Povežite se sa nama

FOKUS

Petarda mojkovačkog klana

Objavljeno prije

na

Ministar unutrašnjih poslova i javne uprave Ivan Brajović (član Predsjedništva SDP) predložio je da se Veselinu Veljoviću produži mandat direktora Uprave policije. Obrazloženje je opšte mjesto koalicionog novogovora: eto, Veljović je stručan, profesionalan, ima radne sposobnosti, i te stvari. Nominaciju Veljovića ministar Brajović je iskoristio da demantuje neoprezne medijske spekulacije da će predložiti nekog drugog kandidata, štoviše, kazao je da nikada „nijesam imao na umu ni jedno bolje rješenje”. Ukoliko je to zasta tako, nije jasno zbog čega je ministru trebalo toliko vremena, jer se na njegov prijedlog čekalo pola godine? FORMA I SADRŽAJ: Istorija pokušaja SDP-a, partije koja je čak 12 godina u koaliciji sa DPS-om, da pruzme policiju nije bez kratkotrajnih uspjeha. Od 2003. do 2005. Službom javne bezbjednosti (sadašnja Uprava policije) rukovodio je esdepeovac Mićo Orlandić. U to vrijeme, na talasu „evropske” priče o depolitizaciji policije, za ministra unutrašnjih poslova je imenovan Milan Filipović, nestranačka ličnost. Ali, Filipović je netipičan za okruženje, drži se riječi, podnosi ostavku nakon što je u jesen 2004. probijen rok za usvajanje Zakona o ANB. Nasljeđuje ga Dragan Đurović, tipičan za okruženje, DPS kameleon za opšte i posebne namjene.
Sredinom 2005. iz MUP-a se, kao zasebne organizacione jedinice, izdvajaju Uprava policije i ANB, pa za SDP i Jusufa Kalamperovića, novog ministra unutrašnjih poslova, ostaje forma bez sadržaja. MUP je na papiru nadzirao rad policije, ali su konkretna ovlašćenja i u teoriji i u praksi apstraktna.
Kao utješnu vijest, ministar Brajović sada najavljuje izmjene Zakona o policiji kojim će unutrašnja kontrola Uprave policije biti pod ingerencijama MUP-a. Identični model postoji i u tajnoj službi, ali nju, držeći se one da je najbolje mečku ne čačkati, iz SDP-a ne pominju; odgovorni drugovi iz UDBE će na časnu koalicionu riječ i dalje sami sebe kontrolisati.
Procedura za novi mandat Veselina Veljovića (slijedi izjašnjavanje Skupštine, pa formalnost potpisa imenovanja na Vladi) počela je da ne može veselije. Ona se vremenski poklopila sa trijumfom DPS-SDP na lokalnim izborima u Mojkovcu, domicilnoj kadrovskoj bazi ne samo Veljovića, već i plejade važnih depeesovskih zemljaka.
Na početku prvog mandata, Veljovića su decembra 2005. uslikali usred štaba DPS-a u Mojkovcu za vrijeme tadašnjih lokalnih izbora. DPS je te izbore izgubio, što je ojačalo prigovore kako se mojkovački klan neopravdano baškari po nomenklaturi. DPS je u Mojkovcu od 1996. (izuzev 2006. za gradonačelnika) listom gubio sve izbore. Značaj te opštine, bez obzira što je u privrednom kolapsu već dvije decenije, za partijski je prestiž utoliko veći zbog toga što su šefovi dvije opozicione partije, Nebojša Medojević i Andrija Mandić, takođe porijeklom Mojkovčani.

KOMŠIJE IZ PODBIŠĆA: Ko je u mojkovačkom klanu? Stožer je Duško Marković, departizovani šef ANB, osoba od non plus ultra povjerenja aktuelnog premijera, 1991-1996. generalni sekretar Mila Đukanovića, 1997. poslanik, član GO DPS-a, Veljovićev komšija iz Podbišća, sela pokraj Mojkovca.
Ali, zlobnici iz DPS-a ne ostaju na invektivima da Mojkovčani pokrivaju „samo” policiju i tajnu službu – već upravljaju i parama. Ljubiša Krgović, eks-ministar finansija i sadašnji guverner Centralne banke je takođe iz Mojkovca.
Upravo su Marković i Krgović bili ispred DPS-a Mojkovca 2007. službeno predloženi kandidati za predsjednika Crne Gore. Onda su im dojavili da zemljašenjem kompromituju generalnu partijsku liniju, naime, direktor Marković i guverner Krgović su se uredno „departizovali”.
Tu je i sadašnji predsjednik Upravnog odbora Fonda za zaštitu depozita, Mojkovčanin Predrag Marković, dugogodišnji direktor ZOP-a/Direkcije za javne prihode. Njegov pomoćnik je bio Dragoslav-Drago Minić, još jedan komšija Duška Markovića iz Podbišća.
Sada je Minić uvijek budni komšija kod Veljovića na specijalnoj vezi sa direktorom ANB. Službeno je komšija Minić: načelnik Sektora za ljudske resurse, pravna pitanja, telekomunikacione i informacione sisteme Uprave policije, što prevedeno na crnogorski znači da je u vrhu policije Markovićev filter za kadrove, novac, stanove i delikatese iz rada odgovornih drugova iz prislušnog.
I sada, vrijedi li objašnjavati otkud toliko mojkovačkih “ljudskih resursa” u vrhu policije: komandant Posebne jedinice policije Miloš Vučinić, pomoćnik direktora Uprave policije Vesko Vukadinović, zamjenik načelnika Područne jedinice Podgorica Tihomir Gačević, načelnik Ispostave policije Tivat Veselin Smolović, itd.
Veselin Veljović komanduje najjačom represivnom snagom u državi – Uprava policije broji 6.500 ljudi. Vojska Crne Gore sa projektovanih i još nedosegnutih 2.300 pripadnika je nalik mlađem partneru. Brojčano bildovanje aktivnog sastava policije je dostiglo razmjere od jedan odsto ukupne populacije.

ZBOGOM TEŠKI KALIBRI: Kvantitet nije baš uvijek u kauzalnoj vezi sa kvalitetom. Statistički pad opšteg kriminaliteta ne zamagljuje drugu stranu policijske statistike – stidne rezultate u borbi protiv organizovanog kriminala. U Izvještaju o radu i stanju bezbjednosti za 2008. iz Uprave policije navode kako su podnijeli specijalnom tužiocu samo 13 prijava, od kojih je pet odbačeno iz razloga što u sebi nemaju elemente organizovanog kriminala.
Preostalih osam prijava: jedna dopuna prijave iz 2001. za teško ubistvo, zatim po jedna prijava zbog trafikinga, rasturanja 15.400 falsifikovanih dolara i za utaju poreza od milion eura; podnijete su i prijave protiv grupe koja je navodno pripremala ubistvo, zatim druge grupe koja je dilovala drogu i pokušala ubistvo, treće grupe za krijumčarenje državljana Albanije i protiv dijela rukovodstva Luke Bar zbog štete od 1,3 miliona eura.
Što je sa krupnim zvjerkama? Veljović je u brendirano odijelo i cipele šefa policije uskočio pravo iz maskirne uniforme i vojničkih čizama zapovjednika SAJ-a (Specijalne antiterorističke jedinice); iz kampa na Zlatici u izafektirano zmijsko leglo političke i finansijske moći. Kao školovani oficir Veselin Veljović nije obučen za kompleksne policijske istrage, ali ima duboko usađen refleks vojničke discipline; bez komande s vrha poručnik Veljović se dezorijentiše u vremenu i prostoru.
I predmet ,,obrada” se razlikuje – od Veljovića i SAJ-a tražilo se da rastrure demonstracije ili robijašima u Spužu razbiju noseve kada uzbiče sa nekom pobunom. Da li je Veljović zaista povjerovao u bajke da se od njega, kao novog policijskog šefa, očekivalo da istraži porijeklo bogatstva domaćih milonera i etabliranog tajkunskog bratstva?
Nakon referenduma, s entuzijazmom naivnog ritera je pokrenuo ofanzivu, istrage Montenegroerlajnz, Inpek, Mljekara dok na proljeće 2007. nije tresnuo o zid. Veljović je za Vijesti kazao kako je suočen sa ,,opstrukcijama u svim fazama krivičnih postupaka čak i od ljudi iz izvršne vlasti”. Ko je ,,iz izvršne vlasti” potkopavao istrage – što je krivično djelo ometanja pravde – ostalo je nepoznato; ali, pouka je shvaćena, od toga perioda nema vrištećih naslova u štampi o velikim policijskim istragama.
Spušten je nišan, zbogom teški kalibri za krupne zvjerke, one su ovđe zaštićena vrsta. Sada iz Uprave policije mrtvi ozbiljni i na sva zvona najavljuju akcije tipa Petarda. Bezopasno je, a grmi.

BORISLAV BANOVIĆ (SDP), ČLAN ODBORA ZA BEZBJEDNOST I ODBRANU SKUPŠTINE
Šef policije dio koalicionog ugovora sa DPS-om

MONITOR: Da li se u vrhu SDP-a posljednjih mjeseci razmišljalo o nekom drugom kandidatu za šefa policije?
BANOVIĆ: Razmišljali smo o različitim kadrovskim rješenjima koja bi više odgovarala socijaldemokratskom političkom pristupu i viđenju potreba u toj oblasti. Ali, jedno je razmišljati, a drugo imati mogućnost, pa i pravo, da namećemo prijedloge mimo koalicionih dogovora, utvrđenih odnosa i snage u koalicionoj Vladi.

MONITOR: Vjerujete li da su aktuelni čelnici policije i tajne službe zbilja „depolitizovane ličnosti”?
BANOVIĆ: Ne vjerujem da u Crnoj Gori ima mnogo ,,depolitizovanih ličnosti” a da se bave javnim poslom, bilo državnim bilo novinarskim. U društvu u kome je pitanje političkog izbora bilo, pa i sada jeste, između ostalog pravo na državu i na sopstvenu nacionalnost – apsolutna apolitičnost možda nije moguća. Ne mogu da zamislim nijednog direktora policije ili bezbjednosne agencije u bilo kojoj demokratskoj zemlji a da su mu jednako blizu opcije da ta zemlja postoji ili da ne postoji.

MONITOR: Najavljene su izmjene Zakona o policiji kojim bi unutrašnja kontrola bila izuzeta iz Uprave policije i premještena u MUP. SDP ima svog čovjeka na čelu MUP-a od sredine 2005. godine. Zbog čega se takvom rješenju nije pristupilo ranije?
BANOVIĆ: Vremenom se pokazalo da česti incidenti i pritužbe na zakonitost i poštovanje procedura i prava građana zahtijevaju jaču kontrolu. Rješenje po kome je cijela Uprava policije potpuno van MUP-a nije najsrećnije. Uostalom i evropski standardi traže jasno izvedenu političku, dakle ministarsku odgovornost za bezbjednosni sektor.

MONITOR: I ANB, slično dosadašnjem rješenju za Upravu policije, ima svoju „unutrašnju kontrolu” na način da sama sebe kontroliše. Vjerujete li u vjerodostojnost te kontrole ?
BANOVIĆ: Uobičajeno je da ove službe imaju nešto drugačiji položaj i mehanizme povezanosti sa državnim organima, prvenstveno prema vladama. U oba slučaja više se treba rukovoditi objektivnim nadzorom i mjerljivim sagledavanjem reformi, nego unaprijed iskazanim vjerovanjem ili nevjerovanjem. To je kod nas, nažalost, čest slučaj i pri parlamentarnom nadzoru ovog sektora.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo