Propao je drugi po veličini distributer štampe u Crnoj Gori. Bega press, koji je donedavno pokrivao oko 30 odsto distributivne mreže u Crnoj Gori, u stečaju je. Dugovi Bega pressa, saopštio je predsjednik Privrednog suda Dragan Rakočević iznose oko tri miliona eura. Štampanim medijima u Crnoj Gori – Monitoru, Vijestima, Danu i Pobjedi – Bega press duguje oko milion eura. GUBICI I STRAH: To je veliki udar na poslovanje privatnih medija, slažu se njihovi menadžeri. „To je težak finansijski udar na privatne medije” kaže Mladen Milutinović, direktor Jumedija Mont i glavni i odgovorni urednik Dana.
Željko Ivanović, direktor Vijesti, za Monitor kaže da će ti dugovi vjerovatno ostati nenaplaćeni: ,,Ostaje da se vidi šta će uraditi stečajni upravnik ali prema našim informacijama, s obzirom na stanje u kome je zatekao firmu, teško je očekivati da će iz tih sredstava uspjeti da pokrije više od 10 odsto svih potraživanja. Za ostatak duga prema izdavačima, po zakonu, moraće da se pobrinu osnivači”.
Ove godine u stečaj je uvedena još jedan velika distributivna firma, Duvankomerc. Trenutno se u Crnoj Gori distribucijom bavi preduzeće Štampa, koju je ljetos od Agrocora preuzela firma Rokšped, i koje sada ,,pokriva” oko 70 odsto crnogorske distributivne mreže. Pored Štampe, trenutno posluje i nekoliko manjih distributera. „Suvišno je govoriti o tome šta znači konkurencija i kakve će, ako je ne bude, mediji imati štete. Onaj ko ima monopol diktira uslove”, komentariše Milutinović novi raspored snaga u distribuciji.
Domaće izdavače plaši da će se neplaćanje – dosadašnja praksa distributivnih firmi – nastaviti. ,,Mnogo više od monopola me plaši haos, nesigurnost i velika potraživanja izdavača, što je karakterisalo dosadašnju situaciju,” kaže Ivanović.
SELEKTIVNO TRŽIŠTE: Kada je nedavno u Srbiji Asocijacija medija prestala da dostavlja štampu Futuri plus, distributivnoj firmi Stanka Subotića, uz obrazloženje da im Futura plus duguje veliki novac reagovala je srpska Vlada.
Ministarstvo kulture Srbije upozorilo je Subotića da tako ugrožava pravo građana na informisanje. Trgovinski sud je prije nego je Subotić Futuru plus uspio da proda Olegu Deripaski, pokrenuo predstečajni postupak, kako bi se medijima pomoglo da dobiju ono što im zakonom pripada.
Crnogorsko Ministarstvo kulture i medija se, proglasilo nenadležnim. ,,Bega press je privredno društvo koje posluje po tržišnim principima” stoji u nepotpisanom saopštenju Ministarstva proslijeđenom Monitoru.
Iz Ministarstva su zaboravili da podsjete da zakoni tržišta važe samo za medije koji nijesu po mjeri vlasti. Pobjeda, koja se i dalje nezakonito nalazi u vlasništvu države, oslobođena je plaćanja PDV- a, poreza i doprinosa na zarade zaposlenih. Proljetos je Vlada dug ovog preduzeća od skoro 5,8 miliona eura pretvorila u državne akcije, a Pobjedi su oproštena i dugovanja prema državi u iznosu od 4,8 miliona nastala zbog – neplaćenih: poreza na dohodak fizičkih lica, doprinosa za obavezno socijalno osiguranje na zarade zaposlenih i poreza na dodatu vrijednost.
Spisak drugih ,,privrednih subjekata” koje je država mimo tržišta pomogla podugačak je. U regionu, ali i u velikom broju evropskih zemalja u kojima tržište nije tek uzrečica, zbog ekonomske krize vlade medije pomažu ne samo finansijski i kreditiranjem, nego i kroz različite oblike poreskih i drugih olakšica.
,,Nastavićemo da medijima pružamo finansijsku pomoć za programske sadržaje od javnog interesa”, lijepo su se snašli u Ministarstvu kulture. Prevedeno: dok ne budete Pobjeda, ništa od pomoći.
,,Ovdje Vlada sve čini da medije stavi pod punu kontrolu. Što gore po demokratske standarde i medijske slobode, to bolje za Vladu – to je njihov moto. Iluzorno je očekivati da se jedna takva Vlada uključi i pomogne nezavisne medije”, komentariše stav Ministarstva Ivanović.
KAZNE I PROPAGANDA: Bankrot Bega pressa, uz najsvježije najavu povećanje poreza, Vladi dođe kao kec na desetku. Da sudovi malo odmore.
Crna Gora se, prema najnovijem izvještaju o stanju medijskih sloboda u svijetu koji je nedavno objavila međunarodna organizacija Reporteri bez granica nalazi na 77. mjestu. U odnosu na prošlogodišnji izvještaj pala je za 24 mjesta. Tome je doprinijela sve češća praksa visokih sudskih kazni izrečenih protiv nezavisnih medija.
Monitor, Vijesti i Dan zatrpani su tužbama, a odštetni zahtjevi iznose oko 13 miliona eura. Među tužiocima najredovniji su premijer Đukanović i njegovi bliski saradnici.
„Upozoravao sam u više navrata, podnoseći krivične prijave protiv određenih medija, da je to najsigurniji, najlegalniji i najbenigniji način pokušaja odbrane vlastitoga digniteta”, komentarisao je Đukanović to što se gradonačelnik Podgorice i njegov partijski saborac Miomir Mugoša pesnicama obračunao sa urednikom Vijesti Mihailom Jovovićem i fotoreporterom Borisom Pejovićem.
„Medijski napadi su najčešće motivisani željom za senzacijom koja treba da donese ekstra profit, a u nekom slučaju rekao bih čak i željom da se ponudi alternativa aktuelnoj vlasti”, kazao je premijer. Đukanovićeva poruka bila je jasna: privatni mediji su nasilnici i protiv tog se zla, koje i za plate zarađuje, mora boriti svima silama.
Nije dugo trebalo da se poruka „primi”. Gradonačelnik Podgorice nije šamarao novinare. On se u stvari borio protiv „medijske mafije”. A to je, mora se priznati, potpuno druga stvar.
Presude stižu jedna drugu. Najsvježija je protiv novinara Monitora Petra Komnenića po privatnoj tužbi Safeta Kalića. Komnenić je osuđen jer je citirao saopštenje srpske policije, koja je Kalića označila kao glavnog narkobosa Srbije i Crne Gore, te zbog toga što je prenio dio dokumenta ovdašnje Agencije za nacionalnu bezbjednost koja je Kalića okarakterisala kao ,,bezbjednosno interesantnu osobu”.
Crnogorski sudovi su u slučaju Kusturica protiv Monitora i Andreja Nikolaidisa, novinarima uskratili pravo da kritikuju i polemišu sa Kusturicom i drugim javnim ličnostima koje su u prijateljskim odnosima sa moćnicima. Potom su, nakon slučaja uprava Željezare Nikšić protiv Nebojše Medojevića i Vijesti, sudovi kažnjivim proglasili i prenošenje stavova opozicionih političara. Pa ti piši.
SLUŽBA: Na nezavisne medije, sem Mugoše, premijera i Kalića, ove sedmice imao je primjedbu i dekan Fakulteta političkih nauka u Podgorici Srđan Darmanović. Naravno, kao svaki ,,pravi i tihi intelektualac”, kakve cijeni politički direktor DPS-a Predrag Sekulić, Darmanović se sa ,,privatnim medijima” obračunao preko Pobjede.
Darmanović se, pošto se pohvalio velikom preciznošću svojih izbornih i predizbornih predviđanja, podsjetio na harizmu Mila Đukanovića i nesposobnost opozicije, osvrnuo na medije. ,,Sa žaljenjem se može konstatovati da je nivo profesionalizma i kvaliteta u našim medijima značajno opao i da opada iz dana u dan. Na medijskoj sceni vode se bespoštedni rat i politička propaganda koja ponekad vrijeđa zdravi razum”, ocijenio je dekan FPN. ,,Iako su državni mediji na ovaj ili na onaj način naklonjeni vladajućim strukturama, oni trenutno ne prednjače u ovom propagandističkom diskursu, već to uglavnom čine razni mediji koji sebe nazivaju nezavisnim, a koje zapravo treba nazivati privatnim kao svugdje u svijetu jer oni imaju svoje privatne vlasnike čiji interesi, a ne opšti ili javni, dominiraju tim medijima”. Darmanović je samo zaboravio da kaže da javni interes nije isto što i interes vlastodržaca, te da i oni imaju svoje privatne interese. Kojima on zajedno s Pobjedom i državnom televizijom predano – služi.
DEKAN PROTIV NEISTOMIŠLJENIKA
Dekan Fakulteta političkih nauka Srđan Darmanović ne obračunava se samo sa medijima koji ne vide svu krasotu crnogorske stvarnosti. Filip Kovačević, profesor političke psihologije na FPN-u podnio je protiv Darmanovića prijavu Sudu časti Univerziteta Crne Gore Darmanović je Kovačeviću bez njegovog znanja, saglasnosti i obavještenja ukinuo predmete – Američka spoljna politika, Psihoanaliza i politika i Psihologija politike. To je, ocijenio je Kovačević, direktno kršenje Kodeska akademske etike Univerziteta Crne Gore. ,,U ranijem periodu mi je na isti način ukinuo i dva predmeta na magistarskim i doktorskim studijama”, kazao je Kovačević u otvorenom pismu. ,,Ovakvo brutalno razračunavanje koje ugrožava moju materijalnu egzistenciju povezujem sa mojim javnim angažmanom i političkim stavovima koje zastupam”. Znanja iz predmeta koje je Darmanović oduzeo Kovačeviću deficitarna su u Crnoj Gori, a Kovačević kao autor iz oblasti političke psihologije i teorije psihoanalize posjeduje najveće međunarodne reference. Njegova knjiga nalazi se u bibliotekama najpoznatijih univerziteta svijeta. ,,Samo u papagaj-državi i feudalnoj partitokratiji kao što je Crna Gora neko sa ovakvim međunarodnim referencama može biti diskriminisan na državnom Univerzitetu”, kaže Kovačević. Kovačević je podsjetio da Darmanović na FPN-u angažuje više od 20 gostujućih profesora iz država u regionu, opterećujući tako univerzitetski budžet desetinama hiljada eura za honorare, avionske karte i hotelski smještaj. ,,Ovakvim potezima Darmanović je od fakulteta napravio privatnu firmu momišićkog neoliberalnog tipa, koja, kao i sve takve firme u Crnoj Gori, opstaje prazneći džepove crnogorskih građana”, ocijenio je Kovačević, uz napomenu da ga takvi postupci dekana FPN neće ,,pokolebati da i dalje radi na demokratizaciji Crne Gore i njenom konačnom uobličavanju u pravnu i pravičnu državu”.
Botun nije samo ekološka, nego je i politička priča. Drama Crne Gore koja se preliva kroz jedan kolektor. Priča o odnosima u vlasti, kretanjima u srpskom svetu i posebno – perspektivi Crne Gore. Hoće li ostati zaglavljena u Vučićevom zagrljaju i devedesetim, ili ući u EU. Zato se tako dramatično „rješava“ izgradnja jednog postrojenja kakvih ima na desetine, svuda
Slučaj kolektora u Botunu koji se mjesecima „kuva“, eskalirao je posljednjih dana godine na izmaku. Pošto nijesu urodili plodom poprilično okašnjeli pregovori vlasti sa mještanima Botuna, koji se od jeseni sve oštrije protive izgradnji kolektora, pa su postavili i šatore na tom mjestu, policija je intervenisala ovog ranog utorka i „raščistila teren“ za izgradnju postrojenja. Njegova gradnja prema ugovorenim obavezama mora početi 31. decembra.
Policija je intervenisala dan prije krajnjeg roka, a nakon što su u toku noći između ponedeljka i utorka, Botunjali spriječili komunalnu policiju da priđe terenu. Prilikom intervencije privedeno je dvadesetak Botunjana i predsjednik Zete Mihailo Asanović (DNP). U policijsku maricu dobrovoljno je ušao i Milan Knežević, lider DNP , glas i lice protesta u Botunu. Knežević već duži period radikalizuje situaciju sa kolektorom, politički zloupotrebljavajući i hraneći strahove Botunjana, koji zbog Kombinata aluminijuma decenijama žive u ekološkoj crnoj tački. U kampanji koju poduže vodi protiv izgradnje, navodno u interesu Botunjana, Knežević predstavlja kolektor kao novi ekološki problem Botuna, ravan Černobilju. Svi objavljeni relevantni podaci govore suprotno, da se radi o postrojenju koje bi riješilo ekološke muke Botuna i Podgorice.
Krizi sa kolektorom koja je sada „riješena“ policijskom intervencijom, nije pomoglo ni to što se Spajićeva Vlada u pregovore intenzivnije uključila tek nakon postavljanja šatora i najave referenduma o kolektoru . Brojne pogodnosti koje su vlasti na kraju obećali Botunjanima, od kojih su neke i zakonski upitne, mještani nijesu prihvatili. Oni od počeka do kraja pregovora nijesu odstupali od zahtjeva da se kolektor izmjesti iz njihovog komšiluka i izgradi na nekoj drugoj lokalciji. Gradonačelnik Podgorice Saša Mujović (PES) više puta je kategorično saopštio da to nije moguće i da bi to izgradnju postrojenja odložilo na nekoliko godina, da bi zemlja plaćala ogromne finansijske penale i kasnila sa evropskim obavezama. On je pozdravio akciju policije.
Mnogi u Kneževićevoj akciji „spasavanja“ Botuna vide potpis srpskog predsjednika Aleksandra Vučića.Nakon policijske akcije, Vučić se oglasio i podržao javno Kneževića. Kazao je da će uvijek biti uz njega. “Danas je u Crnoj Gori uhapšen lider DNP, i važnije od toga, lider srpskog naroda Milan Knežević”, napisao je Vučić. To je, očito, i šifrovana poruka Andriji Mandiću, koji je do skoro očima, bio lider vučićevskog srpstva u CrnojGori.
Knežević nije uhapšen. Štiti ga i poslanički imunitet. Lider DNP se, dok su mještani uzvikivali policiji „ustaše“, samouhapsio da iskaže podršku Botunjanima. Ili nekom širem političkom planu. Odavno je jasno da Vučić ne želi Crnu Goru u EU, a njegova posljednja ideja da „region istovremeno uđe u Evropu“ samo je dodatna potvrda da želi Crnu Goru pod svojom rukom.
Botun nije samo ekološka, nego i politička priča. Drama Crne Gore koja se preliva kroz jedan kolektor. Priča o odnosima u vlasti, kretanjima u srpskom svetu i posebno – perspektivi Crne Gore. Hoće li ostati zaglavljena u Vučićevom zagrljaju i devedesetim ili ući u EU. Zato se tako dramatično „rješava“ izgradnja jednog postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, kakvih ima na desetine, posvuda.
Knežević je nakon intervencije policije poručio da će “odmah kad se završi ova agonija”, predložiti predsjedništvu svoje partije da izađe iz “ove krvave vlade “.
Lutnja Botunjana tokom intervencije policije bila je usmjerena na lidera Demokrata i potpredsjednika Vlade za bezbjednost Aleksu Bečića.Na njegov su račun upućivani povici da je „izdajnik“, a čuli su se povici i o izdajništvuAndrije Mandića.
Bečićeva partija kontroliše bezbjednosni sektor. Iako su Demokrate privatizovale policiju stavljajući je pod punu partijsku kontrolu, Bečić je odbacio svaku vezu sa intervencijom. “Razumijem političke pokušaje crtanja meta mojoj malenkosti. Nije prvi put i jasni su mi motivi”, kazao je nastavljajući o sebi u trećem licu. “Aleksa Bečić apsolutno, saglasno Zakonu, nema bilo kakvog dodira sa operativnim postupanjem policije i sve suprotno je strogo zabranjeno”, saopštio je. Zakonom je zabranjena i politička kontrola policije, ali je realnost. Da Botun nije policijsko već političko pitanje, Bečić nije primijetio.
Ni Bečić, kao ni Kneževićev politički saborac Andrija Mandić o Botunu proteklih mjeseci nijesu saopštili ni riječ, iako je već duže vrijeme jasno da je kolektor pitanje evropske budućnosti zemlje. Obojica su se kleli u Evropu i ćutali o Botunu. Njihovi ministri ili direktori policije su „sprovodili zakon“, izdavali dozvole za izgradnju kolektora, ili intervenisali kako bi kolektor ipak bio izgrađen.
Dok se Bečić pravi da nema veze sa policijom, nakon akcije u Botunu, ostavku na sve funkcije u partiji i odborničko mjesto podnio je presjednik odbora Demokrata u Zeti Novica Pejović.
Mandić je sada, prvi put nakon mjeseci „zagrijavanja“ slučaja, saopštio da podržava Kneževića, iako ga je lider DNP više puta ranije javno začikavao po tom pitanju. „ Stojim uz Milana Kneževića da se ispoštuje ono što su odlučili građani Zete. Ovog trenutka je ugrožen mir i stabilnost”, kazao je .
Zaglavljen između vučićevog i evropskog sveta, ambicije da političku karijeru učini međunarodnom i sačuva domaće glasove sviknute na odbranu srpstva, Mandić se mjesecima ne pojavljuje u Botunu, dok njegov ministar Slaven Radunović, potpisuje dozvole za izgradnju kolektora. Sada je prvi put Mandić javno podržao Kneževića. Možda je prelomio? Vidjećemo.Potrajaće ova igranka.
Od Radunovića na dan eksalacije botunske priče, ni tona ni slike.
Mandić je kazao da je posebno zabrinut zbog željezničkog prevoza i blokiranih soabraćajnica i kuda sve to može odvesti. U međuvremenu, dok ovaj broj izlazi u štampu, Botunjani su odblokirali saobraćajnice.
Predsjednik parlamenta koji mjesecima nije mrdnuo prstom kako bi dopriniuo da se situacija u Botunu razriješi kroz razgovor i dijalog , sada poručuje da se problem mora riješiti “dogovorom”.
Oglasio se i predsjednik države. I potvrdio da kad god zagusti on može biti sve, ali ne državnik.
Zanimljiva je i pozicija opozicione Demokratske partije socijalista. Ona je sa brige da izgradnja kolektora neće početi na vrijeme prešla na kritiku policijske intervencije kojom se pokušao ispoštovati ugovoreni rok za izgradnju kolektora.
Poslanik DPS-a Mihailo Anđušić je u parlamentu osudio “brutalnu akciju policije” koja je, rekao je, u Botunu udarila na građane na neprimjeren način: “Nije mi bilo lako gledati prijatelje, rođake, poznanike koje privode. Država nije kadra da se uhvati ukoštac sa problemima. Želim da apelujem na organe javnog reda i mira i pravosudne organe da ih puste na slobodu”.
Svi privedeni Botunjani su ubrzo nakon privođenja pušteni na slobodu.
Policijsku intervenciju u Botunu u parlamentu je samo podržao premijer Milojko Spajić. Zahvalio se gradonačelniku Podgorice i policiji na, kako se izrazio, sjajnoj akciji.
“Mislim da smo to sproveli na miran i civilizovan način. Ponosan sam na jedno transparetno demokratsko postupanje koje smo jutros pokazali i mislim da je to evropski put kojem Crna Gora treba da teži. Pitanje prečišćavača vode u Botunu je prvenstveno zdravstveno pitanje, ponavljali smo koliko je benefita za lokalnu zajednicu i Podgoricu u cjelini. Čestitao bih gradonačelniku jer smo izbjegli veliku kaznu finansijsku. Mislim da je država zaštićena i sa te strane”, kazao je premijer. On je ocijenio je da je 2026. godina sudbonosna za Crnu Goru i da će zemlja zatvoriti sva poglavlja sa EU.
Naredna godina jeste sudbonosna za Crnu Goru. Ili će zemlja krenuti u budućnost, ili se strpoštati nazad u prošlost.Tamo je ne mogu gurnuti samo Milan Knežević i Vučić. Ukoliko Crna Gora ne uđe u EU, za to će biti odgovorni i svi oni, i u vlasti i u opoziciji, koji se kunu u Evropu, a ne rade u interesu evropskog puta zemlje. Bilo da igraju za Vučića ili za sopstveni partijski ćar, svejedno.
Ruka pravde radi sve sitnije. Dok je bivši ministar poljoprivrede Milutin Simović ručavao o državnom trošku, zbog čega je uz dramske efekte uhapšen ove sedmice, zemlja je već bila poharana. Milionske afere iz Đukanovićevog doba su ili zastarele ili pred pravosuđem pretvorene u karikature
Ministar poljoprivrede za vrijeme Đukanovićeve vlasti, Milutin Simović, uhapšen je ove sedmice, po drugi put u godinu dana. Specijalno tužilaštvo (SDT) ga ovog puta tereti da je od juna 2017. do avgusta 2020. godine “protivpravno iskorišćavao svoj službeni položaj i ovlašćenja i sebi pribavio imovinsku korist”. Ispostaviće se da iza ove formulacije stoje Simovićevi trogodišnji ručkovi o trošku Ministarstva, u iznosu od – 5000 eura.
Simović je uhapšen u spektakularnoj, medijski propraćenoj policijskoj akciji. Određen mu je i pritvor, kako ne bi uticao na svjedoke. U saopštenju SDT detaljno se navodi gdje je bivši ministar sve jeo. “Sam ili sa suprugom i drugim članovima porodice ili drugim njemu bliskim licima, boravio je u hotelima ‘Splendid’, u Bečićima, ‘Bjanka’, u Kolašinu i drugim, odnosno, konzumirao hranu i piće u restoranima ‘Porto’ i ‘Imanje Knjaz’ u Podgorici, ‘Izvor’ u Reževićima, ‘Il Brodetto’, u Pržnu, ‘Ristorante Life’, ‘Tartufi & Friends’, ‘Le Grotte’ u Rimu i drugim, pa i u dane vikenda, a plaćene račune dostavljao blagajni Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja i po osnovu njih mu je vršena nadoknada troškova u vidu gotovinskih isplata”, navodi tužilaštvo. Simović je na saslušanju u Specijalnom tužilaštvu odbacio sve optužbe.
Njegov branilac Miroslav Adžić saopštio je da tužilaštvo sumnja da je riječ o ukupnom iznosu od 5.000 eura – pojedinačno od 100 do 500 eura u više navrata. „Simović je pred tužiocem detaljno iznio odbranu… Vjerujem da će u daljem toku postupka sumnja biti umanjena, odnosno da će biti otklonjena“, kazao je Adžić.
Bivši ministar uhapšen je i 13. decembra prošle godine zbog nezakonite isplate novca iz Agrobudžeta kojom je, prema procjeni SDT, pričinjena šteta državi od 300.000 eura. U istom slučaju istraga je otvorena i protiv Petra Ivanovića, još jednog ministra poljoprivrede iz Đukanovićevog doba, kao i protiv bivšeg državnog sekretara Nemanje Katnića. SDT je u avgustu ove godine podigao optužnicu u tom predmetu, ali je Simović iz nje isključen. Koji mjesec kasnije evo su mu lisice metnuli opet.
Da li zbog sopstvenih računa za ručkove i reprezentaciju ili nečeg drugog, tek ovoga su puta izostale uobičajene izjave predstavnika vlasti, tipa – „ruka pravde ne smije da stane“, kojima rezultate SDT u borbi protiv visoke korupcije pripisuju sebi. Oglasila se samo opoziciona Demokratska partija socijalista, ocijenivši da je Simovićevim hapšenjem „formalizovan progon naše partije“.
Ruka pravde radi sve sitnije. U vrijeme kada je Simović navodno o državnom trošku ručavao po crnogorskim hotelima i restoranima, od 2017. do 2020., zbog čega je uz dramske efekte uhapšen ove sedmice, zemlja je već bila poharana od strane bivše DPS vlasti. Milionske afere su ili zastarele ili su pred pravosuđem pretvorene u karikature. Neke nijesu ni došle na red novih boraca protiv visoke korupcije.
Afera Telekom, koja je vodila sve do vrha prethodne vlasti, odnosno porodice Đukanović, zastarela je, saznali smo nedavno. Uprkos tome što je korupcija prilikom privatizacije nekadašnje državne telekomunikacione kompanije dokazana pred američkim istražnim organima, odnosno tamošnjom Komisijom za hartije od vrijednosti. Panama papiri, još jedna afera koja se vezuje za Đukanovića, čeka. Afera Carine okončana je ovog proljeća pravosnažnom oslobađajućom presudom nakon skoro desetogodišnjeg procesa. Mugošu je SDT teretio da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica koja je pala, podignuta je u vrijeme dok je na čelu SDT bio Milivoje Katnić. I tako redom.
Da se borba protiv visoke korupcije „usitnjava“, pokazao je i nedavni postupak protiv Đukanovića. Iako je još prije deceniju i po dospio na Forbsovu listu najbogatijih državnika svijeta, jedini postupak protiv njega vodi Agencija za sprečavanje korupcije i tiče se sedam njegovih navodnih satova. Agencija je najavila mogući nastavak istrage tužilaštva u tom slučaju. Još ništa.
Najveći problem crnogorske borbe protiv visoke korupcije, nijesu (ne)pokrenuti procesi, već njihova nesrazmjera sa brojem presuda. Iako su nakon avgusta 2020. godine uhapšeni brojni funkcioneri, predstavnici pravosuđa i policije, u tim procesima još nema pravosnažnih presuda. Neki traju već godinama. Prošlog mjeseca donijeta je tek prvostepena presuda u slučaju bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, nakon trogodišnjeg procesa. To je druga prvostepena presuda u procesima protiv Medenice. Pravosnažne presude nijesu na vidiku.
„Broj pravosnažnih presuda u slučajevima visoke korupcije u Crnoj Gori je nizak i ona treba da poboljša rezultate u ovoj oblasti“, jedan je od zaključaka Savjeta Evropske unije iz 16. decembra. Toga dana Crna Gora je zatvorila pet pregovaračkih poglavlja, a vlasti euforično najavile da će sva poglavlja, uključujući i poglavlja 23, 24, biti zatvorena do kraja naredne godine.
Šef Delegcije EU u Crnoj Gori Johan Satler je poručio da bez optužnica i presuda neće biti zatvaranja ključnih poglavlja 23 i 24, koja se tiču vladavine prava.
“Zakoni su bitni, strategije su bitne, akcioni planovi su bitni. Ali mjerljivi rezultati su najvažniji. Bez tih rezultata, da budem veoma iskren, poglavlja 23 i 24 ne mogu i neće biti zatvorena i proces pristupanja neće biti kompletiran”, kazao je Satler.
Poruka da EU očekuje efikasniju borbu protiv korupcije na visokom nivou, poslata je i sa nedavne Nacionalne antikorupcijske konferencije. “Kada članice EU pozivaju na još efikasniju borbu protiv korupcije, nemamo na umu javna hapšenja već konačne presude zasnovane na visokokvalitetnim dokazima. To je stvarna pravda”, pojasnio je plastično njemački ambasador Peter Felten.
Uslijedilo je Simovićevo javno hapšenje zbog 5000 eura. Presude su i dalje na čekanju.
„Bilans ostvarenih rezultata u oblasti istraga i krivičnog gonjenja u slučajevima korupcije na visokom nivou i dalje se poboljšava, ali mali broj pravosnažnih presuda i nedostatak efikasnih i odvraćajućih sankcija doprinose percepciji nekažnjivosti“, konstatuje se i u najnovijem Izvještaju EK. „Tužilaštvo i sudovi moraju nastaviti sa unapređenjem efikasne primjene krivičnog zakonodavstva, uključujući preventivne i represivne mjere. Ovo treba da obuhvati i rješavanje pitanja zloupotreba garancija iz Zakonika o krivičnom postupku koje se koriste za neopravdano odlaganje krivičnih postupaka u slučajevima korupcije na visokom nivou“, objašnjava se u dokumentu.
Komisija podsjeća da je 2024. godine Specijalno tužilaštvo pokrenulo istrage protiv 17 osoba i podiglo optužnice protiv 16 osoba. U dokumentu se navodi i da je tokom 2024. godine, Uprava policije podnijela 88 izvještaja o krivičnim djelima povezanim sa korupcijom, što je povećanje od 35,5 posto u odnosu na 2023. godinu, kao i 6 krivičnih prijava u predmetima korupcije na visokom nivou. “Među prijavljenima se nalaze 6 policijskih službenika i 9 javnih funkcionera”, navodi se.
U dokumentu se akcentuje proces protiv bivše direktorice ASK Jelene Perović, optužene za zloupotrebu službenog položaja i nenamjensko trošenje budžetskih sredstava. Komisija daje detaljne podatke o tom slučaju, koji pokazuju kako se “akcije” borbe protiv korupcije u praksi pretvaraju u pravne zavrzlame. Koje traju. “Savjet ASK-a je razriješio direktoricu, ali je tu odluku poništio Upravni sud u prvostepenom postupku. Osim toga, Osnovni sud u Podgorici je u prvostepenoj presudi oslobodio direktoricu optužbi za utaju poreza. Postupak u ovom predmetu i dalje je u toku”, navodi se u Izvještaju.
Slično je i na nižim nivoima. Samo u 2025. godini pokrenuti su postupci protiv pet službenika MUP-a i jednog carinika zbog primanja mita, dok sudske presude i rješenja u prethodnih 17 godina upozoravaju na uporne štetne obrasce, nalazi su nedavnog istraživanja CIN CG.
CIN navodi da je u 2023. godini jedna policijska službenica, koja je radila na graničnom prelazu Dobrakovo, optužena da je tokom kontrole putnika uzela 10 eura koje je vozač iz Azerbejdžana sakrio u zeleni karton, kako bi izbjegao kaznu zbog prevoza nedozvoljenog broja putnika.
U redu je kažnjavati korupciju i za cent ako treba. Ali ako istovremeno nekažnjeni ostaju akteri višemilionskih afera, teško je povjerovati u onu krilaticu novih vlasti „da ruka pravde kuca na svačija vrata“.
U redu je i da Milutin odgovara za pet hiljada eura ako ih je potrošio na privatne ručkove tokom pet godina. No dok bivšeg ministra zbog toga hapsi specijalno policijsko odeljenje, mediji javljaju da su državne kompanije potrošile na desetine hiljada eura reprezentacije i ručkove samo u nekoliko mjeseci ove godine. U 17 crnogorskih lokalnih samouprava, u prvih devet meseci prošle godine za reprezentaciju je potrošeno 200.615,18 eura. Jedan od izdašnijih bio je ručak Opštine Rožaje u iznosu od 1.849,45 eura, sa predsjednikom Vlade Milojkom Spajićem povodom svečanog otvaranja puta Rožaje-Špiljani.
Razlika je što je Milutin ručao sa porodicom. Definicija borbe protiv visoke korupcije, po naški.
Evropska komesarka za proširenje Marta Kos je, uz čestitke, upozorila da „najteži dio tek predstoji”. Čeka nas još 21 poglavlje u 2026. godini (uz najzahtjevnija – vladavina prava, borba protiv korupcije) i izrada Nacrta pristupnog ugovora. Ako bi sve išlo zadatom dinamikom onda bi se 2027. godine ušlo u proces verifikacije od strane 27 članica. Vrata Unije bi se, hipotetički, mogla otvoriti 2028. Vjerovatno posljednji put „na mnogaja ljeta”. U predloženom budžetu EU za 2028-2034 od gotovo dvije hiljade milijardi eura nema stavke za nove članice
Na Međuvladinoj konferenciju s EU 16. decembra Crna Gora je do sada napravila najveći korak na putu ka članstvu u evropskoj porodici. Zatvoreno je pet poglavlja. Ukupni skor je 12 poglavlja od ukupno 33. Evropska komesarka za proširenje Slovenka Marta Kos je, uz čestitke, upozorila da “najteži dio tek predstoji”. Čeka nas još 21 poglavlje u 2026. godini (uz najzahtjevnija oko vladavine prava, te borbe protiv korupcije) i izrada Nacrta pristupnog ugovora. Ako bi sve išlo zadatom dinamikom onda bi se 2027. godine ušlo u proces verifikacije od strane 27 članica. Vrata Unije bi se, hipotetički, mogla otvoriti 2028. godine. Vjerovatno posljednji put “na mnogaja ljeta”.
U predloženom budžetu EU za 2028-2034. od gotovo dvije hiljade milijardi eura nema stavke za nove članice koje bi ušle u sedmogodišnjem periodu. Istina, postoje opredijeljene 43 milijarde kao dio Instrumenata predpristupne pomoći (tzv. IPA fondovi) kao i “rezerva za Ukrajinu” od 100 milijardi koja je izuzeta iz fondova proširenja. Međutim, Evropska komisija (EK) navodi se da će “suštinski troškovi stvarnog prijema novih članica zahtijevat zasebne, buduće finansijske aranžmane ili reviziju ovog proračuna kada rokovi pristupanja postanu jasniji”.
Politička mapa Evrope ubrzano se mijenja. Francusku u aprilu 2027. godine čekaju strateški važni predsjednički izbori čiji rezultat bi mogao ne samo zaustaviti proširenje nego i ozbiljno dovesti u pitanje sadašnju EU. Njemačka se takođe suočava sa sve jačim desnim populizmom proruske i otvoreno anti-EU Alternative za Njemačku (AfD). Populističke vlade Mađarske i Slovačke već zadaju glavobolje Briselu.
To se moglo vidjeti istog dana kada je Crna Gora zatvarala pet poglavlja. Savjet EU za vanjske poslove u Briselu nije usvojio zaključke o proširenju EU zbog mađarskog veta. Mađari nisu podržali ocjenu napretka Ukrajine ka EU iako su je podržale sve ostale članice. Deklaracija o proširenju trebalo je obuhvatati i stavove o zemljama Zapadnog Balkana, Turske, Moldavije i Gruzije. Nakon mađarske blokade, nacrt zaključaka Savjeta je postao zaključak Predsjedništva EU sa podrškom 26 država članica. Njemački državni ministar za Evropu Ginter Krihbaum ocijenio je mađarsko ponašanje kao „sve destruktivnije“ koje „koči Evropsku uniju“.
Osim olujnih vjetrova u EU, Crnoj Gori će trebati dobra navigacija kroz potencijalna minska polja odnosa sa susjednim zemljama ali i u domaćem dvorištu. Srbijanski vladar Aleksandar Vučić je iznio ideju da sve države Zapadnog Balkana zajedno uđu u EU. Kako ideja nije oduševila Brisel on je otkazao učešće Srbije na samitu Zapadni Balkan – EU 17. decembra. “Prvi put u poslednjih 13 ili 14 godina ni ja, ni bilo ko drugi, nećemo otići” rekao je Vučić. Takvu odluku je donio da niko drugi ne bude kriv i da Vlada ne trpi bilo kakve pritiske. Po Ustavu Srbije vlada vodi unutrašnju i spoljnu politiku zemlje dok predsjednik ima ceremonijalne ovlasti. Ponovio je i da će Srbija nastaviti evropski put dok je on predsjednik, a “posle ćemo videti”.
Međutim, jasno je da su Vučić i njegov brat Andrej (koji formalno nema državne funkcije) odavno odustali od evropskog puta (osim pristupa IPA fondovima) i da žele druge odvratiti od EU. Oni godinama u državnim i privatnim medijima vode kampanju protiv EU uz spinovanje teorija zavjera – što je konačno konstatirano i u EK. Posljednjih pola godine mediji braće Vučić u Crnoj Gori su takođe krenuli u kampanju protiv Crne Gore u EU nazivajući članstvo “sluganstvom Briselu” i ponovnim “zabijanjem noža u leđa” Srbiji i Rusiji.
Dugogodišnji njemački dopisnik i univerzitetski predavač Tomas Braj je krajem novembra objavio analizu da se 2024. godine Vučić naciji obratio više od 300 puta putem televizije – vjerovatno svjetski rekord! U prvih sedam mjeseci 2025. godine, već se pojavio preko 250 puta.
U novembru je bilo izvjesno da klaster 3 neće biti otvoren sa Srbijom zbog loših rezultata u vladavini prava, normalizaciji odnosa sa Kosovom i odnosa sa Rusijom. Srbiji se zamjera i izostanak reakcije na upad u Banjsku (Kosovo) diverzanata naoružanih od Vojske Srbije i predvođenih narko bosom bliskim Prvoj familiji. U tekstu za ekspertski Südosteuropa Mitteilungen Braj navodi se da je “široko rasprostranjeno uvjerenje da je nasilje sredstvo za rešavanje privatnih i javnih konflikta” u Srbiji. Najviši nivoi vlasti ga tolerišu, pa čak i podstiču, što se vidi u primjeru nasilja nad studentima, prijetnje sudijama i tužiocima ako ne postupaju po željama predsjednika itd.
Nastojanja braće Vučić da preko BIA i bliskih kriminalnih kartela radikaliziraju situaciju u Crnoj Gori nijesu za sada odnijela prevagu. Nije prevagu odnijela ni instrumentalizacija dijela SPC i tzv srpskih političara u širenju istorijskog revizionizma (i veličanja naci-kvislinga), uz priče o statusu srpskog jezika. Ljetos su izbjegnuti sukobi u Gornjem Zaostru koje su priželjkivali kriminalci i provokatori povezani sa BIA-om. Noć prije nego su zatvorena poglavlja u Briselu, na zidu ambasade BiH u Podgorici osvanuli su fašistički grafiti. “Generale hvala ti za Srebrenicu”, Kafa slatko Mladić Ratko” i 4S su bili ispisani ćirilicom.
Policija je obavila uviđaj, a Ministarstvo vanjskih poslova osudilo ovaj čin. Zahvaljući obznanjenim telefonskim prepiskama potvrđeno je da su za ranije anti-muslimanske i anti-bošnjačke grafite nakon 30. avgusta 2020. odgovorne miloističke narko-udbaške strukture. Da li se sada radi o provokacijima kriminalaca u režiji BIA- ili o nečemu drugom – dužne su da ustanove naše bezbjednosne službe.
Milo Đukanović je formalno pozdravio zatvaranje poglavlja nazvavši ga “veliki iskorak koji Crnu Goru približava ostvarenju ključnog strateškog cilja – članstva u EU”. On je na mreži X napisao da “dijeli zadovoljstvo građana… kao i državnih zvaničnika i svih… angažovanih na ispunjavanju kriterijuma”.
Koliko je Crna Gora stvarno ispunila kriterije je vrlo upitno. Svako upućeniji će priznati da su na mjestu francuske primjedbe i zamalo blokada oko poglavlja za poljoprivredu i ribarstvo, sa ili bez zagovora Vučića i njegove diplomatije. Da je bilo zagovaranje indirektno je priznao, kroz demantije, formalni lider Srpske narodne stranke (SNS) Miloš Vučević. Vučević je objasnio da “Vučić smeta jer tobože nagovara nešto Makrona, a ne smeta im kada hrvatski navijači uzvikuju šta uzvikuju” na utakmici u Podgorici. Vučević, akter brojnih korupcionaških afera, je naveo “da se boji da je crnogorsko rukovodstvo malo požurilo sa obećanjima prema svom narodu”. Njegov nekadašnji saradnik Nikola Vasiljević je nedavno zamijenio Marka Parezanovića na čelu operative BIA-e. Moguće je da će biti još pribojavanja Vučevića za Crnu Goru kako novi načelnik bude razrađivao posao.
Još pakosnija izjava je stigla od formalne šefice Skupštine Ane Brnabić. Nisu joj se svidjele primjedbe opozicije da su Crna Gora i Albanija bliže EU od Srbije. Po Brnabićkoj (koju građanska javnost percipira kao usta braće Vučić) Crna Gora “ima dva najopasnija, najsnažnija kriminalna, mafijaška klana na svetu – kavčane i škaljare”. “Neko (je) zatvorio oči … decenijama, pred organizovanim kriminalom i korupcijom” uočila je Brnabić. Zaključila je da to “nije moguće bez direktne podrške državnog vrha i države”. Jedino je zaboravila da imaju istu i goru situaciju kod kuće sa Šarićima, Veselinovićima, Vulinima itd a da se to u Crnoj Gori dešavalo za vrijeme vladavine prijatelja njenog šefa. Primjer srbijanske zaštite vođe OKG-a Svetozara Marovića je svima poznat.
Nakon zatvaranja pet poglavlja stigle su i reakcije iz Hrvatske. Vlada je formirala komisiju za povrat školskog broda Jadran i sukcesiju vojne imovine. Hrvati su istakli da će to biti jedan od preduslova za zatvaranje poglavlja 31 (vanjska politika, bezbjednost i odbrana), koje je blokirano u decembru 2024. Iz Zagreba se šalju signali, na radost Vučićevih velikosrba i kriminalaca, da Hrvatska ne misli popustiti glede svojih rezervi.
Očekuje se i povrat imovine otete bokeljskim Hrvatima nakon 1945. i nakon agresije 1991. godine. Kada je u pitanju (nesporno) oteta imovina Hrvata (ali i drugih) od 91. pa na dalje, agresija na Hrvatsku i kasnija sukcesija vojne imovine, proruske strukture u HDZ-u rado zaboravljaju da je to bilo za vladavine njihovog prijatelja Mila Đukanovića. Iako je jedan od hrvatskih zahtjeva i procesuranje ratnih zločina, za sada ne postoji ni ,,udaljena sumnja” da bi hrvatska vlast pomenula odgovornost Đukanovića.
Po riječima evropskog diplomate iz Brisela koji je želio ostati anoniman, savladavanje svih domaćih i stranih prepreka i ulazak Crne Gore u EU , biće ravno – nebeskom čudu.
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
FOKUS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice