Svako čudo za tri dana. Samo je sedmica bila dovoljna pa da u zaborav ode izjava Predraga Mitrovića direktora Uprave za sprječavanje pranja novca. A on je, podsjetimo, saopštio da institucija kojom rukovodi istražuje višemilionsku transakciju novca koji je u kratkom periodu, bez valjane dokumentacije o porijeklu, deponovan na račune u jednoj od 11 crnogorskih banaka. Presjek Monitorovih informacija govori da nadležni u Crnoj Gori, zbog sumnji o umiješanosti u višemilionske poslove pranja novca, ispituju dešavanja u makar jednoj, vjerovatno dvije ili tri, a moguće – čak četiri ovdašnje banke sa ozbiljnom reputacijom i značajnim tržišnim učešćem. Među njima, i to je zanimljivo znati, nema prve banke koja vam je mogla pasti na pamet, već je riječ o brendiranim ćerkama čije su majke banke u minulih dvadesetak tranzicionih godina postale značajni regionalni igrači. PRIČA BEZ KRAJA: Da bi ova priča dobila jasnije obrise neophodno je sačekati da nadležni u Crnoj Gori ispitaju postojeće sumnje i, eventualno, podignu optužnice. Iskustvo kazuje da se to neće desiti.
Od 2004. do septembra prošle godine u Crnoj Gori je zbog krivičnog djela pranja novca pokrenuto ukupno 17 istraga. Podignuto je sedam optužnica i donijete tri presude. Jedna od njih je oslobađajuća a druga nije pravosnažna. Da nije bilo zlosrećnih Kineskinja Lu Ju Džin i Ču Li Čen koje su 2006. godine osuđene na po godinu zatvora zbog pranja novca, Crna Gora bi bila jedina zemlja na svijetu u kojoj tokom 21. vijeka, zvanično, nije opran ni cent.
Djela govore bolje od riječi. Državno tužilaštvo i Uprava za sprječavanje pranja novca potvrdili su da je na račun Slobodana Đurovića-Kardinala optuženog za atentat na Iva Pukanića, u CKB uplaćeno 780 hiljada eura, ali je tužilaštvo utvrdilo da tu nema krivičnog djela pranja novca, saopšteno je krajem oktobra.
Jesenas su, prenose mediji, u jednom danu akcije Merkativa broker dilera porasle za 33,38 hiljada odsto, pošto je jedan od njenih vlasnika od svojih partnera za milion eura kupio 0,6 odsto akcija preduzeća.
Na račun Nikšićkog mlina AD, tokom avgusta i septembra, stiglo je više uplata ukupne vrijednosti od dva miliona eura. Novac je uplaćivala novosadska firma Agroglob, inače većinski vlasnik Mlina. Specifičnost ovih transakcija je u tome što su iz Mlina dobijeni novac istog dana vraćali nazad u Srbiju, na isti račun sa koga je stigao.
U maju je of-šor Monte Kristo Kapital Imerdžing kompaniji Monte Kristo Kapital Holding prodala svoje vlasništvo u Rudniku uglja u Pljevljima u blok trgovini, po cijeni 100 puta manjoj od tržišne…
VRIJEME JE NOVAC: Ne treba nabrajati indikatore zbog kojih ove transakcije spadaju u red sumnjivih. Priča o lažnim (višestruko uvećanim ili umanjenim) fakturama jedna je od prvih lekcija svakog predavanja o mehanizmima pranja novca. Čuveni su primjeri sudopera koje su vješti trgovci iz Venecuele nabavili u SAD za devet hiljada dolara po komadu, ili žileta koji su u Panamu i Kolumbiju sa iste adrese stigli uz nabavnu cijenu od 23, odnosno 35 dolara, iako je njihova stvarna tržišna cijena devet centi. Možda se i neka od crnogorskih ekonomskih dogodovština nađe među najoriginalnijim rješenjima problema – kako novac stečen u nelegalnim aktivnostima legalizovati i vratiti vlasniku.
Do tada, crnogorska Uprava za sprječavanje pranja novca, prema dostupnim podacima, i dalje ispituje legalnost navedenih preduzetničkih poduhvata. Ako zaključe da u njima ima elemenata krivičnog djela, slučaj bi mogao dospjeti na sud.
Tek tamo slijedi odiseja. Crnogorski sudovi još nijesu presudili grupi od 36 okrivljenih, među kojima je 17 bivših policajaca iz Nikšića, koji se terete da su davne 2003. počinili krivična djela pranja novca, nedozvoljene trgovine, falsifikovanja isprava, zloupotrebe službenog položaja. Samo malo mlađi je slučaj Inpek u kome se zbog krivičnih djela: pranje novca, falsifikovanje isprava i zloupotrebe službenog položaja na organizovan način, sudi vlasnicima i direktorima Inpeka, podgoričke Mljekare i grupi biznismena koji su im pozajmljivali novac. Nakon ostavke sudije Lazara Akovića to suđenje će se vratiti na početak.
BOMBA IZ BEČA: Jedna istraga o pranju novca ipak bi mogla prodrmati i crnogorsku finansijsku, ekonomsku i političku elitu. Makar kao rikošet internacionalne operacije razotkrivanja mehanizama pranja novca u kome su glavne uloge povjerene balkanskim moćnicima i njihovim zapadnim bankarima.
U središtu priče nalaze se austrijska Hipo alpe adria banka (HAAB) i njena ćerka banka u Hrvatskoj. Iako upućeni tvrde da istraga, daleko od očiju javnosti, traje duže od tri godine, priča je postala aktuelna ljetos. Prvo je Ingrid Antičević – Marinović poslanica hrvatskog SDP-a i članica Nacionalnog vijeća za praćenje sprovođenja strategije suzbijanja korupcije ustvrdila da je Hrvatska izgubila podršku Njemačke i Austrije u pristupnim pregovorima sa EU zbog odbijanja njenih vlasti da sarađuju u istrazi u kojoj se Hipo banka sumnjiči da je samo u Hrvatskoj oprala 710 miliona eura.
Potom je ministar pravde Ivan Šimonović rekao da tužilaštva dvije zemlje sarađuju u slučaju Hipo banke. ,,Nema istraga od strane austrijskog ili hrvatskog državnog odvjetništva protiv Hypo Group Alpe Adria zbog sumnje na pranje novca,” ustvrdila je nakon svega glasnogovornica HAAB Martina Uster za finansijski portal www.banka.hr.
Slijed događaja joj nije dao za pravo.
Prvo je svjetlost dana ugledao izvještaj za koji se, u nedjeljniku Nacional, pretpostavlja da su ga u privatnom aranžmanu uradili pripadnici obavještajnih službi zemalja regiona, na zahtjev novog vlasnika HAAB – njemačke banke Bayer LB (BLB). Uz detaljno objašnjenje mehanizama za pranje para i uloga koji su u tom poslu imali i neki hrvatski biznismeni i političari.
Potom je prezentiran zaključak: ,,Prikupljene informacije o Hypo alpe adria banci ukazuju da su pojedinci iz Uprave u svom radu odstupali od standardnih procedura bankarskog poslovanja s namjerom da dugoročno osiguraju osobnu korist. U takvim postupcima ulazili su u spregu s osobama bliskim kriminalnom miljeu ili direktno uključenim u kriminalne radnje, a često puta u spregu i s lokalnim političarima” uz zaključak. ,,Istrage u Austriji i Hrvatskoj neće uništiti Hypo alpe adria banku, jer Austrijanci ne žele objaviti podatke da je banka narasla na prljavom novcu iz Hrvatske i Istočne Europe, čiji se prljavi novac uglavnom reinvestirao na njihovim tržištima”.
PRAONICA: Temperatura je dodatno podignuta prije nekoliko nedjelja kada su policije Njemačke, Austrije i Luksemburga, na zahtjev tužilaštva u Minhenu pretresli sjedišta HAAB, koruške regionalne vlade, BLB ali i domove njihovih nekadašnjih direktora i odnijele pronađenu dokumentaciju. Dok se očekuje sljedeći potez evropskih pravosudnih zvaničnika, iz HAAB je stigla informacija da će Grupa poslovnu godinu završiti sa gubitkom većim od milijardu eura zbog otpisa ,,nenaplativih kredita”.
Domagoj Margetić, novinar i glavni urednik hrvatskog istraživačkog portala www.necenzurirano.com, kao jedan od najupućenijih u Aferu Hypo tvrdi da istraga ,,razotkriva balkanski tranzicijski model stvaranja lokalnih političkih i ekonomskih elita i učvršćivanja njihove moći na strahovitom ratnom plijenu, opljačkanom iz balkanskih država, posebno Hrvatske, Srbije, Slovenije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore”. HAAB je, tvrdi Margetić, predstavljao ,,transbalkansku praonicu novca”. U taj su posao, tvrdi, ,,uključene elite balkanskih država”, kao i ,,korumpirane političke elite Bavarske i Austrije”. Zbog toga će se, kaže, efekti istrage osjetiti – od Beča i Minhena – do Ljubljane, Zagreba i Beograda.
Monitorovi diplomatski izvori u Podgorici potvrđuju ove navode, uz zahtjev da se ne imenuju. U ovdašnjoj centrali Hypo banke za naš nedjeljnik odbijaju mogućnost da su predmet bilo kakve istrage, domaće ili međunarodne, vezane za pranje novca.
VEZE: Niko ne može osporiti činjenicu da je, po uzoru na ostale regionalne filijali HAAB, i crnogorska od svog postojanja imala tijesnu saradnju sa uticajnim ljudima iz svijeta politike.
Pravne poslove oko registracije HAAB u Crnoj Gori, 2006. godine, obavila je advokatska kancelarija premijerove sestre Ane Kolarević, koja je i danas pravni zastupnik banke. Nedugo po registraciji banke, član njenog Upravnog odbora postao je Petar Ivanović, direktor vladine Agencije za promociju stranih investicija i dugogodišnji blizak saradnik kreatora crnogorske ekonomske politike, profesora Veselina Vukotića. Ivanović je razriješen početkom 2008. godine, nakon što je HAAB dobio novog vlasnika. Iz banke je otišao ostavljajući gubitak od približno 30 miliona eura. Jedan od najinteresantnijih kreditnih aranžmana iz tog vremena bio je onaj sa novoosnovanom firmom Global Montenegro, kojoj su crnogorski čelnici Hypo banke ,,na lijepe oči” dali kredit od pet miliona eura. Suvlasnika Global-a (polovina akcija) bio je tadašnji biznismen, bivši i sadašnji premijer Crne Gore Milo Đukanović.
Prema pouzdanim informacijama Monitora, jedan od najcjenjenijih klijenata podgoričke Hypo banke je ovdašnji biznismen koga su domaći i strani mediji prethodnih nedjelja označavali kao organizatora propalog pokušaja šverca više od dvije tone kokaina iz Kolumbije ka Luci Bar.
Osim gore navedenog, sve je u najboljem redu. U Crnoj Gori novac peru samo Kinezi. Pardon, Kineskinje.
Suve česme, fekalije teku rijekama, ulice zatrpane smećem uz zapaljene divlje deponije, opasan otpad krišom se prebacuje iz opštine u opštinu i zatrpava na tuđim imanjima… Kada govori o planiranim investicijama u infrastrukturu vlast, uglavnom, nudi vizije budućih autoputeva i brzih cesta
Desetak dana Moračom, praktično od centra Podgorice pa do njenog ušća u Skadarskom jezeru, teče fekalna kanalizacija. Iz gradskog kolektora u rijeku se izliva prečišćena, poluprečišćena i neprečišćena kanalizacija. Novina je da smo, zbog kvara na gradskom kanalizacionom sistemu koji je u međuvremenu otklonjen (kažu), dobili još jedno izvoršite zagađenja kod Vezirovog mosta – uzvodno od centra grada i pristojno posjećenih gradskih plaža. Uz boju vode uz desnu obalu rijeke, o zagađenju svjedoči i nesnosan smrad koji se širi ulicama i bulevarima uz obalu, sve do kružnog toka gdje se račvaju magistrale za Nikšić i Cetinje. Visoke temperature i nizak vodostaj Morače samo su potpomogle da se najnovije zagađenje bolje vidi i osjeti.
Stara je priča: gradski kolektor nije u stanju da prečisti otpadne vode koje u njega doprema postojeći sistem gradske kanalizacije. O gradnji novog, priča se godinama. „Prečišćavanje otpadnih voda je najznačajniji infrastrukturni projekat u istoriji grada, a samo postrojenje najvažniji segment budućeg sistema“, kazao je bivši gradonačelnik Ivan Vuković, sredinom 2022., prilikom potpisivanja ugovora o izgradnji glavnog postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Posao je trebalo da počne početkom prošle godine, a EU je do tada izdvojila skoro 33 miliona bespovratnog novca da bi pomogla projekat. Međutim, početak izgradnje (prema prvobitnom planu taj posao bi trebalo da traje 36 mjeseci) neprestano se odlaže zbog protivljenja mještana Botuna. Oni tvrde da će „po cijenu života“ spriječiti izgradnju kolektora u blizini svojih domova i imanja. Prema poslednjim, proljetošnjim, najavama posao je trebalo da počne ovog mjeseca. Izvjesno je da se to neće doseti. Makar do formiranja narednih gradskih vlasti.
„Realizacijom sistema za prečišćavanje otpadnih voda, u vrijednosti od 47,3 miliona eura, biće sačuvane podzemne vode Ćemovskog polja, zetske ravnice, rijeka Morača, a samim tim i vodoizvorište Bolje sestre i Skadarsko jezero“, objašnjavao je prije više od dvije godine tadašnji direktor podgoričkog VodovodaFilip Makrid. U međuvremenu nije urađeno ništa. Podzemne i nadzemne vode i dalje se zagađuju a cijena budućeg kolektora raste. Od sve priče o novom kolektoru izvjesno je samo jedno: on mora biti napravljen nizvodno od Podgorice.
Zoran RADULOVIĆ Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. avgusta ili na www.novinarnica.net
Ove političke jeseni, kada je u pitanju predizborna promocija, na cijeni su oni koji u svojim biografijama nemaju samo političke funkcije, već i stručne reference. Nosioci lista i potencijalni budući gradonačelnici/ce nerijetko su ljekari i profesori. No, kampanju uglavnom vode iskusni političari i vlastodršci. Reklama je jedno, život drugo
Izbornoj komisiji Glavnog grada predato je 13 lista za učešće na lokalnim izborima, od kojih je do sada potvrđeno osam. To je saopštio predsjednik komisije Vladimir Filipović. Dvije liste vraćene su na doradu – lista Crnogorska evropska partija – Novak Adžić i Pokret podstanara Podgorica Naš grad – naš dom,. Posljednje tri predate liste još su u obradi.To su liste Bošnjačke stranke na čijem je čelu Edin Tuzović, lista Evropa sad – Demokrate – Još jače – Profesor doktor Saša Mujović i lista koalicije Za Budućnost Podgorice, na čijem je čelu Jelena Bojović Borovinić.
Osam potvrđenih lista su: Demokratska partija socijalista koju predvodi Nermin Abdić, Podgorička listaAndreja Milovića, Stranka evropskog progresa Duška Markovića na čijem je čelu Ilija Mugoša, Evropski savez na čijem je čelu Boris Mugoša, Pokret Preokret Srđana Perića i Pokret Naprijed Vuka Kadića, lista koalicije Za bolju Podgoricu Jakov Milatović koju predvodi Luka Rakčević, kao i Crnogorska građanska akcija Stanka Đuričića.
Nosioci potvrđenih i predatih listi potencijalni su gradonačelnici/ce Podgorice. Centar za ženska prava primijetio je da su samo dvije žene na čelu izbornih listi, iako su partije mahom ispunile kvotu od 40 posto žena na listama. Dosadašnja gradonačelnica Olivera Injac prva je na listi čije je lice za javnost ministar energetke Saša Mujović, a koju su predali PES i Demokrate. Druga žena koja je prva na listi je Jelena Bojović Borovinić dosadašnja je predsjednica Skupštine Glavnog grada. Listu koju Bojović Borovinić vodi čini koalicija – Nova srpska demokratijaAndrije Mandića, Demokratska narodna partija Milana Kneževića, Socijalistička narodna partija Vladimira Jokovića, Ujedinjena Crna GoraGorana Danilovića, Radnička partijaMaksima Vučinića, Slobodna Crna GoraVladislava Dajkovića i Prava Crna GoraMarka Milačića.
Nakon dvije godine njihovog rukovođenja gradom, a nakon pregrupisanja i usitnjavanja političke scene, izglasano je skraćenje mandata lokalnoj Skupštini, što je dovelo do vanrednih izbora, koji će se održati 29. septembra ove godine. PES je potom odlučio da kao lice predizborne kampanje u Podgorici predstavi ministra energetike, iako je prva na listi Injac.
Među nosiocima lista, odnosno potencijalnim budućim gradonačelnicima Podgorice ima i novih lica, koja međutim nastupaju u ime iskusnih i poznatih političkih lidera. Tako je, recimo, na čelu liste nove partije Duška Markovića, bivšeg premijera i dugogodišnji šefa tajne policije, je Ilija Mugoša, magistar ekonomskih nauka i asistent na Univerzitetu Donja Gorica..
“Dokazaćemo da politika ne mora značiti svađe, podmetanja, nepotizam, partijska zapošljavanja. Ljudima je dosta toga. To koči razvoj našeg grada”,kazao je Mugoša na predstavljanju liste. Možda je Mugoša zaboravio da je ljudima toga bilo dosta i onda kada je na izborima 2020. izgubila Demokratska partija socijalista, čiji je Marković bio dvodecenijski visoki funkcioner. Kako god, obećao je drugačiju praksu.
Milena PEROVIĆ Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. avgusta ili na www.novinarnica.net
Proljetošnja akcija Limitirane cijene potrošačima nije donijela pretjeranu korist, ali iz vlade sa puno optimizma najavljuju njenu reprizu. Istovremeno, iz PES-a su Milatoviću poručili da je vanredne izbore u Podgorici raspisao za kraj septembra kako bi građani na izbore izašli prije nego osjete benefite programa ES2
Ranije nego što je to bilo najavljeno, Vlada se ponovo uhvatila u koštac sa (pre)visokim cijenama. Kao i proljetos, i sada je riječ o akciji ograničenja marži za dio osnovnih životnih namirnica – prehrambenih i higijenskih proizvoda. U odnosu na kampanju Limitirane cijene ograničenje marži ostalo je isto (do 10, odnosno 15 odsto u veletrgovinama i maloprodaji) ali je popis proizvoda proširen sa 43 na 66. Vladina odluka stupa na snagu osmog dana nakon objavljivanja u Službenom listu.
„Sada očekujemo da se ova odluka sprovede“, poručio je potpredsjednik Vlade i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj, uz konstataciju da bi „bilo dobro“ da trgovci u radnjama obilježe proizvode sa limitiranom maržom, iako im Vlada tu obavezu ne može nametnuti svojom odlukom. „Odluka se ne odnosi na male trgovine (ako ukupna površina svih radnji istog vlasnika ne prelazi 600 kvadratnih metara – prim. Monitora), a važiće do 31. januara 2025. godine. Nakon primjene odluke očekujem smanjenje cijena, jer na osnovu izvještaja tržišne inspekcije marže su puno veće od onih na koje ćemo da ih limitramo”, pojasnio je Đeljošaj.
Od ministra nijesmo saznali kolike su te trgovačke marže o kojima u Crnoj Gori pričamo već više od godinu. Tom temom nije se bavio ni premijer Milojko Spajić. Njemu je prioritet bio da objasni da „inflacija više nije problem, ali jesu visoke cijene proizvoda“. Za to je krivicu prebacio na prethodnike iz Vlade Dritana Abazovića. „Mi radimo na tom naslijeđenom problemu“.
Premijer je početkom avgusta najavljivao da borba sa visokim cijenama slijedi po završetku ljetnje turističke sezone. ,,Mi nismo mogli tokom turističke sezone da sprovodimo taj program zato što nije logično da na neki način iz državnog budžeta dotiramo strance”, objavio je Spajić na društvenoj mreži X. Uz obećanje da „od septembra država neće dozvoliti da divljaju marže u trgovinskim lancima…“.
Sada je pojasnio kako je Vlada požurila s ograničenjem cijena (zapravo trgovačkih marži) prije povećanja plata u oktobru, pokušavajući da spriječe trgovce da pojedu benefite programa Evropa sad 2. „Dakle, građani će sa značajno nižim cijenama da dočekaju povećanje plata i na taj način će biti uvjereni da se standard povećava u kontinuitetu od oktobra pa do kraja mandata ove vlade u naredne tri godine”, poručio je Spajić.
Na nama je da odlučimo da li ovu poruku čitamo kao najavu Vlade koja zna šta i kako radi, ili kao još jedno predizborno obećanje PES-a i njihovih koalicionih partnera. Onih koji, zahvaljujući podjeli resora unutar izvršne vlasti, iz ove akcije mogu izvući neku političku korist pred lokalne izbore u Podgorici, Budvi i Kotoru (a uskoro, možda, i u Beranama i ponovo zaboravljenom Šavniku).
Da malo olakšam. Proljetošnja akcija Limitirane cijene potrošačima nije donijela pretjeranu korist (neke računice kažu da su moguće uštede bile manje od jedan posto vrijednosti potrošačke korpe). Na drugoj strani, iz PES-a su Predsjedniku države već zamjerili da je vanredne izbore u Podgorici raspisao za kraj septembra kako bi građani na izbore izašli prije nego prime plate uvećane zahvaljujući vladinom programu ES2.
Od Vlade nijesmo dobili preciznije podatke o visini trgovačkih marži protiv kojih se ona tako odlučno i uporno bori. Ono što nijesmo dobili od izvršnih vlasti, ni ovih ni prethodnih, pokušali su izračunati pojedini mediji. I ti se nalazi baš i ne uklapaju u ponuđeni scenario.
Tako je portal Bankar.me prošlog septembra objavio poređenje marži u Crnoj Gori sa maržama velikih trgovačkih lanaca u Srbiji, Bosni i Hercergovini, Hrvatskoj i Sloveniji. „Analizirajući bruto profitnu maržu 15 velikih trgovačkih lanaca u Regionu rezultati su pokazali da je najveću maržu u prošloj godini imao Merkator Slovenija i to 29,62 odsto. Veću maržu od najvećeg crnogorskog trgovačkog lanca (Voli, prim. Monitora) imali su Merkator Srbija, Lidl Slovenija, Delhaize Srbija, Domaća trgovina Srbija, Spar Slovenija i Bingo Tuzla. Manju maržu od Volija imali su Konzum plus, Lidl Hrvatska, Spar Hrvatska, Plodine Rijeka, Tommy Split i Konzum Sarajevo“.
Bankar.me je analizirao i cijene 103 najzastupljenija proizvoda u potrošačkoj korpi u šest regionalnih trgovačkih lanaca. „Rezultati su pokazali da su cijene u najvećem crnogorskom trgovačkom lancu Voli veće samo u odnosu na jedan od dva analizirana velika trgovačka lanca u Bosni i Hercegovini, dok su niže nego u analiziranim marketima u Srbiji i Hrvatskoj“.
Priložena tabela sa cijenama analiziranih proizvoda pokazuje kako su one, kod dobrog dijela njih, u međuvremenu značajno porasle. To dijelom demantuje vladine tvrdnje kako se radi o „zetečenom problemu“. I, što je još važnije, pokazuje da alat koga su se prihvatili (ograničenje marži u veletrgovinama i maloprodaji) nije baš efikasan način za obaranje cijena.
Možda bi ideja sa kojom je premijer upoznao javnost takođe početkom avgusta dala bolje rezultate? Spajić je tada, agenciji Mina-biznis, najavio da će Vlada osnovati državno preduzeće koje će biti zaduženo za robne rezerve, ali i za direktnu dostavu građanima osnovnih životnih namirnica iz tih rezervi. “To je održiv način da se borimo protiv visokih cijena. Ograničenje marži će definitivno biti jedna velika pomoć budžetu naših građana, međutim, moramo imati dugoročno održivo rješenje za rast cijena i za stabilizaciju cijena u Crnoj Gori.” Očito da za taj posao treba vremena (uz znanje i novac) koje izvršna vlast sada nema.
Dobili smo akciju Limitirane cijene u nešto obimnijem izdanju. I puno optimizma u njenoj najavi. Drugo je pitanje da li će akcija u ovom obimu i obuhvatu opravdati očekivanja.
Uzmimo za primjer maslinovo ulje. Njegova cijena odavno se uzima kao primjer nesrazmjere između domaćih i stranih trgovina. Mnogo smo puta mogli vidjeti poređenja cijena maslinovog ulja u trgovinama u Podgorici sa onima u Rimu, Madridu, Berlinu… Po pravilu, to je bilo na štetu ovdašnjih potrošača. Zato se i maslinovo ulje, ono najkvalitetnije i u najvećem pakovanju, našlo na listi proizvoda sa ograničenom maržom. Iako to, koliko nas iskustvo uči, neće bitnije uticati na njegovu cijenu.
Postoji i druga strana medalje. Postojeće procjene, iako dosta stare, govore kako su u Crnoj Gori godišnje troši od 0,5 do jednog litra maslinovog ulja po stanovniku. Zato će i ušteda na tom proizvodu, kolika god da je, biti neznatna u krajnjem, mjesečnom ili godišnjem zbiru.
EU prosjek potrošnje maslinovog ulja je 4-6 litara po stanovniku, dok stanovnici Mediterana iz Španije, Grčke ili Italije troše i preko 15 litara ovog ulja godišnje. To kazuje da je u tim zemljama maslinovo ulje zaista osnovna životna namirnica. Za raliku od Crne Gore gdje se na njega gleda kao na luksuz. A to i te kako utiče na cijenu proizvoda: u trgovinama se ne traži mnogo, a oni koji ga traže spremni su da plate. Pride, riječ je o dominantno uvoznom proizvodu. Zašto je to tako, to je neka druga priča. Gotovo identična je priča sa maslacem.
Na drugoj strani imamo mlijeko. Prema prošlogodišnjim podacima sa sajta Svijet statistike (World of statistics) stanovnici Crne Gore su drugi potrošači mlijeka na svijetu, odmah iza Finaca, sa godišnjom potrošnjom od nepunih 350 litara po osobi. Mlijeko je skupo pa je njegova kupovina veliki porodični izdatak. Vlada je svojom odlukom limitirala marže samo uske palete tog proizvoda. Jedna vrsta mlijeka (2,8 posto mliječne masti) u dva pakovanja – tetrapak bez čepa i svježe mlijeko u kesi. Kod jogurta – jedna vrsta i jedno pakovanje.
Ili jabuke. Na Vladinoj listi su samo one najjeftinije koje, inače, stižu tek u poznu jesen. Kod deterdženata je obuhvaćeno samo jedno od 5-10 različitih vrsta pakovanja…
Opet, neko će nešto uštedjeti. To ne znači da je problem riješen. Prava borba za standard potrošača i razumne cijene u trgovinama počinje od proizvodnje. Domaće a ne uvozne. Da su trgovačke marže jedini ili makar dominantan problem, međunarodna konkurencija bi to već registrovala i pokušala da uplivom na crnogorsko tržište ostvari ekstra profit. Mi smo, iz nekih razloga, imali situaciju da su strane kompanije prodavale svoje ovdašnje trgovačke biznise i odlazile iz Crne Gore.
Uz priču o trgovačkim maržama valjalo bi razmiliti i o onoj političkoj. Vlada sa 30 + ministara i potpredsjednika, parlament sa predsjednikom i pet potpedsjednika, a svi oni imaju šefove kabineta, savjetnike, pomoćnike, sekretare, vozače… I sve to neko treba da plati, a najveća stavka na prihodnoj strani države je naplata PDV-a. Najvećim dijelom iz trgovina.
Otud se premijer Spajić vajkao da bi ograničenjem cijena tokom sezone država „dotirala“ strance. I zato, kada razmišljamo da li je akcija vlade mogla biti konkretnija i sveobuhvatnija, trebamo imati na umu da veće cijene u trgovinama znače i veće prihode države. A, izbori – oni dođu i prođu.
HORIZONTI4 sedmice
DANAS, SJUTRA2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice