Povežite se sa nama

FOKUS

Nokaut za Stojanku Radović

Objavljeno prije

na

Proljetos je Stejt department uputio pozive za Stojanku Radović, Lazara Akovića i Rajka Malovića – troje rukovodilaca specijalnih odjeljenja za borbu protiv organizovanog kriminala u tužilaštvu, sudstvu i policiji – da do kraja godine obave višenedjeljnu studijsku posjetu SAD. Borba protiv organizovanog kriminala je na mnogim međunarodnim adresama prepoznata kao jedan od najvećih problema razvoja crnogorskog društva a predstavnici pravosudnih vlasti i Vlade Crne Gore su se rado hvalili statistikom rada specijalnih odjeljenja za borbu protiv organizovanog kriminala.

U međuvremenu, Amerikanci su iznenađeni činjenicom da Aković i Radovićeva, dvije „udarne pesnice” države u borbi protiv organizovanog kriminala, nijesu više na dužnostima – u veoma kratkom roku – ostali su bez svojih funkcija. Iz Stejt departmenta, prema saznanjima izvještača Monitora, još nijesu opozvali pozive.

Sudija Višeg suda Lazar Aković, koji je donio presude u dva najteža prvostepena postupka protiv organizovanog kriminala, 23. oktobra podnosi ostavku zbog, kako je objasnio, farsičnog postupka koji je protiv njega pokrenut pred Sudskim savjetom.

Jednoglasnom odlukom Tužilačkog savjeta, na nejavnoj sjednici održanoj 11. novembra, odlučeno je da nova specijalna tužiteljka za suzbijanje organizovanog kriminala, terorizma i ratnih zločina u narednih pet godina bude Đurđina Nina Ivanović. Još uvijek se pouzdano ne znaju razlozi zbog kojih Stojanki Radović nije produžen mandat, niti koji su posebno teški predmeti proslavili i preporučili Ivanovićevu. Radovićeva je, po opštoj ocjeni, skrajnuta na zvučnu, no uistinu nebitnu dužnost zamjenika vrhovnog državnog tužioca.

KUMA U NEMILOSTI: Presudnu ulogu za kadrovski uspon Stojanke Radović imala je Vesna Medenica (u to je vrijeme bila vrhovna državna tužiteljka). U julu 2004. Radovićeva je, sa salvama službenih pohvala, imenovana za specijalnu tužiteljku – prvu u istoriji crnogorskog pravosuđa. Medenica je tada kazala kako je preporučuju „iskazana velika stručnost, principijelnost, kvalitet i nadasve pošten odnos prema radu”.

Medenica i Radovićeva su krajem 1970-ih bile koleginice na Pravnom fakultetu u Titogradu. Nakon toga su jedno vrijeme radile skupa u tužilaštvu i postale vjenčane kume. U pravosuđu je posljednjih godina in biti Medenici „kuma”; na primjer, sutkinja Hasnija Simonović, druga Medeničina kuma, predsjednica je Udruženja sudija Crne Gore.

Kada je Medenica krajem 2007. izabrana za predsjednicu Vrhovnog suda, očekivanja Radovićeve – tvrdi upućeni izvori Monitora – bila su kako će ona na mjestu šefa tužilaštva zamijeniti svoju kumu. U tužilaštvu se i sada prepričava kako je Radovićeva ignorisala svoju privremenu šeficu, v.d. državnu tužiteljku Tatjanu Marković.

Ali, do izbora Stojanke Radović na željenu dužnost nije došlo, jer je nova vrhovna državna tužiteljka aprila 2008. postala Ranka Čarapić. Ključni razlog bio je prigovor da bi bilo krajnje nezgodno da dvije kume budu istovremeno na čelu sudstva i tužilaštva.

Od tog perioda, pravila u tužilaštvu su se promijenila. U septembru prošle godine, odlukom Čarapićeve, Specijalno odjeljenje za organizovani kriminal, terorizam i ratne zločine je dobilo ukupno pet zamjenika i pet namještenika – sa kojima Radovićeva uglavnom nije bila u najboljim odnosima. Sva saopštenja, službeni pozivi strankama i druga komunikacija Specijalnog odjeljenja odobravala je i potpisivala ne više Radovićeva, već isključivo Ranka Čarapić. Ona je takođe, nakon proučavanja dokaza u određenim predmetima, dostavljala specijalnoj tužiteljki pismena uputstva što i kako da radi.

U posebno „osjetljivim” slučajevima – koji su za sablje familije bile patetični test lojalnosti – dolazilo je do komičnih situacija, poput one kada su zimus davanju iskaza prof. Milana Popovića („o povezanosti Mila Đukanovića i organizovanog kriminala” u tekstu Revolucionari) prisustvovale i Čarapićeva i Radovićeva.

Uprkos svemu, kada joj je 1. jula ove godine istekao petogodišnji mandat, Stojanka Radović je u javnosti važila za jednog od glavnih kandidata za specijalnu tužiteljku. Kao protivkandidat je pominjan Dražen Burić, zamjenik Ranke Čarapić dok je ova radila kao viša državna tužiteljka u Podgorici.

Ispostavilo se kako su takve informacije netačne. Zakon o državnom tužiocu predviđa da je Čarapićeva bila u obavezi, prije prijedloga o imenovanju specijalnog tužioca, da zatraži pismenu saglasnost od kandidata da prihvata imenovanje. Do sjednice Tužilačkog savjeta, na koju se čekalo puna četiri mjeseca, od Radovićeve to nije zatražila.

ISPRAZNE POHVALE: Taj podatak je jasan indikator njihovih loših relacija, ali i potkopavanje službenih ocjena o efikasnosti borbe tužilaštva protiv organizovanog kriminala.

Na primjer, Čarapićeva je proljetos u intervjuu Vijestima svečano isticala kako su „rezultati rada tužilačke organizacije prošle godine najvidljiviji u radu Specijalnog odjeljenja”. Ako je to tako, zbog čega Radovićeva, dika tužilačke organizacije, nije dobila njenu podršku za novi mandat?

Ranka Čarapić je, ispostavilo se, imala svoju kandidatkinju, Đurđinu Ivanović, koja je bila njena saradnica u podgoričkom Višem državnom tužilaštvu.

Funkcionisanje sudstva i tužilaštva bazirano je na dva različita modela; sudstvo podrazumijeva nezavisnost svakog pojedinog sudije, dok u tužilaštvu postoji jasno definisana subordinacija. Poput Čarapićeve i njenog Tužilačkog savjeta, Medenica kroz kompetencije Sudskog savjeta – koji razmatra rad i obavlja imenovanja sudija – ima faktičku moć nekontrolisanog uticaja na sudstvo. Ali, njene ambicije su takođe i uticaj na tužilaštvo gdje je, kod introvertne, ali kumi izuzetno lojalne Radovićeve, imala bezrezervno uporište.

Nakon što je skrajnuta Stojanka Radović, izvori Monitora procjenjuju kako će rapidno opasti uticaj Vesne Medenice na rad tužilaštva, pogotovo na predmete od najvećeg javnog značaja – postupke protiv organizovanog kriminala.

Primjer takvog uticaja je možda i slučaj bivšeg predsjednika Višeg suda u Bijelom Polju Gavrila Čabarkape koji – po zahtjevu Stojanke Radović za sprovođenje istrage i hapšenja zbog optužbi za korupciju sudije Arifa Spahića – tim povodom podnio ostavku iz „moralnih razloga”.

Ostavku je Čabarkapa podnio Sudskom savjetu; ostavka je prihvaćena, ali ga je, ne pominjući „moralne razloge”, Sudski savjet 11. novembra praktično nagradio izabravši ga za sudiju Vrhovnog suda!

 

SUDIJA U DRUGOSTEPENOM POSTUPKU U PREDMETIMA ZA UBISTVA DUŠKA JOVANOVIĆA NAGLO RIJEŠIO EGZISTENCIJALNA PITANJA
Dobio kredit, kćerka postala sudija

Problemi za Vesnu Medenicu bi se mogli umnožiti ukoliko dođe do obaranja presuda u dva najteža predmeta za organizovani kriminal. Oni su inicirani slučajem Lazara Akovića, bivšeg sudije Višeg suda, za koga je pred Medeničinim Sudskim savjetom pokrenuta procedura razrješenja zbog presude koja još nije pravosnažna. Na taj je način faktički srušena presuda za zločinačko udruživanje u predmetu ubistva policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića.
Akovićev je presudio i 30 godina zatvora za Damira Mandića zbog saučesništva u ubistvu Duška Jovanovića. Mušika Dujović, predsjednik podgoričkog Višeg suda koji je pred Sudskim savjetom pokrenuo postupak Akovićevog razrješenja, u svojstvu člana Krivičnog vijeća krajem 2007. glasao za oslobađajuću presudu protiv Mandića.
Kako tvrdi Aković, „u četiri oka” ga je Dujović obavijestio kako je „pod nevjerovatnim pritiskom da pokrene inicijativu za njegovu smjenu” i da ga je „savjetovao da se sastane s predsjednicom Vrhovnog suda” što je on odbio.
Obje Akovićeve presude, po žalbama, dobio je u rad sudija Apelacionog suda Dragutin Čolaković.
Nakon što je desetak godina do posla putovao na relaciji Nikšić – Podgorica, Čolaković je u posljednje vrijeme riješio neka od gorućih egzistencijalnih pitanja: dobio je kredit za izgradnju kuće u Podgorici, dok je odlukom Medeničinog Sudskog savjeta (Su.R.br. 792/09 od 17. jula ove godine) njegova kćerka Ana Čolaković izabrana za sudiju Osnovnog suda u Nikšiću.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo