Institucionalni potresi u srpskoj policiji amortizuju se diplomatskim ratom protiv Crne Gore i desnim skretanjem studentskih blokada, dok za to vrijeme ruska ,,flota u sjenci” koristi jadranske pukotine za zaobilazak sankcija

VESELIN: Hapšenje i ekspresna smjena dugogodišnjeg načelnika Policijske uprave za grad Beograd Veselina Milića još jedan je u nizu institucionalnih potresa u Srbiji koji dodatno opterećuju ionako uzdrmanu vlast predsjednika Srbije i njegove Srpske napredne stranke (SNS). Hapšenje Milića ogolilo je duboke veze između vrha MUP-a i kriminogenih struktura. Povod za akciju bio je mafijaški incident od 12. maja u jednom restoranu na beogradskom Senjaku, gdje je, prema navodima istrage, Milić lično prisustvovao sastanku s licima iz podzemlja kada je izvršeno ubistvo (ili pokušaj ubistva) Aleksandra Nešovića Baje, saradnika bjegunca Dejana Stojanovića Keke. Umjesto da postupi po zakonu, privede osumnjičene i obezbijedi mjesto zločina, načelnik beogradske policije optužen je da je iskoristio funkciju kako bi aktivno pomogao izvršiocu (S. V. zvanom Boske) u prikrivanju dokaza, sklanjanju tijela ili oružja, te opstrukciji istrage, zbog čega je slučaj inicijalno vođen pod velom tajne kao “nestanak”.

KRIMINALIZACIJA: Skandal oko policijskog šefa Milića uzdrmao je političku i sigurnosnu scenu Srbije, pokrenuvši lančano hapšenje ukupno deset osoba, među kojima su još tri policijska službenika, dok su saslušanja proširena i na druge bivše visoke funkcionere Uprave kriminalističke policije (UKP). Dok profesionalna javnost i bivši pripadnici MUP-a ukazuju na to da je ovo konačni dokaz “totalne kriminalizacije države” i urušavanja institucija, s obzirom na to da je Milić godinama važio za nedodirljivog “trećeg čovjeka” policije i bliskog saradnika političkog vrha, zvanična vlast pokušava da amortizuje štetu. Predsjednik Vučić i v.d. direktora policije Dragan Vasiljević javno insistiraju na narativu o “apsolutnom profesionalizmu” i poručuju da “pojedinac neće biti jači od institucije”, nastojeći da hapšenje prikažu kao dokaz da nema zaštićenih, iako događaj nedvosmisleno otvara pitanje sistemske odgovornosti i kontrole nad radom policijskih rukovodilaca u zemlji. Bolje bi im bilo da se nisu vadili. Jedan dnevni list, inače megafon vladajuće stranke, na naslovnoj stranici donio je vrišteći, a pritom znakoviti naslov, izvučen iz izjave samoga Vučića: “Policija više neće moći da štiti kriminalce”.

VAĐENJE: Nakon hapšenja i smjene Milića, Vučić je iskoristio javni prostor za oštre diplomatske optužbe na račun Crne Gore, tvrdeći da je odatle “uvezla zlo” i narko-klanove (poput Škaljarskog i Kavačkog) koji “pobiše pola Srbije”. Profesionalna javnost ocjenjuje ove izjave kao političku “dimnu bombu” i hibridnu kampanju s ciljem skretanja pažnje domaćeg biračkog tijela s nezapamćenog skandala unutar srpskog MUP-a, gdje je policijski vrh optužen za prikrivanje mafijaškog ubistva i uklanjanje tijela. Dodatnu političku težinu ovim optužbama daje kontekst obilježavanja 20. godišnjice nezavisnosti Crne Gore, koju je Vučić javno bojkotovao uz poruku da bi ga bilo sramota slaviti taj događaj, dok istraživački novinari podsjećaju da su kriminalne mreže dvije zemlje potpuno isprepletene i da se crnogorski kriminalci u Srbiji ne bi nalazili da se u njoj ne osjećaju potpuno sigurno i zaštićeno.

MEMORANDUM: Objava “Memoranduma” krovne grupe “Studenti u blokadi” označava primjetno desno skretanje unutar studentskog pokreta u Srbiji, koji je prvobitno masovno mobilisao građane isključivo oko zahtjeva za procesuiranje odgovornih za korupciju i tragediju na Željezničkoj stanici u Novom Sadu. Uvrštavanjem eksplicitnog stava da je Kosovo “sastavni i neotuđivi dio Srbije” kao “zajedničkog imenitelja svih njihovih nastojanja”, akademci koji pretenduju na ulazak u političku utakmicu pokušavaju napraviti širi front i privući većinsko, nacionalno orijentisano biračko tijelo uoči potencijalnih izbora. Dok sami studenti kroz formu direktne demokratije na plenumima izbjegavaju imenovanje jasnih lidera i autora dokumenta, predsjednik Vučić je minimizirao njihov potez ocjenom da “ništa ne razumiju”, istovremeno dok analitičari i kritičari, poput profesora Žarka Koraća, upozoravaju da se radi o neoriginalnom upadanju u zamku kosovskog mita. Prema njihovom mišljenju, borba protiv aktuelnog režima pukim takmičenjem u “jačem i iskrenijem nacionalizmu” ne nudi modernu političku alternativu, već samo kopira narative koji su na desnici utemeljeni još od Vidovdanskih protesta prošle godine.

FLOTA: Istraživanje koje je objavio *Tirana Times* osvjetljava kompleksnu mrežu takozvane “flote u sjenci”, a koju čini preko stotinu zastarjelih, često neosiguranih tankera nejasnog vlasništva. Kako je navedeno, te tankere Moskva koristi kako bi zaobišla zapadne sankcije i gornju granicu cijene nafte. Nalazi ukrajinske vojne obavještajne službe (HUR) pokazuju da su albanske teritorijalne vode i strateški lučki terminali, poput Porto Romana u Draču, postali tranzitne tačke za ove operacije. Brodovi najčešće primjenjuju taktiku manipulacije automatskim identifikacionim sistemima (AIS) – isključuju transpondere kako bi postali “nevidljivi” na radarima ili lažiraju lokacije dok na otvorenom moru, daleko od očiju javnosti, vrše pretovar nafte s broda na brod. Na taj način se ruska nafta miješa s energentima drugog porijekla i formalno dobija “čiste” papire prije nego što uđe u legalne distributivne tokove.

STRATEGIJA: Geopolitički i bezbjednosni kontekst problema “flote u sjenci” nadilazi same ekonomske sankcije i direktno zadire u pitanje hibridnog uticaja i hroničnih institucionalnih ranjivosti na Zapadnom Balkanu. Za Albaniju, koja je članica NATO-a i deklarativno u potpunosti usklađena sa spoljnom i bezbjednosnom politikom Evropske unije, prisustvo i operacije ovih tankera predstavljaju ozbiljan bezbjednosni i diplomatski problem. Ruska strategija se oslanja upravo na detektovanje najslabijih karika u lancu pomorske kontrole i pravnog nadzora u regionu kako bi održala vitalni finansijski priliv za rat u Ukrajini. Pored evidentnog političkog rizika i potencijalnog narušavanja kredibiliteta Tirane pred zapadnim saveznicima, ove netransparentne operacije starih i neodržavanih brodova sa sobom nose i ogroman rizik od ekološke katastrofe u Jadranskom moru u slučaju izlivanja nafte.

Eldin HADŽOVIĆ

Dok se u Beogradu i Prištini krčka, u Tirani doslovce gori – region uoči novog samita EU više podsjeća na Bliski Istok nego na evropsko susjedstvo

PUŽ: Šefovi diplomatija Evropske unije i zemalja Zapadnog Balkana održali su sastanak u Bruxellesu posvećen jačanju saradnje i pripremama za junski samit u Tivtu, uz poseban fokus na otpornost regiona prema vanjskim utjecajima i usklađivanje sa vanjskom politikom Unije. Briselski hodnici bruje o “jačanju otpornosti” i “usklađivanju sa vanjskom politikom”, što je diplomatski “lingo” za pokušaj EU da konačno uvede red u svoje dvorište i obuzda vanjske utjecaje koji godinama nagrizaju region. Fokus je, očekivano, na sigurnosti i sankcijama, ali iza zatvorenih vrata glavna tema ostaje ista stara boljka – dijalog Beograda i Prištine koji se, uprkos kozmetičkim pomacima, kreće brzinom rahitičnog puža. Visoka predstavnica EU Kaja Kallas, koja je kormilo preuzela još krajem 2024. godine, sada je spremna odigrati svoju ulogu “čelične lady” i udahnuti život procesu koji već predugo stoji u mjestu, pokušavajući natjerati lidere da se vrate za sto prije nego što junski samit postane samo još jedna propuštena prilika.

NESTABILNOST: Iako je Kaja Kallas izrazila spremnost da intenzivira dijalog Beograda i Prištine, zvaničnici u Bruxellesu upozoravaju da nedostatak dinamike u pregovorima i dalje izaziva nezadovoljstvo, naročito jer se lideri dvije strane nisu sastali na najvišem nivou još od septembra 2023. godine. Realizaciju nove runde dijaloga dodatno otežava nestabilna unutrašnja politička situacija, kako u Srbiji, gdje od novembra 2024. traju protesti zbog pada nadstrešnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu, tako i na Kosovu, koje se suočava sa stalnim izbornim ciklusima. Budući da su na Kosovu novi parlamentarni izbori zakazani već za 7. juni, evropske diplomate ocjenjuju da institucionalna kriza u Prištini direktno koči napredak u normalizaciji odnosa, uprkos deklarativnoj spremnosti Bruxellesa da proces pokrene s mrtve tačke i klinički mrtav dijalog ponovo priključi na aparate za održavanje života.

NEIMAR: Dok se Vašington bavi njegovim dosjeima zbog optužbi za organizovani kriminal, Zvonko Veselinović i njegova poslovna mašinerija u Srbiji proživljavaju zlatno doba, o čemu svjedoči vrtoglavi profit od 9,8 miliona eura ostvaren samo u prošloj godini, otkriva istraživanje Radija Slobodna Evropa (RSE). Nije tajna da su bageri njegovih firmi postali nezaobilazan inventar na gotovo svakom velikom državnom gradilištu u Srbiji, pretvarajući budžetski novac u privatnu imperiju koja prkosi svim međunarodnim sankcijama. Iako su pod lupom stranih obavještajnih službi, na domaćem terenu oni su “kraljevi asfalta” kojima država povjerava najvrednije poslove, ignorišući pritom činjenicu da su njihova imena na crnim listama rezervisanim za najteže oblike korupcije. Bjegunac u inostranstvu, a kod kuće omiljeni neimar – zvuči kao paradoks samo neupućenima, dok je svima jasno da to nije izuzetak, već pravilo.

PARTNER: Priča o Veselinovićevom dugogodišnjem partneru Milanu Radoičiću dobija obrise pravog detektivskog romana nakon njegovog povlačenja iz zvaničnog vlasništva u raspletu terorističkog incidenta u Banjskoj. Iako Radoičić na papiru više ne posjeduje ništa, realnost na terenu su betonski skeleti luksuznih vila koje niču u najelitnijim djelovima Beograda. Na parcelama koje se direktno povezuju s ovim dvojcem, radovi teku punom parom bez ikakvih zvaničnih prijava i dozvola, dok se vile Veselinovićeve supruge i Radoičićevih saradnika naslanjaju jedna na drugu kao spomenici nedodirljivosti. Dok institucije okreću glavu od nelegalne gradnje i miliona koji se slijevaju u privatne džepove, ovi „biznismeni sa sjevera“ nastavljaju betonirati svoj utjecaj u samom srcu srpske prijestolnice, pokazujući da su papiri jedno, a realna moć, mjerena u kvadratima i eurima, nešto sasvim drugo.

KRIZA: Politička kriza u Albaniji doživjela je svoj vrhunac na ulicama Tirane, gdje su se mirni protesti u organizaciji opozicione Demokratske stranke pretvorili u otvorene sukobe s policijom. Demonstranti, koji zahtijevaju hitnu ostavku premijera Edija Rame, zasuli su zgradu Ministarstva unutrašnjih poslova molotovljevim koktelima i jakom pirotehnikom, na šta su snage sigurnosti odgovorile upotrebom vodenih topova i suzavca. Dok građani na barikadama otvoreno optužuju vlast za potpunu integraciju kriminalnih struktura u državni aparat, atmosfera u prijestolnici ostaje napeta, a slike zapaljenih ulica šalju uznemirujuću poruku o dubini unutrašnjeg razdora u zemlji koja se nalazi na ključnoj raskrsnici svoje demokratske stabilnosti.

KONTROLA: Srž nezadovoljstva leži u seriji korupcionaških skandala koji su potresli vrh Socijalističke partije, kulminirajući slučajem bivše zamjenice premijera Belinde Balluku. Iako se Balluku tereti za malverzacije u javnim tenderima za kapitalne infrastrukturne projekte, odluka parlamentarne većine da joj zadrži imunitet i tako spriječi njeno hapšenje pokrenula je talas optužbi o institucionalnoj zaštiti korupcije. Ovakav razvoj događaja direktno podriva ambicije Albanije za članstvo u Evropskoj uniji do 2030. godine, s obzirom na to da Bruxelles beskompromisno insistira na mjerljivim rezultatima u borbi protiv organizovanog kriminala. Dok Vlada čvrsto drži skupštinsku kontrolu, ulični pritisak i međunarodne primjedbe stavljaju zvaničnu Tiranu pod nezapamćen pritisak da dokaže funkcionalnost pravne države.

Eldin HADŽOVIĆ

Dok jedni saniraju imidž spomenicima, a drugi peru pare preko stajskog đubriva, uvodi se liječenje na daljinu, dok se čeka Janša da razvuče vatrogasno crijevo

DEMANTI: Ambasada Kine u Beogradu demantovala je navode da je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ambasadoru Kine obećao da kineski konzorcijum (CRIC & CCCC) neće biti obuhvaćen istragom o urušavanju nadstrešnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu, 1. novembra 2024. godine. Reagujući na izjavu profesora Vladimira Obradovića, Ambasada je te tvrdnje nazvala neosnovanim, pozivajući medije i javnost da prestanu sa širenjem dezinformacija koje bi mogle narušiti “čelično prijateljstvo” Srbije i Kine. Vučić je bez imalo stida također odbacio ove navode, ne spominjući kakva je ovo tačno sramota za vlast u Srbiji. Više od godinu i po dana nakon tragedije u kojoj je poginulo 16 ljudi još uvijek nije utvrđena odgovornost za očigledno loše izvedene radove kineskog konzorcijuma, dok se umjesto transparentne istrage pojavljuju optužbe da je najviše rukovodstvo zemlje štitilo stranog izvođača od pravne odgovornosti. Dok optužnica nema, vlast se bavi sanacijom imidža: ovih dana je javnosti predstavljeno idejno rešenje za spomenik žrtvama, a porodici jedne od žrtava nedavno je dosuđena odšteta od deset miliona dinara – novac koji bi, u normalnom sistemu, bio naplaćen od osiguranja odgovornog izvođača, a ne iz džepova građana.

OFANZIVA: Ne prestaje ofanziva pravnog tima Ratka Mladića na Hag, u kojoj insistiraju da se ovaj osuđenik pusti kući. Posljednjeg dana aprila podnesen je hitan zahtjev Međunarodnom rezidualnom mehanizmu za krivične sudove (MICT) u Hagu za njegovo privremeno ili uslovno prijevremeno puštanje na slobodu iz humanitarnih razloga, pozivajući se na teško pogoršanje zdravstvenog stanja nakon nedavnog moždanog udara, tvrdeći da mu u pritvoru nije omogućena adekvatna njega. Mladić, koji je uhapšen u Srbiji maja 2011. nakon 16 godina skrivanja, pravosnažno je 2021. osuđen na doživotnu kaznu zatvora za genocid nad oko 8.000 Bošnjaka u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti, terorisanje civila tokom opsade Sarajeva, uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce i druge ratne zločine počinjene u BiH 1992–1995. Udruženja žrtava genocida, uključujući Pokret Majke Enklava Srebrenice i Žepe, Udruženje Majke Srebrenice, Udruženje Žene Podrinja i Memorijalni centar Srebrenica-Potočari, oštro su se usprotivili zahtjevu, smatrajući ga novim otvaranjem rana i udarom na pravdu, te pozivajući sud da odbije puštanje i da Mladić izdrži kaznu do kraja.

EPPO: Ured evropskog javnog tužitelja (EPPO) pokrenuo je opsežne pretrage na više lokacija širom Hrvatske u okviru istrage o sumnji na korupciju i subvencijske prevare povezane s poljoprivrednim fondovima Evropske unije. Prema navodima EPPO-a, istraga obuhvata više hrvatskih državljana osumnjičenih za zlouporabu položaja i ovlasti, primanje i davanje mita, subvencijsku prevaru te krivotvorenje isprava, a sumnja se da su kaznena djela počinjena u sklopu zločinačkog udruženja na štetu financijskih interesa EU. Hrvatski mediji, prije svega Index.hr, prenose da je riječ o velikoj akciji evropskog tužiteljstva, no EPPO zasad nije objavio dodatne detalje — poput broja osumnjičenih, konkretnih lokacija pretraga ili procijenjene štete — kako ne bi ugrozio istragu. Najnoviji detalji istrage ukazuju na to da se korupcija ‘spustila’ do najbizarnijih nivoa: sumnja se na malverzacije čak i sa podsticajima za stajsko đubrivo, u šta je navodno upetljana i službenica Agencije za plaćanja u poljoprivredi. Ovo nije prvi slučaj u kojem EPPO istražuje zloupotrebe u hrvatskom poljoprivrednom sektoru. U proteklim godinama zabilježeno je više istraga i presuda vezanih uz nezakonito crpljenje sredstava iz Evropskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EAFRD) i sličnih programa, što ukazuje na sistemski problem u nadzoru i dodjeli EU subvencija u Hrvatskoj.

POŽAR: Državni zbor Slovenije usvojio je izmjene Zakona o Vladi po prijedlogu SDS-a Janeza Janše, čime je broj ministarstava smanjen sa 19 na 14. Ovu promjenu, koju podržava i spajanje resora (npr. rad sa gospodarstvom, obrazovanje sa znanošću, unutrašnjih poslova sa javnom upravom, te osnivanje novog ministarstva za demografiju, obitelj i socijalne poslove), glasalo je 49 zastupnika (potrebna većina je 46), uključujući SDS, NSi, SLS, Fokus, Demokrate, Resni.ca i predstavnike nacionalnih manjina. Janša je odmah nakon usvajanja – koje je signaliziralo da postoji većina na koju se može osloniti – najavio slanje polaznih tačaka za koalicijski sporazum svim strankama koje su podržale zakon, ali je naglasio da SDS neće formirati vladu “po svaku cijenu”, koristeći metaforu da “prije gašenja požara treba provjeriti ima li adekvatnu opremu”. I dok Janša provjerava crijevo, recimo da se ovo događa nakon parlamentarnih izbora u martu 2026, nakon kojih relativni pobjednik, Pokret slobode Roberta Goloba, nije uspio okupiti većinu. Mediji u Sloveniji ovo vide kao otvaranje vrata za Janšinu četvrtu vladu i koaliciju desnog centra.

TELEMEDICINA: Kako je najavio ministar zdravlja Sjeverne Makedonije Azir Aliu, telemedicina će postati jedan od ključnih stubova reforme zdravstvenog sistema, posebno u rješavanju hroničnog nedostatka ljekara specijalista koji je posljednjih godina eskalirao zbog masovnog odlaska medicinskog kadra u inostranstvo. Prema njegovim riječima, projekat ima za cilj da angažuje brojne makedonske specijaliste iz dijaspore koji rade na visokim pozicijama u inostranstvu, omogućavajući im da pružaju usluge na daljinu, pa čak i bez finansijske naknade. Telemedicina je praksa pružanja zdravstvenih usluga na daljinu pomoću informacionih i komunikacionih tehnologija, poput video-konsultacija, aplikacija, daljinskog praćenja parametara, razmjene medicinskih slika…, čime se omogućava dijagnostika, konsultacije, praćenje pacijenata i liječenje bez fizičkog dolaska u ordinaciju. Pilot-projekat u Debru, koji je počeo sa teledermatologijom, bolno ilustruje regionalni paradoks: države sada pokušavaju da besplatno ‘uvezu’ znanje onih stručnjaka koje su decenijama sistematski izvozile ka Zapadu.

Eldin HADŽOVIĆ