Povežite se sa nama

MONITORING

KAD DPS OBEĆAVA: Autoput od čokolade

Objavljeno prije

na

Kakva je takva sreća što je izborna kampanja vremenski ograničena, inače bi, kako pljušte predizborna obećanja, Crna Gora imala koloniju na Marsu sa osam miliona zaposlenih. Prosto se davimo u parama i birkamo radna mjesta, ovo hoću, ovo neću.

Za samo dan ili dva režimski mediji izvijeste: „Tri miliona eura za crnogorsku poljoprivredu”, ,,Počela gradnja energetskog kabla: biće posla za 200 ljudi dnevno”; iz Bijelog Pola stigne vijest – ,,Nova fabrika za preradu mesa: Mogućnost otvaranja 70 radnih mjesta”, iz Pavinog Polja – ,,Mljekara Milkraft Leche biće završena do kraja godine”, sa Bioča – ,,Fabrika za proizvodnju drveta zaposliće 50 ljudi”.

Jednog lijepog dana Crna Gora će, valjda, postati društvo u kojem oni koji su završili mandat najprije kažu šta su od onoga što su na prethodnim izborima ostvarili. Pa onda nastave da obećavaju. Zasad za tim nema potrebe.

Program Koalicije Evropska Crna Gora – Milo Đukanović za izbore 2012. zvao se Naprijed Crna Goro.

Obećali su nam put ka Evropskoj uniji i pootvarali razna poglavlja. Iz Evrope, osim pohvala, često stižu i upozorenja kako nam bolje ide donošenje propisa nego njihova primjena. Izbliza se bolje vidi: sve što treba napisaće i potpisati, kod kuće će tjerati po starom. Poglavlja 23 Pravosuđe i temeljna prava i 24 Pravda, sloboda i bezbjednost, što bi rekli iz EU, ,,ostaju izazov”. Najsvježiji primjer kako nam ide su, recimo, kotorske ulice. Tu je i poglavlje 27 koje se odnosi na životnu sredinu – gotovo svaka stopa Crne Gore svjedoči o prostoru koji smo uništili.

Na pragu smo članstva u NATO savezu. Samo nam je zemlja oko tog pitanja podijeljena na pola.

Demokratska partija socijalista bezočno se ovih dana diči ekonomskim super prosperitetom. Više ni sami ne mogu da pohvataju ima li dvadest ili pedeset hiljada novih radnih mjesta. Obećali su 40 hiljada. Ovih dana su, predstavljajući Redovni ekonomski izvještaj za Jugoistočnu Evropu, predstavnici Svjetske banke kazali kako se očekuje da će rast bruto društvenog proizvoda u Crnoj Gori ostati stabilan u 2016. godini a projektovan je na 3,2 odsto isto kao i lani. Rast ekonomije, kako su istakli, neće uticati na nezaposlenost koja će ,,ostati na nivou od oko 20 odsto”. Da se ne pogađamo.

BDP nam, znaju i laici, raste zbog autoputa za koji se zadužujemo. Manjim dijelom zbog turizma u kojem nam sezona traje mjesec i po.

Prema podacima Svjetske banke javni dug Crne Gore na kraju juna je bio 62,5 odsto BDP-a, što je pad u odnosu na kraj prošle godine kada je bio 68 procenata. Ekonomisti smatraju nerealnim obećanje Vlade da će javni dug pasti ispod 60 procenata.

Ukupna spoljnotrgovinska razmjena u prvih osam mjeseci iznosila je 1.581,3 miliona eura. Izvezeno je robe u vrijednosti od oko 202, a uvezeno za 1.378 miliona. Pokrivenost uvoza izvozom iznosila je 14,7 procenata. Stalno opada, lani je bila 15,6 odsto.

,,Naprijed ka našem najvažnijem cilju – evropskom kvalitetu života svih građana!”, pozivala je Evropska Crna Gora. Prosječna plata na kraju mandata koji je koalicija dobila je oko petsto eura. U trgovini, gdje je zaposlen najveći broj ljudi zarade su u avgustu u prosjeku bile 347 eura. Za potrošačku korpu, prije nego što je Monstat prestao da objavljuje taj podatak, trebalo je oko osamsto eura. Penzioneri ,,evropski kvalitet života” obezbjeđuju primajući prosječno 284 eura mjesečno.

Svega je bilo u predizbornim obećanjima, ne zna čeljade za šta da se uhvati, odakle da počne. „Obrazovanje je temelj ukupnog razvoja crnogorskog društva. Stvaramo društvo znanja!”, uzvikivao je DPS sa patnerima. Ovoga ljeta stučnjaci su vijećali da li se teren i pod osnovne škole na Savini u Herceg Novom sliježe, ili škola klizi. Ni na početku školske godine nije se znalo hoće li oko 700 đaka na časove ići u tu ili po drugim školama. Nadležni su se odlučili za sanaciju. Na prste se mogu prebrojati škole i obdaništa koje nije napravio drug Tito.

„Uradili smo mnogo na reformi obrazovnog sistema u svim oblastima. Unapređujemo nastavu na visokoškolskim ustanovama i ojačavamo istraživačko-inovativnu komponentu naučnih institucija, praveći vezu sa privredom i tržištem”, obećavala je vlast.

Poslije četiri godine, rezultat je: stopa nezaposlenosti mladih u Crnoj Gori u prošloj godini dostigla je 37,6 odsto i bila je dvostruko veća od opšte stope nezaposlenosti. Izvještaj Međunarodne organizacije rada na temu Tranzicija na tržištu rada mladih žena i muškaraca u Crnoj Gori, pokazao je, između ostalog, da svega 25 odsto mladih radi, a da se na prvi pravi posao čega dugo, skoro dvije godine.

,,Crna Gora ostaje primjer multietničke demokratije u regionu. Crna Gora je primjer multietničkog društva”, hvalisala se vlast uoči prošlih izbora. Da će sve na tom planu funkcionisati bez greške obećavala je i nakon izbora bezrezervna podrška koju su manjinske partije pružile DPS-u.

Poneki ministar, poneki potpredsjednik, zaposlena rodbina – ugrubo je saldo onoga što je DPS-ova multietnička demokratija i učešće parija manjinskih naroda u vlasti dalo kao rezultat. U Crnoj Gori živi 53.605 ili 8,65 odsto Bošnjaka, među zaposlenima u različitim državnim službama, uključujući i lokalne samouprave, zastupljeni su sa 5,62 procenta. Albanaca u državnim službama ima 2,51 odsto, u stanovništvu Crne Gore 4,91. Hrvata je u Crnoj Gori 0,97, državnu platu prima njih 0,76 odsto.

Tuzi i dalje čekaju davno obećanu opštinu, obećanje o formiranju opština Petnjica i Gusinje je ispunjeno. Slabo se vidi podrška države novoformiranim opštinama.

Nije sve u državnim službama, tu su prirodni potencijali. ,,Crna Gora posjeduje ogroman energetski potencijal i mogla bi postati energetsko čvoriše za plasman viškova energije iz čitavog rediona na tržište EU”. Ako vam zvuči kao predizborna poruka – jeste – samo sa prošlih izbora. ,,Potpisan je Memorandum o razumijevanju za realizaciju projekta Drugog bloka TE Pljevlja kao i Memorandum o razumjevanju za realizaciju projekata izgradnje hidroelektrana na Morači i Komarnici”, pisalo je u programu Naprijed Crna Goro.

Obećavali su i podmorski kabl, oko toga se, evo, nešto radi. Nastavak razvoja elektro–energetskog sistema Crne Gore u saradnji sa postojećim i budućim partnerima, baziran na obnovljivim izvorima električne energije, donio nam je ono što smo i imali – ogroman broj domaćinstava kojima je plaćanje struje crna rupa u kućnom budžetu.

Osim, naravno, najbližima premijeru Milu Đukanoviću. Razni milioni njima upadaju u džep kroz priču o podsticanju obnovljivih izvora energije, građani sa svakim računom za struju pripomažu da bi oni imali mini elektrane i slično. Tamo negdje po nekavim selima poneko se buni kako nema rijeku koju je imao i kako selo nema ni banke od miliona koje proizvodi njihova rijeka, ali, riječ je samo o pojedincima koji ne shvataju širu sliku i prednosti porodične ekonomije povezane sa ekologijom. Seljaci, šta ćeš.

Bilo je, ne bi čovjek vjerovao, ministara poljoprivrede i prije Petra Ivanovića. Uoči izbora 2012. Tarzan Milošević je u toj ulozi briljirao potpisivanjem ugovora sa 104 poljoprivredna proizvođača, kojima je odobrena podrška za korišćenje solarne energije na katunima ,,Sistem pruža mogućnost priključenja tri sijalice, jedne utičnice na koju se mogu priključiti manji potrošači, televizor ili frižider, kao i neki kućni uređaj koji nema visok stepen energetske efikasnosti”, objasnio je Milošević. Ko nije primijetio kako nam katuni blješte – do njega je.

U Bijelom Polju, slučajno pred prošle izbore, 20 bračnih parova dobilo je na poklon po jednu junicu. Bili su dužni da je drže najmanje pet godina. Imale su kad da porastu do ovih izbora, ako su imale sreće da izbjegnu bolest krvrgavih krava i prežive. Zbog neblagovremene vakcinacije ubijene su, prema posljednjim objavljenim podacima 532 krave. Vakcina koja je mogla da spasi svaku od njih koštala je dva eura.

Vanvremenski hit u predizbornim obećanjima ostaju saobraćajna pitanja: ,,Nastavljamo realizaciju infrastrukturnih objekata – autoput, putna, željeznička i aerodromska infrastruktura”. Pored izgradnje dionice Podgorica-Mateševo kao dijela auto-puta Bar-Boljare, program Evropske Crne Gore je predviđao i pripreme za početak gradnje Jadransko-jonske autoceste kroz Crnu Goru, prugu Pljevlja-Bijelo Polje-Berane-granica sa Kosovom i, naravno, aerodrom u Beranama.

Fakat je da su došli Kinezi i počeli da grade dionicu autoputa, fakat je i da ćemo je skupo platiti. Ostalo su ostale fantazmagorije.

Obećanja o izgradnji deponija čvrstog otpada ostala su obećanja. Slično je i sa tretmanom otpadnih voda.

Silne su priče ispričane o ravnomjernijem regionalnom razvoju. Nije da vazdašnji premijer nije svjesan problema i nije da ne zna rješenje.

„Jasno je da će prestati raseljavanje ukoliko za samo 40 minuta budete mogli stići od najudaljenije tačke sjevera do glavnog grada Crne Gore”, govorio je premijer, vizionar. Uoči izbora 2009.

Marovićevo ćeranje

Uoči izbora 2012. potpredsjednik DPS-a Svetozar Marović imao je ozbiljnu poruku za Srđana Milića, lidera SNP-a. Današnju ugao, doprinosi čini je vrlo zanimljivim: „Milić je poručio da nakon izbora nama neće biti sigurno. To je stara politika ćeranja. Ćeranje je prošlost, izgleda da Milić vjerovatno misli da je to prava politika. Onaj ko ćera prije ili kasnije udari o zid. Susret glave i zida nikada nije pametan. Glava služi da razmišljate…”.  Kod Marovića, njegove familije i saradnika, počelo je i zasad se završilo obećanje o borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo