Povežite se sa nama

MONITORING

KAD DPS OBEĆAVA: Autoput od čokolade

Objavljeno prije

na

Kakva je takva sreća što je izborna kampanja vremenski ograničena, inače bi, kako pljušte predizborna obećanja, Crna Gora imala koloniju na Marsu sa osam miliona zaposlenih. Prosto se davimo u parama i birkamo radna mjesta, ovo hoću, ovo neću.

Za samo dan ili dva režimski mediji izvijeste: „Tri miliona eura za crnogorsku poljoprivredu”, ,,Počela gradnja energetskog kabla: biće posla za 200 ljudi dnevno”; iz Bijelog Pola stigne vijest – ,,Nova fabrika za preradu mesa: Mogućnost otvaranja 70 radnih mjesta”, iz Pavinog Polja – ,,Mljekara Milkraft Leche biće završena do kraja godine”, sa Bioča – ,,Fabrika za proizvodnju drveta zaposliće 50 ljudi”.

Jednog lijepog dana Crna Gora će, valjda, postati društvo u kojem oni koji su završili mandat najprije kažu šta su od onoga što su na prethodnim izborima ostvarili. Pa onda nastave da obećavaju. Zasad za tim nema potrebe.

Program Koalicije Evropska Crna Gora – Milo Đukanović za izbore 2012. zvao se Naprijed Crna Goro.

Obećali su nam put ka Evropskoj uniji i pootvarali razna poglavlja. Iz Evrope, osim pohvala, često stižu i upozorenja kako nam bolje ide donošenje propisa nego njihova primjena. Izbliza se bolje vidi: sve što treba napisaće i potpisati, kod kuće će tjerati po starom. Poglavlja 23 Pravosuđe i temeljna prava i 24 Pravda, sloboda i bezbjednost, što bi rekli iz EU, ,,ostaju izazov”. Najsvježiji primjer kako nam ide su, recimo, kotorske ulice. Tu je i poglavlje 27 koje se odnosi na životnu sredinu – gotovo svaka stopa Crne Gore svjedoči o prostoru koji smo uništili.

Na pragu smo članstva u NATO savezu. Samo nam je zemlja oko tog pitanja podijeljena na pola.

Demokratska partija socijalista bezočno se ovih dana diči ekonomskim super prosperitetom. Više ni sami ne mogu da pohvataju ima li dvadest ili pedeset hiljada novih radnih mjesta. Obećali su 40 hiljada. Ovih dana su, predstavljajući Redovni ekonomski izvještaj za Jugoistočnu Evropu, predstavnici Svjetske banke kazali kako se očekuje da će rast bruto društvenog proizvoda u Crnoj Gori ostati stabilan u 2016. godini a projektovan je na 3,2 odsto isto kao i lani. Rast ekonomije, kako su istakli, neće uticati na nezaposlenost koja će ,,ostati na nivou od oko 20 odsto”. Da se ne pogađamo.

BDP nam, znaju i laici, raste zbog autoputa za koji se zadužujemo. Manjim dijelom zbog turizma u kojem nam sezona traje mjesec i po.

Prema podacima Svjetske banke javni dug Crne Gore na kraju juna je bio 62,5 odsto BDP-a, što je pad u odnosu na kraj prošle godine kada je bio 68 procenata. Ekonomisti smatraju nerealnim obećanje Vlade da će javni dug pasti ispod 60 procenata.

Ukupna spoljnotrgovinska razmjena u prvih osam mjeseci iznosila je 1.581,3 miliona eura. Izvezeno je robe u vrijednosti od oko 202, a uvezeno za 1.378 miliona. Pokrivenost uvoza izvozom iznosila je 14,7 procenata. Stalno opada, lani je bila 15,6 odsto.

,,Naprijed ka našem najvažnijem cilju – evropskom kvalitetu života svih građana!”, pozivala je Evropska Crna Gora. Prosječna plata na kraju mandata koji je koalicija dobila je oko petsto eura. U trgovini, gdje je zaposlen najveći broj ljudi zarade su u avgustu u prosjeku bile 347 eura. Za potrošačku korpu, prije nego što je Monstat prestao da objavljuje taj podatak, trebalo je oko osamsto eura. Penzioneri ,,evropski kvalitet života” obezbjeđuju primajući prosječno 284 eura mjesečno.

Svega je bilo u predizbornim obećanjima, ne zna čeljade za šta da se uhvati, odakle da počne. „Obrazovanje je temelj ukupnog razvoja crnogorskog društva. Stvaramo društvo znanja!”, uzvikivao je DPS sa patnerima. Ovoga ljeta stučnjaci su vijećali da li se teren i pod osnovne škole na Savini u Herceg Novom sliježe, ili škola klizi. Ni na početku školske godine nije se znalo hoće li oko 700 đaka na časove ići u tu ili po drugim školama. Nadležni su se odlučili za sanaciju. Na prste se mogu prebrojati škole i obdaništa koje nije napravio drug Tito.

„Uradili smo mnogo na reformi obrazovnog sistema u svim oblastima. Unapređujemo nastavu na visokoškolskim ustanovama i ojačavamo istraživačko-inovativnu komponentu naučnih institucija, praveći vezu sa privredom i tržištem”, obećavala je vlast.

Poslije četiri godine, rezultat je: stopa nezaposlenosti mladih u Crnoj Gori u prošloj godini dostigla je 37,6 odsto i bila je dvostruko veća od opšte stope nezaposlenosti. Izvještaj Međunarodne organizacije rada na temu Tranzicija na tržištu rada mladih žena i muškaraca u Crnoj Gori, pokazao je, između ostalog, da svega 25 odsto mladih radi, a da se na prvi pravi posao čega dugo, skoro dvije godine.

,,Crna Gora ostaje primjer multietničke demokratije u regionu. Crna Gora je primjer multietničkog društva”, hvalisala se vlast uoči prošlih izbora. Da će sve na tom planu funkcionisati bez greške obećavala je i nakon izbora bezrezervna podrška koju su manjinske partije pružile DPS-u.

Poneki ministar, poneki potpredsjednik, zaposlena rodbina – ugrubo je saldo onoga što je DPS-ova multietnička demokratija i učešće parija manjinskih naroda u vlasti dalo kao rezultat. U Crnoj Gori živi 53.605 ili 8,65 odsto Bošnjaka, među zaposlenima u različitim državnim službama, uključujući i lokalne samouprave, zastupljeni su sa 5,62 procenta. Albanaca u državnim službama ima 2,51 odsto, u stanovništvu Crne Gore 4,91. Hrvata je u Crnoj Gori 0,97, državnu platu prima njih 0,76 odsto.

Tuzi i dalje čekaju davno obećanu opštinu, obećanje o formiranju opština Petnjica i Gusinje je ispunjeno. Slabo se vidi podrška države novoformiranim opštinama.

Nije sve u državnim službama, tu su prirodni potencijali. ,,Crna Gora posjeduje ogroman energetski potencijal i mogla bi postati energetsko čvoriše za plasman viškova energije iz čitavog rediona na tržište EU”. Ako vam zvuči kao predizborna poruka – jeste – samo sa prošlih izbora. ,,Potpisan je Memorandum o razumijevanju za realizaciju projekta Drugog bloka TE Pljevlja kao i Memorandum o razumjevanju za realizaciju projekata izgradnje hidroelektrana na Morači i Komarnici”, pisalo je u programu Naprijed Crna Goro.

Obećavali su i podmorski kabl, oko toga se, evo, nešto radi. Nastavak razvoja elektro–energetskog sistema Crne Gore u saradnji sa postojećim i budućim partnerima, baziran na obnovljivim izvorima električne energije, donio nam je ono što smo i imali – ogroman broj domaćinstava kojima je plaćanje struje crna rupa u kućnom budžetu.

Osim, naravno, najbližima premijeru Milu Đukanoviću. Razni milioni njima upadaju u džep kroz priču o podsticanju obnovljivih izvora energije, građani sa svakim računom za struju pripomažu da bi oni imali mini elektrane i slično. Tamo negdje po nekavim selima poneko se buni kako nema rijeku koju je imao i kako selo nema ni banke od miliona koje proizvodi njihova rijeka, ali, riječ je samo o pojedincima koji ne shvataju širu sliku i prednosti porodične ekonomije povezane sa ekologijom. Seljaci, šta ćeš.

Bilo je, ne bi čovjek vjerovao, ministara poljoprivrede i prije Petra Ivanovića. Uoči izbora 2012. Tarzan Milošević je u toj ulozi briljirao potpisivanjem ugovora sa 104 poljoprivredna proizvođača, kojima je odobrena podrška za korišćenje solarne energije na katunima ,,Sistem pruža mogućnost priključenja tri sijalice, jedne utičnice na koju se mogu priključiti manji potrošači, televizor ili frižider, kao i neki kućni uređaj koji nema visok stepen energetske efikasnosti”, objasnio je Milošević. Ko nije primijetio kako nam katuni blješte – do njega je.

U Bijelom Polju, slučajno pred prošle izbore, 20 bračnih parova dobilo je na poklon po jednu junicu. Bili su dužni da je drže najmanje pet godina. Imale su kad da porastu do ovih izbora, ako su imale sreće da izbjegnu bolest krvrgavih krava i prežive. Zbog neblagovremene vakcinacije ubijene su, prema posljednjim objavljenim podacima 532 krave. Vakcina koja je mogla da spasi svaku od njih koštala je dva eura.

Vanvremenski hit u predizbornim obećanjima ostaju saobraćajna pitanja: ,,Nastavljamo realizaciju infrastrukturnih objekata – autoput, putna, željeznička i aerodromska infrastruktura”. Pored izgradnje dionice Podgorica-Mateševo kao dijela auto-puta Bar-Boljare, program Evropske Crne Gore je predviđao i pripreme za početak gradnje Jadransko-jonske autoceste kroz Crnu Goru, prugu Pljevlja-Bijelo Polje-Berane-granica sa Kosovom i, naravno, aerodrom u Beranama.

Fakat je da su došli Kinezi i počeli da grade dionicu autoputa, fakat je i da ćemo je skupo platiti. Ostalo su ostale fantazmagorije.

Obećanja o izgradnji deponija čvrstog otpada ostala su obećanja. Slično je i sa tretmanom otpadnih voda.

Silne su priče ispričane o ravnomjernijem regionalnom razvoju. Nije da vazdašnji premijer nije svjesan problema i nije da ne zna rješenje.

„Jasno je da će prestati raseljavanje ukoliko za samo 40 minuta budete mogli stići od najudaljenije tačke sjevera do glavnog grada Crne Gore”, govorio je premijer, vizionar. Uoči izbora 2009.

Marovićevo ćeranje

Uoči izbora 2012. potpredsjednik DPS-a Svetozar Marović imao je ozbiljnu poruku za Srđana Milića, lidera SNP-a. Današnju ugao, doprinosi čini je vrlo zanimljivim: „Milić je poručio da nakon izbora nama neće biti sigurno. To je stara politika ćeranja. Ćeranje je prošlost, izgleda da Milić vjerovatno misli da je to prava politika. Onaj ko ćera prije ili kasnije udari o zid. Susret glave i zida nikada nije pametan. Glava služi da razmišljate…”.  Kod Marovića, njegove familije i saradnika, počelo je i zasad se završilo obećanje o borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

KRAĐA ŠLJUNKA: Građevinska mafija i dalje jača od države

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine od zabrane eksploatacije, građevinska mafija se dodatno obogatila, uništila rijeke, a ovog ljeta mještane i turiste zbog krađe šljunka iz Morače očekuju restirkcije vode na Primorju. Državne institucije su nesložne, korumpirane i nemoćne, pa se prijeti vojskom

 

Snimak bagera koji nesmetano kradu i odnose šljunak iz razorene Morače, prikazao je u utorak na TV Vijestima novinar i aktivista Vuk Vujisić. Iz Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka i Ministarstva ekologije dobili smo odgovore da oni pokušavaju da to zaustave ali da im loše ide, da je sve to naslijeđen problem iz doba DPS-a, te da građani prijave svaku ovakvu aktivnost…

Od decembra 2020. godine svaki oblik eksploatacije šljunka je zabranjen jer je ugroženo snabdijevanje Regionalnog vodovoda Bolje sestre. No i pored rješenja inspekcija o zabrani eksploatacije šljunka i naredbi o uklanjanju nelegalnih objekata sa državne imovine, građevinske kompanije su nastavile da kradu, a država da žmuri.

Kao rezultat, mamo još uništeniju Moraču, Cijevnu, Taru, Lim i ostale napadnute rijeke, uz dodatne milione koji su se slili na račune građevinskih firmi. Posljedice nerada institucija osjetiće u vidu restrikcija vode ovog ljeta mještani i turisti šest primorskih opština koje se snadbijevaju iz vodovoda Bolje sestre, najavili su iz Regionalnog vodovoda za crnogorsko primorje. Sa nekadašnjih 2.600 litara u sekundi izdašnost izvorišta je tokom posljednjih ljetnih sezona padala na 265 l/s, a ovog ljeta će se dodatno smanjiti.

Regionalni vodovod je građane koštao preko 100 miliona eura, a prema ranijoj računici Centra za zaštitu i proučavanje ptica, pored uništene rijeke i ekosistema, krađom šljunka samo iz Morače izvučeno je 138 miliona eura. Bivši ministar Aleksandar Stijović je kazao da je ta procjena niska, te da je šteta daleko veća. Premijer Dritan Abazović je ove nedjelje izjavio da je biznis u vezi sa nelegalnom eksploatacijom šljunka u posljednjih 10 do 15 godina bio vrijedan „blizu milijardu eura“.

Ogromne pare koje je građevinska mafija zaradila uništavanjem i krađom zajedničkog resursa donijele su joj i enormnu moć. Nakon što su nove vlasti u decembru 2020. godine zabranile  eksploataciju  šljunka, postalo je jasno da bageri koji izvlače milione iz rijeka neće stati sami od sebe. Godinu kasnije, tadašnji ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović javno je progovorio o zvjerskom uništavanju rijeka. Javašluku poluga sistema čudio se i  tadašnji premijer Zdravko Krivokapić koji je ocijenio da policija ne radi svoj posao i da sa reagovanjem kasne po dva sata, namjerno, da bi kamioni prošli: „Zašto se neko od nekoga plaši? Plašite se od lopova? Kada je to bilo u Crnoj Gori?”. Tadašnji potpredsjednik Vlade  Dritan Abazović je izjavio da je „Vlada odlučna da se obračuna sa građevinskom mafijom“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TUŽILAŠTVO ISPITUJE NAVODNU KORUPCIJU U SUDSKOM SAVJETU: Penzije ili suspenzije?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je odluka o penzionisanju sutkinje Svetlane Vujanović poništena kao nezakonita, što je razljutilo resornog ministra, Sudski savjet je penzionisao jednu od donosilaca te odluke sudiju Hasniju Simonović. Ona je odgovorila tvrdnjama o mogućoj korupciji i zloupotrebama među članovima Savjeta

 

Sutkinja Vrhovnog suda Svetlana Vujanović prisilno je penzionisana u avgustu prethodne godine. Tada je odlukom Sudskog savjeta u penziju ispraćeno 23 crnogorskih sudija. Tužilački savjet je, prije gotovo godinu, na isti način smijenio glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića sa još deset njegovih kolega.

I Sudski i Tužilački savjet pozvali su se na Zakon o penzijskom osiguranju, koji propisuje sa koliko godina starosti i radnog staža funkcioner te grane vlasti može u penziju, i na zakone o sudu i tužilaštvima koji propisuje da ovim službenicima prestaje funkcija čim ispune uslove u penziju. Nova vlast je iskoristila ovaj mehanizam kako bi se obračunala sa dijelom tužilaca i sudija bliskih bivšem režimu, odnosno za dovođenje „svježe krvi“.

Međutim, odluke ovih tijela čekaju izjašnjenje Ustavnog suda, s obzirom na to da dio javnosti smatra da je riječ o diskriminatornom odnosu i pogrešnom tumačenju zakona o penzijskom osiguranju. Nezadovoljne sudije i tužioci u svoju odbranu kažu da je riječ o odredbama zakona koje propisuju beneficirani radni staž u pravosuđu, koji funkcioner tog resora mogu koristiti samo ukoliko to oni žele. Drugi sporni dio odluka je što žene, prema ovom tumačenju, u penziju idu sa navršenih 64 godine, kako kaže zakon, dok muškarci mogu da rade dvije godine duže. Ovo je, smatraju, diskriminatoran odnos prema ženama.

Zbog toga je Upravni, a potom i Vrhovni sud, presudio u korist Svetlane Vujanović, supruge bivšeg predsjendika Crne Gore Filipa Vujanovića, i naložio Sudskom savjetu da je vrati u Vrhovni sud. ,,Konačno sam uspjela u sporu i dokazala da je Sudski savjet donio nezakonite odluke kojima je meni i koleginicama oduzeo sudijske funkcije. Svi navodi moje tužbe prepisani su u presudi. Nažalost, Sudski savjet i neodgovorne sudije meni i mojim koleginicama oduzeli su 18 mjeseci prava na rad i obavljanje sudijske funkcije, ali naša pravna borba nije bila uzaludna”, kazala je Vujanović.

Ova odluka je otvorila Pandorinu kutiju u pravosudnom sektoru, zbog koje je u cijeli slučaj uvedeno i državno tužilaštvo.

Nakon što je Vijeće drugostepenog organa, Vrhovnog suda, potvrdilo odluku Upravnog suda da je Vujanović protivzakonito penzionisana, oglasio se ministar pravde u tehničkom mandatu Marko Kovač. On je obje presude nazvao „skandaloznim“, dok je optužio sutkinju Hasniju Simonović, članicu Vijeća koje je vratilo penzionisanu Vujanović u Vrhovni sud, za konflikt interesa.

,,Vrhovni sud Crne Gore je 14. decembra 2022. godine donio presudu odlučujući o zahtjevu za ispitivanje sudske odluke – presude Upravnog suda Crne Gore. U tom Vijeću, u svojstu sudije izvjestioca, odlučivala je i sutkinja Hasnija Simonović koja je direktno bila zainteresovana za donošenje ovakve presude jer po postojećem zakonu ona stiče uslove za prestanak sudijske funkcije u januaru 2023. godine. Po svim standardima a naročito poštujući načelo nepristrasnosti u radu sudija, sutkinja Simonović nije smjela da bude sudija izvjestilac u konkretnom slučaju, niti da u njemu odlučuje”, naveo je ministar Kovač.

Odlazećem ministru je veliki broj crnogorskih pravnika i relevantnih pravnih organizacija zamjerio na direktnom miješanju u rad pravosuđa. Kovač je, ispred Ministarstva pravde, takođe i član Sudskog savjeta. Ovakve izjave zamjerila mu je i predsjednica Udruženja sudija i bivša sutkinja Vrhovnog suda Hasnija Simonović. Nju je Sudski savjet, na prvoj narednoj sjednici, takođe poslao u penziju. Kovač je bio izuzet iz glasanja.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆEVA PUTOVANJA: Moj je život Švicarska

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićevi luksuzni odmori i još skuplji satovi, poslovni u zemlji i inostranstvu, neobjašnjiva su misterija za javnost u Crnoj Gori. I dalje. Od zvaničnih primanja koje prijavljuje u imovinskom kartonu, Đukanović taj luksuz sebi ne bi mogao da priušti

 

 

Predsjednik Crne Gore i DPS-a Milo Đukanović je sa suprugom Lidijom i obezbjeđenjem novogodišnje praznike, od 30. decembra do 7. januara, proveo u  luksuznom hotelu Grand Hotel des Bains Kempinski u švajcarskom mondenskom odmaralištu Sent Moric.

Cijena prava sitnica. Na sajtu hotela navodi se da se za datume u kojima je boravio Đukanović, najjeftiniji smještaj mogao naći za oko 1.800 eura za noć u sobi od 25 kvadrata, dok apartmani počinju od 2.500 eura za noć do preko 13 hiljada eura za predsjednički apartman. Hotel nudi i ,,rezidencije” koje počinju od 5.000 eura za noć, a najskuplja opcija košta 20.000 eura.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) su saopštili da su troškovi po osnovu službenog putovanja njihova dva službenika, koji obezbjeđuju Đukanovića, iznosili preko 11 hiljada eura. Troškove obezbjeđenja štićenih ličnosti snosi država. ,,Od ukupnog iznosa, iznos od 8.931,42 eura se odnosi na hotelski smještaj, a troškovi za dnevnice su iznosili 2,209,20 eura”, navodi se u odgovorima MUP-a na pitanja Vijesti.

Portal A-plus je prvi objavio da je Đukanović bio u Sent Moricu i tada su naveli i da se vratio iznajmljenim privatnim avionom. A o tome da je na odmor otišao Vladinim avionom prvi je pisao Portal Press koji je objavio informaciju o letu u Bergamo, a tom portalu bliska NVO Lupa poslala je Specijalnom državnom tužilaštvu obavještenje ,,koje se može smatrati krivičnom prijavom” o ,,mogućem krivičnom djelu” u vezi sa letom Đukanovića.

Đukanovićevi luksuzni odmori i još skuplji satovi, poslovni u zemlji i inostranstvu, neobjašnjiva su misterija za javnost u Crnoj Gori. Od zvaničnih primanja koje prijavljuje u imovinskom kartonu, Đukanović taj luksuz sebi ne bi mogao da priušti. Njegova predsjednička plata iznosi oko 2.200 eura mjesečno, dok njegova supruga prima oko 900 eura.

Korišćenje državnih resursa se ne računa. Tako se Đukanović u Istanbulu 30. decembra sastao sa turskim predsjednikom Redžepom Tajipom Erdoganom. Istog dana, popodne, avion Vlade Crne Gore je poletio iz Istanbula, ali nije sletio u Podgoricu, već je oko 20.30 sletio u Bergamo, a nakon pola sata se uputio ka Podgorici gdje je sletio nešto poslije 22 časa.

Iz Vlade Crne Gore je Vijestima rečeno da Đukanović jeste tražio da avion leti rutom Podgorica-Istanbul-Bergamo-Podgorica i da je u zahtjevu navedeno da je tome razlog diplomatski susret. Kabinet predsjednika nije obavijestio javnost o tome sa kojim diplomatom ili stranim zvaničnikom se to Đukanović navodno sreo u Bergamu ili bilo gdje u Italiji, a kamoli Švajcarskoj.

Poznato je da Đukanović voli da uživa u novogodišnjim slavljima u inostranstvu. Tako je 2018. uoči novogodišnjih praznika Vladinim avionom letio u Amsterdam, bez ikakvog zvaničnog objašnjenja. Otputovao je 29. decembra u Amsterdam, državni avion se vratio u Podgoricu, da bi do istog grada državni avion letio i vratio se 8. januara 2019. godine. Nikad nije razjašnjeno da li je Đukanović bio do Amsterdama na par sati u razmaku od desetak dana, ili je ostao u Amsterdamu ili odatle otputovao dalje pa se državnim avionom vratio u Podgoricu nakon završetka odmora.

Đukanović je državni avion koristio i tokom novogodišnjih praznika 2019. za odlazak u Pariz, odakle je sa suprugom i prijateljima otputovao u Majami. Vratio se istim avionom iz Pariza desetak dana kasnije u Podgoricu, utvrdio je MANS u februaru 2020. godine.

Predsjednik je Agenciji za sprječavanje korupcije, objasnio da je u Parizu 29. decembra 2019. imao službene obaveze o kojima nije obavijestio javnost jer su ,,u pitanju sastanci sa odgovarajućim stepenom tajnosti”, nakon čega je o svom trošku otputovao redovnom linijom za Majami, saopštio je ASK u januaru 2021. Tada je, pozivajući se na rješenje Specijalnog državnog tužilaštva kojim je odbačena prijava MANS-a za zlopupotrebu službenog položaja, ASK utvrdio da Đukanović nije prekršio zakon.

Direktor Istraživačkog centra MANS-a, Dejan Milovac rekao je tada da SDT i ASK nisu drugim dokazima provjeravali tvrdnju Đukanovića da je u Parizu bio službeno a tajno, već da su samo konstatovali da je poštovana procedura odobravanja letova. Milovac je rekao da ASK nije cijenila to što je državni avion nakon službenih sastanaka u Parizu vraćen u Crnu Goru, te da je, nakon što se Đukanović vratio iz Majamija, ponovo poslat u Pariz po njega: ,,Sve i da se zaista radilo o službenom putu u Pariz, nesporno je Đukanovićeva odluka da novogodišnje praznike provede u SAD-u, dodatno koštala crnogorske građane u vidu naknadnih letova državnog aviona za Pariz”, rekao je Milovac.

Vijesti su tokom 2021. otkrile da je Đukanović od januara 2019. do decembra 2020. godine 19 puta letio tajno na razne evropske destinacije. Za te letove se ne znaju ni putnici ni razlozi. Bez javnog objašnjenja Đukanović je osam puta letio u Švajcarsku – sedam puta u Ženevu i jednom u Cirih. Mediji su nagađali da je jedina poznata okolnost koja povezuje Đukanovića sa Ženevom bila to što u njoj živi i njegov dugogodišnji prijatelj Stanko Cane Subotić.

A onda su tokom 2021. Pandora papiri, koje je objavio MANS, otkrili još jedan razlog tolikog Đukanovićevog interesovanja za Švajcarsku. MANS je utvrdio da je firma koja je upravljala trastovima koje su Đukanović i njegov sin Blažo formirali 2012. godine – i sakrili to vlasništvo preko pet država – poslovala na adresi u švajcarskom mjestu Nušatel. Ono se nalazi na stotinak kilometara od Ženeve, a u blizini više malih aerodroma oko Ženevskog jezera. Od 2017. godine, firma LJ Management, kod koje se nalazi dokumentacija o poslovanju trastova Đukanovića, preselila se na adresu u Ženevi. Iako su Đukanovići negirali da su imali bilo kakvu imovinu u osnovanim trastovima, MANS je utvrdio da su postojali najmanje do 2014. godine.

Direktorica MANS-a Vanja Ćalović Marković poručila je 2021. da crnogorska policija, tužilaštvo i tajne službe treba da u saradnji sa inostranim partnerima utvrde gdje se i s kim u Švajcarskoj tajno sastajao.

,,Činjenica je da je Đukanović više puta putovao u Ženevu državnim avionom, iako tamo nije imao nikakvih zvaničnih obaveza. Podaci iz Pandora papira pokazuju da se upravo u Švajcarskoj nalazila kompanija koja je upravljala skrivenim trastovima Mila Đukanovića i njegovog sina. Zbog toga bi tužilaštvo i policija, ali i obavještajna služba, trebalo da kroz međunarodnu saradnju utvrde gdje je išao predsjednik države dok je boravio u Švajcarskoj. Posebno je važno utvrditi koja lica su bila sa njim prilikom posjete Ženevi, jer upravo te osobe mogu biti takozvani proksiji, odnosno fiktivni vlasnici njegove imovine”, rekla je ona Vijestima.

Utvrđivanje za sada teče ovako – Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) je u oktobru prošle godine utvrdila da Đukanović nije prekršio Zakon  o sprečavanju korupcije kada je davne 2010. putovao u Dubaji na poziv i o trošku biznismena Duška Kneževića.

Đukanović je priznao da je u glavni grad UAE putovao na privatnu zabavu u organizaciji Duška Kneževića optuženog biznismena i predsjednika Atlas grupe, koji je i sam više puta izjavio da je snosio troškove Đukanovićevog putovanja. ,,Đukanović je istakao da je na putovanje bio pozvan sa suprugom na privatno druženje, te da u konkretnom javna funkcija koju je obavijao u tom momentu ni na koji način nije bila povezana sa putovanjem”, navodi se u obrazloženju Đukanovićevog putovanja koje je objavio ASK.

Iako mu je Knežević 2010. plaćao putovanje, Đukanović je devet godina kasnije izjavio da Knežević nikada nije bio njegov prijatelj: ,,Imam vrlo pažljiv odnos prema prijateljima, imam vrlo strogu selekciju prijatelja i on nikada nije bio dio tog kruga”.

Agencija je, istovjetnu odluku donijela i kada je Đukanović takođe o Kneževićevom trošku putovao na njegovu zabavu u Sen Trope, u junu te iste 2010. godine. Knežević je izjavio da Đukanović u imovinskom kartonu za tu godinu nije prijavio prihod koji je od njega dobio u vidu poklona i koji je kako je precizno izračunao koštao, najmanje 22.763 eura –  za troškove puta i boravka u ljetovalištu San Trope.

Da bi sve bilo bar politički korektno, ASK je istovjetnu odluku donio i povodom sadašnjeg premijera, a tadašnjeg vicepremijera Dritana Abazovića. On je u decembru 2021. putovao takođe u Dubaji na poziv Muhameda Šajbanija, člana tamošnje vladarske porodice. Po tumačenju ASK-a u putovanjima o trošku trećih lica najviših državnih funkcionera nema elemenata korupcije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo