broj izrečenih zaštitnih mjera neopravdano nizak u odnosu na ukupan broj procesuiranih predmeta.

,,Posebno kada je u pitanju mjera udaljenja iz stana. Dakle, od ukupno 8.909 predmeta koje su sudovi za prekršaje imali u radu od 2010-2015. godine, izrečene su smo 433 mjere zabrane uznemiravanja i uhođenja, 262 mjere zabrane približavanja i samo 161 zaštitna mjera udaljenje iz stana ili drugog prostora za stanovanje”, kaže ona i dodaje da je visok i procenat oslobađajućih presuda, uslovnih i novčanih kazni, mjera upozorenja, dok je kazna zatvora izrečena u svega 8,76 odsto slučajeva. Kada je u pitanju policija , napominje direktorica Centra, vidi se da policajci ne izriču naredbu udaljenja nasilnika iz stana.

Na osnovu čega je primjena zakona ocijenjena uspješnom nije baš najjasnije, pošto prikupljena statistika ukazuje i da se gotovo pa ne primjenjuje institut povjerljivog lica koji je ovaj zakon uveo kao novinu prije šest godina.

Prema Zakonu, žrtva može izabrati lice koje će prisustvovati svim postupcima i radnjama u vezi zaštite, tzv. – povjerljivo lice. To može biti član porodice, ali i bilo ko drugi u koga žrtva ima povjerenje. Nadležni organi su obavezni da omoguće prisustvo takve osobe u svim postupcima i radnjama u koje je uključena žrtva, a koji su u vezi sa odnosima u porodici.

,,Tokom 2013. godine centri za socijalni rad su imenovali povjerljivo lice u samo 1,4 posto slučajeva; 2014. godine dolazi do blagog porasta pa su povjerljiva lica imenovana u 4,3 posto slučajeva; u 2015. godini je stanje nepromijenjeno te su centri za socijalni rad imenovali povjerljivo lice u 2,2 posto slučajeva”, navodi se u dokumentu.

Nedostaci koje i autor izvještaja , osim nedostatka podataka, definiše kao takve su: nedovoljan nivo koordinacije u radu sa žrtvama nasilja u porodici između institucija; nedostatak kapaciteta i resursa centara za socijalni rad i zdravstvenih ustanova; nedostatak odvojenih i specijalizovanih usluga za djecu žrtve nasilja u porodici; nedovoljna obuka zdravstvenih radnika za specifične vrste nasilja, u pogledu identifikacije žrtava i prijavljivanja slučajeva nasilja u porodici.

Bez obzira na sve na kraju dokumenta se konstatuje da se ,,na osnovu prikupljenih podataka, može zaključiti da je posvećenost Vlade Crne Gore rješavanju problema nasilja u porodici evidentna”.

Kad je već tako nesporna posvećenost Vlade rješavanju problema porodičnog nasilja možda da pomagnu da se podaci o žrtvama porodičnog nasilja počnu prikupljati kako treba.

Potpredsjednik Vlade Duško Marković, donedavno i ministar pravde, kazao je prije desetak dana , govoreći o finansiranju predizborne kampanje DF ,,da Vlada ima informacije šta se dešava na našoj teritoriji”. Možda bi Marković mogao da pomogne da se podaci počnu i transparentno prikupljati. I ne samo o tome ko gdje i kako glasa, ili kako se opozicija finansira pred izbore, nego i o tome da li građanima ove zemlje ustanove dužne da im pomognu zaista i pomažu.

Možda poslije izbora.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMIJA IZMEĐU STATISTIKE I PROJEKCIJA: San ili java

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sve teže sastavljamo kraj s krajem, statistika nas ubjeđuje da nam je sve bolje i bolje. A političari najavljuju „nikad težu” jesen i zimu. Nastavljajući da troše nezarađeno

 

Crna Gora je, prema preliminarnim statističkim podacima, imala najveću stopu ekonomskog rasta u Evropi u drugom kvartalu (april–jun) ove godine. „Stopa realnog rasta BDP-a u drugom kvartalu 2022. godine iznosila je 12,7 odsto“, saopšteno je iz Monstata.

Iz priloženih podataka vidi se da je za proljetošnji rast ekonomije najzaslužnija kategorija „lična potrošnja domaćinstava“ koja je bila nekih 200 miliona veća nego u istom periodu prošle, 2021. godine. A dosta su pripomogle i zalihe, koje su za godinu dana uvećane sa 71,5 na 199,5 miliona.

Podatke Monstata, po pravilu, ne prati detaljnije objašnjenje pa je interpretacija saopštenih podataka prepuštena zainteresovanima. Među prvima se oglasio bivši ministar ekonomije i jedan od osnivača političkog pokreta Evropa sad Jakov Milatović. „Ovo je rezultat povećanja plata zbog Programa Evropa sad i samim tim značajno veće potrošnje domaćinstava. Znanjem do uspjeha“, pohvalio se Milatović pratiocima na tviteru.

Ima tu istine. Bez uvećanih plata potrošnja bi, bez sumnje, bila manja. Ali, tu se priča ne završava. Rast zarada u Crnoj Gori pogurao je i cijene. Zato je naša ovogodišnja inflacija, takođe, među najvećima u Evropi. I za približno polovinu veća od one izmjerene u zemljama euro zone. Iako je tamo uticaj energenata (struja, gas, naftni derivati) na ukupan rast cijena neuporedivo veći nego u Crnoj Gori. Taj dio zasluga programa Evropa sad Milatović i Milojko Spajić ne pominju.

Tu su, potom, i efekti ukrajinske krize. Ne samo globalni. U izmjerenom rastu „lične potrošnje domaćinstava“ jedan pristojan dio otpada na Ukrajince i Ruse koji su, nakon početka rata, došli u Crnu Goru. Kao što je i rast zaliha u drugom kvartalu, u dobroj mjeri, posljedica grozničavog gomilanja osnovnih životnih namirnica (brašno, ulje, šećer) i u špajzima i u trgovačkim magacinima. U strahu da ćemo, usljed rata na Istoku Evrope, ostati bez hrane.

Eto tako smo se, prema stopi ekonomskog rasta, našli na vrhu Evrope.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TARGETIRANJE NOVINARA U MANIRU DPSA-a: Novinare na bandere, slobodu medija o klin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je premijer Dritan Abazović u više navrata optuživao medije i prijetio gašenjem, na mejl adresu jednog od njih stigla je prijetnja smrću

 

„Novinar si pi*ka ti materina pa piši o ovim go*nima i znaj visićeš na banderi u bulevaru za primer, kolabirantu“, jedna je od prijetnji koja je protekle sedmice upućena urednici nedavno osnovanog M portala. Riječ je o mediju koji duže vrijeme objavljuje prepiske kriminalaca, pripadnika takozvanog „škaljarskog“ klana, u kojima se pominje odlazeći premijer Dritan Abazović, funkcioneri ove i prethodne Vlade, ali i Srpska pravoslavna crkva i Demokratski front. U nekoliko mjelova koji su stigli na adresu glavne urednice M portala Danice Nikolić targetirani su novinari, građanski i nevladini aktivisti, političari i preduzeća…

Povodom tih prijetnji Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici je formiralo predmet. Prijetnje M portalu stigle su nakon više Abazovićevih otužbi, da ovaj i neki drugi mediji, radeći za Demokratsku partiju socijalista (DPS), šire govor mržnje i ekstremizam, a doveo ih je u vezu sa kriminalnim klanovima. Iz M portala je prethodno saopšteno da stvari komplikuje ćutanje onih koji bi trebalo da ih zaštite kao građane i kao novinare. Na izjave premijera Abazovića reagovali su i iz Gradske televizije, čiji je osnivač Grad Podgorica, a na čijem čelu je Ivan Vuković iz DPS-a. Oni su 11. septembra od direktora Uprave policije Zorana Brđanina zatražili procjenu bezbjednosti njihovih novinara i urednika. „Kao posljedicu ovih nezapamćenih pritisaka vrha države na medije, meta smo konstantnih prijetnji i uvreda ne samo korisnika društvenih mreža, nego i nepoznatih građana na različitim javnim mjestima“, naveli su iz Gradske televizije.

Akcija za ljudska prava (HRA) je osudila optužbe koje je premijer u tehničkom mandatu iznio na račun medija, bliskih Demokratskoj partiji socijalista. Premijer je, kako kažu, odgovoran za promociju slobode medija, koja podrazumijeva i pravo na kritiku vlasti, čak i onda kad ta kritika nije potpuno utemeljena. Podsjećaju da je Abazović nekoliko puta optužio pomenute medije i pojedince da su povezani sa kriminalnim grupama i da raspiruju i šire nacionalnu mržnju.

„Jednom je zaprijetio i gašenjem medija, što je nedopustivo u demokratskom društvu, posebno jer to nije u nadležnosti premijera. Umjesto zapaljivih izjava, koje krše pretpostavku nevinosti i zagovaraju netrpeljivost prema novinarima, od premijera se očekuje da eventualne dokaze o krivičnim djelima, koja su izvršili novinari, proslijedi državnom tužilaštvu putem Ministarstva unutrašnjih poslova ili Uprave policije, organa u njegovoj nadležnosti, umjesto da saopštava optužbe bez dokaza putem medija”, ističu u HRA.

Kritike Abazovića prema M portalu su se intenzivirale nakon što je taj portal od sredine avgusta počeo da objavljuje transkripte razgovora navodnih pripadnika šakaljarskog klana sa Sky aplikacije u kojima se pominje i lider građanskog pokreta URA i njegovi saradnici. Komentarišući objavljene transkripte razgovora navodnih pripadnika škaljarskog klana, a u kojima se pominje premijerovo ime, Abazović je optužio iste medije da sarađuju sa djelovima organizovanog kriminala.

„To što objavljuje M portal, to što radi Pobjeda, CDM i portal Analitika i drugi… sve je povezano imenima o kojima sam govorio u Specijalnom tužilaštvu“, rekao je Abazović 5. septembra nakon saslušanja u Specijalnom tužilaštvu, gdje je govorio o svojim saznanjima o švercu cigareta.

Medijski ekspert Duško Vuković za Monitor kaže da ljudi iz vlasti, pa i oni iz prvog ešalona, imaju pravo na afektivna raspoloženja, ali moraju znati da će ih ta raspoloženja kompromitovati. On primjećuje da, umjesto da uče na greškama prethodnika, vlast koju personifikuje mladi Dritan Abazović njihove greške koristi kao poželjne obrasce ponašanja.

„Obaveza je vlasti da uredi sistem i izgradi nezavisne institucije koji će obezbijediti pretpostavke za medijske i svake druge slobode, a da onda institucije sankcionišu one koji krše zakone, profesionalne standarde i etiku. To je izostalo, a optužbe i prijetnje kafanskog tipa su ostale crnogorska paradigma kada je riječ o odnosu vlasti i medija“, ističe Vuković.

Direktorica Instituta za medije Olivera Nikolić smatra da je težina riječi obezvrijeđena, a da smo svakodnevno svjedoci toksičnosti koja se izliva u javni prostor zbog porasta uvredljivog i govora mržnje, što rezultira agresijom, netrpeljivošću, pojačanim stereotipima, predrasudama, na kraju i podjelama.

„Pojedini političari ne prezaju od pokušaja disciplinovanja medija, čije im uređivačke politike nijesu po volji. Targetiraju medije i novinare. Svjedoci smo sve češćeg pritiska na novinare, koji su posljednjih godina učestala meta napada i čija je bezbjednost ugrožena“, pojasnila je Nikolić.

Direktorica Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ističe da Abazović nastavlja praksu koja je karakterisala bivšu višedecenijsku vlast DPS-a. Ona smatra da se, umjesto „zapaljivih izjava“, od premijera očekuje da eventualne dokaze o krivičnim djelima novinara proslijedi državnom tužilaštvu i to putem Ministarstva unutrašnjih poslova ili Uprave policije, koji su u njegovoj nadležnosti, umjesto što saopštava optužbe bez dokaza. Konstatuje da je na sceni nastavak višedecenijske prakse koja je dovela do napada na novinare, u nekim slučajevima sa najtežim posljedicama.

Olivera Nikolić ukazuje da od odgovornosti ne mogu pobjeći ni mediji. Više su, kaže, dio problema nego rješenja. Utaboreni i podijeljeni popuštaju pred pritiscima centara moći, zamagljuju granicu između činjenica i mišljenja, selektivno pristupaju u odbrani javnog interesa.

„Sve rjeđe su prostor dijaloga, a sve češće prostor političkog obračuna, ili megafon centara moći iz politike i van nje“ kaže Nikolić. Ona pita: „Podriveno je povjerenje u medije i institucije i kome građani da vjeruju i ko će to da servisira njihovu osnovnu potrebu da budu informisani i obaviješteni?“

Siniša Bijeković, zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore, osudio je prijetnje i uvrede upućene urednici M portala, kao i ostalim novinarima i drugim javnim ličnostima koji su targetirani porukama „krajnje prizemne i uznemirujuće sadržine“. Sad, zanimljivo – iz  Ministarstva kulture i medija poručili su da „napadi i prijetnje novinarima i novinarkama, narušavaju princip slobode medija koji mora biti do kraja poštovan, bez obzira na uređivačku politiku medija“. Ambasadorka Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Džudi Rajzing Rajnke (Judy Rising Reinke) saopštila je da nije prihvatljivo kada politički lideri kritikuju novinare ili medijske kuće jer im se ne sviđa kako oni izvještavaju, što dovodi do ugrožavanja bezbjednosti novinara.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo