Iza niza naizgled nepovezanih događaja odvija se ista politička šarada u kojoj su krize režirane, uloge podijeljene, a ishod unaprijed određen

KONSULTACIJA: Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić počeo je pregovore sa parlamentarnim strankama, predstavljajući ih kao put iz političke krize, iako je za sada riječ o razgovorima među istomišljenicima. Učesnici u konsultacijama redom nakon sastanaka izlaze sa izjavama u kojima “nemaju ništa protiv vanrednih izbora”, ali uglavnom s mišljenjem da oni nisu potrebni. Opozicija pregovore odbacuje apriori kao besmislene bez raspisivanja prijevremenih izbora. Paralelno, istaknuti članovi Vučićeve Srpske napredne stranke sve češće nastupaju u javnosti s najavama da će “zamoliti predsjednika” da razmisli o kandidaturi za premijera Srbije. Vućić se, sa svoje strane, javno otima toj ideji, ali je ne isključuje. Oni ga, kao, mole, a on se, kao, nećka, dok se u prorežimskim medijima do maksimuma pojačava narativ o Vučiću kao “nezamjenjivom” lideru. I to je sad predstava za srpsku javnost, iako svi znaju kakav će tačno ishod biti.

KONSOLIDACIJA: Ako Vučić preseli gluteus iz predsjedničke u premijersku fotelju – a pretpostavimo da hoće – dobio bi direktniju i operativniju kontrolu nad izvršnom vlašću u Srbiji, što bi se itekako osjetilo i na regionalnoj razini. Prvenstveno, premijerska pozicija bi donijela intenzivniju i koordiniraniju podršku Republici Srpskoj i Miloradu Dodiku u Bosni i Hercegovini, čime bi se mogla pojačati blokada državnih institucija i secesionistička retorika. Na Kosovu bi njegova pojačana dnevna kontrola nad vladom mogla dovesti do čvršćeg stava u pregovorima, posebno oko Zajednice srpskih opština, što bi dodatno usporilo normalizaciju odnosa sa Prištinom i uticalo na stabilnost sjevera Kosova. U Crnoj Gori bi takav potez vjerovatno ojačao utjecaj Beograda na srpske partije i identitetska pitanja (crkva, jezik, kultura, a odnedavno i zastava), što bi moglo zakomplikovati proevropski put Podgorice i izazvati nove tenzije u već krhkoj koaliciji. On računa da bi prelaskom na mjesto premijera konsolidirao srpski utjecaj u regionu, ali bi realno povećao rizik od zamrzavanja postojećih konflikata i usporavanja evropskih integracija svih zemalja u neposrednom okruženju Srbije.

PREDSTAVA: Predstava za javnost je, kažu Vučićevi kritičari, i slučaj pronalaska eksploziva na gasovodu kod Kanjiže, između Srbije i Mađarske, koji je cijelu vojno-sigurnosno-policijsku strukturu Srbije i Mađarske, uključujući i helikoptere i pse-tragače, digao na noge. Srpski i mađarski zvaničnici su operaciju odmah proglasili terorističkim aktom, a oponenti i jednih i drugih tvrde da je u pitanju montirana operacija, dizajnirana da mobilizira glasače u Mađarskoj, koji se spremaju na izbore, a na kojima aktualni premijer te zemlje Viktor Orban, prema svim dosadašnjim anketama, ne stoji dobro. Istoga dana u kom se desio incident, Orban je sazvao nacionalno Vijeće odbrane, pa digao vojsku, pa smrknutog lica obilazio gasovod, dok su njegova opozicija i istraživački novinari javno iznosili argumenate koji ukazuju na insceniranost. Mađarski ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó sugeririsao je da Ukrajina stoji iza navodne sabotaže, što je ekspresno opovrgnuto. Slični “osujećeni teroristički akti” uoči izbora viđeni su i ranije, i oni služe za konsolidaciju biračke baze, skretanje pažnje sa ekonomskih problema (inflacija, stagnacija) i jačanje narativa “samo mi vas štitimo od haosa”.

POSLJEDICE: Incident kod Kanjiže se savršeno uklapa u energetsko-geopolitički kontekst u kojem Srbija i Mađarska ostaju među rijetkim evropskim zemljama zavisnim od ruskog gasa preko Balkanskog toka, a istovremeno služi i za optuživanje migranata za terorizam. Brza i koordinirana reakcija Vučića i Orbana, uključujući dramatično telefoniranje, trenutno obavještavanje i javno demonstriranje jedinstva, dodatno naglašava čvrsto savezništvo dvojice lidera koji se uzajamno podržavaju u teškim političkim momentima. Posljedice se ogledaju u jačanju imidža oba lidera kao “čuvara stabilnosti i energetske sigurnosti” kod kuće, dok istovremeno hrane unutrašnji narativ o stalnim prijetnjama koji opravdava veću kontrolu i oprez sa izborima. Na regionalnom planu ovakav događaj produbljuje podjelu između “proruskog bloka” (Srbija–Mađarska–dio BiH) i proevropskih snaga, dodatno komplicira energetsku saradnju i međusobno sigurnosno povjerenje. Pritom, ostanak Orbana na vlasti nije samo Vučićeva ideološka, već i vrlo pragmatična preferencija, budući da od Orbana umnogome ovisi sudbina srpskog NIS-a, u svjetlu činjenice da je američki OFAC odobrio produženje pregovora o prijedlogu mađarske MOL Grupe za kupovinu većinskog udjela ruskog Gazproma u NIS-u do 22. maja.

INTERKONEKCIJA: Dok Srbija i Mađarska demonstriraju privrženost ruskom gasu preko Balkanskog toka (Turski tok), Sjedinjene Države aktivno guraju diversifikaciju u Bosni i Hercegovini kroz projekat Južne interkonekcije. Početkom tjedna u Sarajevo je stigao Joshua Volz, specijalni izaslanik američkog Ministarstva energetike, koji se sastao sa najvišim domaćim zvaničnicima. Sve to samo dan uoči vanredne sjednice Parlamenta entiteta Federacije BiH na kojoj se raspravljalo baš o izmjenama Zakona o Južnoj interkonekciji. Cilj je bio ubrzati projekat kroz uvođenje američkog privatnog partnera — kompanije AAFS Infrastructure and Energy LLC, registrovane u Sarajevu, ali u vlasništvu američke matične firme. Predložene izmjene omogućavaju da AAFS preuzme razvoj, izgradnju, finansiranje i višedecenijsku koncesiju na upravljanje gasovodom. Projekat predviđa izgradnju gasovoda dužine oko 160–170 km na teritoriji BiH (plus dio u Hrvatskoj), koji bi povezao BiH sa hrvatskim gasovodnim sistemom i LNG terminalom na otoku Krk, čime bi BiH dobila pristup američkom ukapljenom prirodnom gasu i drugim ne-ruskim izvorima, umjesto dosadašnje 100-procentne zavisnosti od ruskog gasa koji dolazi preko Srbije. To se uklapa u nastojanja jednog dijela bosanskohercegovačkih vlasti da se oslobodi ovisnosti o ruskom gasu, ali i u politiku “America first”, koja podrazumijeva smanjenje ruskog utjecaja na Balkanu, a naročito u Bosni i Hercegovini.

JUNIORI: Istoga dana kad je u Sarajevo stigao Joshua Volz, u Banju Luku je doputovao sin predsjednika SAD-a Donalda Trumpa, istoimeni Junior. Na aerodromu u Mahovljanima dočekao ga je sin Milorada, istoimeni Igor Dodik. Glavni događaj u kojem su učestvovala dva juniora bila je panel-diskusija u Banskom dvoru sa privrednicima iz Republike Srpske, na kojoj je Trump Jr. govorio o ekonomiji, investicijama, uticaju vještačke inteligencije, “woke” kulturi i globalnoj politici, na kojoj je Trump Junior Francusku i Englesku nazvao “muslimanskim zemljama”, aludirajući na vjersku pripadnost migranata. Šarada je, jasno, dio lobističkih napora vlasti RS da ojačaju veze sa desnim krilom američke politike. Dodik i njegovi saradnici su posjetu, koja nije bila zvanična, niti protokolirana kroz Ministarstvo vanjskih poslova ili bilo koju drugu državnu instancu, odmah iskoristili za širenje narativa da “Republika Srpska postaje centar svijeta“ i “rušenja globalističkog koncepta”. Mediji su uredno prenosili zaključke sa diskusije, podsjećajući da Trump Junior posjete ovog tipa solidno – naplaćuje.

Eldin HADŽOVIĆ

Uzaludan je trud da se od loših strateških sastojaka iz prošlosti danas umijesi energetska suverenost – znamo od čega pita ne biva

KROMPIR: Nastavlja se agonija oko sudbine Naftne industrije Srbije, a uz trenutno stanje na svjetskom tržištu nafte, prouzrokovanom ratom SAD-a i Izraela protiv Irana, NIS je postao vruć krompir, kojeg niko neće. Američki OFAC je prihvatio prijavu mađarskog MOL-a, i produžio rok za pregovore o kupovini većinskog paketa dionica (56,15 posto) Gazpromovog udjela u NIS-u do 22. maja 2026. Produženje istovremeno omogućava i američkim finansijskim institucijama da učestvuju u realizaciji transakcije. No, iza ovog tehničkog produženja krije se dublja neizvjesnost. Svi akteri su u zastoju, svako iz svojih razloga: MOL oklijeva zbog mađarskih izbora 12. aprila, jer bi pobjeda opozicije ugrozila upravu blisku Viktoru Orbanu i dovela cijeli posao u pitanje.

KROMPIR 2: Nacionalna naftna kompanija Abu Dabija, ADNOC, kojeg je Vučić lično ubijedio da uđe u konzorcijum, nema apetit za novim obavezama nakon napada na postrojenja u UAE. Rusija, pak, nema razloga da žuri, jer geopolitičko prisustvo u Srbiji kroz NIS vrijedi više od bilo kojeg iznosa prodaje. Srbija se u cijeloj stvari najmanje pita, a najviše gubi, tako da je u svakom slučaju bilans kratkovide prodaje NIS-a 2008. i kratkoročne kupovine geopolitičke zaštite – krompir. To jest, nula. Srbija je prisiljena prodati stratešku kompaniju pod rokovima koje diktira Washington, kupcu kojeg određuju međunarodne okolnosti, dok Moskva opstruira, Budimpešta oklijeva, a Abu Dhabi bukvalno gasi požare.

REGRESIJA: Sudeći po godišnjem izvještaju V-Dem Instituta Univerziteta u Göteborgu, demokratski svijet je u slobodnom padu. Demokratija za prosječnog globalnog građanina pala je na nivo iz 1978. godine, a dostignuća trećeg vala demokratizacije koji je počeo portugalskom Revolucijom karanfila 1974. gotovo su u potpunosti izbrisana. Što se tiče našeg okruženja, ovako stoje stvari: Albanija, Bosna i Hercegovina i Zambija prešle su iz kategorije izborne demokratije u kategoriju izborne autokratije, dok su Gvajana, Mongolija i Nigerija avanzovale u izborne demokratije.

AUTOKRATIJA: Srbija je u toj autokratskoj kategoriji već od 2014, što je čini rekorderom u regionu po dužini boravka na lošoj strani indeksa. Prema tvorcima jednog od najutjecajnijih demokratskih indeksa na svijetu, termin “izborna autokratija” se odnosi na sisteme u kojima se višestranački izbori i dalje održavaju, ali su osnovni demokratski uvjeti koji ih okružuju ocijenjeni kao preslabi. Poruka je jasna: glasanje još uvijek postoji, ali demokratija više ne funkcioniše na prihvatljivom standardu. Posebno je neugodan kontekst u koji (s)pada Albanija, koja je sada u društvu Alžira, Angole, Azerbejdžana, Kambodže, Kameruna, Čada, Egipta, Etiopije, Mađarske, Iraka, Kazahstana, Pakistana, Rusije, Ugande, Venecuele, i Zimbabvea. Za zemlju koja pozira kao stabilna članica NATO-a i ozbiljan kandidat za EU, ovo je katastrofalno i neodrživo.

PROGRES: Isti indeks demokracije, s druge strane, pokazuje pozitivne trendove na Kosovu i u Sjevernoj Makedoniji. Kosovo ostaje zemlja s najvišim LDI skorom u Zapadnom Balkanu, izuzimajući naravno EU članice Sloveniju i Hrvatsku – na 62. mjestu. Crna Gora je na 67. mjestu s 0,47, Albanija na 82. s 0,40, a Sjeverna Makedonija na 89. s 0,36. BiH ima 0,35, dok Srbija s 0,25 zauzima 107. mjesto. Jedan važan kontekst za čitanje ovih podataka: Kosovo bilježi najviši udio značajnih poboljšanja u demokratskim pokazateljima u cijelom regionu, dok Srbija bilježi najviši udio pada — u svim pokazateljima. Zajednička slabost svih zemalja regije ostaje korupcija — jedini pokazatelj u kojem su sve redom nisko rangirane. Iz lokalne perspektive, stvari možda i nisu tako loše. Na globalnom planu, najveći šok izvještaja nije neka balkanska zemlja nego Sjedinjene Američke Države, koje su izgubile dugogodišnji status, i postale “samo“ izborna demokratija.

AGITACIJA: Kako to sve skupa izgleda u praksi, pokazuje Aleksandar Vučić, jer se malo koje mjesto na planeti može pohvaliti time da predsjednik republike lično agituje za pobjedu na lokalnim izborima u deset malih opština. Sudeći prema porukama Aleksandra Vučića, lokalni izbori u desert opština, sa ukupno nešto manje od četvrt miliona građana, odlučivaće u nedjelju o opstanku Srbije, umesto o načinu rješavanja komunalnih problema, što je tema normalnih lokalnih izbora u slobodnim zemljama.

ESKALACIJA: Izbori za odbornike skupštine grada Bora i skupština opština Aranđelovca, Bajine Bašte, Kule, Knjaževca, Kladova, Majdanpeka, Lučana, Smederevske Palanke i Sevojna, odvijaju se u znaku bjesomučne kampanje, u kojoj lista vladajuće koalicije svuda u imenu nosi predsjednika Aleksandra Vučića i slogan “naša porodica”. Ministar finansija Siniša Mali obilazi nasumično odabrane porodice i uči geografiju; ministarka za brigu o porodici leti po cijeloj Srbiji gdje joj djeca poklanjaju cvijeće; a Vučić, koji zapravo nije ni kandidat, obilazi svaku od opština kao da se bira za gradonačelnika u svih deset istovremeno — pije rakiju, obećava puteve, i grdi direktora Puteva Srbije pred kamerama.

KULMINACIJA: Sve je kulminiralo mitingom u Beogradskoj areni, na kojem je demonstrirana, po mišljenju analitičara, jasna objava plana, volje i namjere da vlada doživotno. Opozicija i studenti nastupaju dijelom zajedno, dijelom odvojeno. Od ukupno 50 proglašenih izbornih lista, gotovo dvije od pet su lažne — fantomske liste bez infrastrukture, aktivista ili kampanje, od kojih neke u nazivu koriste riječ “studenti” bez ikakve veze sa studentskim pokretom, a neke zastupaju nacionalne manjine u sredinama gdje tih manjina praktično nema. Procjene su da opozicija ima šanse u Sevojnu i Boru, dok će eventualne promjene u Knjaževcu, Kladovu i Majdanpeku biti pravo iznenađenje.

Eldin HADŽOVIĆ

Kakve veze ima nacistički pozdrav sa kineskim raketama, kakav je antifašizam sa izuzetkom četnika, čemu služi neutralnost sa supersoničnim raketama, i kako se ministarka krije iza premijerovog štita?

VJEŽBA: Srbija je pozvala NATO na zajedničku vojnu vježbu u maju 2026. na poligonu Borovac kod Bujanovca, blizu granice s Kosovom. To je prva takva saradnja od 2018. godine, a dolazi nakon moratorijuma na strane vježbe uvedenog 2022. zbog rata u Ukrajini – uz izuzetke poput vježbi “Platinasti vuk” sa SAD i NATO-om 2023. i 2025, te obuke sa Nacionalnom gardom Ohaja. Vježba, organizovana sa NATO centrom EADRCC i MUP-om Srbije, treba da poboljša interoperabilnost i stabilnost Zapadnog Balkana, uz puno poštovanje srpske vojne neutralnosti. Istovremeno, Srbija je nedavno kupila kineske supersonične balističke rakete CM-400, čime postaje prva evropska zemlja sa takvim naoružanjem iz Kine – uz ranije nabavke FK-3, dronova i drugog kineskog oružja. U julu prošle godine održana je i obuka sa kineskom vojskom. Analitičari ovo ocjenjuju kao klasično balansiranje Srbije između Zapada, Kine i Rusije – vježba sa NATO-om nije strateški zaokret, već način za održavanje kontakata i eventualno uticaj na KFOR, dok se jačaju veze sa Pekingom usprkos kritikama Brisela.

REZOLUCIJA: Narodna skupština Republike Srpske usvojila je Rezoluciju koja osuđuje i zabranjuje promociju ideologije NDH, ustaštva, nacizma i fašizma. Na prvi pogled, reklo bi se da je to korak u dobrom smjeru, jer – ko bi mogao biti protiv osude Jasenovca i NDH? Ali kontekst u kojem je dokument donesen ostaje suspektan. Najprije zato što je skupštinska većina odbila u rezoluciju uvrstiti i četnike Draže Mihailovića, i kvislinšku vladu Milana Nedića, unatoč njihovim dobro dokumentiranim naporima u sprovedbi Holokausta. Lokalne vlasti u tom bosnanskohercegovačkom entitetu su samo dan prije usvajanje rezolucije u Šekovićima otkrile spomenik komandantu 10. Diverzantskog odreda Vojske RS Miloradu Pelemišu, koji je učestvovao u egzekucijama Bošnjaka na Branjevu poslije pada Srebrenice. Milorad Dodik, bivši predsjednik RS, ali i dalje de facto direktor tog entiteta,  već godinama gradi imidž borca protiv antisemitizma, i sada koristi osudu NDH kao smokvin list u najnovijem političko-marketinškom obračunu sa svojim dojučerašnjim najvjernijim koalicionim partnerom Draganom Čovićem i njegovim otvorenim simpatisanjem Marka Perkovića Thompsona.

KOLUMBO: U Rimu je prošle sedmice, u hotelu Kolumbo, održana konferencija pod nazivom “Evropa se diže. Ne ratu za Izrael”, u organizaciji italijanske neofašističke stranke Forza Nuova. Skup je bio treći sastanak takozvane “Alijanse za mir i slobodu” (APF), koalicije krajnje desničarskih partija iz Italije, Španije, Njemačke, Francuske, Grčke, Rumunije, Srbije i Rusije, osnovane 2015. godine. Predsjednik APF-a i lider Forza Nuove Roberto Fiore prednjači u protivljenju “ratu za interese Izraela”, solidarnosti s Iranom, i podršku Rusiji u kontekstu rata u Ukrajini, a navodno su i neki članovi njegove organizacije aktivno učestvovali u ratu u Ukrajini, na strani Rusije. Takvom je liku šou na okupljanju ukrao niko drugi do Miša Vacić, lider opskurne ali uvijek prisutne “Srpske desnice”. U crnom odijelu, podigao je desnu ruku u fašistički/nacistički pozdrav i uzviknuo: “U ime svih naših palih drugova od Beringovog moreuza, preko Beograda, Rima do Lisabona, u ime svih nacionalista Evroazije i svih koji su pali za našu borbu da im rimskim pozdravom kažem – Presente!”. Među srpskim učesnicima bio je i Goran Davidović (poznat kao “Firer”), bivši lider zabranjenog neonacističkog pokreta Nacionalni stroj. Šta još ima novo, ili što bi se reklo – dobro jutro, Kolumbo. Ili, u Vacićevom neonaci maniru – Presente, Kolumbo!

STRANCI: Na Kosovu je počela primjena  Zakona o strancima i Zakona o vozilima, što znači da svi bez kosovskih dokumenata moraju prijaviti boravak u roku od 72 sata, tražiti boravišnu dozvolu za duži boravak, a vozila sa stranim tablicama (uključujući srpske) ograničena su na 90 dana u periodu od 180 dana. Policija je već izrekla desetine upozorenja na granicama i unutar zemlje. Zakon je posebno osjetljiv za srpsku zajednicu – mnogi Srbi sa kosovskim ličnim dokumentima, ali vozilima na srpske tablice ili ovlašćenja, više ne mogu slobodno voziti bez problema. Srpski zvaničnici (npr. iz Kancelarije za KiM) ističu da to stvara dodatne poteškoće, dok kosovske vlasti tvrde da je riječ o standardnim pravilima za strance. Vlada je naknadno najavila odgodu nekih odredbi za 12 mjeseci kako bi izbjegla eskalaciju sa Srbima.

DOMAĆI: Zvanični Beograd je tako dobio još malo vremena da odugovlači i prikriva vlastitu nemoć da se nametne kao arbitar položaja srpske zajednice na Kosovu, dok je zvanična Priština dobila dosta vremena da se na miru rasplete situacija oko predsjednice Vjose Osmani, koja čini sve da u fotelji ostane još malo. Naime, nakon što parlament 5. marta nije izabrao novog predsjednika, Osmani je raspustila Skupštinu i raspisala vanredne izbore, treće za malo duže od godine dana, dok je na to Ustavni sud Kosova uveo privremenu mjeru, suspendujući njen dekret o raspuštanju, na zahtjev premijera Albina Kurtija i njegove stranke Vetëvendosje. To znači da izbori nisu sigurni za april, a kriza se produžava – opozicija optužuje Kurtija za blokadu, dok vladajući tvrde da štite institucije. Komesarka EU za proširenje Marta Kos, koja je trebala doći u najavljenu posjetu Kosovu, samo se okrenula na petama i – otkazala.

BELINDA: Belinda Balluku, bivša potpredsjednica Vlade Albanije i ministarka infrastrukture i energetike, pokazala se kao izuzetno žilava, uprskos brojnim optužbama za korupciju. Parlament, u kojem većinu i dalje kontrolišu socijalisti premijera Edija Rame je u najnovijoj epizodi trakavice odbio zahtjev tužilaštva SPAK da se Belindi Balluku ukine imunitet i dozvoli hapšenje zbog optužbi za korupciju, uglavnom vezano za tenderske poslove i zloupotrebe u energetskom sektoru. Rama je to nazvao “zatvorenim pitanjem”, a opozicija – Demokratska partija, Berisha i drugi – optužuje vladu da štiti korumpirane. Zvanično, Bruxelles je upozorio da ovakvi potezi ugrožavaju napredak Albanije ka članstvu ka EU, ali borba ostaje rovovska. Opozicija nastavlja sa planovima za proteste i “akcioni plan” protiv vlade, ali za sada nema novih velikih uličnih sukoba, za razliku od eskalacije nasilnih protesta u Tirani prošloga mjeseca.

Eldin HADŽOVIĆ