Ratko Mladić je biološki mrtav, ali ostaje živo pitanje: što njegovim žrtvama i preživjelima ostaje nakon vijesti iz Scheveningena?

KRAJ: Vijest da je u bolnici Rezidualnog mehanizma u Haagu, u 84. godini, preminuo bivši zapovjednik Vojske Republike Srpske Ratko Mladić, pravomoćno osuđen za genocid u Srebrenici, progon, istrebljenje, ubojstva, deportacije, prisilno premještanje stanovništva, teroriziranje i protupravne napade na civile tijekom opsade Sarajeva te uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce, u formalnopravnom smislu označila je kraj jedne ere. Za međunarodne pravosudne institucije postupak je završen, a „slučaj Mladić” stavljen ad acta. No u danima nakon njegove smrti, dok se službeni Beograd i Banja Luka bave logistikom sprovoda, istragama o uzrocima smrti i novim krugom političke mitologizacije, u Potočarima, Sarajevu i povratničkim naseljima istočne Bosne nema osjećaja trijumfa ni povijesne katarze.

TIŠINA: Umjesto toga, vlada tišina koja o manjkavostima formalne pravde govori glasnije od bilo kakvih velikih riječi. Mladić je doživio duboku starost. Tisuće njegovih žrtava nisu. Njihovi su životi nasilno prekinuti, a njegova smrt, umjesto očekivanog smiraja, otvara novu vrstu društvene i intimne praznine. Za preživjele Srebreničane presuda kojom je Mladić osuđen na doživotni zatvor bila je tek djelomična i zakašnjela satisfakcija. Pravni sustavi počivaju na pretpostavci da kazna donosi neku vrstu poravnanja. Na terenu je, međutim, stvarnost drukčija. Obitelji žrtava ostaju u trajnom vakuumu jer društvo u čije je ime Mladić zapovijedao strijeljanja i druge zločine odbija prihvatiti njegovu odgovornost kao vlastiti problem. Umjesto trijumfa, u njihovim riječima dominiraju dostojanstvo, inzistiranje na neizbrisivim povijesnim činjenicama i potraga za kostima nestalih. „Zahvalna sam Haškom tribunalu što su održali riječ i ratnom zločincu doživotnu kaznu proveli bez smanjenja ili ublažavanja“, poručila je Kada Hotić, potpredsjednica Pokreta „Majke enklava Srebrenica i Žepa”, kojoj su u genocidu ubijeni sin i suprug. „Bilo bi mi izuzetno teško da su ga oslobodili prije vremena. Bitno je da je ostala neporemećena doživotna kazna, to će ostati u zapisima. Za takav zločin, takva kazna. On je svoj život završio, a dalje neka mu sudi dragi Bog”, rekla je Hotić.

BIOLOGIJA: Da Mladićeva biološka smrt ne umanjuje institucionalni značaj presude smatra i Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida. „Ratko Mladić je umro, ali njegova djela, odnosno nedjela, ostaju”, rekao je Tahirović, naglašavajući da fokus i dalje mora biti na istini, a ne na biološkom kraju jednog čovjeka. „Moramo nastaviti raditi da svatko zna pravu istinu, a to je da Mladić nije bio heroj, već ratni zločinac i kukavica koja se godinama skrivala po Srbiji, bježeći od pravde. Heroji se ne kriju.” Dok se medijski i politički mainstream u Srbiji bavi obdukcijom, transportom i mjestom sahrane, stvarnost obitelji žrtava ostaje ista kao i dan prije Mladićeve smrti. Oni i dalje traže kosti svojih nestalih. Biološki odlazak čovjeka koji je bio jedan od ključnih zapovjednika u sustavu zločina i masovnih grobnica u istočnoj Bosni podsjeća na surovu činjenicu: Mladić je sa sobom u grob odnio i tajne o lokacijama sekundarnih i tercijarnih grobnica koje do danas nisu pronađene. Sve posljedice s kojima se obitelji danas suočavaju, podsjećaju iz udruženja, izravna su posljedica upravo Mladićevih nekadašnjih odluka i vojnih zapovijedi.

ŽALJENJE: Najave mogućeg institucionalnog žaljenja, otvaranje knjiga žalosti i organiziranje desničarskih skupova u Republici Srpskoj, kao i političke spekulacije u Beogradu, za žrtve nisu samo uobičajena politička provokacija. One su dio procesa aktivne sekundarne traumatizacije. Kada javni prostor i vladajuće strukture preuzmu ulogu onih koji relativiziraju ili otvoreno žale osuđenog ratnog zločinca, preživjelima se šalje jasna poruka: vi ste, a ne zločinac, anomalija u ovom sustavu. Predsjednica Udruženja „Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa” Munira Subašić, koja je preživjela genocid, upozorava da fizički odlazak krivca ne zaustavlja ideološki pritisak pod kojim žrtve žive. „Majke žrtava genocida još uvijek nose bol u svojim dušama”, izjavila je Subašić, govoreći o regionalnom odjeku vijesti. “Još uvijek slušamo poricanja, još uvijek slušamo kako je Ratko Mladić bio heroj za Srbe”, dodala je. Za povratnike u Srebrenicu i okolna mjesta ovi dani ne donose refleksiju o prošlosti, već opravdani strah od sadašnjosti. Umjesto smirivanja tenzija, smrt Mladića može donijeti novu plimu agresivnog nacionalizma, podsjećajući Bošnjačku povratničku zajednicu na njenu trajnu ranjivost.

TRAUMA: Možda najteža spoznaja koja dolazi u danima nakon Mladićeve smrti jest ona o trajnosti njegova nasljeđa. Biološki sat otkucava za obje strane: umiru arhitekti zločina, ali umiru i preživjeli svjedoci, Majke Srebrenice i logoraši. Trauma, međutim, ne nestaje sa smrću svojih nositelja. Ona se prenosi na nove generacije. Nakon Mladićeve smrti pred društvom stoga ostaje znatno teži i dugotrajniji zadatak od haških suđenja. Djeca rođena nakon srebreničkog genocida danas su odrasli ljudi. Među njima su oni koji nasljeđuju teret nepriznatog genocida i sustavne nepravde, ali i oni kojima se kroz obrazovni sustav, navijačke koreografije i uličnu ikonografiju Mladić i dalje predstavlja kao mitski heroj. Upravo je tu možda najvažniji odgovor na pitanje što ostaje nakon Scheveningena. Fizički nestanak Ratka Mladića ne znači i nestanak svijeta koji ga je proizveo, štitio, skrivao i, u dijelu društva, pretvorio u simbol. Njegova biologija je mrtva. Ideologija nije.

Eldin HADŽOVIĆ

Ratne mreže, propaganda i sigurnosne strukture iz devedesetih i danas povezuju Balkan s novim sukobima, dok potraga za nestalima pokazuje da ratno naslijeđe još nije završeno.

EKSHUMACIJA: Na lokacijama Mali Kaludra i Jabuka kod Zubinog Potoka, nakon četiri sedmice iskopavanja, pronađeni su posmrtni ostaci najmanje 23 osobe. Premijer Kosova u tehničkom mandatu Albin Kurti rekao je da bi mogli pripadati takozvanoj “grupi mitrovačkih intelektualaca” – ljekarima, profesorima i advokatima koje su, prema navodima kosovskih institucija, srpske snage kidnapovale i strijeljale 19. aprila 1999. godine. Među njima je bio i ljekar Adem Ademi. Njegova sestra Ljutfije Ademi-Vokši rekla je da se porodice nadaju da će nakon gotovo tri decenije moći sahraniti najbliže. Identifikaciju će DNK analizom obaviti Međunarodna komisija za nestale osobe. Ekshumacija je rezultat dvogodišnje istrage Specijalnog tužilaštva Kosova, u kojoj su tri osobe osumnjičene za ratne zločine u pritvoru. Kurti je ponovo zatražio od Srbije otvaranje državnih arhiva, posebno dokumentacije 37. motorizirane brigade Vojske Jugoslavije. Prema podacima kosovskog Instituta za ratne zločine, još se traga za 1.577 osoba nestalih tokom rata, dok je dokumentirano 12.230 žrtava.

ŠEHOLI: Kosovsko Specijalno tužilaštvo tereti Fatmira Šeholija za špijunažu i ucjenu, navodeći da ga je regrutirala srbijanska Bezbednosno-informativna agencija i da je do oktobra 2025. po njenim uputama prikupljao podatke o političkim i sigurnosnim prilikama na Kosovu. Prema optužnici, informacije i dokumente prosljeđivao je srbijanskim obavještajcima. Istovremeno je od 2022. do kraja 2025. ucjenjivao jednu osobu prijetnjama objavljivanjem kompromitirajućih snimaka i podataka, čime je, tvrdi tužilaštvo, pribavio više od 13.000 eura. Šeholi nije jedini takav slučaj. Aleksandar Vlajić osuđen je na pet godina zatvora nakon priznanja da je špijunirao za BIA-u, dok se pred kosovskim pravosuđem nalaze i Bedri Šabani i Muharem Ćerimi. Slučajevi se nadovezuju na tvrdnje Prištine o djelovanju srbijanskih sigurnosnih struktura na Kosovu.

PROPAGANDA: Ruski utjecaj u Srbiji ima razvijenu medijsku infrastrukturu – od anonimnih profila na društvenim mrežama do ruskih državnih medija. Bivši šef biroa njemačke agencije DPA Thomas Brey ocjenjuje da je cilj propagande stvaranje slike o svijetu u kojem se Zapad raspada, dok Rusija i Kina grade novi multipolarni poredak, a Srbija i Rusija su žrtve zapadnog pritiska. Profil “Govorit Moskva” na Facebooku i Instagramu i istoimeni YouTube kanal “Sa vrha” uglavnom objavljuju prijevode Putinovih govora, bez jasnih podataka o vlasništvu. Sputnik i RT Balkan djeluju kao ruski državni mediji, dok “Pravda Srbija” prenosi njihov sadržaj. Ruski mediji su proteste u Srbiji nakon tragedije u Novom Sadu opisivali kao “obojenu revoluciju” iza koje stoje zapadne obavještajne službe. Evropska komisija i Reporteri bez granica ocjenjuju da je sloboda medija u Srbiji ozbiljno ograničena.

PLAĆENICI: Više javno tužilaštvo u Beogradu podnijelo je optužni prijedlog protiv Miloša N., koji je, prema navodima tužilaštva, 2024. otišao u Moskvu i s ruskim Ministarstvom odbrane potpisao ugovor. Nakon obuke upućen je u Zaporošku oblast, gdje je od septembra 2024. do novembra 2025. izvršavao naređenja ruskih starješina. Ranjen je u napadu ukrajinskih dronova. Učešće državljana Srbije u stranim oružanim sukobima kažnjivo je zatvorom od šest mjeseci do pet godina, uz zakonske izuzetke. Prema sudskim spisima, od 2014. do septembra 2024. osuđeno je 37 osoba, a u šest slučajeva izrečene su zatvorske kazne. Ukupan broj državljana Srbije koji se bore na ruskoj strani nije poznat. Procjene govore o oko 200 boraca s Balkana u ruskim redovima.

SAVIČIĆ: Davor Savičić, državljanin Bosne i Hercegovine i Rusije, među njima je najpoznatiji po tome što je protiv njega ukrajinsko pravosuđe podiglo optužnicu za ratne zločine nad civilima u Kijevskoj oblasti. Suđenje se vodi u odsustvu, a za njim je u BiH raspisana potjernica. Prema ukrajinskim istražiteljima i Medijskoj inicijativi za ljudska prava, Savičić je komandovao jedinicom “Vukovi” unutar privatne vojne strukture “Redut”, koju regrutira i finansira ruski GRU. Tereti se za zlostavljanje i zatočenje civila u Fedorivki, Ivankivu, Šibenama i okolnim mjestima. Ukrajinski civil Mykola svjedočio je da je Savičić komandovao njegovim zatočenjem i zlostavljanjem. Prema iskazu, bio je vezan za drvo, prisiljavan na rad i držan u vlažnim jamama. Kasnije je, prema vlastitom svjedočenju, nakon premlaćivanja prisiljen da se pred kamerama predstavi kao pripadnik ukrajinske sigurnosne službe. Snimak je emitiran na ruskom Prvom kanalu. Savičić se 2025. u Moskvi sastao s Miloradom Dodikom, a novinari Detektora zabilježili su njegovo sudjelovanje u regrutiranju balkanskih dobrovoljaca.

Eldin HADŽOVIĆ

Region bukti od Bosanskog Grahova do Deliblatske peščare, i jedino je još flamingo ostao ružičast. I jedva živ

SALI: Slučaj Fehima Salija otvara neugodno pitanje koliko duboko sežu srpske obavještajne mreže na Kosovu. Taj pripadnik goranske zajednice iz Dragaša uhapšen je na graničnom prelazu Merdare pod sumnjom da je duže vrijeme prikupljao i za račun srpske BIA-e prenosio osjetljive podatke. Prema Kosovskom specijalnom tužilaštvu, dostavljao je analize političkih prilika, fotografirao i identificirao pripadnike Kosovske obavještajne agencije (KIA), ali i mapirao ljude bliske konzervativnim, odnosno vehabijskim strukturama. Posebno je osjetljiva tvrdnja da ih je srpskoj službi predlagao kao potencijalne kontakte za vrbovanje. Sali je od 2020. do 2024. u dva mandata bio član Konsultativnog vijeća za zajednice pri Predsjedništvu Kosova, a radio je i u obrazovnom sistemu Srbije. Predsjedništvo ga je u maju 2024. razriješilo na osnovu povjerljivih sigurnosnih izvještaja. U njegovoj kući, prema navodima medija, pronađeno je 39.500 eura, 500 dinara i četiri telefona. Osumnjičeni je detaljno opisao načine komunikacije, logistiku i primanje materijalne koristi. Tužilaštvo traži pritvor zbog opasnosti od bjekstva i uništenja dokaza, kao i zbog dvojnog državljanstva. Za špijunažu je na Kosovu zaprijećeno najmanje pet godina zatvora. Ali slučaj već sada pokazuje koliko su manjinske zajednice i državne institucije ranjive kada postanu meta obavještajnih službi.

ADRIA: Preuzimanje Adria News Networka (ANN) od strane Alpac Capital već je promijenilo upravljačku strukturu N1, TV Nove, Danasa, Nova.rs i Radara. Na čelu tog portugalskog investicionog fonda je Pedro Vargas David, koji je sada i zvanično upisan kao direktor svih medija ANN-a, članica United grupe u Srbiji. Prvi potez novog vlasnika bila je ekspresna smjena direktora. Kadrovska čistka dolazi uoči novog izbornog ciklusa u Srbiji. Uz ranije veze Alpac Capitala sa političkim i kapitalnim interesima u regionu i vlasništvo nad Euronewsom, to je dovoljno da se pojavi sumnja u pokušaj pacifikacije kritičkih redakcija. Televizija N1 i novi menadžment tvrde da promjena vlasnika neće utjecati na uređivačku nezavisnost. Ali medijska kontrola rijetko počinje zabranom tekstova. Češće počinje promjenom ljudi koji odlučuju šta je važno, a šta više nije.

LOBI: Ugovor HDZ-a BiH sa američkom lobističkom kućom Mercury Public Affairs pokazuje koliko je spor oko „Južne interkonekcije“ već odavno preseljen iz Sarajeva i Mostara u Vašington. Ova stranka lobiranjem nastoji utjecati na pitanje kontrole nad budućim gasovodom i spriječiti da njime upravlja sarajevski BH-Gas. Za zaštitu lokalnih energetskih i političkih interesa tako je angažirana strana lobistička kuća – u trenutku kada HDZ BiH upravo obilježava 36 godina postojanja i u Mostaru slavi dugogodišnju monopolizaciju političke reprezentacije hrvatskog naroda u BiH. Unutrašnja blokada vlasti tako dobija međunarodni nastavak – politička volja se prepušta strancima, a lokalne poluge moći služe tek za mikromenadžment.

HORMONI: Nove kliničke smjernice albanskih zdravstvenih vlasti za hormonsku terapiju transrodnih osoba preko noći su od stručnog medicinskog dokumenta napravile front kulturnog rata. Smjernice ne predviđaju državno subvencioniranje terapije, ali su politički akteri, konzervativne udruge i vjerske zajednice odmah pokrenuli priču o „ugrožavanju tradicionalnih vrijednosti“. Organizacije za zaštitu ljudskih prava, nasuprot tome, govore o usklađivanju zdravstvene zaštite sa međunarodnim standardima. Dok javnost raspravlja o navodnom uvozu „zapadnog progresivizma“, građani se suočavaju sa nestabilnim vodosnabdijevanjem, restrikcijama struje i urušenim primarnim zdravljem. U zemlji u kojoj pacijenti u bolnicama često sami kupuju zavoje i osnovne lijekove, kulturni rat je neobično zgodan politički anestetik.

FLAMINGO: Takozvana „Flamingo revolucija“ u Albaniji prešla je 80 dana protesta i odavno prerasla početni ekološki povod. U maju je bunt stanovnika i aktivista u području zaštićene lagune Narta počeo zbog planova za luksuzne turističke komplekse na Sazanu i Zvërnecu, iza kojih stoji američka investicijska grupa povezana sa Jaredom Kushnerom, zetom američkog predsjednika Donalda Trumpa. Danas je ružičasti flamingo, simbol ugroženih močvarnih staništa južne Albanije, postao znak šireg otpora režimu Edija Rame. Demonstranti ga optužuju za klijentelizam, rasprodaju javnih i prirodnih resursa i netransparentne pogodbe sa stranim kapitalom. Protesti su stigli do bulevara Tirane, a podrška stiže i iz albanske dijaspore. Zahtjev je ostao isti: Ramina ostavka i prelazna vlast. Vlada računa na iscrpljivanje protesta i ljetnu sezonu kao prirodni sedativ. Za sada, flamingo nije uginuo.

USIJANJE: Ekstremne temperature dodatno su usijale požarnu situaciju na Zapadnom Balkanu, gdje je aktivno na stotine požarišta. Prema EFFIS-u, rizik od požara dostigao je ekstremni, crveni nivo, dok su vatrogasne i spasilačke jedinice na granici operativnih kapaciteta. Najkritičnije je u BiH, gdje se požar na Risovcu kod Bosanskog Grahova proširio na 15 kilometara vatrene linije i ugrozio naselja uz granicu sa Hrvatskom. U Sjevernoj Makedoniji aktivni su požari kod Bitolja, Jegunovca i Saraja, a vjetar i nepristupačan teren otežavaju gašenje. U Srbiji je aktivno više od 40 požarišta, s težištem na Deliblatskoj peščari i Stolovima. Gori i Albanija, na više od osam lokacija, uključujući okolicu Valone. U Crnoj Gori službe i dalje dežuraju na kritičnim tačkama nakon lokaliziranja požara kod Herceg Novog i u Boki. Regionalne službe traže međunarodnu pomoć iz zraka. Sistem koji bi trebao štititi ljude i prirodu sad radi na granici izdržljivosti.

Eldin HADŽOVIĆ