Povežite se sa nama

FOKUS

Prva runda za Markovića

Objavljeno prije

na

 

Iz Agencije za nacionalnu bezbjednost su preko ispravke informacije u listu Vijesti potvrdili kako je smijenjen Ivan Mašulović, načelnik Centra ANB za Podgoricu. Smjene u ANB su rijetko kada predmet pažnje javnosti. No, epizoda sa Mašulovićem nije uobičajena kadrovska kombinatorika u tajnoj službi koja je, shodno ovlašćenjima (Zakon o ANB), isključivo u rukama direktora Duška Markovića. Ivan Mašulović (Nikšićanin, rođen 1972) je tipičan primjer ,,vođenog kadra”, koji je posljednjih pet godina imao meteorski uspon. U establišmentu je bio viđen za budućeg šefa ANB pod jednim bitnim uslovom – da Dušku Markoviću iduće godine ne bude produžen još jedan petogodišnji mandat. Rijetko ko u crnogorskim bezbjednosnim strukturama ima reference poput Mašulovića. Magistrirao je na Fakultetu za uslužni menadžment u Novom Sadu a doktorirao na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Autor je i koautor nekoliko knjiga (izdvajamo: Sistem zaštite od terorizma RCG), priručnika i pisac članaka na temu bezbjednosti.

Docent je na privatnom Fakultetu za poslovni menadžment u Baru (vlasnik biznismen Duško Knežević), saradnik kod dr Veselina Vukotića na Univerzitetu Donja Gorica (Fakultetu za humanističke studije) i Policijskoj akademiji u Danilovgradu. Predstavljao je Crnu Goru pri radnim tijelima za bezbjednost i pranje novca (MONEYVAL) Savjeta Evrope.

Prethodno je bio je načelnik Odjeljenja bezbjednosti u Kotoru a od 2004. šef Centra bezbjednosti Herceg-Novi. Kada je Veselin Veljović imenovan za direktora Uprave policije, oktobra 2005, Mašulović postaje šef Uprave kriminalističke policije. U tom svojstvu je jedan od protagonista Orlovog leta, neslavne ,,najveće antiterorističke akcije u istoriji crnogorske policije” koja je okončana teškim prebijanjem uhapšenika i sumnjivim sudskim presudama.

Već u novembru 2006, kada je ministar inostranih poslova prvi put postao Milan Roćen, Mašulović je imenovan za rukovodioca Službe za informativno-bezbjednosnu i tehničku podršku MIP-a.

U septembru 2008. Mašulović prelazi u ANB i biva postavljen za šefa Centra za Podgoricu. Ljetos su ga neki mediji vidjeli za novog direktora Uprave za sprječavanje pranja novca jer se mislilo kako će Predrag Mitrović biti imenovan za direktora Uprave carina.

Kao grom iz vedrog neba je uslijedio 18. novembar kada je direktor ANB-a odlučio da Mašulović bude smjenjen. Šef tajne službe za Podgoricu do daljnjeg će biti Anton Dušević, debejac sa velikim stažom, pomoćnik Duška Markovića.

U establišmentu je Mašulović uživao veliko povjerenje krupnih riba. Uprkos činjenici što je visoki funkcioner ANB, ove godine je u Baru objavio hrestomatiju Bezbjednost Evropske unije u koautorstvu sa dr Andrejom Savićem, šefom srpske tajne službe između 2001. i 2003. godine. Nije pobuđivalo sumnju ni to što je Mašulović, skupa sa Savićem, zatim generalom Brankom Krgom (vojnim atašeom u Moskvi u doba dok je Roćen bio otpravnik poslova u Ambasadi SRJ) i ostalim asovima srpske obavještajne zajednice, predavač na beogradskoj Akademiji za diplomatiju i bezbjednost.

Mašulović nije morao objašnjavati da u Beogradu, pod legendom ,,naučnog radnika” gradi obavještajne pozicije, jer je vlasnik Akademije za diplomatiju i bezbjednost Nenad Đorđević, konfident Jovice Stanišića, provjereni poslovni ortak ovdašnjih vlasti (kupio ostrvo Sveti Nikola koje je prodao Stanku Subotiću, pa je ono prešlo u vlasništvo Prve banke itd).

Da je Mašulović dobra kadrovska investicija shvatio je i Miomir Mugoša. Gradonačelnik je uspostavio odličnu relaciju sa Mašulovićem koji je, kao šef Centra ANB za Podgoricu, mogao da sazna intrigantne činjenice od značaja za Mugošu.

U junu ove godine Mugoša je bio široke ruke pa je Mašulovića lansirao u brojčano značajno umanjenu (svega petorica članova) i utoliko značajniju Upravu FK Budućnosti. Mašulović je u FK Budućnost dospio sa izborom Tomislava Čelebića za novog predsjednika borda direktora kluba. Čelebić je suvlasnik Univerziteta Donja Gorica na kojem je Mašulović predavač a Čelebić kompani je, bez tendera, dobitnik višemilionskog posla rekonstrukcije centrale ANB-a u Podgorici.
Tako se Mašulović našao u elitnom krugu Mugošinih fudbalskih eksperata, iako sa fudbalom nije imao dodirnih tačaka – od sporta se bavi džiju-džicom (sportski direktor džiju-džica kluba Soko iz Kotora) i pucnjavom (reprezentativac Crne Gore u ,,borbenom streljaštvu”).
Sportski hobiji su bezazleni kontrast između Mašulovića i Duška Markovića – strasnog ribolovca – u odnosu na implikacije nastale promjenom odnosa snaga i raspoloženja u establišmentu iz kojeg je svih ovih godina Mašulović kao ,,vođeni kadar” napredovao u hijerarhiji.
Sada se ispostavilo kako je otežavajuća okolnost za Mašulovića da je septembra 2008. u ANB došao iz MIP-a gdje je dvije godine bio čovjek od najvećeg povjerenja Milana Roćena.
Iako je u MIP-u nominalno bio rukovodilac Službe za informativno-bezbjednosnu i tehničku podršku, Mašulović je u stvarnosti bio Roćenov savjetnik za bezbjednost. Opis njegovog posla je obuhvatio provjere i nadzor stranih diplomatsko-konzularnih službenika u Crnoj Gori. Ali, ne samo to, Mašulović je bio upućen i u brojne za javnost nepoznate ili samo naslućujuće ,,ruske”, privredne, partijske, obavještajne i druge aspekte Roćenovog djelovanja.
Roćen se dovodi u vezu sa navodno ilegalnim djelovanjem ,,vojne službe” (OBS – Obavještajno-bezbjednosne službe) iz Ministarstva odbrane, nakon što Duško Marković, prema tvrdnjama Nebojše Medojevića, člana Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine, ,,pokazuje intencije da se suprotstavi nastavljanju prakse nezakonite zloupotrebe ANB i paralelne vojne bezbjednosne službe”.
Prema aktu o ustrojstvu Ministarstva odbrane (Pravilniku o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji koji je Vlada usvojila novembra 2008), radom OBS – koja zakonski još ne postoji! – rukovodi Božidar Lakić, službeno savjetnik ministra Bora Vučinića za odbrambeno-bezbjednosna pitanja koji ,,organizuje i koordinira rad OBS”.
Roćen i Lakić, kako je Monitor objavio, stari su poznanici još iz 1980-ih; Roćen je bio šef kabineta predsjednika CK SK Crne Gore, Lakić ministar bez portfelja. Sadašnji Roćenov pomoćnik u MIP-u, Dragan Đurović, bio je Lakićev saradnik 1990-ih u carinarnici u Baru.
Do sredine 2007. Lakić je bio šef ANB-a za Podgoricu, kada je prekomandovan u Ministarstvo odbrane. U septembru 2008, dužnost šefa ANB-a za Podgoricu (po formaciji rukovodi sa četrdesetak operativaca i ima na raspolaganju mobilnu i stacionarnu prislušnu tehniku) preuzima Roćenov kadar, Ivan Mašulović. Do tog perioda, Roćen se u svim obavještenim krugovima razaznaje kao neko ko ,,iz sjenke komanduje vojskom”; bio je 2006. vojni savjetnik Mila Đukanovića, iste godine je kandidat za ministra odbrane a sada šef kampanje za ulazak u NATO.
Roćen je imao posljednju riječ i oko slučaja kapetana bojnog broda (pukovnika) Ilije Brčića, koji je novembra 2007. uhapšen u Rimu na osnovu potjernice iz Hrvatske, te posljedično i na smjenjivanje generala Jovana Lakčevića, načelnika Generalštaba VCG. Brčić je nekada bio načelnik odsjeka bezbjednosti pri ratnoj mornarici i po toj referenci ga je general Lakčević početkom 2007. preporučio da koncipira zametak ,,vojne službe”.
U januaru 2008. eksperti američke vojno-obavještajne službe DIA, prilikom posjete Podgorici, tako koncipiranu ,,vojnu službu” su odbacili, pa se pristupilo projektu OBS.
Iako je Božidar Lakić, prilikom saslušanja na Odboru za bezbjednost i odbranu Skupštine novembra 2007, kazao da će ,,ukoliko se dokaže da je Brčić nevin, on moći nastaviti vojnu službu”, upravo je Roćenovom sugestijom okončana njegova vojna karijera odmah po povratku u Crnu Goru (Brčić je sada saradnik na Pomorskom fakultetu u Kotoru). Lakčević je smijenjen i sada je vojni ataše u Ljubljani.
U međuvremenu, blijeđele su veze između direktora ANB i Lakića, njegovog bivšeg službenika. Duško Marković je u proljeće 2008. poslao Larisu Radovanović, šeficu analitike ANB-a, da u prostorijama Ministarstva odbrane preuzme novoformiranu Direkciju za zaštitu tajnih podataka da razmjenjuje i čuva kalasifikovane NATO podatke. No, Radovanovićeva je u Ministarstvu odbrane naišla na opstrukciju; čak joj ni kancelariju nijesu obezbjedili.
Pod izgovorom da pola godine Radovanovićeva, iako u nemogućim uslovima, ,,nije odradila posao”, smijenjena je oktobra 2008. i vraćena u ANB. Za novog direktora Direkcije je postavljen Savo Vučinić, dotadašnji savjetnik ministra Vučinića i njegov rođak. I onda su naprečac pronađene kancelarije, sve je u najbržem roku bilo sređeno (uključujući posebno obezbjeđene prostorije za čuvanje NATO podataka u podrumu zgrade Ministarstva odbrane), pa je i NATO sertifikovao Sporazum o bezbjednosti podataka.
Kako tvrdi Nebojša Medojević, ,,neki krugovi iz NATO sa kojima sam imao komunikaciju”, sada ukazuju na kontroverznu Roćenovu ulogu u djelovanju ,,vojne službe”, ,,mogućim planovima nekoga iz vrha režima da u slučaju nužde u Rusiji potraže novo skrovište od pravosudnih organa” a sve u kontekstu ,,netransparentnih i nejasnih odnosa Roćena i ruskih bezbjednosnih agencija”.
Prema legendi, Duško Marković je pod paskom da mu prislušna tehnika, kupljena prije nekoliko godina preko MOSSAD-a u Izraelu, ima ,,bubu” u softverima, te da podaci cure. Nasuprot tome, Medojević tvrdi kako se za ,,vojnu službu” u najvećoj zamislivoj diskreciji ,,pristupilo nabavci nove opreme i tehnike”; navodno je oprema uglavnom dovučena iz Rusije.
U čitavoj toj rašomonijadi, Ivan Mašulović, Roćenov kadar i u bliskoj perspektivi kandidat za šefa ANB-a, smijenjen je po hitnom postupku. To je dokaz da Duško Marković, koji ima verifikovane ugovore o saradnji sa najmoćnijim inostranim obavještajnim službama, još kontroliše situaciju. Mandat mu ističe u avgustu iduće godine.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo