Povežite se sa nama

MONITORING

PREDSJEDNIČKI IZBORI: Fikus za Soraju

Objavljeno prije

na

Predsjednik Skupštine Ivan Brajović raspisao je za 15. april 2018. izbore za predsjednika Crne Gore. Od uvođenja višestranačkog sistema biće to sedmi, od obnove nezavisnosti treći predsjednički izbori. Predsjednik Crne Gore, za ovoga zemana, dva puta je bio Momir Bulatović, zatim je jedan mandat na toj funkciji bio Milo Đukanović. Petnaest godinica, od 2003., predsjednikuje Filip Vujanović. Iz te proste činjenice razne se stvari o ovoj zemlji mogu zaključiti. Recimo, da dična Crna Gora potajno gaji ljubav prema fikusima.

Datum održavanja je jedino što se precizno zna u vezi sa predsjedničkim izborima. Ustvari, zna se i da je rok za kandidaturu 26. mart.

DPS još neće da otkrije da li će kandidovati svog šefa Mila Đukanovića. Iako su najavljivali da će se ime njihovog kandidata znati do kraja prošle godine, odlučli su da, do daljneg ćute. Priča se da bi radosna vijest mogla da stigne nakon izbora u Beranama i Ulcinju, koji će biti održani 4. februara. Kao, ako DPS u tim mjestima dobro prođe, DPS može da predloži koga hoće, ako ne – nema druge nego da u utrku uđe šef. Spreman na žrtvu.

Teško bi storija o važnosti beranskih i ulcinjskih izbora izdržala ozbiljno pretresanje. Ipak, fakat je da je predsjednik DPS-a uveliko na terenu. U Ulcinju je opet deklamovao o čuvanju tekovina, u Docu pored Berana, kod tazbine, pričao je o ekonomskom prosperitetu. „Prespektiva sjevera Crne Gore nije u nekom težačkom, industrijskom radu, već u turizmu i poljoprivredi”, kazao je Đukanović. Svejedno, tekovine i bajke o procvatu adut su i za lokalne i za predsjedničke izbore.

I dalje se prvom rezervom smatra Milica Pejanović-Đurišić. Gotovo je zaboravljeno da se i na prethodnim izborima pominjala kao rezerva za Filipa Vujanovića.

I sad se, kao i prije pet godina, govorilo da se sviđa evropskim zvaničnicima. Milica Pejanović-Đurišić od mogućih kandidata DPS-a ima najduži i najozbiljniji partijski staž. Članica Predsjedništva Republike Crne Gore postala je na prvim neposrednim izborima 1990. godine i na toj funkciji je bila do kraja 1992. godine. Potpredsjednica DPS-a bila je od 1992. do 1997. godine, predsjednica od juna 1997. do oktobra naredne godine. Tokom sukoba Đukanović – Bulatović, zauzela je Đukanovićevu stranu. Ta je podrška tada bila izuzetno važna, međutim ne zna se da li je nakon toga Pejanović-Đurišić nagrađena prelaskom u diplomatiju, ili je Đukanović čistio sebi prostor za velikog vođu.

Đukanovićeva eventualna kandidatura i pobjeda stvorile bi situaciju kakvu odavno nijesmo gladali. Još otkad je Momir Bulatović otišao u istoriju, znalo se da je na mjestima predsjednika vlade i države jedan glavni, drugi figura. Upućeni u prilike u DPS-u kažu da sadašnjeg premijera Duška Markovića ne bi bilo lako pretvoriti u lutku. Đukanovića u fikus – još teže. Ko zna za koju se DPS-ovu bezvezariju tu može otvoriti prostor.

Opoziciono nebo ukratko je predstavio Nebojša Medojević, predsjednik Pokreta za promjene i jedan od lidera DF-a. ,,Bilo koji lider bilo koje političke partije nema šanse da pobijedi bilo kojeg kandidata DPS-a, pa čak i da DPS Soraju kandiduje za predsjednika”, kazao je Medojević.

Precizirao je da bi za pobjedu na predsjedničkim izborima bilo neophodno da se opozicija ujedini i da ima nestranačkog kandidata. Istovremeno je, međutim, konstatovao da je animozitet između političkih partija takav da, sve i kad bi jedna od njih ponudila ,,idealnog kandidata”, druge partije ne bi glasale za njega ili bi dale svog kandidata, što vodi rasipanju glasova. Direktno u korist DPS-u.

Priča o zajedničkom opozicionom kandidatu za ove izbore, magla je skoro koliko i Đukanovićeve bajke o ekonomskom uzletu sjevera.

Ni o pojedinačnim kandidatima opozicije se mnogo ne zna. Računa se da je izvjesna kandidatura lidera Demokrata Alekse Bečića. To na poljani ostavlja lidere ostalih partija takozvane demokratske opozicije – Miodraga Lekića iz Demosa, Ranka Krivokapića iz SDP-a, Vladimira Jokovića predsjednika SNP-a. Lider Građanskog pokreta URA Dritan Abazović, koliko se zna, nije pokazivao predsjedničke ambicije. U fragmentima se govorilo o nekoj saradnji Demokrata i pokreta URA ali javnosti nije predočeno jesu li se i o čemu su se dogovorili.

Očekuju se tri nezavisna kandidata – Dragan Hajduković, Vasilije Miličković i Marko Milačić. Za kandidaturu treba prikupiti blizu osam hiljada glasova.

U međuvremenu je Željka Vuksanović, gradonačelnica Kolašina i članica predsjedništva SDP-a, tražila od predsjednika države Filipa Vujanovića da zakaže konsultacije sa predsjednicima opština kako bi se stvorili uslovi da se lokalni izbori u 11 opština i Podgorici održe istovremeno sa predsjedničkim.

Neće da može, rako je Filip. „Zakonski je nemoguće da lokalni izbori u Podgorici i još 11 opština budu održani 15. aprila, za kada su raspisani predsjednički”, saopšteno je iz kabineta predsjednika.

Direktor Centra za demokratsku tranziciju Dragan Koprivica, kazao je za TVCG da je lokalne izbore moguće raspisati za isti dan kada su i predsjednički, ako za to postoji politička volja.

„Postoji pravna praznina u Zakonu o izboru odbornika i poslanika, nije određen prvi, već samo krajnji rok za održavanje izbora i predsjednik Crne Gore tumači zakon onako kako mu trenutne političke potrebe to nalažu. Na jedan način raspisuje izbore u Beranama, pa ih raspisuje prije krajnjeg roka, pa kaže da je to nemoguće za ostale izbore”, rekao je Koprivica.

Član Predsjedništva Demokrata Neven Gošović takođe tvrdi da nema pravnih prepreka za spajanje izbora. Ilustruje primjerom Berana gdje četvorogodišnji mandat Skupštine ističe 24. marta 2018. Izbore u toj opštini predsjednik Crne Gore je sazvao 48 dana prije isteka mandata tekućem sazivu Skupštine.

,,Racionalnost ga, kako je saopštio, rukovodila da spoji izbore u Beranama i Ulcinju, ali ga racionalnost ne rukovodi da lokalne izbore raspiše zajedno sa predsjedničkim, već istrajava na stanovištu da u razmaku od dvadesetak dana imamo dva velika i složena izborna procesa. I logički, i pravno, i demokratski – neodrživo stanovište,” kazao je Gošović.

DPS ima svoju racionalnost. Nju najbolje ilistruju slike sa prošlih predsjedničkih izbora tokom kojih se, dok Vujanović drži govore, na predizbornim skupovima orilo ,,Milo, Milo”.

Na prošlim izborima, prema zvaničnim rezultatima, kandidat DPS-a Filip Vujanović osvojio je 161.940 ili 51.2 odsto glasova. Miodrag Lekić dobio je povjerenje 154.289 ili 48,8 odsto građana. To je potencijal koji su – uprkos uobičajenim krađama, ucjenama, zastrašivanjima i podmićivanjima – pokazali birači u Crnoj Gori. Opozicija im, po svemu sudeći, ovoga puta neće pružiti priliku da nadmaše sebe. Naprotiv. Nažalost.

Istorija

Prva dva puta na izborima za predsjednika Crne Gore pobijedio je Momir Bulatović – 1990. on je u drugom krugu imao 78, Ljubiša Stanković iz Saveza reformskih snaga 21 odsto glasova. U aprilu 1992, u drugom krugu, bilo je 63 odsto Bulatovićevih prema 36 odsto glasova za Branka Kostića.

U oktobru 1997. bila se bitka između Momira Bulatovića i Mila Đukanovića. Bulatović je u prvom krugu imao 147.615 glasova, Đukanović 145.384. Na glasanje je u drugom krugu izašlo preko četrdeset hiljada više ljudi nego u prvom krugu. Predsjedničku funkciju Đukanović je osvojio sa 174.745, prema 169.257 glasova za Bulatovića.

Kao kandidat za predsjednika države Filip Vujanović se prvi put pojavio 2002. Izabran je tek kada se po treći put izašlo na izbore jer prva dva puta nije uspijevao da dobije više od polovine upisanih birača. U trećem pokušaju Vujanović je izabran glasovima 64 odsto izašlih birača. Miodrag Živković, tadašnji predsjednik Liberalnog saveza imao je oko 31 odsto glasova.

U aprilu 2008. protivkandidati Filipu Vujanoviću bili su Srđan Milić, Andrija Mandić i Nebojša Medojević, predsjednici SNP-a, Srpske narodne stranke i Pokreta za promjene. Vujanović je dobio 51,89 odsto glasova, Andrija Mandić – 19,55, Nebojša Medojević – 16.64, Srđan Milić – 11,92.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVANI TRAŽE OSLOBAĐANJE UZURPIRANIH JAVNIH POVRŠINA: Investitori samovoljno blokirali javne puteve i staze

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Beppler&Jacobson primjer je investitora koji  nije doprinio društvenoj zajednici u kojoj posluje, samo joj je oduzeo. Neposredno nakon kupovine Hotela Avala, novi vlasnik ograđuje svoje imanje, postavlja kapije i ograde, presijeca dva javna puta koje su mještani koristili desetinama godina kao komunikaciju ka moru i Starom gradu

 

Privatizacija hotela na teritoriji opštine Budva donijela je građanima mnogobrojne probleme sa kojima se suočavaju posljednju deceniju. Većina novih vlasnika, Vladinih strateških investitora i zakupaca nije uspostavila korektan odnos sa stanovništvom, nisu se integrisali u društvenu zajednicu gdje su započeli  poslovanje. Nakon ulaska u posjed hotela koji su prodati sa velikim zemljišnim kompleksima i parkovima, prvi  potezi vlasnika najčešće su bili podizanje betonskih ograda i gvozdenih kapija kojima su ograđivali novostečene nekretnine.

Poznati budvanski hoteli postali su mali bunkeri, izolovana ostrva na čijim su prilazima podignute stražarske kućice kako niko, osim gostiju hotela, ne bi mogao prići privatnom posjedu. Građane je najviše pogodila prateća uzurpacija javnih puteva i staza, koje su postojale u okviru hotelskih kompleksa od ranije i koje su oduvijek bile u opštoj upotrebi kao komunikacija između naselja i morske obale. Mnogobrojni protesti građana sa zahtjevima za slobodan prolaz pješačkim stazama i šetalištima, za nesmetan pristup moru, uglavnom su bili bezuspješni. Investitori, koji su po pravilu uživali povlastice kod administracije vlasti na čelu sa DPS-om, ostajali su nijemi za potrebe mještana.

Jedan od najbezobzirnijih uzurpatora javnog prostora u Budvi je kompanija Beppler&Jacobson, ruskog biznismena Igora Lazurenka, koja je 2003. godine kupila Hotel Avala sa vilama i velikom zemljišnom parcelom u centru Budve, pored Starog grada. Dug je spisak negativnih efekata ove privatizacije za mještane Budve, čiju zakonitost, od 2016. godine, ispituje Specijalno državno tužilaštvo.

Kompanija Beppler&Jacobson primjer je investitora koji  nije doprinio društvenoj zajednici u kojoj posluje, samo joj je oduzeo. Neposredno nakon kupovine Hotela Avala, vlasnik ograđuje imanje, postavlja kapije i ograde, presijeca dva javna puta kojima su mještani naselja Gospoština, u kome se hotel nalazi, koristili desetinama godina kao komunikaciju ka moru i Starom gradu. Lazurenko je naložio presijecanje javnog puta, ulice naselja Gospoština kojoj gravitira ovo veliko naselje. Dio ulice istog naselja na čijem se kraju nalazi jedina okretnica za vozila,   obreo se  u posjedu hotela, metalnom kapijom odvojen od ostatka ulice, čime je nanijeta ogromna šteta mještanima i turistima,  i napravljen  saobraćajni kolaps koji traje punih 17 godina. Hotel Avala postojao je i ranije, ali do dolaska ruskih biznismena, ova  ulica nikada nije bila prekinuta i blokirana.

Sa druge strane hotelskog kompleksa, na granici pored mora, iznad staze koja vodi ka plaži Mogren, nalazi se staro kameno stepenište, put od Starog grada ka Vidikovcu. Postoji stotinama godina, predstavljalo je jedinu vezu naselja iznad Jadranske magistrale, Seoca, Prijevora i Komoševine sa Starim gradom i morskom obalom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NASTAVAK SUĐENJA ZA MALE HIDROELEKTRANE: Kad građani plaćaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Privrednom sudu počeo je novi proces protiv države po tužbi investitora malih hidroelektrana.  Iz ove, kao i ostalih tužbi, vidi se koliko su prethodne vlade olako izabranima davale dozvole za gradnju, a nakon toga pod pritiskom javnosti izbjegavale rješavanje problema

 

Ove nedjelje počelo je još jedno suđenje protiv države po tužbi investitora malih hidroelektrana (HE).

Kompanija Dekar, koja je gradila malu HE na Ljeviškoj rijeci – Izvor Morače, kod Kolašina, od države traži naknadu štete u visini investicije, koja je procjenjena na 1,7 miliona eura, ali i izgubljenu dobit za koncesioni period od 25 godina.

Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović, bivše pomoćnice ministra zdravlja, članice NKT-a i visoke funkcionerke DPS-a.

Proces se vodi pred Privrednim sudom, sudija Faruk Mušović. Državu zastupa Zaštitnik državnih interesa Milan Krsmanović, a advokatica Ana Đukanović zastupa Dekar kao i većinu drugih investitora malih HE koji su podnijeli tužbu protiv države.

Dekar je probio sve rokove za izgradnju male HE. Posljednji put ih je, krajem oktobra, bivša Vlada upozorila na kršenje ugovornih obaveza i dala im rok od dva mjeseca da ih isprave.

Koncesionar je 26. novembra zatražio prolongiranje roka za dostavu bankarske garancije, a dan kasnije i zahtjev za raskid ugovora na štetu države. Tužba protiv države, u kojoj se tvrdi da je onemogućavan u razvoju svoje investicije, podnijeta je 30. novembra prošle godine, pet dana prije izbora nove vlade. Na osnovu upozorenja prethodne vlade da otkloni nepravilnosti u roku 60 dana, koji je istekao 28. decembra, nova vlada je raskinula ugovor sa ovim koncesionarom.

U tužbi, koju potpisuje Ana Đukanović, Dekar optužuje državu da joj nije omogućila prikljućenje na elektrodistributivnu mrežu. Ilustruju: „Mala HE Ljeviška – Izvor Morače nije projektovana da bude hidroelektrana ostrvskog tipa (da bude bez priključka na nacionalnu elektrodistributivnu mrežu), već je projektovana da proizvedenu električnu energiju uključi u elektroenergetski sitem – što nije moguće bez priključka“. Objašnjavaju da je sve povezano, naime mala HE Raštak nije izgrađena pa samim tim ni dalekovod od ove HE do Manastira Morače. U međuvremenu, nova vlada je, pored pet drugih, u decembru raskinula ugovore za gradnju dvije male HE na vodotoku Raštak.

Iz ovog, ali i procesa, koji je počeo prošle nedjelje, u kome konzorcijum Hydra MNE tuži državu, vidi se koliko su prethodne vlade olako izabranima davale dozvole za gradnju malih hidroelektrana, a nakon toga, pod pritiskom javnosti, izbjegavale rješavanje problema. Tako Dekar u tužbi navodi da im država čak od 2015. nije odgovarala na zahtjeve za mirovanje prava i obaveza iz ugovora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NAJAVLJENO NOVO POVEĆANJE AKCIZA NA DUVAN I DUVANSKE PROIZVODE: Švercovane cigarete čekaju nove namete u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Povećanje akciza na duvan i duvanske proizvode biće jedna od mjera poreske politike koja će se primjenjivati od 1. jula. O ima upozorenja da se akcize  ne smiju  povećavati dok država ne krene u ozbiljnu borbu sa švercom cigareta

 

Kada je Vlada Crne Gore 2018. godine povećala akcize na cigarete i druge duvanske proizvode samo u prva četiri mjeseca došlo je do pada legalne prodaje za 25 odsto, dok je eksplodiralo sivo tržište, odnosno roba iz šverca. Iako je država pojačala kontrole i proširila ovlašćenja određenim institucijama, i dalje svaki pušač ima švercera cigareta u svom kraju grada.

Povećanje akciza na duvan i duvanske proizvode biće jedna od mjera poreske politike koja će se primjenjivati od 1. jula. Pored toga, dodatno će se, prema nacrtu Budžeta Crne Gore za 2021. godinu, oporezovati gazirana pića sa dodatkom šećera ili drugim sredstvima za zaslađivanje ili aromatizaciju. Uvešće  se akcize i na proizvode od šećera, kakaoa i sladoleda, povećaće se akciza na alkohol i alkoholna pića i markiranje mineralnih ulja (nafte) i njihovih derivata.

Ministar Milojko Spajić očekuje da će od povećanja akciza na duvan i duvanske proizvod prihodovati oko 16,8 miliona eura. Međutim, opozicione i dio partija koje čine vlast upozoravaju da država može mnogo više da izgubi novim povećanjem akciza na cigarete.

„Ovakva odluka Vlade samo će povećati prihode švercerima cigareta koji decenijama kontrolišu šverc cigareta na domaćem tržištu, tako i kada je u pitanju tranzit“, smatra predsjednik mladih Pokreta za promjene Boban Stanišić.

Pošto je potrošnja cigareta u Crnoj Gori konstanta i kreće se između 1.500 i 1.600 tona godišnje, ili oko 2,6 kilograma po stanovniku“,  kaže Stanišić, akcize se ne smiju povećavati dok se ne reguliše šverc cigareta, odnosno dok država Crna Gora ne krene u ozbiljnu borbu sa švercom cigareta. On je istakao da je 2018. godine tržištu trebalo skoro godinu dana da se oporavi i da se prodaja vrati u legalne tokove i to tek nakon smanjenja uvećanih akciza.

Uprava policije i nadležna tužilaštva već su počela sa suzbijanjem cigareta bez akciznih markica na tržištu. Od kada je u medijima, krajem marta, objavljen nacrt Budžeta, istražni organi i organi gonjenja imali su više zapljena nelegalnih cigareta.

Već u prvim danima aprila u Podgorici je pretreseno više lokacija i lišeno slobode  nekoliko osoba u čijim objektima su zaplijenjene cigareta bez akciznih markica. Procjenjuje se da je švercom zaplijenjene količine cigareta pričinjena šteta  po budžet od oko 230 hiljada eura.

Akcija policije i Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici, kodnog imena Krajina usmjerena je ka više osoba i grupacija koji čine krivična djela krijumčarenja. Kako su saopštili iz policije, višemjesečnom kriminalističkom obradom Odsjek za suzbijanje privrednog kriminala je u saradnji sa Osnovnim državnim tužilaštvom iz Podgorice prikupio dokaze da su osumnjičeni od 2019. do momenta realizacije predmeta obavili nabavku i distribuciju cigareta bez akcizne markice radi dalje prodaje na ilegalnom tržištu u Crnoj Gori. Ističu da su sprovedenim aktivnostima utvrdili da je na sivo tržište plasirana roba – ,,cigarete u vrijednosti od oko 170.000 eura, dok izvršenim pretresima na više lokacija koje koriste osumnjičeni pronađena i oduzeta roba pripremljena za dalju distribuciju u iznosu od oko 60.000 eura”.

Nekoliko dana kasnije podgorička policija kontrolišući jedan automobil pronašla je 2.000 paklica cigareta bez akciznih markica u vrijednosti od 4.400 eura. Protiv osobe  koja je upravljala vozilom podnijeta je krivična prijava zbog sumnje da je izvršio krivično djelo nedozvoljena trgovina.

Crna Gora zvanično je prepoznata kao ruta za šverc cigareta ka Evropskoj uniji još otkad su današnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i nekadašnji predsjednik Momir Bulatović  1998. godine o švercu cigareta raspravljali u predsjedničkoj debati na državnoj televiziji. I više od dvadeset godina kasnije međunarodna zajednica zamjera Crnoj Gori na švercu cigareta – posljednji put u Izvještaju o napretku Evropske komisije (za 2019).

U tom dokumentu se navodi da u dijelu borbe protiv krijumčarenja duvanskih proizvoda u 2019. godini nije bilo presuda za organizovani šverc cigareta. Navode, međutim, da su pokrenuti krivični postupci u tri slučaja velikih razmjera, uključujući jedan slučaj sa 22 osumnjičena.

U izvještaju se navodi da zapljene cigareta bez akciznih markica redovno obavljaju carinski službenici, lokalna i državna policija. Tokom 2019. godine zaplijenjeno je ukupno 1,7 miliona pakli cigareta, vrijednosti oko 3,9 miliona eura. „Međutim, i pored povećanih napora bezbjednosnih službi u ovoj oblasti, i poboljšane saradnje crnogorskih carinskih službi sa međunarodnim partnerima, broj pokrenutih postupaka i dalje je nedovoljan, uzevši u obzir procjenu razmjera šverca cigareta od, prema i preko Crne Gore“, navodi se u izvještaju EK.

Tokom posljednje dvije godine uhapšeno je više službenika Uprave za carine, zapošljenih u Luci Bar. U jednoj akciji Specijalnog državnog tužilaštva prije dvije godine, zbog sumnji u korupciju,  uhapšeno je i procesuirano 17 carinskih službenika u Luci Bar.

Prema izvještaju Evropske kancelarije za suzbijanje prevara (OLAF) šverc cigareta iz luke Bar za tri godine je Evropskoj uniji nanio štetu od oko 70 miliona eura. Istražni organi iz OLAF-a posebno su u izvještaju tretirali šverc iz Crne Gore, koji decenijama izaziva ozbiljne probleme.

U izvještaju OLAF-a piše da je od početka 2015. godine uhvaćeno osam brodova na koje su cigarete natovarene u luci Bar. Ta plovila zaustavljena su u Grčkoj i Španiji. Od ovih osam brodova šest je putovalo za Libiju, a po jedan za Kipar i Liban. Na tim brodovima zaplijenjeno je oko 350 miliona cigareta vrijednih 70 miliona eura.

Uprkos potencijalnim problemima i prethodnim iskustvom, iz Vlade je saopšteno da se akcizna politika za duvan povećava zbog usklađivanja sa evropskim direktivama. Boban Stanišić, međutim, kaže da određene stavke budžeta imaju dosta sličnosti sa fisklanom politikom bivšeg režima – jer su i oni pod plaštom usklađivanja sa evropskim standardima podizali akcize na cigarete i predlagali oporezivanje penzija. Dok su se stvarni motivi, tvrdi, krili na drugom mjestu.

 

Savjet će ispitati postoji li državni šverc cigareta

Nacionalni savjet za borbu protiv korupcije na visokom nivou tražiće od svih državnih organa i institucija, informacije o svemu što se tiče dviju fabrika cigareta – Tara iz Mojkovca i Novi duvanski kombinat iz Podgorice. Oba preduzeća ranije su optuživana za šverc cigareta, ali ozbiljna istraga nikada nije sprovedena.

To je za medije kazala Vanja Ćalović – Marković, koja rukovodi stručnim tijelom Savjeta. „Tražili smo informacije o poslovanju slobodnih zona Luke Bar i Duvanskog kombinata, prvenstveno imajući u vidu da se sa tih lokacija dešava šverc cigareta. Kad budemo dobili dokumentaciju, analiziraćemo je i na osnovu nje ćemo, gdje bude osnova, podnijeti prijave nadležnim tužilaštvima“, saopštila je Ćalović – Marković.

 

Crna Gora središte šverca cigareta na Balkanu

Međunarodna organizacija ,,Globalna inicijativa protiv transnacionalnog organizovanog kriminala” – mreža više od 300 nezavisnih svjetskih i regionalnih eksperata koji se bave ljudskim pravima, demokratijom, upravom i temom razvoja tvrde da je šverc cigareta glavni oblik organizovanog kriminala na Balkanu, a njegovo središte je Crna Gora. U svom izvještaju su naveli da je Bar poznat kao žarište šverca cigareta, odnosno da inostrane marke navodno stižu preko Bara za reeksport, dok se cigarete proizvedene u Crnoj Gori transportuju iz tog lučkog grada.

,,Crnogorske cigarete se švercuju širom regiona. Cigarete se takođe nelegalno proizvode u Bosni i Hercegovini, Srbiji i na Kosovu. Zatim se krijumčare u Crnu Goru, odakle nastavljaju, sa crnogorskim cigaretama, ka Evropskoj uniji i dalje. Odnedavno, Kosovo je postalo novi regionalni centar distribucije cigareta. Velike količine se dalje švercuju odatle u Srbiju, Sjevernu Makedoniju i Bugarsku, a zatim transportuju kroz poroznu granicu ka Crnoj Gori”.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo