Povežite se sa nama

MONITORING

KAD DPS OBEĆAVA: Autoput od čokolade

Objavljeno prije

na

Kakva je takva sreća što je izborna kampanja vremenski ograničena, inače bi, kako pljušte predizborna obećanja, Crna Gora imala koloniju na Marsu sa osam miliona zaposlenih. Prosto se davimo u parama i birkamo radna mjesta, ovo hoću, ovo neću.

Za samo dan ili dva režimski mediji izvijeste: „Tri miliona eura za crnogorsku poljoprivredu”, ,,Počela gradnja energetskog kabla: biće posla za 200 ljudi dnevno”; iz Bijelog Pola stigne vijest – ,,Nova fabrika za preradu mesa: Mogućnost otvaranja 70 radnih mjesta”, iz Pavinog Polja – ,,Mljekara Milkraft Leche biće završena do kraja godine”, sa Bioča – ,,Fabrika za proizvodnju drveta zaposliće 50 ljudi”.

Jednog lijepog dana Crna Gora će, valjda, postati društvo u kojem oni koji su završili mandat najprije kažu šta su od onoga što su na prethodnim izborima ostvarili. Pa onda nastave da obećavaju. Zasad za tim nema potrebe.

Program Koalicije Evropska Crna Gora – Milo Đukanović za izbore 2012. zvao se Naprijed Crna Goro.

Obećali su nam put ka Evropskoj uniji i pootvarali razna poglavlja. Iz Evrope, osim pohvala, često stižu i upozorenja kako nam bolje ide donošenje propisa nego njihova primjena. Izbliza se bolje vidi: sve što treba napisaće i potpisati, kod kuće će tjerati po starom. Poglavlja 23 Pravosuđe i temeljna prava i 24 Pravda, sloboda i bezbjednost, što bi rekli iz EU, ,,ostaju izazov”. Najsvježiji primjer kako nam ide su, recimo, kotorske ulice. Tu je i poglavlje 27 koje se odnosi na životnu sredinu – gotovo svaka stopa Crne Gore svjedoči o prostoru koji smo uništili.

Na pragu smo članstva u NATO savezu. Samo nam je zemlja oko tog pitanja podijeljena na pola.

Demokratska partija socijalista bezočno se ovih dana diči ekonomskim super prosperitetom. Više ni sami ne mogu da pohvataju ima li dvadest ili pedeset hiljada novih radnih mjesta. Obećali su 40 hiljada. Ovih dana su, predstavljajući Redovni ekonomski izvještaj za Jugoistočnu Evropu, predstavnici Svjetske banke kazali kako se očekuje da će rast bruto društvenog proizvoda u Crnoj Gori ostati stabilan u 2016. godini a projektovan je na 3,2 odsto isto kao i lani. Rast ekonomije, kako su istakli, neće uticati na nezaposlenost koja će ,,ostati na nivou od oko 20 odsto”. Da se ne pogađamo.

BDP nam, znaju i laici, raste zbog autoputa za koji se zadužujemo. Manjim dijelom zbog turizma u kojem nam sezona traje mjesec i po.

Prema podacima Svjetske banke javni dug Crne Gore na kraju juna je bio 62,5 odsto BDP-a, što je pad u odnosu na kraj prošle godine kada je bio 68 procenata. Ekonomisti smatraju nerealnim obećanje Vlade da će javni dug pasti ispod 60 procenata.

Ukupna spoljnotrgovinska razmjena u prvih osam mjeseci iznosila je 1.581,3 miliona eura. Izvezeno je robe u vrijednosti od oko 202, a uvezeno za 1.378 miliona. Pokrivenost uvoza izvozom iznosila je 14,7 procenata. Stalno opada, lani je bila 15,6 odsto.

,,Naprijed ka našem najvažnijem cilju – evropskom kvalitetu života svih građana!”, pozivala je Evropska Crna Gora. Prosječna plata na kraju mandata koji je koalicija dobila je oko petsto eura. U trgovini, gdje je zaposlen najveći broj ljudi zarade su u avgustu u prosjeku bile 347 eura. Za potrošačku korpu, prije nego što je Monstat prestao da objavljuje taj podatak, trebalo je oko osamsto eura. Penzioneri ,,evropski kvalitet života” obezbjeđuju primajući prosječno 284 eura mjesečno.

Svega je bilo u predizbornim obećanjima, ne zna čeljade za šta da se uhvati, odakle da počne. „Obrazovanje je temelj ukupnog razvoja crnogorskog društva. Stvaramo društvo znanja!”, uzvikivao je DPS sa patnerima. Ovoga ljeta stučnjaci su vijećali da li se teren i pod osnovne škole na Savini u Herceg Novom sliježe, ili škola klizi. Ni na početku školske godine nije se znalo hoće li oko 700 đaka na časove ići u tu ili po drugim školama. Nadležni su se odlučili za sanaciju. Na prste se mogu prebrojati škole i obdaništa koje nije napravio drug Tito.

„Uradili smo mnogo na reformi obrazovnog sistema u svim oblastima. Unapređujemo nastavu na visokoškolskim ustanovama i ojačavamo istraživačko-inovativnu komponentu naučnih institucija, praveći vezu sa privredom i tržištem”, obećavala je vlast.

Poslije četiri godine, rezultat je: stopa nezaposlenosti mladih u Crnoj Gori u prošloj godini dostigla je 37,6 odsto i bila je dvostruko veća od opšte stope nezaposlenosti. Izvještaj Međunarodne organizacije rada na temu Tranzicija na tržištu rada mladih žena i muškaraca u Crnoj Gori, pokazao je, između ostalog, da svega 25 odsto mladih radi, a da se na prvi pravi posao čega dugo, skoro dvije godine.

,,Crna Gora ostaje primjer multietničke demokratije u regionu. Crna Gora je primjer multietničkog društva”, hvalisala se vlast uoči prošlih izbora. Da će sve na tom planu funkcionisati bez greške obećavala je i nakon izbora bezrezervna podrška koju su manjinske partije pružile DPS-u.

Poneki ministar, poneki potpredsjednik, zaposlena rodbina – ugrubo je saldo onoga što je DPS-ova multietnička demokratija i učešće parija manjinskih naroda u vlasti dalo kao rezultat. U Crnoj Gori živi 53.605 ili 8,65 odsto Bošnjaka, među zaposlenima u različitim državnim službama, uključujući i lokalne samouprave, zastupljeni su sa 5,62 procenta. Albanaca u državnim službama ima 2,51 odsto, u stanovništvu Crne Gore 4,91. Hrvata je u Crnoj Gori 0,97, državnu platu prima njih 0,76 odsto.

Tuzi i dalje čekaju davno obećanu opštinu, obećanje o formiranju opština Petnjica i Gusinje je ispunjeno. Slabo se vidi podrška države novoformiranim opštinama.

Nije sve u državnim službama, tu su prirodni potencijali. ,,Crna Gora posjeduje ogroman energetski potencijal i mogla bi postati energetsko čvoriše za plasman viškova energije iz čitavog rediona na tržište EU”. Ako vam zvuči kao predizborna poruka – jeste – samo sa prošlih izbora. ,,Potpisan je Memorandum o razumijevanju za realizaciju projekta Drugog bloka TE Pljevlja kao i Memorandum o razumjevanju za realizaciju projekata izgradnje hidroelektrana na Morači i Komarnici”, pisalo je u programu Naprijed Crna Goro.

Obećavali su i podmorski kabl, oko toga se, evo, nešto radi. Nastavak razvoja elektro–energetskog sistema Crne Gore u saradnji sa postojećim i budućim partnerima, baziran na obnovljivim izvorima električne energije, donio nam je ono što smo i imali – ogroman broj domaćinstava kojima je plaćanje struje crna rupa u kućnom budžetu.

Osim, naravno, najbližima premijeru Milu Đukanoviću. Razni milioni njima upadaju u džep kroz priču o podsticanju obnovljivih izvora energije, građani sa svakim računom za struju pripomažu da bi oni imali mini elektrane i slično. Tamo negdje po nekavim selima poneko se buni kako nema rijeku koju je imao i kako selo nema ni banke od miliona koje proizvodi njihova rijeka, ali, riječ je samo o pojedincima koji ne shvataju širu sliku i prednosti porodične ekonomije povezane sa ekologijom. Seljaci, šta ćeš.

Bilo je, ne bi čovjek vjerovao, ministara poljoprivrede i prije Petra Ivanovića. Uoči izbora 2012. Tarzan Milošević je u toj ulozi briljirao potpisivanjem ugovora sa 104 poljoprivredna proizvođača, kojima je odobrena podrška za korišćenje solarne energije na katunima ,,Sistem pruža mogućnost priključenja tri sijalice, jedne utičnice na koju se mogu priključiti manji potrošači, televizor ili frižider, kao i neki kućni uređaj koji nema visok stepen energetske efikasnosti”, objasnio je Milošević. Ko nije primijetio kako nam katuni blješte – do njega je.

U Bijelom Polju, slučajno pred prošle izbore, 20 bračnih parova dobilo je na poklon po jednu junicu. Bili su dužni da je drže najmanje pet godina. Imale su kad da porastu do ovih izbora, ako su imale sreće da izbjegnu bolest krvrgavih krava i prežive. Zbog neblagovremene vakcinacije ubijene su, prema posljednjim objavljenim podacima 532 krave. Vakcina koja je mogla da spasi svaku od njih koštala je dva eura.

Vanvremenski hit u predizbornim obećanjima ostaju saobraćajna pitanja: ,,Nastavljamo realizaciju infrastrukturnih objekata – autoput, putna, željeznička i aerodromska infrastruktura”. Pored izgradnje dionice Podgorica-Mateševo kao dijela auto-puta Bar-Boljare, program Evropske Crne Gore je predviđao i pripreme za početak gradnje Jadransko-jonske autoceste kroz Crnu Goru, prugu Pljevlja-Bijelo Polje-Berane-granica sa Kosovom i, naravno, aerodrom u Beranama.

Fakat je da su došli Kinezi i počeli da grade dionicu autoputa, fakat je i da ćemo je skupo platiti. Ostalo su ostale fantazmagorije.

Obećanja o izgradnji deponija čvrstog otpada ostala su obećanja. Slično je i sa tretmanom otpadnih voda.

Silne su priče ispričane o ravnomjernijem regionalnom razvoju. Nije da vazdašnji premijer nije svjesan problema i nije da ne zna rješenje.

„Jasno je da će prestati raseljavanje ukoliko za samo 40 minuta budete mogli stići od najudaljenije tačke sjevera do glavnog grada Crne Gore”, govorio je premijer, vizionar. Uoči izbora 2009.

Marovićevo ćeranje

Uoči izbora 2012. potpredsjednik DPS-a Svetozar Marović imao je ozbiljnu poruku za Srđana Milića, lidera SNP-a. Današnju ugao, doprinosi čini je vrlo zanimljivim: „Milić je poručio da nakon izbora nama neće biti sigurno. To je stara politika ćeranja. Ćeranje je prošlost, izgleda da Milić vjerovatno misli da je to prava politika. Onaj ko ćera prije ili kasnije udari o zid. Susret glave i zida nikada nije pametan. Glava služi da razmišljate…”.  Kod Marovića, njegove familije i saradnika, počelo je i zasad se završilo obećanje o borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

POSLIJE ZAPLIJENE BEZAKCIZNIH CIGARETA U LUCI BAR: Duvanski profit mijenja vlasnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprava prihoda i carina zaplijenila oko 145.000 paketa cigareta u magacinima Slobodne carinske zone. Šta sad?

 

„Sa velikim stepenom sigurno kažemo da je šverc cigareta preko Luke Bar klinički mrtav“. Tako je premijer Dritan Abazović opisao zaplijenu oko 145.000 paketa cigareta, u magacinima barske Slobodne carinske zone.

„Plan Vlade je da se nakon oduzimanja stvori zakonski okvir i mogućnost da se cigarete izvezu iz zemlje, prodaju, a novac upumpa u budžet”, pojasnio je Abazović koji je prisustvovao početku utovara neocarinjenih cigareta.

Uprava prihoda i carina ranije je naložila Carinarnici Bar da oduzme duvanske proizvode, vrijedne više desetina miliona eura, prethodno ne produživši rok za njihovo skladištenje u Slobodnoj carinskoj zoni. Cigarete su oduzete zbog isteka rokova za izmještanje iz skladišta.

Abazović ističe da je šverc bio najunosniji posao u Crnoj Gori. Tvrdi da je riječ o poslu koji je težak 500 miliona eura godišnje. Kaže da želi da vrati kredibilitet Upravi carina i Luci Bar, nakon čije podrške je država dosla u situaciju da bude vlasnik preko 100.000 paketa duvana.

„Ovo nikada nije bio državni posao. To je velika prevara koja se plasirala. Mi danas završavamo sa ovim procesom. Počinje proces transporta koji će trajati nekoliko dana. Kao što smo obećali, izborićemo se sa svim vidovima kriminala i mafije”, rekao je Abazović.

Premijer je najavio mogućnost da dug Fonda za zdravtsveno osiguranje od 60 miliona eura pokriju iz sredstava od prodaje zaplijenjenih cigareta.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović kaže da je intencija da se nakon što se popiše roba koja je pronađena i koja će se izmjestiti, izveze iz Crne Gore. On smatra da Luka Bar i Slobodna zona, koje su bile pod ružnim imidžom, treba da dobiju novo lice. Tvrdi da zaplijenjene cigarete ne mogu biti plasirane na našem tržištu.

„Dolazimo do nivoa da je ostalo malo prostora za nelegano tržište. Prvo ćemo da nađemo mehanizme akciznog opterećenja, kako bi imalo smisla da se pod punim nadzorom države iznese iz Crne Gore. Na taj način ćemo prihodovati ozbiljna sredstva. Ukoliko bi se sadašnja zakonska opterećenja, koja su sada na tržištu, primijenila na ovu robu, koja je nižeg kvaliteta, ona ne bi imala neku ekonomsku prohodnost”, kazao je Damjanović.

Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković smatra da je problem u tom planu to što dio tih cigareta uopšte ne može biti prodat. Pojasnila je da u švercu duvana postoje tri vrste cigareta koje se krijumčare.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRAVOSUĐE, BANKE I ZLOUPOTREBA MOĆI: Falsifikatom do bogatstva?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve više je povoda za sumnje u presude sudova pod komandom Vesne Medenice, tokom trajanja njene funkcije i nakon odlaska sa nje. I Dragan Senić tvrdi da je presudom zasnovanom na falsifikovanom dokumentu (mjenici AA 0889562) oštećen za ogroman novac. Pa traži reviziju i čeka odluku Tužilačkog savjeta

 

Širi se istraga o zloupotrebama nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda i Vrhovne države tužiteljke Vesne Medenice. Više nije o riječ o dva već o četiri predmeta u kojima je, sumnja se, presuđeno tako što su sudije u postupku izvršile njeno naređenje. Ne mareći za činjenice i pravdu.

O načinu na koji je funkcionisalo pravosuđe pod komandom Medenice nedavno je, u Tužilaštvu, svjedočio sudija Osnovnog suda u Herceg Novom Jovan Stanković. Novinarka TV Vijesti Svetlana Đokić predočila nam je dio njegovog iskaza o tome kako je postupio nakon što je Medenica, tada već bivša predsjednica Vrhovnog suda, od njega naručila presudu vršeći, jezikom krivičnog prava, nezakonit uticaj.

„U tom trenutku sam se našao u veoma nezahvalnoj poziciji. Da sam odbio, zamjerio bih joj se, shvatio sam da mi može vrlo lako stvoriti goleme probleme u pravosuđu, a s druge strane otvorio bih prostor za dalje pritiske da se taj predmet što prije završi, a koji bi sigurno uslijedili čim se ona za njega zainteresovala”, objasnio je Stanković u svom iskazu. „I donio sam tu (traženu – prim. Monitora) odluku, smatrajući to u tom trenutku najjednostavnijim rješenjem, da sklonim taj predmet iz kancelarije, a što je najvažnije da skinem nju sa dnevnog reda”.

U zapisniku sa saslušanja zapisano je i opravdanje hercegnovskog sudije. On se, kaže, kaje a nezadovoljne stranke mogu da se – žale.

„Ja, kao i sve sudije parničari u Crnoj Gori, predmete često lomim preko koljena…  U tim uslovima se ponekad donose odluke sa jasnim falinkama samo da bi se predmet riješio”. Pravdajući svoje postupke sudija-svjedok saopštio je da nije mogao da se odupre pritisku Vesne Medenice, ali jeste drugima koji su dolazili iz Višeg ili Apelacionog suda. Sa tih adresa je „u najmanje dva navrata”, dobijao direktne naloge kako da postupi u određenim predmetima. Ali ih, kaže, nije izvršio.

Možemo samo da razmišljamo o tome koliko je sličnih presuda donijeto u crnogorskim sudnicama. Po predočenom modelu: predmet sklonim iz kancelarije, moćnika skinem s dnevnog reda. A možemo i da se zapitamo šta je sa onima kojima su takve presude, jednostavne i efikasne, nanijele nepravdu i, nerijetko, donijele velike egzistencijalne probleme. Posebno ako pretpostavimo, a za to već postoji jak osnov sumnje, da se niz presuda donijetih pod pritiskom onih koji mogu da naruče ili kupe pravdu protezao od najnižih do najviših sudskih instanci. Odnosno, od osnovih do Vrhovnog suda.

Iz arhiva sumnjivih slučajeva izdvojimo jedan. On je dio priče o švajcarskim kreditima koje je nekadašnja Hypo Alpe Adria Banka (HAAB) svojim klijentima isplaćivala u domaćoj valuti (eurima) a nominalno obračunava u švajcarskim francima. Da bi naknadno, na kursnim razlikama, ostvarila ogromnu razliku. Gurajući u probleme i bijedu nekoliko stotina svojih klijenata u Crnoj Gori. I hiljade njih u regionu.

„Poslovanje Hypo Alpe Adria Grupe u Jugoistočnoj Evropi najveći je kriminalni akt nakon Drugog svjetskog rata”, ocijenio je Kristijan Bohler, inspektor austrijske policije i vođa posebnog tima zaduženog za istraživanje afere Hypo u Beču.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Prelazak na dužnost u Privredni sud, pozicionirao je Jovanića na skali uticaja. Kao što je višestruko uvećao štetu koju je on, sa nove pozicije, proizvodio ovdašnjoj privredi, ali i cijelom društvu.

Njegovim odlukama nepristrasnim sudijama su oduzimani predmeti, nepodobni su premještani sa sistemski važnih funkcija, a protiv nesalomivih su pokretani discilinski postupci s naumom da se, uz pomoć Medenice i njenog Sudskog savjeta, istjeraju iz sudnice.

Jovanić je mandat u Privrednom sudu započeo pomenutom aferom KAP. Kao stečajni sudija u postupku morao je biti u toku prodaje imovine bankrotirale firme. A ona je Veselinu Pejoviću i njegovom Unipromu prodata uz kršenje praktično svih postojećih pravila i procedura.

Stečajni upravnik Veselin Perišić prodao je imovinu koja nije pripadala KAP-u;  Kupac godinama nije platio „kupljeno“; Država i Opština Podgorica častile su ga, nakon potpisivanja kupoprodajnog ugovora, sa nekih 2,5 miliona kvadrata građevinskog zemljišta uz oproštene komunalije, uz sumnje da je taj aranžman ugovoren ranije, mimo znanja drugih potencijalnih kupaca; Stečajni upravnik je novom vlasniku iznajmljivao radnike i iz stečajne mase plaćao fizičko obezbjeđenje (stražare) prodate imovine, a stečaj je okončan tek krajem prošlog ljeta. Povjerioci su namirili manje od 10 odsto svojih (priznatih) potraživanja a Pejović je nekoliko mjeseci kasnije zaustavio proizvodnju u svojoj fabrici.

Nabrojati sve one koji su podnijeli krivične prijave zbog (ne)postupanja stečajnog sudije i upravnika zahtijevalo bi još jedan, makar ovoliki, pasus. Ne znamo, ipak, da li su i  za slučaj KAP  Jovanić i grupa njegovih saradnika privedeni u ponedjeljak. Čekamo zvanične informacije iz SDT-a.

Jovanić, uporedo sa poslom predsjednika Privrednog suda obavlja, ili je obavljao, posao stečajnog sudije u KAP-u, Boksitima, Radoju Dakiću, Vektri Boki, Brodogradilištu Bijela, Onogoštu, uz još nekoliko stotina stečajnih postupaka manje vrijednosti. Karakteristično za većinu njih  je da se radi o kompanijama koje su bile, ili su prešle, u vlasništvo nekog od ovdašnjih pobjednika tranzicije. I da su stečajni postupak u njima pratile sumnje i optužbe zbog brojnih, velikih, zloupotreba.

Veselin Pejović je, uz KAP, kupio i imovinu Boksita u stečaju ali i njihovu koncesiju za kopanje crvene rude. Opet uz brojne kontroverze.

Veselin Barović nije uspio u naumu da državno zemljište, 1,5 miliona kvadrata u zaleđu Velike plaže, urbanizuje i proda kao svoje vlasništvo. Iako je stečajni upravnik Žarko Ostojić (Jovanićev kum i kolega iz afere pljačka Vrhovnog suda) u više navrata oglašavao prodaju tog zemljišta. Znajući da ono ne pripada Solani.

Dragan Brković, vlasnik HTP Boka uhapšen je prošlog ljeta zbog sumnji da je novac dobijen prodajom imovine svog preduzeća u stečaju, umjesto povjeriocima, distribuirao sebi bliskim kompanijama iz nekadašnjeg sistema Vektra (bankrotirala i promijenila vlasnika). Prethodno je, uz pomoć Blaža Jovanića, godinama blokirao  uvođenje stečaja koji su tražile banke kojima je dugovao. Bivši radnici Boke godinama su upozoravali na zloupotrebe ali Jovanić i stečajni upravnik koga je imenovao (navodno, još jedan njegov kum)  nijesu imali sluha za njih. Dok se nije umiješalo SDT.

Kao što je i Vesna Medenica ostajala slijepa na njegove propuste i, moguće, nezakonite radnje.

Udruženje za zaštitu interesa manjinskih akcionara DKP-a (njih je bilo 3.600), nezadovoljno načinom na koji je proveden stečajni postupak u njihovom preduzeću, uložilo je u novembru 2015.  Privrednom sudu zahtjev za reviziju postupka. I ako je u pitanju postupak koji bi trebalo da se rješava po ubrzanoj proceduri, njihov zahtjev čamio je, skriven, sve do jula 2020. Tek tada, nakon skoro pet godina,  proslijeđen je na postupanje Vrhovnom sudu. Sporna imovina je do data trajno izgubljena. Reakcije Medenice nije bilo.

Na krivičnu prijavu koju su protiv Jovanića državnom tužilaštvu podnijeli predstavnici Udruženja još nije bilo zvanične reakcije.

Zanimljiva je i priča sa predmetom vezanim za odluku EPCG-a da od Aca Đukanovića i italijanske A2A kupi većinski paket akcija Rudnika uglja u Pljevljima. Jovanić je taj predmet oduzeo sudiji Nataši Bošković nakon što je ona, dva puta, donosila mjeru privremene zabrane sprječavajući da se taj posao pravno okonča dok se ne razriješe kontroverze koje su ga pratile. I krivične prijave dijela manjiskih akcionara EPCG-a ostale su bez reakcije tužilaštva ali i Sudskog savjeta.

Nabrajanje bi moglo potrajati. Ipak, tek treba da saznamo za šta, konkretno, SDT sumnjiči Jovanića i njegove saradnike. Onda treba napisati optužnicu koju, opet, mora da potvrdi nadležni sud. Odnosno, neko od Jovanićevih kolega – on je i dalje sudija i predsjednik Privrednog suda. Kad sve to prođe predviđenu proceduru predmet treba dovesti do pravosnažne presude.

Iskustvo uči (suđenja za aferu Telekom, Koverta (Slavoljub Stijepović), Carine (Miomir Mugoša) da bi do okončanja tog postupka mogle proći godine. Uz mogućnost da se predmet okonča plaćanjem odštete optuženim pa pravosnažno oslobođenim (Šarić, Kalići…).

Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama vladavine Medenice, Jovanića i njima sličnih. Ako dobije priliku da se oporavi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo